Zasto ne smemo imati druge posrednike osim Gospoda Isusa?

Poštovani Sinke,
evo da nastavimo dijalog, iako sam u škripcu s vremenom. Gle, nigdje u Bibliji ne piše da je Mojsije uskrsnuo. Ali imaš dovoljno drugih činjenica da to zaključiš: Mojsije je umro i ne zna se gdje mu je grob, anđeo se borio za njegovo tijelo, i onda ga vidiš na brdu prikazanja s Isusom. Dakle, živ je. Ostali junaci vjere su mrtvi i čekaju Kristov dolazak - kada će uskrsnuti u vječni život. Tako kaže Božja riječ.

Upravo suprotno, Božja Riječ nigdje ne spominje da je nakon borbe nad Mojsijevim tijelom gdje su se prepirali Mihael i demon- tijelo Mojsija uskrsnulo. Ovo je inače prilično osjetljiva tema za Protestante, jer Apostol Juda je spominjući tu prepirku citirao mjesto iz Apostolske Tradicije koja nije zapisana u Bibliji ( nigdje se niti u Starom niti u Novom Zavjetu ne spominje prepirka za Mojsijevo tijelo Mihaela i demona osim kod Poslanice Jude apostola 1:9 )

Da je Mojsije živ- nema nikakve dvojbe. Postavlja se pitanje da li je bio svjestan sebe do susreta s Isusom u Novome Zavjetu.

Ti navodiš tekstove iz Otkrivenja da bi diskutirao o osnovama vjere. Kao da višom matematikom pokušavaš objasniti zbrajanje i oduzimanje. Ne možeš tumačiti jednu viziju (što je knjiga Otkrivenje) doslovno!!! Pa tu je sve napisano u simbolici!!! I te slike koje Otkrivenje navodi: "janje otvori pečat", "duše zaklanih zbog riječi Božje", "viču svom snagom" - to su slike ili simboli stvarnosti. Janje je simbol Krista. "Zaklani" su ljudi koji su dali svoj život za vjeru. "Viču svom snagom" nije doslovano vikanje mrtvih ljudi, kako ti to razumiješ, nego je to simbolika kako žrtve "pozivaju" na kraj grijeha.

Biblijska simbolika funkcionira po principu različitih stilova u različitim knjigama. Knjiga Otkrivenja pisana je drukčijim stilom ( Proročkim ) od Postanka.

Osobe koje niječu svjesnost mučenika u Otkrivenju, niječu zakonitosti metaforičkog govora. Ivan ima jasnu namjeru: reći da će svi grijesi protiv mrtvih Kršćana biti osvećeni- ali Ivan ne izmišlja odnos gdje su mrtvi svjesni sebe pred Bogom- Ivan samo taj realni odnos koristi da izvuče poantu. Do koje mjere je prizor realan, nije važno- ako Bibliju shvatimo i doslovno i metaforički- Biblija govori da su mrtvi svjesni sebe dok su živi još na zemlji.

Takvo što Otkrivenje spominje još na mnogo mjesta:Ivan jasno i bez ikakve sumnje pred sobom vide žive svece koji služe Boga u Hramu NJegovomu "i dan i noć" u Otkrivenju 7:1 iako na zemlji još ima Kršćana, jer Bog poziva da Njegov narod napusti Babilon u Otkrivenju 18:4 te koji imaju tabor u ljubljenom gradu ( Otkrivenje 20:9 ).

Reći za svaki Biblijski citat koji govori suprotno vjerovanjima svoje grupe da je metafora, relativizira Biblijsku poruku- ako mrtvi govore kroz Stari i Novi Zavjet, tada nisam siguran možemo li sve te citate smatrati umjetničkim izražajem.

Valjda si razumio kada sam pisao o posredovanju grešnika da sam pisao o "mrtvim" grešnicima (Mariji i svecim), a ne o živim ljudima. Mrtvi ne mogu posredovati pred Bogom za žive. A naravno da živi ljudi (navodiš citate iz Korinčana) mogu moliti za druge ljude!!! Malo brkaš stvari. Mislim da namjerno ne želiš razumjeti ono što pišem, jer ti to ruši tvoje dosadašnje razumjevanje Biblije.

Nikako ne manipuliram- ne bojte se

Tvrdim samo da Biblija jasno govori da postoji samo jedan posrednik Boga i čovjeka Isus Krist- a da na par mjesta žive ljude smatra posrednicima.

Dakle, postoje različite vrste posredništva- a Katolici jednostavno vjeruju da su mrtvi svjesni sebe i da znaju što se dešava na ovome svijetu ( pozivajući se da duh Samuela govori da će Šaul poginuti idućeg dana ) i da tražiti njih da mole za nas nije ništa drukčije od traženja živog čovjeka na ovome svijetu.

Kada govorimo o jedinom posredniku, onda je to samo Isus.

Sve sto se stavlja imedju nas, i Hrista je duboka i podla prevara.

Zasto je to tako? I zasto to katolici ne shvataju?

Isus bukvalno zivi u coveku, dok je istog trenutka bukvalno u svom Ocu. Jer smo mi preko Hrista sakriveni u Bozjem srcu.

Tu ne moze niti sme da bude ni jednog drugog posrednika.

I sta ce nam onda drugi posrednici ili molitelji, kada se kroz nas sam Duh Sveti iz Hrista u nama, moli uzdisajima neiskazanim, nebeskom Ocu Bogu u kome sam Isus u Ocu Posreduje za nas Bogu s desne strane Njegove. Ja i Isus u meni, Bog i Isus u Njemu a sve to omogucava Sveti Bozji Duh.

Zato i pise da nema drugoga imena kojim bi smo se mogli spasiti.

Ovo je slavna istina, divna i velicanstvena za svako srce koje ima Hrista u njemu. Aliluja, amin, Slava Bogu!

Duh sotone, koji je imitirao Samuila, mogao je lako pogoditi da ce Saul poginuti u bici zajedno sa svojim sinovima, jer je Saul prekrsio Bozju volju trazeci vracaru da mu prizove mrtvog coveka. Sotona je znao da mu je Saul pao u ruke, i da ce ga konacno unistiti. Sotona je sve i uradio da bi ga odvojio od Bozje zastite, i kada se to dogodilo tako da se jadni car u ocajanju obratio sotoni direktno preko svog medija, sotona ga je mogao imitirajuci Samuila baciti svojim laznim ali lako predvidjenim prorostvom u ocajanje i smrt. ( Sinke, prestani da se pravis slep )
Kako je mogla Bozjeg coveka da dozove neke tamo vracara? Kako je malo potrebno da bubnemo gluposti, a onda da se toga drzimo kao pijani plota.

Pogledajmo kako je Saul umro.

Bio je ranjen, i onda je uveren da ce ga strelci Filistejski ubiti, bacio se na mac i poginuo. Dokaz tome je upravo to sto je Davidu covek koji ga je nasao mrtvog, doneo dokaze da je bio kod Saula kada je umro. Vidi se, iz pazljive analize celog dogadjaja da, Saula Filisteji nisu odma kada je umro nasli, tek kasnije su dosli do njegovog tela, to jest pretrazujuci mesto sukoba dve vojske pronasli su ga mrtvog. Pa kada je covek koji je doneo Davidu dokaze da je Saul umro, uspeo da se izvuce sa mesta Saulove pogibije, sto to nije mogao i Saul?
Jasno je kao dan, uhvatila ga je panika, ubedjen da je ono prorocanstvo koje je cuo kod zle vracare, istinito, i bio je ubedjen da ce poginuti. Ali njegov kraj tada jos nije trebao da se dogodi, medjutim, uplasen da ce toga dana poginuti jer se secao sta mu je lazni Samuilo rekao, on se sam, uveren da ce ga sigurno ubiti, bacio na svoj mac i poginuo.

Da je tada zavapio Bogu, mozda i ne bi izgubio svoj zivot u toj bici.

Neki nas svojim tumacenjima i dalje zasmejavaju.

Kada govorimo o jedinom posredniku, onda je to samo Isus.

Sve sto se stavlja imedju nas, i Hrista je duboka i podla prevara.

Zasto je to tako? I zasto to katolici ne shvataju?

Isus bukvalno zivi u coveku, dok je istog trenutka bukvalno u svom Ocu. Jer smo mi preko Hrista sakriveni u Bozjem srcu.

Tu ne moze niti sme da bude ni jednog drugog posrednika.

Molitelju, ignoriraš činjenice da Katolici nemaju drugog posrednika od Isusa Krista.

Nemoj krivo shvatiti- ali da Katolici vjeruju u stvari koje ti navodiš ja ne bih bio Katolik i neka sam ovog trena anatema iz Katoličke Crkve ako učimo stvari koje ti tvrdiš.

Duh sotone, koji je imitirao Samuila, mogao je lako pogoditi da ce Saul poginuti u bici zajedno sa svojim sinovima, jer je Saul prekrsio Bozju volju trazeci vracaru da mu prizove mrtvog coveka. Sotona je znao da mu je Saul pao u ruke, i da ce ga konacno unistiti. Sotona je sve i uradio da bi ga odvojio od Bozje zastite, i kada se to dogodilo tako da se jadni car u ocajanju obratio sotoni direktno preko svog medija, sotona ga je mogao imitirajuci Samuila baciti svojim laznim ali lako predvidjenim prorostvom u ocajanje i smrt. ( Sinke, prestani da se pravis slep )

Otkad to zli duhovi Božju Svetu Volju navješćuju? Otkad demon govori da će Bog kazniti ljude za grijehe što počiniše?

Molitelju- u vrlo si direktnoj kontradikciji s Božjom Riječju. Biblija jasno i nedvosmisleno govori da se radi o Samuelu.

Kako je mogla Bozjeg coveka da dozove neke tamo vracara? Kako je malo potrebno da bubnemo gluposti, a onda da se toga drzimo kao pijani plota.

Meni se čini da se netko drži usmenih predaja da mrtvi nisu svjesni sebe nakon smrti, iako Biblija jasno tvrdi drukčije. Uzaludno je sada frazeološki nazivati Biblijsku istinu držanjem do plota.

Mrtvi su postojani i živi- čak i Novi Zavjet nepristrano govori tu činjenicu- tko će se na Nebo popeti i sresti Krista da Ga pita gdje je spasenje, i tko će sići među mrtve da Ga tamo sretne ( jer znamo da Je dolje propovjedao ) ( Rimljanima 10:6 ) !

Pogledajmo kako je Saul umro.

Bio je ranjen, i onda je uveren da ce ga strelci Filistejski ubiti, bacio se na mac i poginuo. Dokaz tome je upravo to sto je Davidu covek koji ga je nasao mrtvog, doneo dokaze da je bio kod Saula kada je umro. Vidi se, iz pazljive analize celog dogadjaja da, Saula Filisteji nisu odma kada je umro nasli, tek kasnije su dosli do njegovog tela, to jest pretrazujuci mesto sukoba dve vojske pronasli su ga mrtvog. Pa kada je covek koji je doneo Davidu dokaze da je Saul umro, uspeo da se izvuce sa mesta Saulove pogibije, sto to nije mogao i Saul?
Jasno je kao dan, uhvatila ga je panika, ubedjen da je ono prorocanstvo koje je cuo kod zle vracare, istinito, i bio je ubedjen da ce poginuti. Ali njegov kraj tada jos nije trebao da se dogodi, medjutim, uplasen da ce toga dana poginuti jer se secao sta mu je lazni Samuilo rekao, on se sam, uveren da ce ga sigurno ubiti, bacio na svoj mac i poginuo.

Da je tada zavapio Bogu, mozda i ne bi izgubio svoj zivot u toj bici.

Neki nas svojim tumacenjima i dalje zasmejavaju.

Uzaludni su sarkazmi i pozivanje na smijeh: jer Božja Riječ jača je od svakog mača i svakog sarkazma.

Pitanje koje glasi: kako je umro Šaul? Da li se bacio sam na svoj vlastiti mač ( 1 Samuelova 31:4 ) ili ga je ubio Amalečanin ( 2 Samuelova 1:10 ) ? Dok ovo ne riješiš, ne mogu konstruktivno razgovarati s tobom- mada i ne moram- jer tvoja ideja da se Proročanstvo Samuelova duha desilo slučajno prilično je apsurdna teorija.

Šaul se , po tebi ,tako bojao "demonovog" proročanstva da će tog dana umrijeti da se ubio. Dok poštujem tvoje mišljenje i ne želim mu se smijati, ne mogu ne pokazati jednu skepsu da ni sam ne vjeruješ u to što si objasnio.

U svakom slučaju, interesantno je što je Šaul viknuo Amalečaninu :

(....) 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!'
2 Samuelova 1:9

Još jedan krunski dokaz Božje Riječi da se duša i tijelo razdvajaju nakon smrti.

simply je napisao/la:

Poštovan Caesare,
naravno da postoje čuda s kojim Isus ima apsolutne veze. Ali poanta je u nečemu drugome. Isus kaže: «Neće svaki koji Mi govori: «Gospodine, Gospodine!» ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Mog nebeskog Oca. Mnogi će Mi u onaj dan reći: «Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću Tvog imena prorokovali, pomoću Tvog imena izgonili zle duhove, pomoću Tvog imena čudesa činili?» Tada ću im kazati: «Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od Mene zlotvori!» Evanđelje po Mateju 7,21-23

Ti polaziš od čuda - a ja polazim od Krista. Nije pokazatelj prave pobožnosti to što netko čini čuda, nego Isus kaže: "vršiti volju nebeskog Oca". A oni koji NE VRŠE volju nebeskog Oca, će se pokušati opravdati u dan suda: pa mi smo Isuse, u tvoje ime činili čudesa, u tvoje ima prorokovali, čak i zloduhe izgonili. Oni su dakle imali vrlo živu i djelotvornu pobožnost. Ako ih se procjenjuje, kako ti kažeš, po plodovima - neće ih se osuditi!!! Pa to su vrlo pobožni kršćani!!! Ali Bog gleda na srce, na motive koji čovjeka pokreću. Po tome Bog sudi čovjeka.
Naravno da Isusova izjava "prepoznat ćete ih po rodovima" stoji čvrsto. Ali ona nije upućena onima koji nemaju jasne kriterije dobra, pa ljude sude po njihovim djelima. Nego onima koji jesu sposobni procijeniti prave motive onima koji imaju duhovna mjerila, pa mogu procjenjivati plodove kojima kršćani rađaju

Nipošto, ja prije svega vjerujem u istinitost Božje riječi, a nadnaravne pojave i čudesa koristim kao dodatnu potvrdu svoje vjere. Čvrsto podržavam da se pomno ispitaju svi slučajevi - što Katolička crkva odgovorno čini, u suradnji sa istraživanjima moderne znanosti. Nikad neću u prvi plan iznositi npr. ukazanja iz Međugorja (iako vjerujem da ima određene istine u tome), već ono što se zaista ne može osporiti po relevantnim istraživanjima.

Moramo se upitati koja je poanta gornjeg citata. Sigurno ne u tome da se čudesni znakovi daju onima koji ne vrše volju nebeskog Oca, već Isus želi posebno naglasiti kolika je važnost izvršavanja te volje. Zato se i služi ovakvim izražavanjem - dakle teoretski čak ni oni koji prorokuju, izgone zle duhove i čine čudesa ne mogu se spasiti, ako ne vrše volju nebeskog Oca.

Ako strogo gledamo ovo zapravo nije ni tema naše rasprave, ja postavljam tezu da nadnaravna znamenja koja nisu objašnjiva prirodnim zakonitostima ukazuju na Božje djelovanje u svijetu, i da iz njih možemo izvući određene zaključke. Znamenja koja ne čine ljudi, već dolaze putem molitve ili nezaslužene Božje milosti. A toga imamo u izobilju, i mislim da treba s uvažavanjem biti uzeto u obzir.
Moramo shvatiti da Božji plan spasenja nije prestao s Isusom i apostolima, već traje i dalje… trajat će sve do ispunjenja Kraljevstva Božjeg. Bog nam i danas daje znakove, iz razloga da bi lakše vjerovali u ona čuda koja je Isus činio prije 2000 godina. Na kraju krajeva, Isus se upravo čudesnim znakovima objavio svijetu – liječio je hrome, slijepe, gubavce, istjerivao duhove. Mojsije također, teško je vjerovati da bi bez ikakvih znakova mogao nastupati pred svijetom, objaviti se kao Božji poslanik.

simply je napisao/la:

A mnogi od tih plodova su lažni rodovi. Ti spominješ plodove obračenja, molitve, pokore i sl. I tvrdiš da Sotona ne može pozivati na to. A ja tvrdim da itekako može. Njemu odogovara svaka pobožnost (molitve, pokore, djela, obraćenja) koja nisu po Božjem Duhu.
Vidiš, ja sam nedavno gledao jednu emisiju u kojoj su ljudi pričali o svojim obračenjima. Bili su oduševljeni, postali su kršćani, život im se ispunio smislom, pobožnošću i vjerom. Ali dragi Caesare - nije tu bilo Duha!

Ti ljudi su imali "obračene" emocije, promijenjene svjetonazore - ali im je srce i dalje ostalo isto A Bog gleda na srce. Njihovo srce je ostalo neobračeno. Nikodem je bio fantastičan čovjek: izuzetno pobožan, voljen od naroda, poučen Bibliji, član najvažnije državno-religiozne organizacije onog vremena. Ali pri susretu sa Kristom doživio je kritiku, a ne pohvalu. Isus ga je poučio da je sve to što on jest - predstavlja ništa pred Bogom. Tek ako se nanovo rodi - postat će čovjek po Božjem ukusu Uz svu svoju religioznost - Nikodem je bio duhovno mrtav Morao se roditi. Vidiš li da izuzetno religiozni kršćani - mogu i jesu često mrtvi.
Večina današnjih kršćana su duhovno mrtvi, iako idu u crkve, mole se, poste, daju milostinju, čine dobra djela. Ne zbog toga što oni nemaju znanje ili volju za pobožnim životom - nego zbog naravi. Ona je grešna, ona je neprijateljska Bogu!!! Ona drži pobožnog čovjeka u mrtvilu. A Sotona? Njemu paše svaka takva pobožnost. I naravno da mu pašu takva "obračenja", takvi "vjernici". Jer su i dalje njegovi. A misle da nisu.
Zato sotona može poticati mnoga "kršćanska" čuda: kip Marije plaće krvavim suzama, oduzeti čovjek prohoda, i slično. A ti misliš da Sotona ne može to činiti.

U redu, slažem se da sva naša djela moraju biti ispunjena Božjim Duhom kako bi Bogu bila ugodna, ali nije mi jasno kako nadnaravni događaji mogu u većem broju slučajeva ne ispuniti osobu Božjim Duhom. Ima li boljeg poticaja za čovjeka da se istinski obrati, vjeruje i bude ispunjen Duhom nego nadnaravni znamen? Jako teško. Direktna Božja objava najjači je poticaj za obraćenje i pravu vjeru.

Evo npr., nedavno sam čuo za slučaj jedne djevojke u Italiji koja je pala u duboku komu, šanse za ozdravljenje minimalne i doktori su mogli samo predviđati koliko preostaje dok posve ne izdahne. Na opće iznenađenje, djevojka se probudila iz kome i posve ozdravila od bolesti. Navodi da joj se ukazao Krist i vratio je natrag u život. Prije toga nije vjerovala u Boga, nakon događaja doživjela je istinsko obraćenje i postala vjernik.
Postoji li bolji poticaj od ovog da netko istinski vjeruje u Boga?
Sigurno se svakome javljaju sumnje u životu – koliko god mi čitali sv. Pismo mora nam se za trenutak javiti poneka sumnja. No kad netko doživi ovakav susret s Bogom, mislim da neće više nikad posumnjati jer se uvjerio na svoje oči da Bog postoji.

Navodiš neke primjere – meni nije jasno na temelju čega prosuđuješ da ti ljudi nisu srcem obraćeni k Bogu. Mislim da su oduševljenje za vjeru, pozitivne emocije, i općenito pronalazak životnog smisla u vjeri prilično vjerne manifestacije istinskog obraćenja. Tu se slažem da nema gore pobožnosti od pukog nabrajanja molitvi i rutinskog izvršavanja vjerskih ''obaveza'', ali ako netko širi pozitivnu energiju i sav je usredotočen na primanje Kristove poruke, to je onda pravi znak da je ispunjen Duhom.

Pogrešno je upadati u relativizam, olako prosuđivati stvari i svoditi ih pod isti nazivnik. Tu je problem s protestantima jer nerado vole slušati o nadnaravnim pojavama koje se zbivaju unutar Katoličke crkve, i odmah sve odbacuju pod nazivom spiritizma prije nego uopće razmotre stanje stvari. Da su recimo Lourdes i Fatima Božje djelo postaje jasno svakome tko je proučio kakve su se nadnaravne pojave ondje zbivaju. Kad čovjek pogleda koliko je ljudi primilo milost na bazi tjelesnog ili duhovnog ozdravljenja ili bilo obraćeno na vjeru, ne može a da ne zaključi da je posrijedi Božje djelovanje. Suprotno od toga bi zbilja bilo apsurdno tvrditi. Evo da ti približim neke stvari, citiram izvadak iz knjige H. Madingera:

Postoji li čudo?

Krist dopušta da se i danas još zbivaju čudesa, da bismo lakše povjerovali u ona čudesa, koja je on činio prije 2000 godina. U Lourdes-u i Fatimi događaju se i danas još brojna čudesa koja se mogu istovremeno provjeriti u laboratorijima. Bog nam daje ta mjesta znanstvene kontrole radi toga, jer današnje vrijeme sve ispituje mnogo rigoroznije negoli što je to bilo u prijašnjim vremenima. Ta su čudesa dosad ispitali desetine tisuća liječnika: židova, muhamedanaca, evangelika i nevjernika. U dosadašnjih 2000 protokola potvrdili su liječnici da se tu radi o medicinski nerazjašnjivim ozdravljenjima. Pošto čudesa u Lourdesu postoje od 1858. godine, dakle više od 100 godina, otpada u prosjeku na svaka dva tjedna po jedan takav protokol. Ozdravljenja se priznaju samo onda, ako se zbivaju: odjednom, potpuno i trajno. Evo nekoliko provjerenih slučajeva koji su se zbili u Lourdesu:

- Louis Bouriette, klesar, doživio je eksploziju mine i izgubio vidnu sposobnost desnog oka. I lijevo oko mu je postajalo sve slabije. Prvih dana nakon pojave Mjke Božje zamolio je da mu donesu vodu s izvora, na koju je Majka Božja pri ukazanju skrenula pažnju. Pri stavljanju na bolesne oči maramice, koja je bila natopljena vodom sa izvora, mogao je Bouriette nakon dugo vremena po prvi puta iskreno moliti: izlječenje obiju očiju zbilo se u trenutku.

- Drvosječi Pieteru de Rudder uslijed pada stabla bila je potpuno smrskana lijeva noga, tako da je bila neophodna amputacija. Pieter nije prihvatio amputaciju. U visini frakture mogla se vidjeti zagnojena rana kroz koju su virili koštani krajevi. Između smrvljenih kostiju nedostajao je jedan dio dužine 3 cm. Usrdno se molio Majci Božjoj i odjednom se osjetio silno potresen. Opet je mogao ustati. Kleknuo je pred kipom Majke Božje. Slomljene kosti u trenutku su se ujedinile, rana je zacijelila. Poslije ekshumacije je ustanovljeno da su sve kosti bile na broju i obje su noge bile iste dužine.

- Dr Alexis Carrel, nosilac Nobelove nagrade i stručnjak u oblasti onkologije i sam je prisustvovao jednom čudesnom ozdravljenju i sve je to lijepo opisao u američkom stručnom časopisu. Neka djevojka je imala tuberkuloznu upalu trbušne opne. Ležala je u agoniji. Djevojka je pred očima dr Carrela u trenutku izliječena. Dr Alexander Carrel koji je ranije bio nevjernik u tom je trenutku izliječen od svoje nevjere. Još prije ovog čuda izjavio je: ''Ako ova djevojka bude izliječena vjerovat ću u čuda i postat ću redovnik''. Nobelovac dr Carrel umro je 1944. u dubokoj vjeri.

- John Traynor bio je za vrijeme prvog svjetskog rata teško ranjen komadićem granate. Rastrgano mu je desno rame i probijena lubanja, desna ruka mu je posve atrofirala. Šaku nije mogao pokretati. Kroz ranu na lubanji vidjelo se pulziranje mozga. Obje noge su mu bile uzete, uz to je imao dnevne napade epilepsije i pri tim napadima je gubio svijest i do 12 sati. U Lourdesu je John Traynor poslije devete kupke odjednom stao na noge. Za vrijeme procesije sa presvetim sakramentom točno u trenutku blagoslova sa presvetim sakramentom bio je odjednom i potpuno izliječen. Otvor na lubanji više se nije primjećivao (!) i ni traga više od epilepsije i uzetosti.

- Elizabeth Delot bila je operirana od raka želuca. Radi nove izrasline raka prijetila joj je smrt od gladi. Za vrijeme kupke u vrelu u Lourdesu trenutno je izliječena 1926. god. Pri tom su na čudesan način iščezli svi znakovi operacije i ožiljci i želudac je bio potpuno obnovljen i u stanju kao prije bolesti. - Ovdje očito liječi neka misaona moć, svakako ne nepoznata iz zraka.

I najčudesnije u Lourdesu: oni koji nisu izliječeni ne vraćaju se sa ogorčenjem. Također zbila su se bezbrojna obraćenja na vjeru - Možda i tebe Bog čudesno liječi? Od nevjere do duboke vjere.

Jesu li to prava čudesa?

U činjenicu da su se događaji u Lourdesu zaista tako odvijali kao što su opisani, u to se praktično ne može više sumnjati. Činjenice stoje čvrsto uz pomoć tisuće liječnika kao zaprisegnutih svjedoka, uz pomoć dosjea klinika, bolesničkih kasa i vojnih institucija, uz pomoć rentgenskih snimaka, analiza krvi itd. Ti medicinski stručnjaci nisu samo vjernici, nego i liječnici bezbožnici. Tko takav skup činjenica odbacuje morao bi prihvatiti čudo koje je još nevjerojatnije nego li najnevjerojatniji slučajevi ozdravljenja. Da bi se umanjio čudesni karakter zbivanja u Lourdesu tvrdi se da su ta izlječenja možda više psihičkog uzroka. Ali podaci današnje dubinske psihologije i psihosomatike pokazuju jasno granice tih utjecaja. Plućna tuberkuloza u posljednjem stadiju, otvorena plućna tuberkuloza sa kavernama, tuberkuloza pluća, crijeva, potrbušnice, rak želuca, rak jezika, rak dojke, skleroza, sljepilo i specifično organska oboljenja ne mogu se liječiti samo psihičkim djelovanjem.

Nekoliko primjera: jednostavno mora biti čudo, da se otvorena plućna tuberkuloza unutar nekoliko dana savršeno zakreči ili kad TBC potrbušnice trenutno iščezne, kada tuberkulozna upala moždane opne sa bakcilima TBC u moždanom likvoru bolesnika iz terminalne kome (smrtna borba) odjednom se budi i 14 dana kasnije ima normalnu lumbalnu tečnost bez bakcila, kada se kod obostrane bijele atrofije zjenice vidna sposobnost trenutačno i zauvijek ponovo postiže, kada otekline raka na izlasku iz želuca sa metastazama u jetri odjednom nestaje, za vrijeme dok gastroenteroskopija, koja je izvršena prije nekoliko mjeseci, sada odjednom iščezava., kada Yvonne Aumaitre sa urođenom manom obiju skvrčenih nogu odjednom, trenutačno ozdravi, kada tri i pol godišnji Guy Leyder 1946. odjednom biva izliječen od potpune idiotije, koja je nastala od upale moždane opne, pri čemu uz to i sa uzetošću svih udova kao posljedica upale moždane opne, a sve je to trenutačno izliječeno, kada Evasio Ganora 1950. u Lourdesu odjednom ozdravi od jedne raku slične promjene limfnih puteva (Hodgkinsche Krankreit), koja prema stanju današnje znanosti za 4 ili 5 godina vodi do tragičnog kraja.

Osim toga čvrsto stoji konstatacija, da su izliječeni ljudi koji ni u kom slučaju nisu posjedovali volju za ozdravljenjem. U tim slučajevima čini se radi toga isključenim, da se može postići ozdravljenje pod utjecajem ljudskog duha: bili su izliječeni ljudi u stanju potpune idiotije, ljudi koji su bili u agoniji. Neka ozdravljenja nastupila su u snu, a da pacijent o tome ništa nije znao. Kod mnogih je uslijedilo ozdravljenje kada su im drugi za njihova stanja besvijesti pružali Lourdesku vodu. Zbivala su se ozdravljenja i na malodobnoj djeci, ozdravljenja nevjernika, sumnjičavaca i malovjernih. Tko bi mogao tvrditi da je snaga ljudskog duha izazvala ta ozdravljenja?

Broj onih bolesti, koje se stvarno mogu izliječiti pomoću psihičkog utjecaja, već je stoljećima poznat. Već 1750. godine pisao je papa Benedikt XIV. ono standardno djelo prema kojemu su se provodili procesi za provođenje blaženih i svetih. S ozbiljnom jasnoćom izdvajane su one bolesti koje se mogu izliječiti samo pomoću psihičkih snaga. Organski karakter bolesti mora se čvrsto ustanoviti, da bi se neko ozdravljenje od strane Crkve moglo prihvatiti kao ''čudo''. Pravila tog djela pape Benedikta XIV. i danas se još mogu primjeniti.

Metode znanosti postale su mnogo rigoroznije. Muđutim, činjenica postojanja čuda ostaje i dalje na snazi.

Caezar, kakve veze ovo sto ti pises ima sa Posrednickom ulogom Gospoda Isusa Hrista?

Da nisi malo zaluto? Samo pitam.

Molim te otvori novu temu, i ostavi nas da disemo u ovoj temi slobodno.

Ja kao Katolik vjerujem da Bog nije ovisan o svojim sakramentima u nekom radikalnom smislu- što i Katekizam Katoličke Crkve jednako tako tvrdi- Bog je prisutan u svim Svojim sakramentima, ali nije ovisan o njima u smislu da ne može djelovati van njih.

Treba uzeti u obzir da je Duh Sveti sišao na ljude koji uopće nisu vjerovali ( Djela Apostolska 10:45 ) stoga ako netko od pogana učini čudo, tko nama može garantirati da takvo čudo nije napravljeno Duhom Svetim? Pavao nas upućuje, što Protestantima ponekad radi probleme sa Sola Fide, da je Isus spasitelj svih ljudi- a posebno Kršćana ( 1 Timoteju 4:10 ) pa ako je Spasitelj duša- pa zar neće i smrtnih tijela?

A zar ne griješimo protiv Duha Svetoga ako čudo koje učini nazovemo lažnim čudom kojeg demon napravi, pretvarajući se u anđela svijetla?

Stoga, sa čudima sam - govorim po ljudski- "jednako tako oprezan kao i što sam i nezainteresiran". Ako se u Međugorju dešavaju čuda- to ne utječe na moju vjeru jer znam da Bog može učiniti čudo gdje poželi. Ako se u Međugorju ne dešavaju čuda- to ne utječe na moju vjeru jer sam uvjeren da Bog može činiti čuda i u Međugorju, ako poželi.

Ako poganin ozdravi bolesnika na drugoj strani planete, što ja znam kako se takvo što desilo? Ali neću ići linijom manjeg otpora pa reći da je takvo što istina ili laž- jer kao da ja znam što se u selu pored mojeg grada dešava, a kamoli na drugoj strani planete. Biti ću "oprezan" i neću dati svoj sud, i biti ću "nezainteresiran" jer neću ići na drugu stranu planete provjeriti takvu činjenicu. Ako je od Boga, Božje je-a čovjeku čuda nisu potrebna za vjeru sve dok se nešto ne desi pa ih od Boga i traži.

Uvijek se sjetim jednog indijanskog poglavice kada su mu Kršćani došli i pomalo agresivno tražili da njegovo pleme prihvati "Jednog Boga".
Poglavica im je odgovorio: "Da postoji jedan Bog, znamo svi- ali ako je Jedan Bog, zašto vi u vezi njega toliko ratujete? A ja vam velim- isti Bog je i vaš i naš- jer je Jedan Bog."

Da li je taj čovjek prihvatio Krista? Da? Ne? Odgovor je jednostavan. Tko smo mi da sudimo?

Molitelj je napisao/la:

Caezar, kakve veze ovo sto ti pises ima sa Posrednickom ulogom Gospoda Isusa Hrista?

Da nisi malo zaluto? Samo pitam.

Molim te otvori novu temu, i ostavi nas da disemo u ovoj temi slobodno.

Cezar je odgovorio na Simplyev post.

U vezi posredničke prirode Isusa Krista- budući da i Katolici i Protestanti vjeruju da je Isus jedini Posrednik, ne znam što bi drugo radili već iznova se vrtili u krug: jedni tvrde da Katolici ne vjeruju tako- dok Katolici na ovome forumu jasno i precizno govore da takvo što nije istinito.

Kao Katolik tvrdim: ako Katolička Crkva ne tvrdi da je Isus Krist jedini Posrednik u kontekstu spasonosne žrtve- neka sam ovog trena anatema iz Katoličke Crkve.

A rasprava često zna odlutati- pa što?

Žao mi je što moram zaključiti da ste vi, poštovani prijatelji, ipak izgradili svoju vjeru na čudima. Jer kada vi više vjerujete Fatimi i Lurdu, umjesto Božjoj riječi koja kaže da je Marija mrtva i da se ona ne može nigdje kazivati - ja moram tako zaključiti.
Čuda koja će činiti đavo bit će (i već jesu) prava, stvarna, snažna i upečatljiva čuda!!! Toliko stvarna da će i mnogi vjerni biti u opasnosti da budu zavedeni. Samo spoznaja Božje riječi će ih sačuvati od tih upečatljivih i stvarnih čuda!!! Kada vidiš paraliziranog da ustaje, ili slijepog da je progledao - tada si pod dojmom tih čuda. tada takva čuda odgovarju tvojoj pobožnosti izgrađenoj na temeljima čuda. I ona zavode čovjeka jer su to "kršćanska" čuda. Vi koji mislite da Sotona ne može činiti "kršćanska" čuda, malo znate o njemu.

Ali činjenica je da ni Isus nije nikoga spasio za vječnost svojim čudima. On je izliječio bolesnog, ali je taj bolesni morao izgraditi povjerenje prema Bibliji i Bog. Nije ga spasilo čudo, nego vjera (povjerenje) koje je nakon čuda izgradio upoznajući Boga kroz osvjedočenje Duha i kroz Bibliju. Isus je rekao farizejima: "vi čete vjerovati, ako budete vidjeli znak". Njihova vjera je ovisila o čudima. Tako je i sa današnjim kršćanima. Njihova vjera ovisi o čudima. Ako ne vide čuda - ne vjeruju, jednako kao i farizeji.

Caesare, kažeš da misliš kako u Međugorju "nešto ima". Ima, sigurno. Ima čuda, ima neobjašnjivih emotivnih stanja, ima religioznog uzbuđenja - sva što treba za izgradnju vjere na čudima. I to je siguran put u propast. Nažalost dragi prijatelju. Ali vidim da sva moja upozorenja ne dopiru do tvojeg srca, nego ih odmah odbacuješ svojim umom. Imaš potpuno pravo na to. Ali mi je žao što pričamo kao "dva gluha".

Spasonosna vjera nema veze sa čudima - jer se prava vjera ne može osloniti na čuda. Onaj tko tako čini oslanja se na lažni temelj. Prava vjera se oslanja samo i jedino na Božju riječ, na Krista i na Božji moralni zakon. "Tko ne govori tako, neće zoru doćekati". A to bi mi bilo istinski žao, prijatelju. Molim te gradi svoju vjeru na Kristu, a ne na Mariji. Na Bibliji, a ne na crkvenim ocima. Na poslušnosti Bogu, a ne na posušnosti Crkvi koja te odvodi od Boga i Njegove riječi. Pozdrav i svako dobro želim.

Žao mi je što moram zaključiti da ste vi, poštovani prijatelji, ipak izgradili svoju vjeru na čudima. Jer kada vi više vjerujete Fatimi i Lurdu, umjesto Božjoj riječi koja kaže da je Marija mrtva i da se ona ne može nigdje kazivati - ja moram tako zaključiti.

Biblija nigdje ne veli da je Marija mrtva, ali veli da su mrtvi živi nakon smrti, što ćemo raspravljati na već otvorenim temama.

Čuda koja će činiti đavo bit će (i već jesu) prava, stvarna, snažna i upečatljiva čuda!!! Toliko stvarna da će i mnogi vjerni biti u opasnosti da budu zavedeni. Samo spoznaja Božje riječi će ih sačuvati od tih upečatljivih i stvarnih čuda!!! Kada vidiš paraliziranog da ustaje, ili slijepog da je progledao - tada si pod dojmom tih čuda. tada takva čuda odgovarju tvojoj pobožnosti izgrađenoj na temeljima čuda. I ona zavode čovjeka jer su to "kršćanska" čuda. Vi koji mislite da Sotona ne može činiti "kršćanska" čuda, malo znate o njemu.

Ne mislim da đavo ne može činiti čuda, ali osobno ne vjerujem da je većina ljudi na ovome svijetu svjedočila pravom Biblijskom čudu- niti Protestanti niti Katolici. Isus sam veli "blago onima koji vjeruju a ne vidješe".

Ja ne trebam vidjeti slijepca koji progleda da bih vjerovao da je takvo što moguće. Ali kao što sam napomenuo u već jednom postu prije- ako Katolik progleda jer je Duh Sveti tako učinio, što radi Protestant koji tvrdi da je slijepca đavo progledao? Ovo važi obostrano, Katolik ne smije prebrzo zaključivati u vezi Protestantski čuda- pa tko uistinu zna planove Božje i bezgraničnost djelovanja Duha Svetoga?

Ali činjenica je da ni Isus nije nikoga spasio za vječnost svojim čudima. On je izliječio bolesnog, ali je taj bolesni morao izgraditi povjerenje prema Bibliji i Bog. Nije ga spasilo čudo, nego vjera (povjerenje) koje je nakon čuda izgradio upoznajući Boga kroz osvjedočenje Duha i kroz Bibliju.

Malo ti povijest ne valja. U doba kada je Isus ozdravljao nije bilo Biblije- posebno ne Protestantske.

Caesare, kažeš da misliš kako u Međugorju "nešto ima". Ima, sigurno. Ima čuda, ima neobjašnjivih emotivnih stanja, ima religioznog uzbuđenja - sva što treba za izgradnju vjere na čudima. I to je siguran put u propast. Nažalost dragi prijatelju. Ali vidim da sva moja upozorenja ne dopiru do tvojeg srca, nego ih odmah odbacuješ svojim umom. Imaš potpuno pravo na to. Ali mi je žao što pričamo kao "dva gluha".

Ako u Međugorju "nešto ima" da ljudi ustaju iz kolica moleći Oče naš, tada se ne radi o vjeri u čuda nego samo o čudima.

Ako vjernik moli Boga, zar će Dobri Bog dati zmiju umjesto kruha? Ako vjernik moli Boga na nebesima da ustane iz kolica, kakav demon moraš biti da digneš takvog čovjeka iz kolica da bi ovaj dao slavu Gospodu?

Što je s desetinama tisuća vjernika koji mole za čudo, ali vjeruju iako ne dođe?

Molim te gradi svoju vjeru na Kristu, a ne na Mariji. Na Bibliji, a ne na crkvenim ocima. Na poslušnosti Bogu, a ne na posušnosti Crkvi koja te odvodi od Boga i Njegove riječi. Pozdrav i svako dobro želim.

Ali Protestanti jednako tako vjeruju u Mariju, samo ne vjeruju na isti način. Protestanti koji drže da Katolici na mjesto Krista stavljaju Mariju stvar su iskrivljavanja Katoličkih učenja.

Paradoksalno, Crkveni Oci su nam dali Bibliju- jer su Bibliji ( kao knjizi, ne Pismu ) prethodili. Biblija je složena 395 A.D. nakon žestokih polemika Crkvenih otaca da li je Evanđelje po Tomi kanonski ili apokrifni spis te vjera u Bibliju znači vjeru u ispravnost učenja Crkvenih otaca.

A što se tiče odnosa Crkve i Biblije- gdje u Bibliji piše da je Bog ostavio knjigu kao svoju Riječ? Gdje Isus traži da se njegova učenja zapišu i stave u jednu knjigu? Zašto su apostoli čekali desetljećima da zapišu što se desilo u ranom prvom vijeku? Gdje se u Bibliji spominje Biblija?

Biblija jasno govori da je Bog ostavio Crkvu, ne knjigu, kao svoju ovozemaljsku snagu. Crkvu koja zna da Božja Riječ nije knjiga već nauk ( 1 Ivanova 2:7, 2 Timoteju 2:9 ).

simply je napisao/la:

Žao mi je što moram zaključiti da ste vi, poštovani prijatelji, ipak izgradili svoju vjeru na čudima. Jer kada vi više vjerujete Fatimi i Lurdu, umjesto Božjoj riječi koja kaže da je Marija mrtva i da se ona ne može nigdje kazivati - ja moram tako zaključiti.
Čuda koja će činiti đavo bit će (i već jesu) prava, stvarna, snažna i upečatljiva čuda. Toliko stvarna da će i mnogi vjerni biti u opasnosti da budu zavedeni. Samo spoznaja Božje riječi će ih sačuvati od tih upečatljivih i stvarnih čuda. Kada vidiš paraliziranog da ustaje, ili slijepog da je progledao - tada si pod dojmom tih čuda. tada takva čuda odgovarju tvojoj pobožnosti izgrađenoj na temeljima čuda. I ona zavode čovjeka jer su to "kršćanska" čuda. Vi koji mislite da Sotona ne može činiti "kršćanska" čuda, malo znate o njemu.

Prvi pasus bi imao neke osnove da Božja Riječ doista govori da su Marija i sveci mrtvi i ne mogu čuti naše molitve... a budući da je to samo jedno od oportunih tumačenja, ispada da jedini argument kojim se nastoji relativizirati Božje djelo pada u vodu. Pored svega navedenog, nebrojena svjedočanstva o uslišanim molitvama samo potvrđuju ono što je zapisano u Bibliji - da sveci gledaju Boga licem u lice i mogu nas Njemu preporučiti svojim zagovorom (Otk, 5, .

Nitko ne gradi svoju vjeru isključivo na čudesima, već potvrđuje ispravnost svoje vjere utemeljenu na Božjoj Riječi. Kao što je Krist u svoje vrijeme upravo nadnaravnim znakovima potvrđivao svoje poslanje i privlačio ljude, tako i danas dopušta da se po Njegovom imenu zbivaju čudesa, da bi ljudi lakše vjerovali u ono što je sam činio. Isus je obećao svojoj Crkvi da će biti s njom u sve dane, do svršetka svijeta, a znamo da svoja obećanja uvijek izvršava.

Zanimalo bi me da mi obrazložiš te motive po kojima bi Sotona pripuštao da milijuni vjernika svake godine hodočaste na sveta mjesta i obraćaju se Kristu - kako molitvom, tako i svojim životima. A sve je to izravna posljedica nadnaravnih zbivanja o kojima pričamo. Nije li to jedan ogroman deficit u njegovom proračunu?

simply je napisao/la:

Ali činjenica je da ni Isus nije nikoga spasio za vječnost svojim čudima. On je izliječio bolesnog, ali je taj bolesni morao izgraditi povjerenje prema Bibliji i Bog. Nije ga spasilo čudo, nego vjera (povjerenje) koje je nakon čuda izgradio upoznajući Boga kroz osvjedočenje Duha i kroz Bibliju. Isus je rekao farizejima: "vi čete vjerovati, ako budete vidjeli znak". Njihova vjera je ovisila o čudima. Tako je i sa današnjim kršćanima. Njihova vjera ovisi o čudima. Ako ne vide čuda - ne vjeruju, jednako kao i farizeji.

U Isusovo vrijeme Biblije nije bilo, nastala je tek 4 st. kasnije (nebitno za raspravu, samo usput napominjem). Mislim da je svakome katoliku potpuno jasno da neće biti spašen samo činjenicom da se u Majci Crkvi odvijaju čuda, ili time što je vidio čudo. Kako u Isusovo vrijeme, tako će i danas čovjek biti spašen po vjeri i djelima. To je,u ostalom i glavna poruka ukazanja bogorodice - obraćenje, pokora i molitva, što savršeno implicira na spasenje vjerom i djelima.

simply je napisao/la:

Caesare, kažeš da misliš kako u Međugorju "nešto ima". Ima, sigurno. Ima čuda, ima neobjašnjivih emotivnih stanja, ima religioznog uzbuđenja - sva što treba za izgradnju vjere na čudima. I to je siguran put u propast. Nažalost dragi prijatelju. Ali vidim da sva moja upozorenja ne dopiru do tvojeg srca, nego ih odmah odbacuješ svojim umom. Imaš potpuno pravo na to. Ali mi je žao što pričamo kao "dva gluha".

Spasonosna vjera nema veze sa čudima - jer se prava vjera ne može osloniti na čuda. Onaj tko tako čini oslanja se na lažni temelj. Prava vjera se oslanja samo i jedino na Božju riječ, na Krista i na Božji moralni zakon. "Tko ne govori tako, neće zoru doćekati". A to bi mi bilo istinski žao, prijatelju. Molim te gradi svoju vjeru na Kristu, a ne na Mariji. Na Bibliji, a ne na crkvenim ocima. Na poslušnosti Bogu, a ne na posušnosti Crkvi koja te odvodi od Boga i Njegove riječi. Pozdrav i svako dobro želim.

Tvrdiš da spasonosna vjera nema veze s čudima - znači li to da apostoli i narod pred kojim je to Isus činio, nije vjerovao u Njegova čudesa? Jesu li se oni oslanjali samo i isključivo na Zakon (neki doduše jesu, oni s kojima je Isus vodio najviše rasprava)? Znakove koje je Isus davao, način na koji je ozdravljao slijepe, hrome, opsjednute, uskrisivao mrtve, bili su upravo jedan od glavnih temelja njihove vjere. Znakovi koje je Mojsije činio pred Izraelcima bili su najjači temelj da je pravi Božji poslanik. Misliš li da bi bez njih mogao izvršiti svoju misiju, ili bi bio prepoznat kao lažni prorok? Koliko puta je narod počeo mrmljati protiv Mojsija, a Bog opet poslao znak s nebesa.

Kakav odgovor daje Isus u vezi sa svojim znakovima:

''Sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." (Iv, 10, 38)

I zato kad Isus govori da naraštaj opak i preljubnički traži znak (Mt, 16, 4), onda misli na farizeje koji izazivaju da im dadne znak, iako se već nebrojeno puta potvrdio pred svijetom. Situacija analogna s današnjim ateizmom - onima koji ne prizaju Boga, iako se nebrojeno puta potvrdio svojim djelima.
Prikladno ovoj situaciji je zgoda u kojoj je Isus pred farizejima izgonio demone i činio čudesa. Znamo koji je bio njihov odgovor, iste riječi koje si ti izrekao - da se ti znakovi zbivaju po poglavici đavolskome. Isus je odgovorio - kako li će opstati njegovo kraljevstvo ako propovijeda u Božje ime i time izravno radi protiv svojih interesa? Upravo ono što ja tvrdim.

Dakle, kao i cijela Crkva, suprotno tvojem mišljenju, vjeru gradim na Isusu, Bibliji, poslušnosti Bogu. Marija, crkveni oci, vjernost Crkvi i čudesa samo su dodatak koji jača i ispunjuje vjeru (nadgradnja na bazu), kao što je oduvijek bilo u Crkvi Kristovoj, još od apostolskih vremena. Muchas gratias, to mi je ipak puno jači argument od tvojih bezargumentiranih upozorenja s tri uskličnika.

S.P.D.

[quote="Caesar"]

simply je napisao/la:

Žao mi je što moram zaključiti da ste vi, poštovani prijatelji, ipak izgradili svoju vjeru na čudima. Jer kada vi više vjerujete Fatimi i Lurdu, umjesto Božjoj riječi koja kaže da je Marija mrtva i da se ona ne može nigdje kazivati - ja moram tako zaključiti.
Čuda koja će činiti đavo bit će (i već jesu) prava, stvarna, snažna i upečatljiva čuda. Toliko stvarna da će i mnogi vjerni biti u opasnosti da budu zavedeni. Samo spoznaja Božje riječi će ih sačuvati od tih upečatljivih i stvarnih čuda. Kada vidiš paraliziranog da ustaje, ili slijepog da je progledao - tada si pod dojmom tih čuda. tada takva čuda odgovarju tvojoj pobožnosti izgrađenoj na temeljima čuda. I ona zavode čovjeka jer su to "kršćanska" čuda. Vi koji mislite da Sotona ne može činiti "kršćanska" čuda, malo znate o njemu.

Čuda ne mijenjaju ljudsko srce.Ona imaju svoju funkciju a ta je da privuku ljude Bogu ali to je samo prvi korak.Kada čuju Božju Riječ ona u njima stvara promjenu.Vjera dolazi od slušanja Božje Riječi, milošću smo spašeni po vjeri a ne djelima da se ne bi hvalisali.
Dali je 10 čudesnih znakova koje je Jahve učinio dok su Izraelci bili u sužanjstvu promijenilo njihova srca?
Koliko im je trebalo da počmu mrmljati protiv Jahve nakon što su prošli Crveno more?Nijedan narod nije vidio toliko čuda kao izraelski....pa ipak su stalno odlazili u idolopoklonstvo.
Koliko proroka im je Jahve poslao koji su činili čudesa, pa je to bilo samo za kratko i opet se narod vraćao u grijeh.
Čudesa su nam danas potrebnija nego ikada jer živimo u sekulariziranom svijetu koji nudi svoje falsifikate i oponaša Boga.
Međutim obraćenja se događaju kada sjeme Božje Riječi padne na plodno tlo nečijeg srca.Toi je biblijski i to je jedina istina.

Isus je uistinu jedini Posrednik Spasenja. Ali postoji i druga vrsta posrednistva kao posrednicka molitva. Tj. kad kod Boga nesto molimo, posredujemo i zauzimamo se pred Bogom za nekoga, brata ili sestru u Kristu koji su u potrebi. Ta Biblija nas uci da molimo jedni za druge.

crusadercro je napisao/la:

Isus je uistinu jedini Posrednik Spasenja. Ali postoji i druga vrsta posrednistva kao posrednicka molitva. Tj. kad kod Boga nesto molimo, posredujemo i zauzimamo se pred Bogom za nekoga, brata ili sestru u Kristu koji su u potrebi. Ta Biblija nas uci da molimo jedni za druge.

Ovo je sasvim uredu,samo je mali problem vjerues li u istinu sto pise Biblija ili uzimas samo djelove po potrebi.

Ja vjerujem u kompletnu Bibliju! Gdje je tu mali problem?

Gost je napisao/la:

Isus je uistinu jedini Posrednik Spasenja. Ali postoji i druga vrsta posrednistva kao posrednicka molitva. Tj. kad kod Boga nesto molimo, posredujemo i zauzimamo se pred Bogom za nekoga, brata ili sestru u Kristu koji su u potrebi. Ta Biblija nas uci da molimo jedni za druge.

Što Ti znači da je Isus jedini posrednik spasenja?
Isus je jedini Spasitelj.
Precizirajmo - između koga On posreduje?
Drugo pitanje - možemo li se kajati umjesto nekoga da bi ga naveli na pokajanje i on se obratio Isusu Spasitelju?Na osnovi ćega je to kajanje moguće?Zar to nije čudo koje navodi tražiti Spasitelja?
U početku teme Sinke je napisao:

[i]A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.
2 Korićanima 1:11

Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.
2 Korićanima 9:11


Biblija jasno razlikuje "Posredništvo" od "posredništva". U smislu spasenja, jedino je Isus Posrednik, ali u smislu molitve, možemo imati tisuće posrednika.

I na Nebu i na zemlji.

Pitanje je da li se biblijsko posredništvo u praksi primjenjuje ispravno tj. da se ne zalazi u herezu?