PAKAO- spominje li se uopće na propovijedima?

Izvadak iz KKC:


IV.
Pakao



1033 Ne mozemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlucimo da ga
ljubimo. Ali, Boga ne mozemo ljubiti ako tesko grijesimo protiv njega, protiv
svog bliznjega ili protiv nas samih: "tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god
mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga,
vjecnoga zivota" (1 Iv 3,14.15). Nas Gospodin upozorava nas da cemo biti
od njega odijeljeni, ako u teskim potrebama ne priskocimo u pomoc siromasnima
i malenima, njegovoj braci. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se
covjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Bozju, znaci, po svom
slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje
konacnog samo-iskljucenja iz zajednistva s Bogom i s blazenicima, koje
oznacujemo rijecju "pakao".

1034 Isus cesto govori o "geheni", o vatri "koja se ne gasi",
pripre-mljenoj onima koji do kraja zivota odbijaju vjerovati i obratiti se,
i gdje se istodobno moze izgubiti dusa i tijelo. Isus teskim rijecima
navjescuje da ce "poslati svoje andjele da pokupe sve (...) bezakonike i bace
ih u pec ognjenu" (Mt 13,41-42), i da ce izreci osudu: "Odlazite od
mene, prokleti, u oganj vjecni" (Mt 25,41).

1035 Crkva u svom naucavanju potvrdjuje opstojnost pakla i njegovu vjecnost.
Duse onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje
trpe paklene muke, "vjecni oganj". Glavna se paklena muka sastoji u
vjecnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome moze covjek naci zivot i srecu,
za sto je stvoren i za cime tezi.

1036 Izjave Svetoga pisma i ucenje Crkve o paklu jesu poziv na
odgo-vornost, kojom covjek mora svoju slobodu upotrijebiti u cilju svoje
vjecne sudbine. Istodobno su hitan poziv na obracenje: "Udjite na uska
vrata! Jer siroka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je
koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Zivot i malo ih
je koji ga nalaze!" (Mt 7,13-14):
Buduci da ne znamo ni dana ni casa, treba, kako opominje Gospodin, da ustrajno
bdijemo da, dovrsivsi jedini tijek nasega zemaljskog zivota, zasluzimo s njim
uci na svadbu i ubrojiti se medju blagoslovljene, i da ne budemo kao zli i
lijeni sluge otjerani u vjecni oganj, u vanjske tmine, gdje "ce biti plac i
skrgut zubi".
1037 Bog nikoga ne predodredjuje za pakao; za to je potrebno
svoje-voljno odvracanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome sve do
kraja. U euharistijskom slavlju i u dnevnim molitvama vjernika Crkva zaziva
milosrdje Boga, koji "nece da itko propadne, nego hoce da svi prispiju k
obracenju" (2 Pt 3,9):
Molimo, Gospodine, blagohotno primi ovaj zrtveni prinos nas tvojih slugu i sve
obitelji svoje: obdari nase dane svojim mirom, izbavi nas od vjecne osude i
ubroji nas medju izabrane svoje.

ja bih povukao analogiju , vezano i za suprotnosti
ako neka sekta ili vjera ispovjeda vječni život, vječno gledanja Boga u lice ( što ne znam za adventiste, ali samo pretpostavljam) onda postoji i vječno NE GLEDANJE Boga u lice i vječni život s njim u Novom Jeruzalemu, Novoj zemlji

pa sad me zanima, kako to tumače adventisti?
ne znam zašto se uopće i nameće doktrina da nema pakla???
kao da se nekima hoće ugoditi i smanjiti kazna i sud

CEZAR JE SVE REKAO KROZ sola scriptura iz Mt 25,41:pop:
Pa kako to tumačite?

<BLOCKQUOTE>
<BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>

hrvoje hrki je napisao/la:

ja bih povukao analogiju , vezano i za suprotnosti
ako neka sekta ili vjera ispovjeda vječni život, vječno gledanja Boga u lice ( što ne znam za adventiste, ali samo pretpostavljam) onda postoji i vječno NE GLEDANJE Boga u lice i vječni život s njim u Novom Jeruzalemu, Novoj zemlji

pa sad me zanima, kako to tumače adventisti?
ne znam zašto se uopće i nameće doktrina da nema pakla???
kao da se nekima hoće ugoditi i smanjiti kazna i sud

Hrki,ti mene necujes ,morat cu poceti vikati.Mi adventisti vjerujemo u vjecni zivot i zauvjek unisteni grijeh-ali ne prihvatamo vjecno muciliste.Covjece crkla bi u raju ,da gledam mog najblizeg-kako ti rekoh dragog muza da se vjecno muci ili obrnuto.Sto mislis kolika bi bila sreca
moja u raju?Kako to objasniti,hocemo li biti bez emocija,poslije spasenja,ne cemo li imati sjecanje,na svoje mile i drage,to su sve pitanja,na koja sad nemamo niti teoloske odgovore niti znanstvene,ipak moramo sacekati.Vidim da ne poznas adventisticku nauku,ali glasno vices protiv njih.Evo ti par linkova i pogledaj ukratko njihov nauk www.adventisti.info dobar ti je i ovaj www.svetloistine.com a mozes i ovdje dobiti informacije www.adventisti.hr ,www.adventisti.org </BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>

Caesar je napisao/la:

Izvadak iz KKC:


IV.
Pakao



1033 Ne mozemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlucimo da ga
ljubimo. Ali, Boga ne mozemo ljubiti ako tesko grijesimo protiv njega, protiv
svog bliznjega ili protiv nas samih: "tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god
mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga,
vjecnoga zivota" (1 Iv 3,14.15). Nas Gospodin upozorava nas da cemo biti
od njega odijeljeni, ako u teskim potrebama ne priskocimo u pomoc siromasnima
i malenima, njegovoj braci. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se
covjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Bozju, znaci, po svom
slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje
konacnog samo-iskljucenja iz zajednistva s Bogom i s blazenicima, koje
oznacujemo rijecju "pakao".

1034 Isus cesto govori o "geheni", o vatri "koja se ne gasi",
pripre-mljenoj onima koji do kraja zivota odbijaju vjerovati i obratiti se,
i gdje se istodobno moze izgubiti dusa i tijelo. Isus teskim rijecima
navjescuje da ce "poslati svoje andjele da pokupe sve (...) bezakonike i bace
ih u pec ognjenu" (Mt 13,41-42), i da ce izreci osudu: "Odlazite od
mene, prokleti, u oganj vjecni" (Mt 25,41).

1035 Crkva u svom naucavanju potvrdjuje opstojnost pakla i njegovu vjecnost.
Duse onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje
trpe paklene muke, "vjecni oganj". Glavna se paklena muka sastoji u
vjecnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome moze covjek naci zivot i srecu,
za sto je stvoren i za cime tezi.

1036 Izjave Svetoga pisma i ucenje Crkve o paklu jesu poziv na
odgo-vornost, kojom covjek mora svoju slobodu upotrijebiti u cilju svoje
vjecne sudbine. Istodobno su hitan poziv na obracenje: "Udjite na uska
vrata! Jer siroka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je
koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Zivot i malo ih
je koji ga nalaze!" (Mt 7,13-14):
Buduci da ne znamo ni dana ni casa, treba, kako opominje Gospodin, da ustrajno
bdijemo da, dovrsivsi jedini tijek nasega zemaljskog zivota, zasluzimo s njim
uci na svadbu i ubrojiti se medju blagoslovljene, i da ne budemo kao zli i
lijeni sluge otjerani u vjecni oganj, u vanjske tmine, gdje "ce biti plac i
skrgut zubi".
1037 Bog nikoga ne predodredjuje za pakao; za to je potrebno
svoje-voljno odvracanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome sve do
kraja. U euharistijskom slavlju i u dnevnim molitvama vjernika Crkva zaziva
milosrdje Boga, koji "nece da itko propadne, nego hoce da svi prispiju k
obracenju" (2 Pt 3,9):
Molimo, Gospodine, blagohotno primi ovaj zrtveni prinos nas tvojih slugu i sve
obitelji svoje: obdari nase dane svojim mirom, izbavi nas od vjecne osude i
ubroji nas medju izabrane svoje.

Da, Cezare,ima ovdje dosta stvari s kojima se slazem,ZNACI RIJEC JE O VJECNOM UNISTENJU glagol je u perfektu a nije trajnom prezentu.Potpuno jasno i glasno iz Biblije.I opet molim Boga,ako ne mogu naslijediti njegovo vjecno Kraljevstvo nebesko,neka me zauvjek NESTANE a ne da vjecno se mucim u paklu.Sjecam se moje poznanice ,kad sam joj par stvari objasnila o paklu kako je bila sretna i i dobila nadu vjecnog spasenja.</BLOCKQUOTE>

Kada je riječ o vjerovanju u pakao - biblijski, ne na pr. islamski, budistički, hinduistički, judaistički, pa i katolički..
i jehovistički..
adventisti vjeruju u pakao anihilacije
što posebno ističu u vjerovanju o nebeskom sudu koji se sada u istražnoj fazi obavlja u Nebeskoj svetinji,
a propovijedaju troanđeoskom viješću opomene u kojoj se druga anđeoska vijest iz Otkrivenja 14,6-12 nastavlja u Otkrivenju 18,1-5 gdje se poziva na izlazak iz Babilona i nesudjelovanje u grijesima babilonskim od kojih je jedan i korištenje lažne nauke o paklu koja opija vjerne i odvraća ih od Kristove pravednosti prema ljudskoj pravednosti...

Hošea se, kao i Sefanija, služi različitim slikama da opiše konačni kraj grešnika. "Bit će oni kao oblak jutarnji, kao rosa koja brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi." (Hoš 13,3) Usporedba sudbine zlih s jutarnjim oblakom, rosom, pljevom i dimom nikako ne daje sliku grešnika koji bi bili izloženi vječnim mukama. Naprotiv, ovakve slike pokazuju da će grešnici konačno nestati iz Božjeg stvaranja na isti način na koji nestaje oblak, rosa, pljeva i dim sa zemljine površine.

Na posljednjoj stranici Starog zavjeta naše Biblije (ne i hebrejske) nalazimo najslikovitiji opis suprotnosti između konačne sudbine vjerujućih i nevjerujućih. Za vjerne koji se boje Gospoda, "sunce pravde će ogranuti sa zdravljem na zrakama" (Mal 3,20). Ali u Dan Gospodnji, koji "dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Jahve nad Vojskama – da im neće ostati ni korijena ni graničice" (r. 19).

Nije potrebno doslovno tumačiti ovo proročanstvo, jer se radi o reprezentativnim simbolima. No jasna je vijest koju ove slike prenose. Dok će pravedni uživati Božje spasenje, zli će biti uništeni "kao strnjika", tako da im neće ostati "ni korijena ni grančice". Ovo je jasna slika potpunog uništenja ognjem, a ne vječnih muka. To je starozavjetna slika sudbine zlih, potpuno i trajno uništenje, a ne vječne muke.

Više drugih tekstova u Novom zavjetu aludira na uništenje izgubljenih. Ovdje ćemo se ukratko osvrnuti na neke. Pisac Poslanice Hebrejima višeput govori protiv otpada i nevjerstva. Sve koji namjerno nastavljaju griješiti, nakon što su "jasno upoznali istinu" očekuje "strašno iščekivanje suda i osvetnog bijesa vatre koja će progutati protivnike" (Heb 10,26.27). Pisac izričito tvrdi da će svi koji nastave griješiti protiv Boga na kraju doživjeti sud u bijesu vatre koja će ih "progutati". Zamijetimo kako je zadaća vatre da grešnike proguta, a ne da ih muči za svu vječnost. Na ovu istinu nailazimo dosljedno u cijeloj Bibliji.

U svojoj poslanici apostol Jakov opominje one koji ne žive po vjeri koju ispovijedaju. On upozorava vjernike da grešnim željama ne dopuste da se ukorijene u srcu, jer "grijeh, kad je gotov, rađa smrt" (Jak 1,15). Slično Pavlu i Jakov objašnjava da je konačna plaća grijeha smrt, prestanak života, a ne vječne muke. Jakov govori kako Bog "može spasiti i uništiti" (Jak 4,12), a to je suprotnost između spasenja i uništenja. Jakov završava svoje pismo, pozivajući vjernike da vode računa o dobrobiti jedan drugoga, jer onaj "tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha" (Jak 5,20 – DF). I opet spominje spasenje od smrti, a ne od vječnih muka. Jakov dosljedno govori o kraju grijeha kao "smrti" ili "uništenju". Zanimljivo je što Jakov govori o spašavanju duše "od smrti", što pokazuje da duša može umrijeti, jer je dio cijele osobe.

Judina poslanica je jako slična Drugoj poslanici Petrovoj u opisu sudbine nevjerujućih. Kao Petar i Juda ukazuje na uništenje Sodome i Gomore kao primjer onima koji će ispaštati "kaznu u vječnom ognju" (Jd 7 – DF). Već smo ranije primijetili da je oganj koji je uništio ova dva grada vječan, ne zbog svog trajanja, već zbog trajnih posljedica. Završavajući svoju poslanicu, Juda poziva čitatelje da izgrađuju svoju vjeru, brinući jedan za drugoga. "I jedne, svadljivce, karajte, druge spasavajte otimajući ih ognju." (r. 23) Vatra koju Juda spominje očito je ista ona koja je progutala Sodomu i Gomoru. To je vatra koja uzrokuje trajnu propast zlih, kako su to znali Isus, Pavao, Petar, Jakov, Poslanica Hebrejima i cijeli Stari zavjet.

Rječnik koji govori o uništenju naročito je prisutan u Otkrivenju, jer predstavlja Božji način nadvlađivanja protivljenja zla koje se okomilo na Boga i Njegov narod. Već smo ranije vidjeli kako Ivan vrlo živim slikama opisuje kraj đavla, Zvijeri, lažnog Proroka, smrti, hada i svih zlikovaca u ognjenom jezeru, što je prikazano kao "druga smrt". Ustanovili smo da se fraza "druga smrt" obično uzima da opiše konačnu, nepovratnu smrt.

Tekst koji nismo ranije spomenuli je Otkrivenje 11,18 prema kojem na zvuk sedme trube Ivan čuje kako dvadeset i četiri starca govore: "Dođe… vrijeme kad treba suditi mrtve… i uništiti one koji kvare zemlju." I ovdje posljedica konačnog suda nije osuda na vječne muke u paklu, već potpuno uništenje. Bog je strog, ali pravedan. On ne uživa u smrti zlih, a još manje da bi ih mučio za svu vječnost. Na kraju će kazniti zlikovce, ali će ova kazna završiti vječnim nestankom, a ne vječnim mukama.

Ovo je temeljna razlika između biblijskog učenja o konačnoj kazni kao potpunom nestanku i tradicionalnog učenja da je pakao mjesto beskonačnih muka i patnji – što uče mnogi okrutni poganski sustavi. Riječi kojima je opisano uništenje ognjem, a koje smo našli u cijeloj Bibliji, jasno pokazuje da je konačna kazna zlih trajni nestanak, a ne beskrajno mučenje u paklu. S obzirom na ove jasne biblijske tekstove, pridružujem se Clarku Pinnocku kad kaže: "Iskreno se nadam da će tradicionalisti prestati govoriti kako nema biblijske osnove za ovo gledište [ potpuno uništenje] , kad za njega postoji tako snažna osnova."

Tradicionalisti prigovaraju našem tumačenju riječi o uništenju, koje smo upravo ispitali, jer tvrde da su riječi kao što su "propasti", "uništiti", progutati", "smrt", "izgorjeti", "ognjeno jezero", "dim koji se diže" i "druga smrt", često uzete u metaforičkom smislu. To je istina, ali njihovo slikovito značenje potječe od njihovog doslovnog, primarnog značenja. Postoji prihvaćeno načelo tumačenja Biblije da riječi, koje se javljaju u nealegorijskoj prozi, treba tumačiti prema njihovom primarnom značenju, ukoliko nema razloga da im se pridoda drukčije značenje.

Sveto pismo nigdje ne pokazuje da ove riječi ne bi trebalo tumačiti prema njihovom uobičajenom značenju kad ih primijenimo na sudbinu zlih. Naša studija uporabe ovih riječi u Svetom pismu i vanbiblijskoj literaturi pokazala je da one opisuju doslovno, trajno uništenje zlih. Na primjer, Ivanovo viđenje dima koji se "diže u vijek vjekova" (Otk 14,11), pojavljuje se u Starom zavjetu kao tihi prikaz svjedočanstva o potpunom uništenju (iz 34,10), a ne vječnim mukama. Isto tako je "ognjeno jezero" jasno poistovjećeno s "drugom smrti", što je fraza kojom su Židovi opisali konačnu, nepovratnu smrt. Zanimljivo je primijetiti: ako "ognjeno jezero" uništava Smrt i Had, onda imamo razloga vjerovati da baš nije u stanju za svu vječnost sačuvati izgubljene u svjesnim mukama. Iskreno se nadamo da će tradicionalisti naći hrabrosti da ozbiljno razmotre biblijske podatke koji pakao vide kao trajno uništenje izgubljenih.

Dina je napisao/la:

<blockquote>
<blockquote>

<blockquote>

hrvoje hrki je napisao/la:

ja bih povukao analogiju , vezano i za suprotnosti
ako neka sekta ili vjera ispovjeda vječni život, vječno gledanja Boga u lice ( što ne znam za adventiste, ali samo pretpostavljam) onda postoji i vječno NE GLEDANJE Boga u lice i vječni život s njim u Novom Jeruzalemu, Novoj zemlji

pa sad me zanima, kako to tumače adventisti?
ne znam zašto se uopće i nameće doktrina da nema pakla???
kao da se nekima hoće ugoditi i smanjiti kazna i sud

Hrki,ti mene necujes ,morat cu poceti vikati.Mi adventisti vjerujemo u vjecni zivot i zauvjek unisteni grijeh-ali ne prihvatamo vjecno muciliste.Covjece crkla bi u raju ,da gledam mog najblizeg-kako ti rekoh dragog muza da se vjecno muci ili obrnuto.Sto mislis kolika bi bila sreca
moja u raju?Kako to objasniti,hocemo li biti bez emocija,poslije spasenja,ne cemo li imati sjecanje,na svoje mile i drage,to su sve pitanja,na koja sad nemamo niti teoloske odgovore niti znanstvene,ipak moramo sacekati.Vidim da ne poznas adventisticku nauku,ali glasno vices protiv njih.Evo ti par linkova i pogledaj ukratko njihov nauk www.adventisti.info dobar ti je i ovaj www.svetloistine.com a mozes i ovdje dobiti informacije www.adventisti.hr ,www.adventisti.org </blockquote></blockquote></blockquote>

upravo tako. ako idem u takav raj da bi gledao svoje prijatelje kako se kupaju u izmetu i užareno željezo im peče oči, onda ne želim u raj. ali sva sreća, to su sve izmišljotine i ne mogu vjerovati da neki ljudi i danas mogu biti toliko primitivni da mogu vjerovati u takve gluposti! pa prije bih vjerovao u to da su munje thorov čekić.

abraham je napisao/la:

Kada je riječ o vjerovanju u pakao - biblijski, ne na pr. islamski, budistički, hinduistički, judaistički, pa i katolički..
i jehovistički..
adventisti vjeruju u pakao anihilacije
što posebno ističu u vjerovanju o nebeskom sudu koji se sada u istražnoj fazi obavlja u Nebeskoj svetinji,
a propovijedaju troanđeoskom viješću opomene u kojoj se druga anđeoska vijest iz Otkrivenja 14,6-12 nastavlja u Otkrivenju 18,1-5 gdje se poziva na izlazak iz Babilona i nesudjelovanje u grijesima babilonskim od kojih je jedan i korištenje lažne nauke o paklu koja opija vjerne i odvraća ih od Kristove pravednosti prema ljudskoj pravednosti...

Hošea se, kao i Sefanija, služi različitim slikama da opiše konačni kraj grešnika. "Bit će oni kao oblak jutarnji, kao rosa koja brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi." (Hoš 13,3) Usporedba sudbine zlih s jutarnjim oblakom, rosom, pljevom i dimom nikako ne daje sliku grešnika koji bi bili izloženi vječnim mukama. Naprotiv, ovakve slike pokazuju da će grešnici konačno nestati iz Božjeg stvaranja na isti način na koji nestaje oblak, rosa, pljeva i dim sa zemljine površine.

Na posljednjoj stranici Starog zavjeta naše Biblije (ne i hebrejske) nalazimo najslikovitiji opis suprotnosti između konačne sudbine vjerujućih i nevjerujućih. Za vjerne koji se boje Gospoda, "sunce pravde će ogranuti sa zdravljem na zrakama" (Mal 3,20). Ali u Dan Gospodnji, koji "dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Jahve nad Vojskama – da im neće ostati ni korijena ni graničice" (r. 19).

Nije potrebno doslovno tumačiti ovo proročanstvo, jer se radi o reprezentativnim simbolima. No jasna je vijest koju ove slike prenose. Dok će pravedni uživati Božje spasenje, zli će biti uništeni "kao strnjika", tako da im neće ostati "ni korijena ni grančice". Ovo je jasna slika potpunog uništenja ognjem, a ne vječnih muka. To je starozavjetna slika sudbine zlih, potpuno i trajno uništenje, a ne vječne muke.

Više drugih tekstova u Novom zavjetu aludira na uništenje izgubljenih. Ovdje ćemo se ukratko osvrnuti na neke. Pisac Poslanice Hebrejima višeput govori protiv otpada i nevjerstva. Sve koji namjerno nastavljaju griješiti, nakon što su "jasno upoznali istinu" očekuje "strašno iščekivanje suda i osvetnog bijesa vatre koja će progutati protivnike" (Heb 10,26.27). Pisac izričito tvrdi da će svi koji nastave griješiti protiv Boga na kraju doživjeti sud u bijesu vatre koja će ih "progutati". Zamijetimo kako je zadaća vatre da grešnike proguta, a ne da ih muči za svu vječnost. Na ovu istinu nailazimo dosljedno u cijeloj Bibliji.

U svojoj poslanici apostol Jakov opominje one koji ne žive po vjeri koju ispovijedaju. On upozorava vjernike da grešnim željama ne dopuste da se ukorijene u srcu, jer "grijeh, kad je gotov, rađa smrt" (Jak 1,15). Slično Pavlu i Jakov objašnjava da je konačna plaća grijeha smrt, prestanak života, a ne vječne muke. Jakov govori kako Bog "može spasiti i uništiti" (Jak 4,12), a to je suprotnost između spasenja i uništenja. Jakov završava svoje pismo, pozivajući vjernike da vode računa o dobrobiti jedan drugoga, jer onaj "tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha" (Jak 5,20 – DF). I opet spominje spasenje od smrti, a ne od vječnih muka. Jakov dosljedno govori o kraju grijeha kao "smrti" ili "uništenju". Zanimljivo je što Jakov govori o spašavanju duše "od smrti", što pokazuje da duša može umrijeti, jer je dio cijele osobe.

Judina poslanica je jako slična Drugoj poslanici Petrovoj u opisu sudbine nevjerujućih. Kao Petar i Juda ukazuje na uništenje Sodome i Gomore kao primjer onima koji će ispaštati "kaznu u vječnom ognju" (Jd 7 – DF). Već smo ranije primijetili da je oganj koji je uništio ova dva grada vječan, ne zbog svog trajanja, već zbog trajnih posljedica. Završavajući svoju poslanicu, Juda poziva čitatelje da izgrađuju svoju vjeru, brinući jedan za drugoga. "I jedne, svadljivce, karajte, druge spasavajte otimajući ih ognju." (r. 23) Vatra koju Juda spominje očito je ista ona koja je progutala Sodomu i Gomoru. To je vatra koja uzrokuje trajnu propast zlih, kako su to znali Isus, Pavao, Petar, Jakov, Poslanica Hebrejima i cijeli Stari zavjet.

Rječnik koji govori o uništenju naročito je prisutan u Otkrivenju, jer predstavlja Božji način nadvlađivanja protivljenja zla koje se okomilo na Boga i Njegov narod. Već smo ranije vidjeli kako Ivan vrlo živim slikama opisuje kraj đavla, Zvijeri, lažnog Proroka, smrti, hada i svih zlikovaca u ognjenom jezeru, što je prikazano kao "druga smrt". Ustanovili smo da se fraza "druga smrt" obično uzima da opiše konačnu, nepovratnu smrt.

Tekst koji nismo ranije spomenuli je Otkrivenje 11,18 prema kojem na zvuk sedme trube Ivan čuje kako dvadeset i četiri starca govore: "Dođe… vrijeme kad treba suditi mrtve… i uništiti one koji kvare zemlju." I ovdje posljedica konačnog suda nije osuda na vječne muke u paklu, već potpuno uništenje. Bog je strog, ali pravedan. On ne uživa u smrti zlih, a još manje da bi ih mučio za svu vječnost. Na kraju će kazniti zlikovce, ali će ova kazna završiti vječnim nestankom, a ne vječnim mukama.

Ovo je temeljna razlika između biblijskog učenja o konačnoj kazni kao potpunom nestanku i tradicionalnog učenja da je pakao mjesto beskonačnih muka i patnji – što uče mnogi okrutni poganski sustavi. Riječi kojima je opisano uništenje ognjem, a koje smo našli u cijeloj Bibliji, jasno pokazuje da je konačna kazna zlih trajni nestanak, a ne beskrajno mučenje u paklu. S obzirom na ove jasne biblijske tekstove, pridružujem se Clarku Pinnocku kad kaže: "Iskreno se nadam da će tradicionalisti prestati govoriti kako nema biblijske osnove za ovo gledište [ potpuno uništenje] , kad za njega postoji tako snažna osnova."

Tradicionalisti prigovaraju našem tumačenju riječi o uništenju, koje smo upravo ispitali, jer tvrde da su riječi kao što su "propasti", "uništiti", progutati", "smrt", "izgorjeti", "ognjeno jezero", "dim koji se diže" i "druga smrt", često uzete u metaforičkom smislu. To je istina, ali njihovo slikovito značenje potječe od njihovog doslovnog, primarnog značenja. Postoji prihvaćeno načelo tumačenja Biblije da riječi, koje se javljaju u nealegorijskoj prozi, treba tumačiti prema njihovom primarnom značenju, ukoliko nema razloga da im se pridoda drukčije značenje.

Sveto pismo nigdje ne pokazuje da ove riječi ne bi trebalo tumačiti prema njihovom uobičajenom značenju kad ih primijenimo na sudbinu zlih. Naša studija uporabe ovih riječi u Svetom pismu i vanbiblijskoj literaturi pokazala je da one opisuju doslovno, trajno uništenje zlih. Na primjer, Ivanovo viđenje dima koji se "diže u vijek vjekova" (Otk 14,11), pojavljuje se u Starom zavjetu kao tihi prikaz svjedočanstva o potpunom uništenju (iz 34,10), a ne vječnim mukama. Isto tako je "ognjeno jezero" jasno poistovjećeno s "drugom smrti", što je fraza kojom su Židovi opisali konačnu, nepovratnu smrt. Zanimljivo je primijetiti: ako "ognjeno jezero" uništava Smrt i Had, onda imamo razloga vjerovati da baš nije u stanju za svu vječnost sačuvati izgubljene u svjesnim mukama. Iskreno se nadamo da će tradicionalisti naći hrabrosti da ozbiljno razmotre biblijske podatke koji pakao vide kao trajno uništenje izgubljenih.

puno muke i nauke , rekli bi neki:drunken: , a malo da je tko odstupio od svojih krivih tumačenja
jednostavno , i bez posebnih objava koje su imali neki mistici KC, pa i djeca vidioci iz fatime i međugorja, u bibliji se eksplicite i jasno navodi da je pakao VJEČAN:pop:

Isus teskim rijecima
navjescuje da ce "poslati svoje andjele da pokupe sve (...) bezakonike i bace
ih u pec ognjenu" (Mt 13,41-42), i da ce izreci osudu: "Odlazite od
mene, prokleti, u oganj vjecni" (Mt 25,41).

tko ima uši nek čuje...

hrvoje hrki je napisao/la:

ja bih povukao analogiju , vezano i za suprotnosti
ako neka sekta ili vjera ispovjeda vječni život, vječno gledanja Boga u lice ( što ne znam za adventiste, ali samo pretpostavljam) onda postoji i vječno NE GLEDANJE Boga u lice i vječni život s njim u Novom Jeruzalemu, Novoj zemlji

pa sad me zanima, kako to tumače adventisti?
ne znam zašto se uopće i nameće doktrina da nema pakla???
kao da se nekima hoće ugoditi i smanjiti kazna i sud

CEZAR JE SVE REKAO KROZ sola scriptura iz Mt 25,41:pop:
Pa kako to tumačite?

Teško možemo zamisliti kakav bi to buntovan način života mogao zaslužiti konačnu vječnu muku, svjesnu patnju u paklu. Kako to John Hinck kaže: "Pravda nikad ne bi mogla za vremenske grijehe zahtijevati kaznu beskonačih vječnih muka; takvo beskrajno mučenje ne bi nikad poslužilo nekoj pozitivnoj svrsi ili popravljanju upravo zato što mu nema kraja; i ono onemogućuje svaku razumnu kršćansku teodiciju [odnosno obranu Božje dobrote s obzirom na prisutnost zla], budući da zlu grijeha i patnji daje vječno mjesto među Božjim stvaranjem."/John Hick, Death and Eternal Life (New York, 1976), str. 199.204

Bibliji je nepoznata ideja neograničene odmazde. Mojsijevsko zakonodavstvo ograničilo je kaznu koja se mogla dodijeliti zbog različitih vrsta štete. Isus je postavio još veću granicu: "Čuli ste da je rečeno… A ja vam kažem." (Mt 5,38.39) Imajući u vidu etiku evanđelja, nemoguće je opravdati tradicionalno gledište o vječnim, svjesnim mukama, jer takva bi kazna stvorila ozbiljan nesrazmjer između grijeha učinjenih tijekom života i kazne koja bi trajala svu vječnost.

Dio problema je u tome što ljudska bića ne mogu zamisliti dužinu vječnosti. Nama je nemoguće zamisliti što stvarno znače vječne muke. Ljudski život mjerimo izrazima šezdeset, sedamdeset, a u nekim slučajevima i osamdeset godina. No vječne muke znače da za grešnike nakon milijun godina u paklu njihova kazna još nije ni započela. Takva ideja nadilazi ljudsko shvaćanje.

Neki tvrde kako bi u slučaju da grešnici budu kažnjeni uništenjem, "to bila sretna olakšica od kazne pa uopće i ne bi bila kazna". /Harry Buis, "Everlasting Punishemnt", The Zondervan Pictorial Encyclopedia of the Bible (Grand Rapids, 1978), sv. 4, str. 956. Takvo je razmišljanje grozno. Ono pokazuje da bi jedina pravedna kazna koju Bog dodjeljuje nepravednima bila vječno mučenje. Teško je vjerovati da se božanska pravda može zadovoljiti samo dodjeljivanjem kazne vječnih muka. Ljudski osjećaj za pravdu smatra smrtnu kaznu najoštrijim oblikom kazne koja se može izreći za teške prijestupe. Nema razloga vjerovati da bi božanski osjećaj pravde bio zahtjevniji ukoliko bi tražio više od stvarnog uništenja nepravednih. Ovo nije nijekanje načela različitih stupnjeva odgovornosti, koje, kako ćemo to vidjeti, određuje "stupnjeve" trpljenja izgubljenih. Međutim ove patnje neće trajati zauvijek; one će prestati uništenjem izgubljenih.



Protivno ljudskom osjećaju za pravdu. Skolastici kao Anselm, pokušali su opravdati ideju beskonačnih muka, tvrdeći da grijesi počinjeni protiv beskonačnog Božjeg veličanstva zaslužuju vječne muke. Takvo je razmišljanje moglo biti prihvatljivo u feudalnom društvu srednjeg vijeka, u kome je ljudska vrijednost kmetova, koji su živjeli na dnu društvene piramide, izblijedila u usporedbi s vrijednošću kralja koji je živio na vrhu. No danas, ističe Pinnock, "ne prihvaćamo nejednakosti u suđenju na osnovi položaja koji uživa žrtva, kao da je krađa koju izvrši doktor gora od krađe jednog prosjaka. Činjenica da smo svi sagriješili beskonačnom Bogu ne opravdava beskonačnu kaznu. Danas nijedan sudac neće računati stupanj kazne prema položaju onoga kome je učinjeno zlo. Stari argumenti za pakao kao mjesto vječnih muka nemaju temelja."/Clark H. Pinnock, "Respons to John F. Wolvoord" u Four Views on Hell, urednik William Crockett (Grand Rapids, 1992), str. 152

Osim toga, vječno mučenje ne služi pozitivnoj svrsi, popravljanju, jednostavno zato što grešnike samo muči, ali ih ne popravlja. Takva ideja samo pokazuje Božju osvetoljubivost, što je u potpunoj suprotnosti onome što nam je Isus otkrio o ljubavi svog Oca prema izgubljenima. Hans Küng ispravno pokazuje da se u vrijeme, kad naš kazneni i obrazovni sustav postupno napušta ideju kažnjavanja kao odmazde bez prilike za vrijeme kušnje i rehabilitacije, "ideja ne samo doživotnog, već čak vječnog kažnjavanja tijela i duše, mnogim ljudima čini apsolutno monstruoznom"./Hans Küng, Eternal Life, Life After Death as a Medical, Philosophical, and Theological Problem (New York, 1984), str. 137.

Tradicionalno učenje o paklu je utemeljeno na ideji osvetoljubive pravde koja od grešnika traži da vrati Bogu sve što Mu duguje i još više od toga. Ovo učenje prikazuje Boga kao strogog, zahtjevnog i neumoljivog Suca. Uništenje, s druge strane, prikazuje Boga kao razumnog i poštenog. Ljudi koji Ga odbiju poslušati i prihvatiti Njegove uvjete za spasenje, bit će kažnjeni kaznom koju zaslužuju, naime, potpunim nestankom.

Nije predmet o kojem razgovaramo hoće li Bog ili neće na kraju kazniti zle. Mjesto toga, predmet je hoće li zli biti kažnjeni beskonačnom patnjom ili će propasti i nestati nakon što trpe određeni stupanj boli koju im je Bog dodijelio. Po našem mišljenju ovo se bolje slaže s općim učenjem Biblije i viđenjem pravde.

Katekizam je po pitanju pakla moguće poboljšati biblijskim sredstvom opomene o nezalaženju na paklene staze koje vode u vječno odvajanje od Boga - radi se o ispravku odbacivanjem srednjevjekovnog tradicionalističkog prikazivanja opasnosti..

o ljudi dragi, pa barem pročitaj ono što su dina i abraham postali! a ne samo da tupiš jedno, te isto...

kad sam bio mali, znao sam se posvađat s bratom, i onda dok mi je on nešto govorio, ja sam začepio uši i ponavljao svoje. e tako sad i ti radiš. ali nisi mali.

ako netko ne želi odustati od svojih krivih tumačenja (i dogmi), onda si to ti.

Moj brat Hrki je napisao

puno muke i nauke , rekli bi neki:drunken: , a malo da je tko odstupio od svojih krivih tumačenja
jednostavno , i bez posebnih objava koje su imali neki mistici KC, pa i djeca vidioci iz fatime i međugorja, u bibliji se eksplicite i jasno navodi da je pakao VJEČAN:pop:

Isus teskim rijecima
navjescuje da ce "poslati svoje andjele da pokupe sve (...) bezakonike i bace
ih u pec ognjenu" (Mt 13,41-42), i da ce izreci osudu: "Odlazite od
mene, prokleti, u oganj vjecni" (Mt 25,41).

Takvo razmišljanje ne vodi računa o činjenici da je predmet ono što određuje značenje izraza "vječno". Ako se radi o životu kojega Bog daje vjerniku (Iv 3,16), onda riječ "vječno" očito znači "bez kraja, zauvijek", jer Sveto pismo kaže da će Krist prigodom svog dolaska "smrtnu narav" vjernika pretvoriti u "besmrtnu" (1 Kor 15,53).

S druge strane, ako je predmet "kažnjavanje" ili "uništenje" izgubljenih, onda "vječno" može značiti samo "trajno, potpuno, konačno", jer Sveto pismo nigdje ne uči da će zli uskrsnuti besmrtni da bi mogli zauvijek patiti. Vječne muke zahtijevaju ili da čovjek po prirodi posjeduje besmrtnost ili da mu Bog dade besmrtnost kad dođe vrijeme izvršenju kazne. Sveto pismo nigdje ne uči da bi tako nešto moglo postojati.

Kažnjavanje zlih je vječno po kvaliteti i kvantitetu."Vječno" je po kvaliteti jer pripada budućem vremenu, a "vječno" po kvantitu jer nema kraja posljedicama. Kao što su "vječni sud" (Heb 6,2), "vječni otkup" (),12) i "vječno spasenje" (5,9) – svi vječni u posljedicama dovršenje radnje – tako je "muka vječna" vječna po svojim posljedicama: potpunom i nepovratnom uništenju zlih.

Važno je zamijetiti da grčka riječ aionios, prevedena s "vječno", doslovce znači "trajati jedno doba" ili "trajati za vrijeme". Stari grčki papirusi sadrže brojne primjere u kojima su rimski imperatori opisani kao aionios, što znači da su svoju službu vršili doživotno. Na nesreću, naša riječ "vječno" ne prenosi pravo značenje aionois, koja doslovce znači "vremenskog trajanja". Drugim riječima, dok grčka aionios izražava trajnost unutar granica, naša riječ "vječno" označava bezgranično trajanje.
No , Hrki, da Ti ukratko ispričam moje snove kao dječaka ..Skoro sam svaku noć /naglašavam - prije polaska na vjeronauk/jedno vrijeme sanjao i nebo i pakao..Pakao sam zaista sanjao-vidio kao mjesto u kojem gori neka žena obućena u bijelo i sa krunom na glavi..
No ona se nije mučila..Kada sam nedugo poslije toga sanjao sam pakao nisam vidio više tu ženu.. nisam u njemu više nikoga vidio..
Potrebno je uznastojati širenjem evanđelja da se uveća broj spašenih putem Kristove pravednosti..

ma ljudi
ja vidim samo puno filozofije i "ljudske pameti", a ne Istine odozgor

i ima jako puno navodnika, a iskustvo me naučilo gdje je puno navodnika, tu je i puno magle...

Bhakti je napisao/la:

o ljudi dragi, pa barem pročitaj ono što su dina i abraham postali! a ne samo da tupiš jedno, te isto...

kad sam bio mali, znao sam se posvađat s bratom, i onda dok mi je on nešto govorio, ja sam začepio uši i ponavljao svoje. e tako sad i ti radiš. ali nisi mali.

ako netko ne želi odustati od svojih krivih tumačenja (i dogmi), onda si to ti.

Upravo sad imamo paradoksalnu situaciju - da jedni koji smatraju Biblijom iskljičivim izvorom vjerske istine traže proizvoljna tumačenja između redaka kako bi dali potporu svojoj teoriji (jer im suprotno djeluje previše radikalno), dok drugi (koji navodno zapostavljaju Bibliju i ne tumače vjerno Božju Riječ) koriste Isusove riječi kako bi otkrili pravu istinu koju nam je On sam objavio. Mislim da je potrebno sebe podrediti onome što je Krist učio, a ne suprotno - Njegove riječi selektivno koristiti da služe vlastitim teorijama.

Previše jasno je na nekoliko mjesto istaknuto da je pakao mjesto plača i škrguta zubiju, ognja vječnog, a ti citati se uopće ne uzaimaju u obzir.

Ako je stvar tako jednostavna, Hrki, kako onda objašnjavaš druge Isusove izjave, poput Mateja 10:28 - "Ne bojte se onih koji mogu pogubiti tijelo, nego se bojte Onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu!"?

Vidiš, ako ćemo sve doslovno shvaćati, odnosno ako ćemo pristupati Bibliji kao da je pisana u 21 stoljeću za Hrvate, tada ćemo se na kraju od sve te jednostavnosti, svi zajedno moći složiti samo u JEDNOJ stvari, a to je - Biblija je sama sebi kontradiktorna!

Međutim, Biblija nije kontradiktorna. Nju treba razumjeti.

Jesi li ikad uopće proučavao riječ "pakao" u Bibliji?
Jesi li proučio Luku 16:19-31, te Izaiju 66:24 u njihovom povijesnom kontekstu?

Kad je Izaija Židovima rekao "crv neće umrijeti" i "oganj se neće ugasiti", što je on njima time rekao??
Naravno, nama se danas ove izjave čine jako čudnima. Ali ljudima kojima se Izaija obraćao ove izjave su bile POTPUNO JASNE!

Također, jesi li ikad proučio izraz "vječno" u Bibliji? Znaš li da se on koristi u jako čudnim kontekstima i ako ćemo ga uvijek DOSLOVNO (tj. u kontekstu naše kulture) razumjeti, tada ćemo zaključiti da David nikad nije umro, itd.

Dakle: je li teologija o "paklu" jednostavna?

Zadnja promjena: ; čet 30 kol 2007, 19:37; ukupno mijenjano 1 put.

Justin je napisao/la:

Ako je stvar tako jednostavna, Hrki, kako onda objašnjavaš druge Isusove izjave, poput Mateja 10:28 - "Ne bojte se onih koji mogu pogubiti tijelo, nego se bojte onih koji mogu i dušu i tijelo pogubiti u paklu!"?

Vidiš, ako ćemo sve doslovno shvaćati, odnosno ako ćemo pristupati Bibliji kao da je pisana u 21 stoljeću za Hrvate, tada ćemo se na kraju od sve te jednostavnosti, svi zajedno moći složiti samo u JEDNOJ stvari, a to je - Biblija je sama sebi kontradiktorna!

Nitko ne osporava da Sotona može između ostalog i pogubiti dušu i tijelo u paklu, ali jednako tako je istina da je pakao mjesto muka i patnji, gdje se nalaze duše koje su odbacile Boga, koje nisu u savezu s Bogom. Problem je u tome što neki negiraju ovaj drugi dio - što je jasno u suprotnosti s Biblijom.

U Mateju 25:41-46, Isus je doista rekao da će i život i kazna biti VJEČNI. Međutim, ako proučavamo u Bibliji izraz "vječan", vidimo da taj izraz uvijek ovisi o naravi subjekta (u ovom slučaju "život" i "kazna" su subjekti ).

Što to znači, da izraz "vječan" u Bibliji uvijek ovisi o "naravi subjekta"?

Primjer 1:
Izlazak 21:5-6. Ovdje Bog nalaže Izraelcima kako da postupaju s robovima koji ne žele biti slobodni. U tekstu piše: "....pa neka mu robuje DOVIJEKA."
Kako ovo trebamo razumjeti? Je li ti robovi još i danas robuju svojim gospodarima?

Primjer 2:
2. Kraljevima 5:27. Ovdje Elizej kaže Gehaziju: "Ali će se guba Naamanova prilijepiti za tebe i za tvoje potomstvo ZAUVIJEK." Je li Gehazi danas gubavac? Kako trebamo razumjeti ovaj izraz "zauvijek"?

...NASTAVAK SLIJEDI....

Caesar je napisao/la:

Justin je napisao/la:

Ako je stvar tako jednostavna, Hrki, kako onda objašnjavaš druge Isusove izjave, poput Mateja 10:28 - "Ne bojte se onih koji mogu pogubiti tijelo, nego se bojte onih koji mogu i dušu i tijelo pogubiti u paklu!"?

Vidiš, ako ćemo sve doslovno shvaćati, odnosno ako ćemo pristupati Bibliji kao da je pisana u 21 stoljeću za Hrvate, tada ćemo se na kraju od sve te jednostavnosti, svi zajedno moći složiti samo u JEDNOJ stvari, a to je - Biblija je sama sebi kontradiktorna!

Nitko ne osporava da Sotona može između ostalog i pogubiti dušu i tijelo u paklu, ali jednako tako je istina da je pakao mjesto muka i patnji, gdje se nalaze duše koje su odbacile Boga, koje nisu u savezu s Bogom. Problem je u tome što neki negiraju ovaj drugi dio - što je jasno u suprotnosti s Biblijom.

Ovdje ne piše da SOTONA pogubljava, nego BOG.

CAESAR JE NAPISAO:
tako je istina da je pakao mjesto muka i patnji, gdje se nalaze duše koje su odbacile Boga, koje nisu u savezu s Bogom. Problem je u tome što neki negiraju ovaj drugi dio - što je jasno u suprotnosti s Biblijom.

Hajdemo onda otvoriti Bibliju, pa analizirati tekstove, pa ćemo vidjeti je li to stvarno istina, ili je istina o "paklu" na temelju Biblije nešto drugo.

Ah Cezare,stakleno ,stakleno, zasto vjecne muke a ne nihilacija?