Vjera u Boga

Evo ovo sam prevela iz jedne knjige:

Moj sused na mestu za camp kucice se glasno smejao: "Sta vi jos verujete u Boga? Ja ne mogu zamisliti da gore leti neki deda u beloj spavacici!"
"Ni ja!", rekao sam.
"Bog, Biblija, Isus to su sve bajke za malu decu i naivne ljude!" rekao je sused.
"Zasto?", sam ga pitao.
"Pa onda mi stavite Boga ovde pred mene, da mogu u njega verovati!" smejao se on.
Ja ga upitah: "Pa vi verujete u letece tanjire i marsovce ili?"
"Da naravno!", odgovori sused.
"Pa onda mi stavite jedan leteci tanjir sa marsovcima ovde pred mene da mogu verovati!" kazem mu ja.
Covek je stao sa otvorenim ustima!
Neki ljudi veruju u Boga a neki u marsovce ili u novac. Pitanje je sta im to vredi?
Dali je vera u Boga neka bajka?
Kad ti neko tako nesto kaze onda ga ti pitaj dali moze dokazati da Bog nepostoji. To je stvar verovanja. Jedan veruje da Bog stvarno postoji , a drugi veruje da nema Boga. Verovati moraju obadvoje.

Psalam 14, 1;2
" Rece bezumnik u srcu svojem, nema Boga; nevaljali su, gadna su dela njihova, nema nikoga, dobro da tvori. Gospod pogleda s neba na sinove covecije, da vidi ima li koji razuman,trazi li koji Boga."

Mozete diskutirati o ovome! Pozdrav vivi:scratch:

Pozdrav!

Da, negde sam rekao da Bog postoji, neovisno o tome verujemo li mi u Njega ili ne.

Njegovo postojanje je fakat, cinjenica kojoj nije potrebno ikakvo dokazivanje.

Osim ako nismo ateiste, sto razumem jer i sam bejah takav.

Poz.

Poštovani forumaši. Vidim da ste započeli promišljanje o vjeri. Naslov "Vjera u Boga" me potaknuo da vam se pridružim. Htjeo bih postaviti pitanje koje smatram doista važnim, a ono glasi: U čemu je razlika između "Vjerovati u Boga" i "Vjerovati Bogu"? Volio bih čuti vaša razmišljanja. Pozdrav!

Pozdrav i tebi! Vjerovati u Boga-znači kada te je netko religiozno naučio o Bogu, religiji, formi..znači sve što si naučio..A Vjerovati Bogu- znači kada je sami Bog u tebi i ti si stopljen s njim..i imaš povjerenje u njega kao svoga Oca, Stvoritelja, Prijatelja..Kada je Bog u nama znači da imamo povjerenja u njega , doživjeli smo ga, vjerujemo mu..

Hvala na odgovoru. Volio bih saznati i mišljenje drugih ljudi prije nego dam svoje skromno mišljenje o tome. (Moram priznati da si na dobrom tragu)

Vjerovati u Isusa, ili vjerovati Isusu?

Hm...ovo pitanje je dobro. Pomalo je provokativno, ali baš zato je dobro... U njemu se ustvari krije osnova kršćanstva.
Slažem se s bolnom.
Smatram da nije dovoljno da kršćanin ima samo teoretsku vjeru u Boga, nego da treba imati i iskustvenu vjeru.
Po tome se ustvari i kršćanstvo razlikuje od ostalih religija, što je u kršćanstvu naglasak na osobnom POZNAVANJU Boga.

Razmislimo o ovom retku:
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu." (Ivan 10:27).

Je li Isus ovdje hoće reći da su te ovce nekakve "ovce" (znamo da se ova riječ nažalost često koristi u nekom pogrdnom smislu, ovce se želi opisati kao glupe životinje....a usput, to u stvarnosti uopće nije istina, one su vrlo inteligentne...), koje Njega slijepo slijede? Ne, Isus daje ovu sliku zato što želi reći da između Njega i Njegovog vjernog naroda postoji ČVRSTI ODNOS POVJERENJA.

Vjerovati u Isusa, u pravom, kršćanskom smislu te riječi, znači ići za Njim s povjerenjem. Ova slika je jako duboka, jako puno govori. O ovome se može napisati jako puno propovijedi, a najbolje su one koji izviru iz osobnog iskustva...

Hvala i na ovom odgovoru.

U zadnje vrijeme sam dosta proučavao o ovoj temi i zaključio sam da postoji velika razlika između pojmova "vjerovati u Boga" i "vjerovati Bogu". Nekome će se to učiniti istim ili sličnim, ali ja uočavam tu onu suštinsku razliku.

"Vjerovati u Boga" znači vjerovati da Bog postoji ("ima Bog na nebu"), vjerovati da je On Stvorio svijet, vjerovati da je Biblija Njegova objava, vjerovati u postojanje biblijskih junaka (Abrahama, Mojsija, Davida itd), vjerovati da je Isus Božji Sin, da je živio i umro na Zemlji, da je uznesen na nebo. Ovakvo vjerovanje je informativnog karaktera - prvenstveno spoznajnog, psihološkog.

S druge strane, "vjerovati Bogu" razumijem kao nešto puno dublje od ovakvog informativnog znanja i spoznaje Boga i Biblije. Kada vjerujem Bogu, to znači da sam stekao povjerenje prema Njemu. To znači da kada Bog nešto zahtjeva od čovjeka - ja razumjevam da to zahtjeva i od mene. I tada činim ono što je Njemu ugodno, što je u skladu s Njegovom voljom. Ovakvo povjerenje prema Bogu, nije psihološke naravi, nego duhovne. U njega nije uključeno samo moja spoznaja "o" Bogu, već i moje aktivno pokoravanje onome što On traži od čovjeka, jer "Njemu vjerujem"

Razlika između ova dva pojma kratko se može objasniti sa dva izraza: uvjerenje i povjerenje. "Vjerovati u Boga" označava čovjekovo uvjerenje, dok "vjerovati Bogu" označava čovjekovo povjerenje!!!

Pozdrav!

Hm, pa to sam i ja rekao...samo na drugi način.

Možda bi stvarno bilo korisno imati pred očima tu sliku pastira i ovaca... Idemo li mi za Njim? Ili samo vjerujemo da On postoji, da je On Pastir...i STOJIMO NA MJESTU?

Ako imamo ovu pravu vjeru u Boga, tada ćemo IĆI naprijed za Njim i prema Njemu!

Na koje načine možemo provjeriti imamo li pravu vjeru? Odnosno:
Na koje sve načine možemo vidjeti idemo li prema Isusu, ili stojimo na mjestu?

Ja mislim isto tako kao bolna!
Ja mislim da je vera u Boga potrebna da bi mi mogli verovati Bogu! (ako znate sta mislim)!
Pozdrav i neka vas sve Bog vodi!

Zadnja promjena: ; čet 22 oľu 2007, 18:55; ukupno mijenjano 1 put.

Vivi, možeš li malo pojasniti kako ti to razumiješ? Hvala!

Pa istina je to što je vivi rekla, ako sam dobro shvatio...

Istina je da čovjek ne može vjerovati Bogu, ako najprije nije ni svjestan toga da Bog uopće postoji.

To je sasvim logično. Npr: ne mogu ja imati odnos povjerenja s nekim, za koga uopće ne znam da postoji!

Definitivno je jedan osnovni preduvjet za izgradnju pravog odnosa s Bogom taj, da ja uopće vjerujem da On postoji!

Malo je ateista na svijetu, malo je ljudi koji uopće ne žele vjerovati u postojanje nikakvog boga!


I zanimljivo je kako sad ovo sve možemo povezati:

- VJEROVATI U BOGA je osnova da bismo mogli VJEROVATI BOGU!

- A istina je i to (što smo već rekli), da je VJEROVATI BOGU nešto što nadilazi VJERU U BOGA (tj. vjeru u Božje postojanje), budući da "i đavoli vjeruju" da Bog postoji, "i dršću" (Jakov 2:19).

ja sam o tome pisal u gornjim sokačićima, pa sam sad lijena opet isto...al evo malo: Bog je za mene živa stvarnst, zajedno s njim planiram, učim, plačem, smijem se, sve dijelim s njim, zato više ne moram vjerovati u njega jer mi je stvaran, sada mu vjerujem, imam povjerenje.

onoliko koliko mi je omogućeno njegovom intervencijom u meni

Noemi je napisao/la:

ja sam o tome pisal u gornjim sokačićima, pa sam sad lijena opet isto...al evo malo: Bog je za mene živa stvarnst, zajedno s njim planiram, učim, plačem, smijem se, sve dijelim s njim, zato više ne moram vjerovati u njega jer mi je stvaran, sada mu vjerujem, imam povjerenje.

onoliko koliko mi je omogućeno njegovom intervencijom u meni

E to se traži, sestro - osobno iskustvo!

I za mene je Bog živa stvarnost, živi Bog, moj Otac, moj Utješitelj, koji mi pomaže da budem jak duhovno i tjelesno, koji me podiže kad mi je teško...

Joj, tako smo mi ljudi jadni...koliko je Bog toga učinio za nas, u našim životima - a mi svejedno i dalje težimo k tome da nemamo u Njega povjerenja... Uvijek iznova nam se mora dokazivati... Ali On je uvijek iznova to spreman činiti! Slava Mu na tome!
VJERUJMO BOGU! On je obećao da će uvijek biti ovdje s nama...Da nikad nismo sami...

Lijepo se razvija ova naša komunikacija. Zidamo, pilimo, bušimo i gle - pred nama raste nova "kuća" koja je zajedničko djelo. Kao što Biblija kaže: jedan je posadio, drugi je zalio, a Bog je učinio da raste (1. Korinčanima 3,6)

"Vjerovati u Boga" označava uvjerenje. Postoje mnoge različite crkve koje svoje pripadnike poučavaju različitim uvjerenjima. Zato se i njihovi sukobi temelje na sukobljavanju uvjerenja!!! Pa i na ovom forumu zabljesnu povremeno "mačevi" uvjerenja, pa se vjernici različitih uvjerenja sukobe svojim razumjevanjem pobožnosti. Ali sve je vrlo kulturno i na zavidnom nivou, tako da je "milina" surađivati.

Lijepo ste opisali da vjera "u" Boga predhodi povjerenju Bogu. Informacije, činjenice, istine koje saznajemo čitanjem Biblije - pomažu nam da shvatimo da je Bog živ, da postoji. Glavni problem nastaje onda kada naša pobožnost zastane (zapne, ukopa se) na tom nivou. Ukoliko nas čitanje Biblije ne pokrene na dublje proučavanje Biblije, ukoliko nas susret sa otkrivenom Božjom dobrotom i ljubavlju ne potakne da Ga bolje i jasnije upoznamo - pokazat će se da smo zapravo hladni i nezainteresirani za to "bogatstvo".

Nažalost, razlika između spašenih i izgubljenih krije se upravo u tome. Kada je Isus pričao prispodobu o kući na stjeni i kući na pijesku (Matej 7,24-27) predstavio je razliku između dvije grupe ljudi: prvu grupu sačinjavaju oni koji čuju i izvršuju Božju riječ, a drugu grupu sačinjavaju oni ljudi koji čuju Božju riječ, ali je ne vrše (ne izvršuju ono što Bog objavljuje, savjetuje, naređuje).

Dakle, ukoliko naša pobožnost ostane na nivou informativne spoznaje Boga i Biblije (ukoliko samo vjerujemo "u" Boga), ništa nam to neće koristiti. Tek kada počnemo živjeti u skladu s Božjom voljom (kada počnemo "vjerovati Bogu"), tek kada počnemo izvršavati Božje upute, zapovijedi i savjete - tada ćemo svoju "kuću" zidati na neoborivom temelju.

ja već mislila da ćeš me grditi... a ono

Mislim,da ova tema se prakticno moze dozivjeti na onkologiji,kad se ljudi hvataju za slamcicu u svojoj teskoj bolesti,sjecam se kad je moj najmladji brat ostao bez noge u 14 godini svog zivota,nismo mi stigli razmisljati,o razlici vjere u Bogu ili vjerovati Bogu,mi smo bili svi s njim s Bogom.Mali princ, to lijepo vec nekoliko puta opisuje,zivjeti u Kristu i Krist u meni.Sve sto je u meni,i samnom kako Noemi kaze,pripada,mom Bogu i meni.

Ni slučajno. Ovdje smo da se izgrađujemo, poštujemo i pomažemo, a ne obrnuto. Zato...

Predhodni odgovor je namjenjen Noemi, a ovaj sada Dini.

Strašan je svijet u kojem živimo. Zlo, bolesti, nepravde, nasilje, bezobzirnost, sebičnost, pohlepa - sve je pokazatelj strašnog stanja u kojem se naš svijet nalazi. Jedino pravo svjetlo u tami koja ga prekriva je Bog i Njegova objava. U trenucima tuge i bola normalno je da ne razmišljamo o ovakvim pitanjima. Ali razmišljamo o pitanjima smisla, pravde, "zašto"?
Zlo prijeti čak i vjernim ljudima da ih zarobi u svoje neumoljive panđe i kao plima preplavi osječajima besmisla, tuge i neugasive boli.

Ali Biblija nam svjedoči o največoj patnji koju je jedan čovjek (osim Isusa) podnio na ovoj planeti: o Jobu. Nije mi poznato da je netko drugi izgubio u jednom danu desetero djece, ostao bez sveg svojeg imanja (koje je bilo veliko) i na smrt se razbolio. Takvo zlo protiv jednog čovjeka - nešto je prestrašno. Kako da čovjek opstane pred njim? Kako ostati normalan, pri zdravoj svijesti i još k tome - vjeran Bogu?????

Upravo u tome se krila snaga koja je održala Joba da ga ne proguta prestrašno zlo! Job je poznavao Boga! On nije "samo" vjerovao da Bog postoji, već se u toj situaciji oslonio na Boga potpuno. On je vjerovao Bogu! To je bilo povjerenje, a ne uvjerenje!

Ovaj biblijski primjer nama svjedoči kako trebamo postupati u najstrašnijim situacijama u životu: osloniti se na Boga. Kao što je On dao snagu Jobu da prođe kroz sve te strahote, tako će je dati i nama. Bog dopušta na nas samo ona iskušenja koja mi MOŽEMO podnijeti: "Bog je vjeran, i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno sa kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" 1. Korinčanima 10,13

Zato smatram da je jako važno razlikovati "vjeru u Boga" (koja je obilježje religioznosti), od spasonosnog "vjerovanja Bogu" (koje je obilježje duhovnosti).