Pakao i hula na Boga!

Medo je napisao:

Jedna od mojih najomiljenijih prispodoba:

Prispodoba o sijaču (Lk 8,4)

(Mt 13,1-9; Mk 4,1-9)
Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u
prispodobi:
"Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše.Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši
se jer ne imaše vlage.Drugo opet pade među trnje i trnje ga
preraste i uguši.Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi
stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da čuje, neka
čuje!"

Evo himne na te stihove...poslušajmo:

http://www.cyberhymnal.org/htm/a/y/aysowing.htm

Inače , kada razgovaramo o pitanjima doktrine , vjerovanja i značaja u spasavanju, trebamo težiti prema iskrenoj pravoj pobožnosti..

Kada je Adam bio izbačen iz vrta vjerojatno se upitao? "Koji je smisao života? Što to znači - Vjerojatno ću umrijetni? Što će biti ako umrem?"

I mi danas se često pitam koji je smisao života. Roditi djecu i produžiti ljudsku vrstu? Za koga? Zašto? Radimo li mi to iz straha i/ili navike?

Konačno, jesmo li mi u Matrixu?

emanuel je napisao/la:

Nego kako to da ce bacanje u ognjeno jezero biti tek na kraju? Imam utisak da ti ne citas pazljivo sagovornika. Ujedno nisi mi odogovorio gde je Bog na pocetku pomenuo stvaranje pakla???

Zar nije normalno da je ognjeno jezero na kraju priče obzirom da sud koji je vezan uz kaznu dolazi na kraju a ne na početku?
Početak je vezan uz stvaranje svijeta a ne uz svršetak i kaznu...o lokaciji samog pakla Biblija ne daje podatke a Bog sigurno ima dobre razloge zašto je tome tako.
Ono što sam smatrao potrebnim istaći jeste da nema nikakve sumnje u postojanje pakla i dao sam odlomke iz Pisma koji to potvrđuju.Sviđalo se to nama ili ne.

E pa i nije tako kako ti govoris!!!

Pored svog postovanja prema tebi kao sagovorniku, moram ti reci da se o kazni za greh odma na pocetku stvaranja govori Adamu i Evi. A u toj kazni, ni jednom recju se ne pominje vecni oganj ili tako sto slicno. Ujedno, dragi moj, prilikom stvaranja Bog ni jednom recju ne pominje da je stvorio takvo neko mesto, gde bi navodno trebalo da zavrse oni koji ne prihvate Gospodnja upozorenja. I cim o tome ne govori, a pominje kaznu, smrt za neposlusnost, neposredno nam time daje na znanje da nije predvideo ni jedno drugo sredstvo za uklanjanje krivaca, osim smrti~!!!

Upravo u prilog moje tvrdnje, da nema pakla, da ga Bog nikada nije stvorio, ide izvestaj o stvaranju sveta. Bog je morao ako je vec govorio coveku o kaznu za neposlusnost da ukaze i na posledice te neposlusnosti. Da li me shvatas sta ti govorim?
A kada je Bog ukazao na posledice za greh, nije pomenuo nikakav pakao, vecni oganj, vec samo i jedino SMRT! Ovo nije tesko proveriti. A spekulacije o tome da je Bog sakrio postojanje pakla i gde se on nalazi, zalaze u sferu manipulacije ili tumacenje Biblije ala svedoci Jehovini.

Kada kasnije nalazimo izvestaje o nekim mukama, i ognju, tada vidimo da Isus ukazuje da ce se to desiti na kraju, na kraju svega zla, cak i posle suda i da ce i smrt, i pakao Had, biti baceni u ognjeno jezero, sto je druga SMRT!

Tako vidimo da postoje dve smrti, prva je za naseg zivota, a druga je kada nam se presudi. I to ce biti bacanje u ognjeno jezero sto je - sama Biblija sebe tumaci - druga smrt. A druga smrt nije vecno mucenje, vec unistenje to jest umiranje=smrt!!!!!

Moramo shvatiti pravnu osnovu spasenja, da bi smo razumeli da ona moze biti puno vredna jedino ako je Hristos platio kaznu svojom smrcu.
Postojanje pakla u potpunosti bi spremicilo plan covekovog spasenja od Boga.

S toga vas molim da mi dozvolite da se na ovom mestu vise puta ponavljam, mozda ce neko od nas shvatiti o cemu govorimo: "Ne vidim na ovom forumu mnogo onih koji shvataju otkupiteljsku ulogu Isusa Hrista. Jer to je jedna duboka tema i istina.

Kako se mi spasavamo? Ili jos bolje kako i na koji nacin je Bog jedino mogao da nas spasi?????

Znam
da mnogi misle kako to razumeju. Ocekujem da ce se neki baciti u
razjasnajvanje ovog pitanja, a da sigurno nemaju pojma o tome!!!!

Medjutim,
napisacu ono sto o tome razumem ukratko, samo zbog onih koji zaista
vole da misle i korsite svoj mozak da upoznaju Bozju istinu i zive po
njoj. I ne samo da upoznaju istinu, vec i samo Boga kakav je On i sta
cini!!!!!

Prema tome, da bi covek bio spasen, Isus je morao da
plati kaznu koju je covek prouzrokovao svojim grehom. Ta kazna za greh
je bila smrt.
Zasto samo smrt????
Zato sto je kazna za greh samo SMRT! I nista vise!!!!

Ako je kazna za greh zivot posle smrti u vecnom ognju, tada se stvar PRAVNO sasvim menja.

Bog
onda na drugaciji nacin mora da spasi coveka. Vise sama smrt ne moze i
nije dovoljna kao zadovoljenje pravde Bozje. Ovo velika vecina
visokoobrazovanih teologa ne shvata niti o tome razmislja. Zasto????
Jer, ako bi o tome govorili, nauka o vecnom paklu bila bi bacena u
kantu za djubre kao potpuno pogresna i izmisljena.

Ako samo
srmt nije kazna za greh, vec je to jedino vecno mucenje u ognjenom
jezeru, tada onaj koji bi hteo, bio On Bog ili bila sta drugo, da spasi
coveka, morao bi kao kaznu na sebe da preuzme mucenje u vecnom ognju!!

Da,
da, jer ako je kazna vecni oganj, tada je i onaj koji placa nasu kaznu
duzan da je prihvati na sebi. To jest, tada bi Gospod Isus morao u duhu
ili telu, kako god to tumacite, da ode u pakao i tamo se muci kroz svu
vecnost. Da morao bi da placa kaznu za greh vecnim mucenjem!!! Ko ovo
razume???? Ko je od vas toliko duhovno potkovan Duhom Svetim da ovo
razume???? I koliko vas ima takvih?????

Halo, pametnjakovici i
ostali mudraci, tada Isus nebi mogao da bude na Nebu i moli se za nas,
jer bi umesto pokajanih vernika trpeo vecne muke. To bi onda bilo
jedino zadovoljenje Bozje pravde.

Ali naravno, hvala Bogu, i
slava Bogu ljubavi, On nikada nije namenio vecno mucenje za svoja
pobunjena bica, vec jedino kao sto je i rekao Adamu, namenio nam je
SMRT!!! Umiranje, vecnu smrt.

Ako, ovo ne razumete, tada vam ja zaista ne mogu pomoci.

Vecne
muke kao kazna, navela bi Boga da ostavi Isusa Hrista u vecnim mukama
paklenog ognja. Jer pravda Zakona koja je prekrsena, samo tako, bila bi
u potpunosti ispunjena.

Ali u pravnom smislu, ako je kazna za
greh samo smrt, i to smrt vecnog unistenja, tada je Isus umro samo tom
smrcu na krstu i bio podignut iz nje, te time sasvim zadovoljio
pravednost Zakona i Bozjih zahteva.

Ko ima usi da cuje, neka
cuje. Jer Bog je ljubav i dobrota, i neznost, i blagost, i pun
milosrdja, i saosecajan, i ne raduje se zlu, i ne gnjevi se do veka, i
Njegova milost je vecna, i On nije sadista, i nije surov, i nije takav
kao sto ga neki hriscani prikazuju krvolocan da bi mucio svoja
stvorenja kroz svu vecnost u paklenom nekom ognju.

Jer da je
takav, kako ga vas 90% posto hriscana prikazujete, tada bi i Njegov Sin
morao da bude u tom vecnom ognju i to zauvek, jer bi morao da plati
kaznu na isti nacin kao i gresnici, ako bi hteo one koji se pokaju da
iskupi od iste."

Prema tome ako je plata za greh jedino smrt, onda je i Hristova smrt na Golgoti jedini pravilni odgovor na nju. Tu pakao ne moze niti sme da ima mesta. Posto bi vecno mucenje u paklu, ognju, sprecilo Boga da nas spasi.

Ovo je pravno tako jednostavno za zakljuciti i dobiti pravilan odgovor na mnoga pitanja pa i na postojanje ili ne postojanje nekog mesta vecnog mucenja.

<BLOCKQUOTE>

Molitelj je napisao/la:

Moramo shvatiti pravnu osnovu spasenja, da bi smo razumeli da ona moze biti puno vredna jedino ako je Hristos platio kaznu svojom smrcu.
Postojanje pakla u potpunosti bi spremicilo plan covekovog spasenja od Boga.

S toga vas molim da mi dozvolite da se na ovom mestu vise puta ponavljam, mozda ce neko od nas shvatiti o cemu govorimo: "Ne vidim na ovom forumu mnogo onih koji shvataju otkupiteljsku ulogu Isusa Hrista. Jer to je jedna duboka tema i istina.

Kako se mi spasavamo? Ili jos bolje kako i na koji nacin je Bog jedino mogao da nas spasi?????

Znam
da mnogi misle kako to razumeju. Ocekujem da ce se neki baciti u
razjasnajvanje ovog pitanja, a da sigurno nemaju pojma o tome!!!!

Medjutim,
napisacu ono sto o tome razumem ukratko, samo zbog onih koji zaista
vole da misle i korsite svoj mozak da upoznaju Bozju istinu i zive po
njoj. I ne samo da upoznaju istinu, vec i samo Boga kakav je On i sta
cini!!!!!

Prema tome, da bi covek bio spasen, Isus je morao da
plati kaznu koju je covek prouzrokovao svojim grehom. Ta kazna za greh
je bila smrt.
Zasto samo smrt????
Zato sto je kazna za greh samo SMRT! I nista vise!!!!

Ako je kazna za greh zivot posle smrti u vecnom ognju, tada se stvar PRAVNO sasvim menja.

Bog
onda na drugaciji nacin mora da spasi coveka. Vise sama smrt ne moze i
nije dovoljna kao zadovoljenje pravde Bozje. Ovo velika vecina
visokoobrazovanih teologa ne shvata niti o tome razmislja. Zasto????
Jer, ako bi o tome govorili, nauka o vecnom paklu bila bi bacena u
kantu za djubre kao potpuno pogresna i izmisljena.

Ako samo
srmt nije kazna za greh, vec je to jedino vecno mucenje u ognjenom
jezeru, tada onaj koji bi hteo, bio On Bog ili bila sta drugo, da spasi
coveka, morao bi kao kaznu na sebe da preuzme mucenje u vecnom ognju!!

Da,
da, jer ako je kazna vecni oganj, tada je i onaj koji placa nasu kaznu
duzan da je prihvati na sebi. To jest, tada bi Gospod Isus morao u duhu
ili telu, kako god to tumacite, da ode u pakao i tamo se muci kroz svu
vecnost. Da morao bi da placa kaznu za greh vecnim mucenjem!!! Ko ovo
razume???? Ko je od vas toliko duhovno potkovan Duhom Svetim da ovo
razume???? I koliko vas ima takvih?????

Halo, pametnjakovici i
ostali mudraci, tada Isus nebi mogao da bude na Nebu i moli se za nas,
jer bi umesto pokajanih vernika trpeo vecne muke. To bi onda bilo
jedino zadovoljenje Bozje pravde.

Ali naravno, hvala Bogu, i
slava Bogu ljubavi, On nikada nije namenio vecno mucenje za svoja
pobunjena bica, vec jedino kao sto je i rekao Adamu, namenio nam je
SMRT!!! Umiranje, vecnu smrt.

Ako, ovo ne razumete, tada vam ja zaista ne mogu pomoci.

Vecne
muke kao kazna, navela bi Boga da ostavi Isusa Hrista u vecnim mukama
paklenog ognja. Jer pravda Zakona koja je prekrsena, samo tako, bila bi
u potpunosti ispunjena.

Ali u pravnom smislu, ako je kazna za
greh samo smrt, i to smrt vecnog unistenja, tada je Isus umro samo tom
smrcu na krstu i bio podignut iz nje, te time sasvim zadovoljio
pravednost Zakona i Bozjih zahteva.

Ko ima usi da cuje, neka
cuje. Jer Bog je ljubav i dobrota, i neznost, i blagost, i pun
milosrdja, i saosecajan, i ne raduje se zlu, i ne gnjevi se do veka, i
Njegova milost je vecna, i On nije sadista, i nije surov, i nije takav
kao sto ga neki hriscani prikazuju krvolocan da bi mucio svoja
stvorenja kroz svu vecnost u paklenom nekom ognju.

Jer da je
takav, kako ga vas 90% posto hriscana prikazujete, tada bi i Njegov Sin
morao da bude u tom vecnom ognju i to zauvek, jer bi morao da plati
kaznu na isti nacin kao i gresnici, ako bi hteo one koji se pokaju da
iskupi od iste."

Prema tome ako je plata za greh jedino smrt, onda je i Hristova smrt na Golgoti jedini pravilni odgovor na nju. Tu pakao ne moze niti sme da ima mesta. Posto bi vecno mucenje u paklu, ognju, sprecilo Boga da nas spasi.

Ovo je pravno tako jednostavno za zakljuciti i dobiti pravilan odgovor na mnoga pitanja pa i na postojanje ili ne postojanje nekog mesta vecnog mucenja.

Jahve je dao svog sina da se spasimo po njemu,ali to izgleda nekima nije bilo
dosta već bi i na samog Boga htjeli uticati.
Pali anđeli moraju shvatiti da ih se je Bog odrekao zauvjek i da im nikakva
kuknjava ne pomaže.
Bog je dobar i pun ljubavi za one koji su njemu poslušni,dok je za odpadnike
nemilosrdan kao što su i oni bili prema njegovom sinu.
Za one koji neznaju,redosljed hirarhije na nebu je ovakav:
1.Jahve
2.Isus
3.Duh Sveti</BLOCKQUOTE>

Medo je napisao/la:

Za one koji neznaju,redosljed hirarhije na nebu je ovakav:
1.Jahve
2.Isus
3.Duh Sveti

Koja denominacija tako uči?

<BLOCKQUOTE>
[quote="Medo"
Za one koji neznaju,redosljed hirarhije na nebu je ovakav:
1.Jahve
2.Isus
3.Duh Sveti[/quote]
Medo,daj ti nama biblijske stihove za ovakvu hierarhija.Nije li ovo troje JEDNO?</BLOCKQUOTE>

To su gluposti.

I ja mislim da je Nebeska vladavina svrstana po redosledu Otac, Sin i Sveti Duh. Tako da je Otac broj jedan, Sin broj dva, a Sveti Duh broj tri. Iako su oni Jedno!!!!

To se jasno vidi u Svetom Pismu.


Ali tako ce biti samo dok se ne zavrsi plan spasenja. Onda ce se i sam Sin pokoriti Ocu, da Bog bude sve u svemu!!!!

Adventisti sedmog dana su se ograničili na dogmatične i teološke izjave, uzdržavajući se od sistematskog razvitka doktrine o Bogu i Trojstvu. Većinu teoloških izjava nalazimo u okviru studija o kristologiji, pomirenju i otkupljenju. U vrlo stvarnom smislu adventističko naglašavanje Svetog pisma kao jedinog izvora podataka za stvaranje teologije dalo je teološkim razmišljanjima o Bogu nov i revolucionaran početak. Adventisti su bili odlučni da doktrine izgrade samo na osnovi Svetog pisma. Teškoćama koje prati ovaj svježi pristup može se pripisati malen broj adventističkih izjava o učenju o Bogu. Među adventistima teološke izjave o doktrini Trojstva možemo s obzirom na njihov razvoj uglavnom svrstati u tri skupine: one koje uključuju privremenu podložnost, one u kojima su klasična tumačenja doktrine o Trojstvu odbačena i one koje potvrđuju Trojstvo kao biblijsko razumijevanje kršćanskog Boga. Nakon njihova opisa ukratko ćemo se osvrnuti na suvremene trendove.

1. Privremena podložnost

Još je 1854. J. M. Stephenson, pišući o pomirenju, jasno zastupao gledište podložnosti prema kojem je bi Krist privremeno nastao od Oca, odnosno bio rođen od Oca (Stephenson, 126). Budući da je nastao, Krist je bio božanske naravi, ali ne besmrtan (Isto, 128); Stephenson je prihvatio poluarijansku kristologiju (usp. "Christology", SDA Encyclopedia, sv. 10, str. 352-354). Drugi pioniri koji su podržavali slična gledišta bili su James White (1821.–1881.), Joseph Bates (1792.–1872.), Uriah Smith (1832.–1903.), J. H. Waggoner (1820.–1889.), E. J. Waggoner (1855.–1916.) i W. W. Prescott (1855.–1944.). Ne treba se mnogo baviti ovih pogrešnim učenjem, budući da su E. J. Waggoner i Uriah Smith smatrali da se ono slaže s punim Isusovim božanstvom i da ne odstupa od "sve punine božanstva" (Kol 2,9; vidi i E. J. Waggoner, 44; Smith, 17).

2. Odbacivanje klasičnog učenja

To što su neki adventistički pisci odbacili klasično teološko tumačenje doktrine o Trojstvu ne mora značiti i odbacivanje biblijskog otkrivenja o Trojstvu, jer su odbacili tumačenje, a ne same činjenice. Klasičnu doktrinu su najčešće odbacivali na osnovi vrlo slabih argumenata kao što su da riječ "Trojstvo" nije biblijska ili da se ta doktrina protivi našem od Boga danom osjećaju i rasuđivanju. Ponekad su doktrinu o Trojstvu odbacivali iznoseći pogrešne argumente, kao na primjer, da uči kako je Sveti Duh osoba, a ne bezlični utjecaj. Međutim, za odbacivanje klasične doktrine o Trojstvu uzimani su i ozbiljniji teološki razlozi. Tako su neki adventistički pioniri smatrali da je klasično tumačenje imanentnog Trojstva nespojivo s ekonomikom Trojstva kako je prikazana u Svetom pismu (Frisbie u RH, 12. ožujka 1857). Drugima je bilo jasno da ukoliko takvo tumačenje treba prihvatiti kao ispravno, onda biblijsko učenje o povijesnom djelovanju Trojstva treba radikalno reinterpretirati, posebno učenje o božanskoj stvarnosti Kristova pomirenja na križu. James White je zaključio da je naglašavanje klasične doktrine Trojstva o jedincatosti imanentnog Trojstva uključivalo nedovoljno jasnu razliku među božanskim osobama (Day-Star, 24. siječnja 1846). Loughborough je otišao tako daleko da je rekao kako je Bog jedna, a ne tri osobe (RH, 5. studenog 1861), time navodeći na pomisao da su Otac i Sin ista osoba (Canright u RH, 18. lipnja 1867; Bates, 204.205). Takva nejasnoća oko osoba, ispravno je zaključeno, podrazumijeva poistovjećivanje Krista s vječnim Bogom (J. White u RH, 6. lipnja 1871), a time umanjuje božanski položaj (J. White u RH, 29. studenog 1877) povijesnog Isusa Krista i Njegova pomirenja (Stephenson, 151; Hull u RH, 10. i 17. studenog 1859; J. H. Waggoner, 174). S druge strane, budući da prvi adventisti nisu razlikovali biblijske činjenice od njihovog klasičnog tumačenja uvjetovanog grčkim filozofskim idejama, u prvim desetljećima adventističke povijesti preovladavalo je gledište koje se protivilo ideji Trojstva.

3. Potvrda biblijskog Trojstva

Unatoč ranom gledištu o privremenoj podložnosti, tendenciji da se o Svetom Duhu misli izrazima bezličnosti (Smith, 10) i snažnom kritičkom stavu protiv klasične doktrine o Trojstvu, većina adventističkih mislilaca vjerovala je u biblijski otkriveno učenje da se kršćanski Bog ne odnosi samo na nebeskog Oca, već uključuje i povijesnog Isusa Krista i Svetog Duha kao božanske Osobe. Istinu o punoj Kristovoj božanskoj naravi posebno je naglašavao E. J. Waggoner 1888. Doktrina o Trojstvu izrijekom je iznesena kad je Pacific Press 1892. objavio reprint članka Samuela T. Speara o Trojstvu. Buući da Spear nije bio adventist, ne iznenađuje da u njegovom članku nalazimo jako isticanje tradicionalnog Deo uno-a i ostatke ontološke podložnosti u vezi sa Sinom. Adventistička crkva je sve većom preciznošću potvrdila doktrinu Trojstva, prvo u "neslužbenoj" izjavi koju je 1872. napisao Uriah Smith, a onda 1872. i 1980. u službenim izjavama o vjerovanju. Izjava Ellen White iz 1898., da je "u Kristu… iskonski, neposuđeni, nestečeni život" (Čežnja vjekova, str. 453), predstavljala je početnu točku kako za potvrdu Trojstva kao autentičnog, biblijskog učenja (Dederen, 5.12) tako i za jasan način njegova razumijevanja kao doktrine. Izjava Ellen White ne samo što je otklonila temeljnu zabludu koja je obilježavala ranu adventističku kristologiju i doktrinu o Bogu, naime, privremenu podložnost preegzistirajućeg Krista, nego je ukazala i na nužno odstupanje od klasične doktrine (Dederen, 13) koja je obuhvaćala vječnu, ontološku podložnost Sina. U Božjem vječnom biću nema vječnog nastajanja, i prema tome, nema vječnog izlaženja Duha. Treba razumjeti da biblijski koncepti rađanja Sina i izlaženja Svetog Duha pripadaju povijesnom osobnom djelovanju Trojstva u djelu stvaranja i otkupljenja. U Božjem biću postoji suštinska koprimordijalnost triju uzajamno jednakih, uzajamno vječnih, uzajamno nestvorenih osoba. Osim toga, adventizam razumije ideju osoba u njezinom biblijskom smislu, što znači da je riječ o tri individualna središta razuma i djelovanja (Dederen, 15). Na kraju, budući da su odstupili od filozofske koncepcije da je Bog bezvremenski i prihvatili povijesni koncept Boga kakav nalazimo u Bibliji, adventisti vide odnos između imanentnog i ekonomskog Trojstva kao odnos identiteta a ne podudaranja. Djelo spasenja je imanentno Trojstvo izvršilo u vremenu i povijesti (Guy, 13) pomoću svojih različitih Osoba, tih središta svijesti i djelovanja. Zbog toga adventisti smatraju da nedjeljivost Božjeg djela u povijesti nije bila određena jedincatošću suštine – kako to uči augustinska klasična predaja – već jedincatošću povijesne zadaće otkupljenja (Dederen, 20). Opasnost triteizma koju sadrži takvo gledište postaje vrlo stvarna kad se jedincatost Boga svede na jedinstvo zamišljeno u analogiji prema ljudskom društvu ili zajedništvu u djelovanju. Međutim, iza tog jedinstva u djelovanju nužno je zamisliti Boga kao jednu jedinstvenu stvarnost, koja u samim postupcima kojima se otkriva izravno u povijesti, nadilazi ograničenja ljudskog rasuđivanja (Prescott, 17). Ljudski umovi ni na koji način ne mogu dostići ono što klasična doktrina o Trojstvu tvrdi da razumije, naime, opis unutarnje strukture Božjeg bića. Zajedno sa cjelokupnim stvaranjem Božju jedincatost moramo prihvatiti vjerom (Jak 2,19). Ellen White je pisala: "Otkrivenje što ga je Bog dao o sebi u svojoj Riječi dobili smo da o njemu razmišljamo. Mi se možemo truditi da ga razumijemo. Ali, ne zavirujmo iza toga! I najviši um bi se mogao napregnuti do krajnjih granica, stvarajući razne pretpostavke i nagađajući o Božjoj naravi, međutim, njegov će napor ostati besplodan. Ovaj nam problem nije povjeren da ga rješavamo. Nema tog ljudskog uma koji bi bio sposoban shvatiti Božju narav. Neka se nitko ne upušta u takva nagađanja. Tišina će u ovom slučaju značiti rječitost. Svemogući Bog ne može biti predmet raspravljanja." (Put u bolji život, str. 270)

4. Suvremena kretanja

Općenito govoreći, za današnje adventiste u središtu teološkog zanimanja i dalje su soteriološki i eshatološki predmeti. Zbog toga tehnička rasprava o doktrini o Bogu nije postala problem. Međutim, u razmatranju drugih srodnih teoloških predmeta, kao što su pomirenje, opravdanje, posvećenje i eshatologija, kod nekih se pisaca zapaža sve veća naklonost prema prenaglašavanju Božje ljubavi, dobrote i milosrđa nasuprot Njegovoj pravdi i srdžbi (na primjer, Provosha, 49). Pokrenute su i neke rasprave koje podržavaju otvoreno gledište o Bogu (Rice, 11-58; vidi IX, E. 5).

Dina je napisao/la:

Medo,daj ti nama biblijske stihove za ovakvu hierarhija.Nije li ovo troje JEDNO?

Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje
egipatske, iz kuće ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Molitelj je napisao/la:

A sta mislis Cezare moj, da li je tvrdnja da Bog baca ljude u pakao, da se vecno, vecno muce, a pri tome se "navodna njegova deca", raduju sto ce se neki ljudi vecno muciti, NIJE VECA UVREDA ZA BOGA, nego sama tema koju sam pokrenuo?

Tacno je da postoji tema o paklu ali ne u ovom kantekstu, da li mi vredjamo Boga ljubavi, kada kazemo da je On toliko sadisticki surov i despotsko sadisticki osvetoljubiv, na one koji nisu hteli da prihvate evandjelje, i da ih kroz svu, RAZMSILITE MALO, svu vecnost, zauvek i stalno, muci u vatri one koji su odbacili spasenje?

Ujedno, kako 90% hriscana nije stid da tako klevecu huleci na Boga???? Da pljuju na Njegov osnovni osecaj za pravdu i milost????? Kao da je ON sotona a ne Bog milosti, spor na gnjev, koji se ne gnjevi do veka!!!!!

A da ne govorimo o izopacenosti uma onih, koji na taj nacin nalaze u sebi radost i zadovoljstvo, da ce se neki ljudi, zene, deca, starci, i starice, vecno muciti, jer su PRE svega prevareni od sotone i zato otisli u propast.

Nauka o paklu, nacinila je mnoge ljude, navodno hriscane, ti kazes 90%, karikaturama cudnih osecanja na granici bolesti. I izjednacila ih sa samim sotonom u zluradosti i izopacenosti. I to u toj meri da bih ih danasnji strucanjaci za mozak, rado drzali u psihijatrijskim klinkama dok se ne bi izlecili zbog takvog jednog stava. Jer razmisljati na taj nacin, vodi u ludilo i krvolocnost, a ne u ljubav i zdrav razum pun saosecanja!!!!

To je to sto vas boli, a ne istina da Bog nije stvorio pakao. Jer Bog je jos na pocetku lepo rekao coveku, da ce kazna ako ucini greh biti samo jednostavna SMRT!!!!!

Pa ako vam to nije jasno, onda ova tema ima ustvari svoj znacaj kao i vaznost u celokupnom njenom smislu.

Ako je tako, zašto Isus u priči o Lazaru spominje pakao kao mjesto vječnih muka?

''A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara''

Nema ni najmanje naznake da se ove riječi tumače na drugi način (drugi način bi jedino bila tvoja verzija, koja je suprotna ovome što piše). Štoviše, pitanje je radi li se ovdje uopće o prispodobi ili stvarnom događaju jer Isus u prispodobama nikad ne navodi ljude poimence.

Medo je napisao/la:

Dina je napisao/la:

Medo,daj ti nama biblijske stihove za ovakvu hierarhija.Nije li ovo troje JEDNO?

Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje
egipatske, iz kuće ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Nisi mi odgovorio kojoj denominaciji pripadaš?
Valjda se ne sramiš to reći?

Izrail je napisao/la:

Medo je napisao/la:

Dina je napisao/la:

Medo,daj ti nama biblijske stihove za ovakvu hierarhija.Nije li ovo troje JEDNO?

Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje
egipatske, iz kuće ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Nisi mi odgovorio kojoj denominaciji pripadaš?
Valjda se ne sramiš to reći?

Pa napisao je da je katolik, ne? Ili sam ga pogresno razumeo.

Caesar je napisao/la:

Molitelj je napisao/la:

A sta mislis Cezare moj, da li je tvrdnja da Bog baca ljude u pakao, da se vecno, vecno muce, a pri tome se "navodna njegova deca", raduju sto ce se neki ljudi vecno muciti, NIJE VECA UVREDA ZA BOGA, nego sama tema koju sam pokrenuo?

Tacno je da postoji tema o paklu ali ne u ovom kantekstu, da li mi vredjamo Boga ljubavi, kada kazemo da je On toliko sadisticki surov i despotsko sadisticki osvetoljubiv, na one koji nisu hteli da prihvate evandjelje, i da ih kroz svu, RAZMSILITE MALO, svu vecnost, zauvek i stalno, muci u vatri one koji su odbacili spasenje?

Ujedno, kako 90% hriscana nije stid da tako klevecu huleci na Boga???? Da pljuju na Njegov osnovni osecaj za pravdu i milost????? Kao da je ON sotona a ne Bog milosti, spor na gnjev, koji se ne gnjevi do veka!!!!!

A da ne govorimo o izopacenosti uma onih, koji na taj nacin nalaze u sebi radost i zadovoljstvo, da ce se neki ljudi, zene, deca, starci, i starice, vecno muciti, jer su PRE svega prevareni od sotone i zato otisli u propast.

Nauka o paklu, nacinila je mnoge ljude, navodno hriscane, ti kazes 90%, karikaturama cudnih osecanja na granici bolesti. I izjednacila ih sa samim sotonom u zluradosti i izopacenosti. I to u toj meri da bih ih danasnji strucanjaci za mozak, rado drzali u psihijatrijskim klinkama dok se ne bi izlecili zbog takvog jednog stava. Jer razmisljati na taj nacin, vodi u ludilo i krvolocnost, a ne u ljubav i zdrav razum pun saosecanja!!!!

To je to sto vas boli, a ne istina da Bog nije stvorio pakao. Jer Bog je jos na pocetku lepo rekao coveku, da ce kazna ako ucini greh biti samo jednostavna SMRT!!!!!

Pa ako vam to nije jasno, onda ova tema ima ustvari svoj znacaj kao i vaznost u celokupnom njenom smislu.

Ako je tako, zašto Isus u priči o Lazaru spominje pakao kao mjesto vječnih muka?

''A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara''

Nema ni najmanje naznake da se ove riječi tumače na drugi način (drugi način bi jedino bila tvoja verzija, koja je suprotna ovome što piše). Štoviše, pitanje je radi li se ovdje uopće o prispodobi ili stvarnom događaju jer Isus u prispodobama nikad ne navodi ljude poimence.

Cezare prijatelju moj stari, nije valjda da je prica o ubogom Lazaru koju je Isus ispricao PAKAO gde se duhovi vecno muce?

Zar kada se umre, eto ti logicnog pitanja, spaseni idu u krilo Avramovo? Ili bi smo pre trebali otici u krilo Hristovo????

Ja u toj prici vidim mnogo nedoslednosti. Na primer, kako duh moze da bude mucen teskim mukama? Duh nije telo, kako to neki od vas verujete. Kako se duhu, moze jezik osusiti ili kako duh moze biti zedan??? Kako vatra moze peci duha???? Glupost, zaista, tako bukvalno tumaciti Hristovu pricu.
I zar je preko puta pakla Raj??? Kako je to u ovoj Isusovoj prici opisano. I sve vrvi od nelogicnosti.

Mozda je Isus nesto drugo govorio, upotrebivsi metaforu? Zeleo je da pouci Jevreje.

I da postoji pakao, kao mesto vecnog mucenja, a to u prici koju je ispricao Isus nije navedeno, onda bi Isus morao da bude u njemu kao nas Otkupitelj!~ Da li me razumes?

Ako bi Isus hteo da otkupi coveka od kazne greha, a to je vecno mucenje, onda bi On prvi morao za sve one koji su se pokajali da trpi vecne muke. I to za svu vecnost.
Nauka o vecnim mukama dovodi u pitanje spasenje coveka i vest evandjelja, jer Isus ne bi mogao da bude vaskrsnut, niti sada na Nebu.
Ali znam ja da je ovo za tebe tesko za razumeti, i teska hrana.

Zato ti i ne zameram sto me nerazumes. Bog je Adamu i Evi na pocetku kao kaznu za prekrsaj naveo samo smrt, a ne neko vecno mucenje. I Pavle u svojim poslanicama kaze da je plata za greh smrt. Stoga je Isus kao nasa zamena, samo umro da bi nas mogao otkupiti i izbaviti od posledica greha. Umro je i kasnije vaskrsao, kako bi mogao da posreduje pred Bogom i moli se za nas.

A da je kazna za greh vecne muke, pazi vecno mucenje u paklu, tada bi Isus, kao nasa zamena, morao da se vecno muci u paklu, i to zauvek. U suprotnom ne bi isplatio nas dug, vecno mucenje, kako bi to pravda Bozja zahtevala da se ucini da bi se pokajani mogli spasiti.

Isusova smrt, na krstu rusi svaki nerealni pokusaj da se vecne muke nametnu kao kazna za gresnike. Jer ni Isus da bi nas iskupio nije bio u vecnim mukama, vec je samo umro i svojom smrcu nas iskupio, otplatio je nas dug pred pravdom.

Prema tome, jasno je da je prica o bogatasu, i druge price koje pominju neko vecno mucenje, i oganj metaforicni nagovestaj, ustvari najavljuje kaznu, koja ce na kraju stici sve one koji nisu hteli da se pokaju. Ognjeno jezero je, kako to jasno kaze Biblija, druga smrt, a ne vecno mucenje.

To ti nije bar tesko da shvatis.

Ognjeno jezero, kaze andjeo Hristov, Jovanu, je prava pravcata smrt. Tako da od tada ni smrti nece vise biti.

Upravo zato mnogi koji budu doziveli vaskrsenje radovace se, jer ce doziveti pobedu nad smrcu, kao sto o tome govori Apostol Pavle.

Izrail je napisao/la:

Medo je napisao/la:

Dina je napisao/la:

Medo,daj ti nama biblijske stihove za ovakvu hierarhija.Nije li ovo troje JEDNO?

Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje
egipatske, iz kuće ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Nisi mi odgovorio kojoj denominaciji pripadaš?
Valjda se ne sramiš to reći?

Iskreno niti neznam što znači denominacija,ali mislim da je to skupina,stranka
krščana.Smatram sebe učenikom Isusa i idem putem kojim je on išao.

Mozda je Isus nesto drugo govorio, upotrebivsi metaforu? Zeleo je da pouci Jevreje.

Ma hajde. A poslije Isusa su i njegovi učenici spominjali Pakao.

Hajdemo razmišljati ovako - zar je Isus koristio riječ PAKAO iz zezancije? Zar nije Isus govorio o Paklu kao o konkretnom mjestu? Pogledaj malo tu stvar logički bez svojih verbalnih vratolomija. Sad ću ti objasniti na što mislim.

Isus je govorio o Paklu svojim učenicima u prispodobi o Lazaru i bogatašu. Ako ti tvrdiš da je Isus govorio metaforički onda moraš priznati činjenicu da je metafora jedna figura u pisanoj književnoj riječi i odnosi se na nešto određeno !!!
A to nešto određeno je Pakao !!! Ako je Isus govorio o nečemu čega nema, onda objasni zašto ga niti jedan učenik nije pitao što je to Pakao !!! Znaš li zašto? Pa jednostavno zato jer su svi učenici još i prije nego su upoznali Isusa i prihvatili ga za Učitelja, znali iz svoje židovske tradicije što je to Pakao !!!
Da apostoli nisu znali što je Pakao i da je to Isus govorio metaforično, onda bi apostoli pitali:" Isuse, a o čemu ti to govoriš? Što je to Pakao?!"
Budući da ga to nisu pitali, nego su poput Petra i Pavla govorili o tom istom Paklu, onda možemo zaključiti bez pretjeranog filozofiranja da su svi oni mislili na jedno sasvim određeno mjesto nazvano Pakao!

Mi sada možemo filozofirati o tome kako je Bog dobar i ne bi mučio ljude u Paklu, ali neka svima bude jasno da se riječ Pakao itekako spominje i opisuje u Bibliji i to nije nikakva metafora !!!


pozdrav

Euro

<BLOCKQUOTE>Konačno uklanjanje grijeha i uništenje grešnika posebno je prikazano u obredu na Dan pomirenja, koji je oslikavao izvršenje Božjeg posljednjeg suda nad vjernima i nevjerujućima. Pravi vjernici su bili Izraelci koji su se tijekom godine pokajali za svoje grijehe, prinosili u Svetištu odgovarajuće žrtve za grijeh, a na Dan pomirenja počivali, postili, molili, kajali se i ponizili svoje srce pred Gospodinom. Nakon dovršenih obreda čišćenja, ovi su pojedinci proglašeni "čisti" (Lev 16,30).

Lažni vjernici su bili Izraelci koji su tijekom godine odlučili prkosno griješiti protiv Boga (usp. Lev 20,1-6), a nisu se pokajali, što znači da u Svetište nisu donijeli žrtvu pomirnicu. Na Dan pomirenja nisu prestali svojim poslovima niti su se posvetili postu, molitvi i ispitivanju duše (usp. Bro 19,20). Zbog svog prkosa ove su osobe na Dan pomirenja bilo "odstranjene" od Božjeg naroda. "Jest, tko god ne bude postio tog dana, neka se odstrani iz svoga naroda. A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga ću ja istrijebiti iz njegova naroda." (Lev 23,29.30)

Odvajanje do kojeg je na Dan pomirenja dolazilo između pravih i lažnih Izraelaca, slika je odvajanja do kojega će doći prigodom drugog Kristovog dolaska. Isus je ovo odvajanje usporedio s odvajanjem žita od ljulja u vrijeme žetve. Budući da je ljulj posijan među pšenicu koja predstavlja "sinove Kraljevstva" Mt 13,38 očito je da je Isus na umu imao svoju Crkvu. Žito i ljulj, pravi i lažni vjernici, prebivat će u crkvi do Njegova dolaska. U to će vrijeme doći do drastičnog razdvajanja prikazanog Danom pomirenja. Zlikovci će biti bačeni "u ognjenu peć", a "pravednici [će] zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega" (Mt 13,42.43).

Isusove prispodobe i obred na Dan pomirenja uče istu važnu istinu. Lažni i pravi kršćani živjet će zajedno do Njegova dolaska. Ali za vrijeme adventnog suda, prikazanog Dan pomirenja, doći će do trajnog razdvajanja, kad će grijeh i grešnici biti zauvijek uklonjeni i uspostavljen novi svijet. Kao što su u tipičnom obredu na Dan pomirenja nepokajani grešnici bili "odstranjeni" ili "uništeni", tako će i u antitpskom ispunjenju, na konačnom sudu, grešnici "biti kažnjeni vječnom propašću" (2 Sol 1,9).


Primjedba na tradicionalno učenje o paklu jeste da vječne muke pretpostavljaju vječno postojanje kozmičkog dualizma. Nebo i pakao, sreća i bol, dobro i zlo nastavit će zauvijek postojati jedno uz drugo. Nemoguće je pomiriti ovo učenje s proročkom vizijom novog svijeta u kojem više neće biti "ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe" (Otk 21,4). Kako bi se tuga i bol mogli zaboraviti, ako su muka i strah izgubljenih na vidljivom odstojanju, kako je to opisano u prispodobi o bogataši i Lazaru (Lk 16,19-31)?

Prisutnost bezbrojnih milijuna, koji zauvijek trpe nezamislive muke, čak i ako se nalaze u taboru nespašenih, moglo bi samo upropastiti mir i sreću novog svijeta. Pokazalo bi se da je novo stvaranje od prvog trenutka manjkavo, jer bi grešnici ostali vječna stvarnost u Božjem svemiru i Bog nikada ne bi mogao biti "sve u svemu" 1 Kor 15,2( John Stott pita: "Kako Bog može u bilo kom razumnom smislu biti nazvan 'sve u svemu', dok neodređeni broj ljudi još uvijek nastavlja pobunom protiv Njega i ostaju izloženi Njegovom sudu. Bilo bi lakše držati zajedno strašnu stvarnost pakla i univerzalnu Božju vladavinu, ako pakao znači uništenje i nepokajanih više nema."

Cilj plana spasenja je potpuno uklanjanje grijeha i grešnika iz ovog svijeta. Tek kad grešnici, Sotona i đavoli zauvijek nestanu u ognjenom jezeru i dožive drugu smrt, moći ćemo istinski reći da je Kristova otkupiteljska zadaća bila savršena pobjeda. Pobjeda znači da je zlo uklonjeno i da ne ostaje ništa osim svjetla i ljubavi. Tradicionalna teorija o vječnim mukama znači da sjena tame zauvijek prekriva novo stvaranje.

Iz kozmološke perspektive tradicionalno učenje o paklu zastupa kozmički dualizam, koji se suproti proročkom viđenju novog svijeta u kojem je zauvijek nestalo grijeha i grešnika (Otk 21,4).


Literatura objavljena tijekom četiri stotine godina između Malahije i Mateja daleko je od toga da bi bila jednomišljena po pitanju sudbine zlih. Neki tekstovi opisuju svjesne beskonačne muke izgubljenih, dok drugi odražavaju starozavjetno učenje o tome da zli prestaju postojati. Ova suprotna mišljenja vjerojatno su odraz pritisaka helenističke kulture kojoj su Židovi bili izloženi u vrijeme dok su bili raspršeni po cijelom Bliskom istoku.

Na nesreću, većina ljudi nije svjesna ovih različitih gledišta jer tradicionalisti općenito zastupaju jedinstveno židovsko gledište o posljednjoj kazni kao vječnim mjkama. Budući da Isus i apostoli takvo mišljenje nisu osudili, pretpostavljaju da su ga podržali. Ova je pretpostavka utemeljena na mašti a ne na činjenicama.


</BLOCKQUOTE>