Zločin i kazna..razlikovanje dobra i zla..

Medeni

Braniti zlo samo zato što je netko iste nacionalnosti kao i ratni zločinci zvalo bi se bezumlje.

Ruta - mislim da se s time svi slažu u načelu..


Nije potrebno ignorirati ovaj post iz više razloga ..Jedan od povijesnih suvremenih razloga je i činjenica da će neprijatelji križa,tj. Neprijatelji kršćanske Europe nastojati održati nered u glavama i srcima i dušama ljudi pogođenih najvećim zlom nakon drugog svjetskog rata – erozijom ljudskosti..U toj namjernoj tragediji mnogi su pogođeni duboko bolno..Ruta je izrekla svoje gledanje iz svoga iskustva ..Nije dobro što neki još ne vide da se slični stavovi kreću u okviru očekivanih rezultata kako bi se koristili za produbljivanje erozije kad to zatreba kreatorima zla...Istina se treba otkriti radi pravednosti koja je melem svima..Zato u konkretnim pitanjima ostanimo čista srca i bistra uma, tražimo rješenje za narode koji su prošli ili prolaze kibernetski sofisticirane ratove kako se ne bi uzburkivali kao more od četiri vjetra i zadobili i sačuvali pravednost i mudrost prepoznavanja zla i prije no se ono pojavi makar se u tajnosti oblikovalo kako se ne bi dali prevariti i oblikovati u nepravednosti i neznanju i poluistini i takvi namjerno zavađeni oblikovanim , skrivenim nekažnjenim zločinma bili u ustavama sačuvani kao prijetnja za ostvarenje interesa poretka u kojemu su narodi samo sredstvo kojega se zavadi i pomoću zavade vlada i bori za održavanje stećene prednsoti.Pogeldajmo što piše prorok Daniel za povijest sve do pada Rimskoga carstva i oblikovanje sile Malog roga od kojega se u povijesti sve do Francuske revolucije i poslije nje do današnjih dana ponavljala prijevara nad narodima u skoro nezamislivoj pakosti..:

1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio. 2 Kazivaše ovako: Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. 3 Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. 4 Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje. 5 Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: Ustani, nažderi se mesa! 6 Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć. 7 Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. 8 Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule.

Većina povijesničara ni kroničara nisu istraživala događaje na temelju Danielovog proročanstva.Doktrine o posljetku vremena tek su početkom 19 vijeka ukazivale na važnost Danielovog proročanstva.Marksizam je promašio otkriti zakonitost odvijanja povijesti potpuno nenaučnim odnosom prema religiji jer je polazio od ateističke antropologije da bi mogao opravdati filozofijom permanetne revolucije diktaturu unutar dijalektičkog procesa antagonističkog razvoja proizvodnih snaga..Odbacivanjem religije kao opijuma za narod krečući se stazama francuske revolucije oblikovao je osnovnu eroziju u dušama I umovima 19. I 20 stoljeća..Jedna od velikih duhovnih erozija u puhanju vjetrova ovih stoljeća bila je na području Balkana koje su iskoristili neprijatelji križa kako se ne bi oblikovala Europa na kršćanskim temeljima – to je djelo neprijatelja Europe, nažalost mnogi to još ne žele razumjeti da se radi o zavjeri Istoka I Zapada u kojoj je Balkan bio žrtva kako bi se Europa destabilizirala I zaustavila u oblikovanju..

Posebno je četvrta Zvijer bila majstor u oblikovanju I upravljanju sa sjemenom zla –Rimsko carstvo..Ova vještina je danas podignuta na nivo kibernetske znanosti manipulacije koja se izdiže iznad vještine Malog roga..Žude li narodi pogođeni ovom erozijom za Kristovom pravednošću I Njegovim umom kako bi svladali sile zla kojima su bili spleteni I zavedeni nepravednim ispravljanjem erozije unutar povijesti na intimom naroda?

Ova Rutina tvrdnja o neobrambenom ratu nije točna jer bi tada imali najmanje tri obrambeno -neobrambena rata na što u stvari cilja jedna varijanta Karadžićeve obrane...

Ali ova tema ima cilj - tragati za rješenjem , vjerujem da je moguće naći rješenje..i to pravedno i pošteno..a također i kulturno..

ja sam tuzna sto postoji takva Hrvacka koja je vise ustaska nego demokrastka

Hrvatska je ipak više demokratska nego ustaška tj. Hrvatska nije ustaška već demokratska ..

Mislim da si moramo postaviti pitanje koliko je i u učemu Hrvatska Božja i da li uopće ima nešto Božjeg u svoj toj demokraciji???? Hvala. Bogs vama.

Gubavac je napisao/la:

Mislim da si moramo postaviti pitanje koliko je i u učemu Hrvatska Božja i da li uopće ima nešto Božjeg u svoj toj demokraciji???? Hvala. Bogs vama.

Mislim da su svi narodi pozvani slijediti Krista pa tako i Hrvtska i narodi koji u njoj žive , ništa manje ili više no druge zemlje i drugi narodi , građani koji žive u tim državama..Svima je zajednički nekakav čudan otpor prema istinskom poznavanju dobra i zla te kao da se ne žele osloboditi predrasuda o moralnim kršćanskim vrijednostima, nisu dovoljno samokritični, ne propituju vrijednosnu procjenu svojih misli, želja , namjera, životne prakse, svoja djela ni posljedice namjerenih djela i namjera..u suštini su manje ili više svjesne marionete u robnonovćanim odnosima te je demokracija posvuda porobljena većina od strane robnog otuđenja..
U Njemačkoj još i nekako možemo govoriti o velikom utjecaju protestantizma i katolicizma na društvenopolitičke odnose, na red , zakonitost i život demokracije..
Pismo kaže:
11 Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga.
Zatim Amos:
14 Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest.

Pogledajmo ne samo crnu kroniku, već ekonomski život, politički život stranaka i pomoću poređivanja djela sa kršćanskim vrijednostima ne možemo izbjeći neugodan zaključak kako još vlada iluzija o tome da je životna praksa odobrena od Boga..Ta opasna predrasuda samoprava poistovječivanja očito nekršćanskog morala sa kršćanskim vrijednostima i djelovanje zla u ime dobra je pogubni apsurd za svaku naciju kojom se narodi drže , kako je rečeno - kao uzbibano more koje se ne može smiriti te se čuva za neka vremena..
Zabrinjava trend opadanja samokritičnosti u pogledu procjene griješnosti jer se uvećava broj opasnih prijestupa :
21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22 Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23 ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. 24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.
Oni koji prestupaju zakone sigurno da ne misle ovako kao Pavle. Negdje su vrlo brzo odbacili takvu potrebu prosudbe..Time svi narodi stupaju na tlo samougrozbe da zlo zovu dobrom, a dobro zlom - to je smrt demokarcije s kojom se netko igra..:
20 Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!

Zabrinjava da vođe političkih stranaka opomenu Božju zanemaruju jer nemaju straha Božjeg..:
29 I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.

Ako se vladari udaljuju od Istinskoga dobra - kako li će narodi iči za dobrom, neće li ulaziti u labirinte tmine gdje ih vreba neizvjesnost u kojoj se survavaju u ponor iz kojega se samo milošću Božjom mogu izbaviti..
Takav je ponor i zaobilaženje pravednosti zaobilaženjem Božjeg zakona..
Neprestano straženje u oštroumnosti razlikovanja dobra i zla u svojim namjerama i procjenama djelovanja može nas osloboditi od marionetstva robnonovćanim odnosima središnica moći..
Trebamo se čuvati paušalizma na delikatnim pitanjima ..ali moguće je nači rješenja primjenom kršćanskih kriterija i upornim odbacivanjima ideologiziranja zla i dobra..Ne dati da se bolest relativiziranja razvije u opću skepsu koja vodi u rezignaciju ili neoagresivnost pod nazivom neke treće opcije..

22 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?

No , različita i kontradiktorna procjena snivanja zla i hoda po stranputici oblikuje kaotičnost i strah te ljudi reagiraju iracionalno , ne smatrajući da su odgovorni za svoja odstupanja od razuma..Zloupotreba ponašanja ljudi u takvim oblikovanim situacijama je zločin..Kažu, nije nikoga ubio svojim rukama, da , ali ubio je svojim projektom zloupotrebe iracionalnosti i namjernog odvođenja ljudi od moći svijesti..
Zato Rutin ciničan prijedlog o oslobođenju Kardžića na osnovu neke nagodbene računice na koju kartu igraju svi optuženici , je pokazatelj niske moralne svijesti i opterečene iracionalnosti..

Mislim da smo malo pomiješali lončiće. Govorimo o djelovanju ovog svijeta u ovom svijetu, a upotrebljavamo neka mjerila iz Kraljevstva. Možda, samo nama za pomoć, da razdvojimo činjenice.

1. Kad sam prihvatio Krista za spasitelja, vječnost je za mene bila gotova, nezaobilazna, neupitna, sigurna, nepromjenjiva. Jer pismo kaže: „Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.“ (Iv 5:24) Jedan propovjednik je kazao: „Gledajte glagol, gledajte glagol – prezent. Sada imate život vječni, ako vjerujete, bez obzira kojoj crkvi pripadate, da li ste novozavjetno kršteni, da li imate sakramente, imate život vječni. Možda ne razumijete sada sve kako to funkcionira, ali nemojte dozvoliti da vam iluzorno (virtualno) netko pokuša oduzeti ono što posjedujete. On vam samo pokušava to oduzeti sa svojom nevjerom, ali vam to ne može oduzeti, jer nije do njega. Ako se pokolebate, problem je u vašem neznanju da imate, a ne u lopovu (koji vam to želi ukrasti), a ne u tome kako to funkcionira. Ako želite saznati kako, tražite Duha da vam razjasni, ali nikako ne sumnjajte u ono što znate: imate život vjećni.“

Dakle, spašen sam. Vozim se u autu i razgovaram na mobitel (zakonom zabranjeno – da li to mogu raditi kršćani), prođem kroz crveno, skrivim nesreću s teškim posljedicama. I? Završim u Remetincu, pa onda negdje u Istri na godinu, dvije, tri zatvora. Imam vječnost, a završio sam u zatvoru? Da, lako moguće. Dok smo ovdje na zemlji, podložni smo svim propisima koji ovdje pravedno (i nepravedno) funkcioniraju. Štoviše, u nesreći sam pregazio ženu i malo dijete. Usmrtio. A imam vjećnost. Siguran sam u to, jer to ne ovisi o mojim dijelima, već o tome što je On učinio – otišao je na križ, zbog mene (za sve moje grijehe prošle, sadašnje i buduće) – ako vjerujem u Njega. Dakle, opravdano trulim u zatvoru negdje u Hrvatskoj, ali moja domovina je Kraljevstvo nenesko. Štoviše – možda ih je petero, koje sam usmrtio. I onda je moja domovina Kraljevstvo nebesko. Samo ću, ako Krist prije ne dođe, odležati 10, 15 godina. Ovaj život ovdje na zemlji mi neće biti lijep (pravedno sam osuđen), ali imam život vječni.

2. Priča ide dalje: Karađić, tamo negdje u zatvoru, čuje RADOSNU VIJEST, pokaje se, obrati i spasi. Koliko nas ( uključujući i mene) može povjerovati u takvo nešto? Znam da uvijek postoje pitanja kao što su: da li se takav duh može istinski pokajati, da li se može spasiti, da li se ….. Nije do nas, već do Onoga koji daje život. S koliko „Karađića“ ćemo u Kraljevstvu slaviti Gospodina? A bit će ih. Sjetimo se samo Davida.



Problem je u tome tko će od nas otići u zatvor i kazati RADOSNU VIJEST? Naš problem nije u tome da li će zatvorenik (onaj koji je sagriješio) biti pravedno ili „pravednije“ osuđen. Naš problem je u tome da li će zatvorenik čuti RADOSNU VIJEST. Ne mješajmo se u djela ovoga svijeta: osuditi krivog. Naša uloga je druga: donijeti oslobođenje. Naravno, ne radi se o Karađiću. Radi se o mome susjedu, kolegi s pola, radi se o nepoznatom u tramvaju, radi se o čovjeku s kim zajedno čekamo u gužvi na naplatnim kućicama.

Da li smo svijesni koliko Bog voli „Karađića“? Dao je svog sina i zbog njega. Ulazeći u blato (ovaj svijet) , ne blatimo Božje dijelo.



PS: hrvat sam i rođen u Hrvatskoj. Domovinski rat sam prošao kroz radnu obvezu (to je bio moj ratni pložaj) i ne mislim kao Ruta. Ali, želim blagosljivljati, a ne suditi. To neka rade oni koji su u svijetu. Mi možemo suditi one među nama (tako kaže riječ). I zato želim Ruti da vidi Gospodina među svima onima s kojima će biti u vjećnosti. Pa i među nama iz ove prolazne zemlje koja se zove Hrvatska.

A ti Ruta, ako ti je Gospodin dao toliko želje za obranom Karađića, ti ga zastupaj. Ali, ne ovdje na zemlji, već pred Gospodinom. Moli za njega i njegovo spasenje. I on treba Spasitelja. I jednog dana u Kraljevstvu, ako vidim brata Karađića (jer u Kraljevstvo može uči samo kao brat po Isusu), znat ću da je Ruta zastupala pred Gospodinom nekog tko je bio kao ja: izgubljen, dok nisam došao pod križ.

1 U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2 Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!

Raduje me Dubecu, volja Tvoja propovjedati evanđelje , posebno u sadašnje vrijeme rasta svjetovnosti - kada i sami nekad vjernici žive kao da nema Boga i Nebeskoga suda , kao da nisu čuli za zakon - ne ubij, ne poželi..kojega su dans još i više ljudi obvezni slušati budući se vrlo brzo šire posljedice nemara prema istini i milosti koja je od Krista , kako kaže Ivan.
Ivan Krstitelj je opominjao i pozivao na pokajanje, svaka prava duhovna reforma i svako pravo probuđenje i usmerenje duša prema pravednosti bilo je i bit će povezano sa važnošću poslušnosti Zakonu Božjem za kojega nemamo izgovora da ga ne možemo tvoriti iz poslušnosti jer nam je Bog dao Ispunitelja zakona u Njegovoj ljubavi i Duha Svetoga da izlije na nas Njegovz ljubav kako bi upoznali pravednost koja je od Boga i po kojoj se možemo spasiti od grijeha i smrti..Današnja opomena svakom čovjeku pod Nebom je opomena o skorašnjem završetku milosti i poziv na pristupanje Kristu u vrijeme suda direktno k Njemu u nebeskoj svetinji kako bi primili milost i oproštenje grijeha bili što bili nemajući izgovora ..
Krist nam je u gotovo dvije tisuće godina dao blago razvoja svjetlosti kako bi mogli razumjeti da smo odgovorni za život i svoja djela..Nemožemo se izgovrati svjetovnošću i zabijati src u pijesak da kao što su oni Holandski vojnici u Srebrenici prepustili jadnike muslimane i sve koji su bili u masi vapijučih
- nemilosrdnosti a što nije trebalo činiti ni po kojem zakonu..
Zakon - kaže - Ne ubij..Evanđelje kaže Ljubi, dakle dvostruka sila u Duhu Svetome mogla se primjeniti i u samoj dilemi u momentu Srebrenice..Mogao je i Kradžić reagirati kao i svi drugi ..I tako niz odgovornosti sve do običnih svagdašnjih stvari ne treba zanemarivati za sudbinska vremena kada može biti kasno kao što je bilo kasno za Srebreničke nesretnike.., ne samo za njih već i za druge i u Hrvatskoj i u Srbiji ...Kršćani su odgovorni za sudbinu duša u svijetu kako bi ljudi na odgvornim položajima donosuli pravilan sud kako traži zakon i evanđelje..
Što bismo mi učinili da smo bili na mjesto holanđana koji su napravili presudnu grešku tj začeli su svojim stavom djelo naumljenog grijeha a mogli su ga spriječiti?Akomnisu htjeli upotrijebiti oružje mogli su se pomiješati sa narodom itd. tako i dans - kršćani se trebaju pomiješati sa narodom i zaustavljati bezumlje mudrošću Krista..
Europske institucije, europska tradicija odgoja i obrazovanja je tada zaista zakazala u odnosu na Kreistovu pravednost koju protestanti propovijedju da se dobija kroz vjeru..No čemu nam pravednost ako se ne zalažemo za život ..
Propovijedanje evanđelje onima koji su utamnićeni - da, ali i propovjedanje evanđelja svima da ne dođu u tamnicu po svojim ne-djelima tj da odustanu od nedjela tj od zla..Tako je svaka demokracija odgovorna za Kristovu pravednost..
Najveći uzrok zanemarivanja sile evanđelja je idilopoklonstvo koje vlada u demokrtaciji..bolje reči idolopoklonstva koja su sastavni sadržaj savgdašnjeg života i koja zatupljuju savjest i pomračuju um i razum..Zlo je zlo bez obzira u koju se naciju obuklo i iz koje sile dolazi..
Svaki časni kršćanin, učinio mali ili veliki prijestup koji je doveo u opasnost život ili ga oduzeo svojim ponašanjem ako li ne svojom rukom ili svojim umom trebao bi , ako je takovo nešto učinio biti primjer pokajanja i ne osječati još i herojski ponos..

14 Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15 Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci. 16 I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.
17 I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. 18 Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. 19 Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši 20 pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa. 21 Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka. 22 Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. 23 I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda. 24 I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, također su navijestili ove dane. 25 Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. 26 Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.
Tako i danas bez izuzetka evanđelje svima , u svako vrijeme, na svakome mjestu u sili Ljubavi pune milosti i istin ispunjenog zakona na obraćenje i spasenje..:
7 Viče iza glasa: Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!
8 Za njim eto drugog anđela koji govori: Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!
9 Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, 10 pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. 11 Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim. 12 U tom je postojanost svetih - onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.


14 A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 15 Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!

Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 31 Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32 Ja ne želim smrti nikoga koji umre - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!

- Koji su iskusili milost evanđelja dužni su i odgvorni da ne samo navješčuju već i odgajaju i spriječavaju zapostavljanje odgvornosti svakoga čovjeka za pravilan odnos prema zločinu i kazni..Nitko ne može imati pravilan odnos samo na temelju naravnih zakona poštenja i dobrote..već po spoznaji Božjeg azkona i obraćenju evanđeljem..
Možemo oplakivati počinitelja zla , ali ne možemo pravdati zlo..Dužni smo mnogo toga učiniti da se zlo ne zataji ili da se ne obnovi..

apostol je napisao/la:

- Koji su iskusili milost evanđelja dužni su i odgvorni da ne samo navješčuju već i odgajaju i spriječavaju zapostavljanje odgvornosti svakoga čovjeka za pravilan odnos prema zločinu i kazni..Nitko ne može imati pravilan odnos samo na temelju naravnih zakona poštenja i dobrote..već po spoznaji Božjeg azkona i obraćenju evanđeljem..
Možemo oplakivati počinitelja zla , ali ne možemo pravdati zlo..Dužni smo mnogo toga učiniti da se zlo ne zataji ili da se ne obnovi..

Nije mi bila bilo kakva namjera braniti ni Karađiča, ni njegovo djelo. I to u svakom slučaju je za osudu. Ovaj svijet može vidjeti Gospodina kada vidi Njegovu zaručnicu, Crkvu. I Crkva to osuđuje. Ali osuda nije dovoljna. To čini i ovaj svijet. A stanje je sve gore. Nije dovoljno samo osuđivati zlo i tražiti da budemo bolji. A sjetimo se riječi Pavla:
"Prema tome, mi vršimo poslaničku službu u ime Krista - kao da Bog opomonje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom." (2Kor 5:20)
Rješenje je donijeti Krista u ovaj naš svijet. Tek tada ljudi, po Duhu, mijenjaju svoja ponašanja. Naravno, u ovom svijetu ima dobrih ljudi, ima humanitaraca, ima ljudi koji su bolji od mene. Ali, nije to ono o čemu Pavao piše. Govori o poslaničkoj službi. To je moj i tvoj zadatak. To neće raditi oni koji Ga ne poznaju. A mi? MI se ponašamo kao dobri ljudi ili humanitarci. Previše trošimo riječi, ali i naše vrijeme, na ono što ne donosi promjene, na ono što nije Krist. Pavao kaže da je to izmet. Ne suobličavajmo se s ovim svijetom. Navješćujmo Krist.
Neka nam Gospodin da razboritosti u tome. Neka bi naša radost bila svaka nova spašena duša. Neka se već sada veselimo za svaku novu dobivenu bitku u nebesima.
A tebi brate želim da ti Gospodin svojim prisustvom razveseli dušu.

Dubec , sve si konkretniji, radi se ne samo o iskustvu evanđeoske spozanje dobra i zla već i o usmjerenosti srca i uma i duše na dobro..
Kako je moguće ako je Karadžić poznavao evanđelje , jer je u njegovoj tašni nađen Novi zavjet, da je misleći da dobro čini - činio zlo?Što ga je to vuklo da nosi Novi zavjet?Da li je htio dati dojam pobožnosti ili je bio pobožan ali su mu djela nepobožna ?

"Torba je pronađena u ponedeljak u 15 časova u napuštenom punktu saobraćajne policije na Batajničkom putu. Potom je predata Tužilaštvu za ratne zločine, gde je utvrđivano na osnovu DNK analize da li stvari i zaista pripada Karadžiću. U crvenoj torbi nalazio se laptop, 55 disketa, dve knjige - Novi zavet i knjiga o radiesteziji, isečci iz novina. "
iz:
http://www.blic.co.rs/temadana.php?id=52970

abraham je napisao/la:

Kako je moguće ako je Karadžić poznavao evanđelje , jer je u njegovoj tašni nađen Novi zavjet, da je misleći da dobro čini - činio zlo?Što ga je to vuklo da nosi Novi zavjet?Da li je htio dati dojam pobožnosti ili je bio pobožan ali su mu djela nepobožna ?

[size=12]Kada bi svi oni koji imaju ili koji su pročitali nešto od Božje riječi, bili spašeni, Krist bi već odavno došao. Biblija je najštanpanija knjiga u povjesti. To što posjedujem Novi zavjet me ne čini vjernikom. Samo vjera u Spasitelja me čini spašenim, djetetom Božjim. Da je Karađić vjernik u Isusa Krista, on bi sam priznao da je to što je činio grijeh. Jer bi se pred Ocem nebeskim pozvao na Njegovu riječ:
"Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Osa: Isusa Krista, pravednika." (1Iv 2:1)
Ovo je Ivan pisao vjernicima. I kaže: "ako tko i počini". To znači da vjernik može počiniti grijeh (nadam se da to nije sablazan), ali treba doći kod zagovornika: Isusa Krista. A zna se kako se dolazi do Isusa: u poniznosti s priznanjem. A to Karađić ne radi. Jer svatko tko dolazi u priznanju pred Krista, i nalazi milost (samo je bitno da li je vidio da je dobio milost), nije mu pred ljudima priznati svoje grijehe. I nije mu teško prihvatiti posljedice grijeha, jer zna da mu je pred Bogom za to oprošteno. Da je Karađić vjernik, čak kad bi bio osuđen na smrt, on bi otišao kod Gospodina. A u tom slučaju fizička smrt ne bi bila ono što bi ga brinulo, jer bi zano da ide na najljepše mjesto. Ali Karađić nije vjernik u Isusa Krista kao njegovog Spasitelja. Nije vjernik, ne zbog Srebrnice (zbog svog djela), već zbog svog nepouzdanja u Krista (zbog svoje nevjere) i priznanja svoga grijeha. I pred Bogom, ali i pred svijetom. Što se događalo u njegovoj glavi je prevelika količina kalkulacije u koju se ne želim upuštati. Ne zato jer ju ne znam, već jer ima tisuću mogućnosti, od kojih mi svaka govori da on ne pozna Isusa. I zato mislim da je rješenje u objavi Krista, a ne u procjenama i osudama ljudskih djela. Naravno, Bog je dao riječ. Ona je zrcalo za mene. Ona je ono što će mi pokazati gdje se ja nalazim. Ali ne za osudu, već za korekciju. Za one koji ne vjeruju u tu riječ, ona je osuda. I zato želim da ljudi vide Krista i opovjeruju, da ih ta ista riječ ne osudi, već promjeni na Božju slavu.
To što imam Novi zavjet, to što imam krunicu, što sam član partije ili neke jake crkve, ne čini me vjernikom. Pitanje je samo u šta vjerujem: u crnu mačku na putu, u svog susjeda (čovjeka), u to što radim u HEP-u, u to da ću 5. u mjesecu dobiti plaću. Da, u neke od tih stvari vjerujem, ali to me nečini vjernikom u Isusa Krista. A to je ono što je bitno za vječnost.
Moram priznati da sam već malo umoran od Karađića i svih insistiranjima o njemu. Ne želim raspravljati više o njemu nego o mome Gospodinu. Odustajem od Krađića.
Neka nam Gospodin, svima nama, da dovoljno svijetla u našim životima, da mi ne odustajemo od Njega.

Zaista, zamara zlo a svježava Krist.
Zlo računa na taj umor i nastoji zamoriti tražioce evanđelja koji žive po Duhu - razlikujuči dobro od zla i učeći druge slijediti Krista i u trenucima umjetne podjele naroda na crvene i crne..:
Zoran Milanović ide na Bleiburg

Stranka želi pokazati kako smatra da je svaki zločin uvijek zločin, te da je krivce za zločin na Bleiburgu trebalo kazneno goniti jednako kao i počinitelje ustaških zločina. ----- Stranke ne bi ispunile svoju odgovornost ako bi se zaustavile na tom pokazivanju a ne bi se upustile u uklanjanju uzroka činjenja zla i skrivanja zla ..Tako i crkve ..

Dubec ukazuje na potrebu trezvenosti i okrepljenja u Kristu i kršćanskim vrijednostima u praksi:

To što imam Novi zavjet, to što imam krunicu, što sam član partije ili neke jake crkve, ne čini me vjernikom. Pitanje je samo u šta vjerujem: u crnu mačku na putu, u svog susjeda (čovjeka), u to što radim u HEP-u, u to da ću 5. u mjesecu dobiti plaću. Da, u neke od tih stvari vjerujem, ali to me nečini vjernikom u Isusa Krista. A to je ono što je bitno za vječnost.
Moram priznati da sam već malo umoran od Karađića i svih insistiranjima o njemu. Ne želim raspravljati više o njemu nego o mome Gospodinu. Odustajem od Krađića.
Neka nam Gospodin, svima nama, da dovoljno svijetla u našim životima, da mi ne odustajemo od Njega.

Milanović ide u Bleiburg..Dobro..Bio je i Račan..
Ali populizam i u Crkvi i strankama uvijek ostavlja problem nereješenim ..Civilizacijski odnos prema dobru i zlu još je opterećen paganizmom..Zar nema drugog naćina održavati domoljublje već pomoću Thomsona koji bi konaćno trebao moći razlikovati dobro od zla a ne igrati iracionalne ige koje se mogu tumačiti kao neka treća opcija koja nema kršćansku vrijednost..Zato podsjetimo se o svladavanju zla dobrim..Nije sve dobro što netko misli da je itd..:
14 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15 Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! 16 Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! 17 Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 18 Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! 19 Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. 20 Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. 21 Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.

jakob je napisao/la:

Ali populizam i u Crkvi i strankama uvijek ostavlja problem nereješenim ..Civilizacijski odnos prema dobru i zlu još je opterećen paganizmom..Zar nema drugog naćina održavati domoljublje već pomoću Thomsona koji bi konaćno trebao moći razlikovati dobro od zla a ne igrati iracionalne ige koje se mogu tumačiti kao neka treća opcija koja nema kršćansku vrijednost..Zato podsjetimo se o svladavanju zla dobrim..Nije sve dobro što netko misli da je itd..:
. 21 Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.

Bravo Jakove! Treba prosuđivati djela među nama. Ali samo zato da nas ne bi zavela. Da ne bi kazali to je od Boga.
Prije par godina moj mlađi sin je sav uzbuđen došao doma i kazao; "Tata, znaš što se desilo? Thomson se obrato. Čuj ove njegove pjesme." Da spominjao je Boga, Gospodina, Duha. Ali Duh mi nije potvrđivao da je to njegovo dijelo. Duh uvijek proslavlja moga, našega Spasitelja. Odgovorio sam sinu da ćemo to vidjeti po njegovim plodovima. Oduvijek je bilo Barnaba, koji su težili nacionalnoj slobodi, za razliku od Krista, koji daje osobno spasenje. I narod od davnina izabire Barnabu, a za Kristom viču: "Raspni ga." Ništa novo. Samo da nas takove pojave ne zavedu. Da mi znamo kazati: "To ne valja. To nije Božji Duh." To nije ni arogancija (jer kao ja znam što je od Boga, a što nije), a nije ni osuda ( Krist je sudac). To je samo upozorenje da ne bi bili zavedeni. Takova su vremena. Kad ljudi žele opravdati svoja djela s time da ih obmotaju Božjim celofanom, a "svećenici" (ili oni koji se tako nazivaju) mješaju se u djela ovog svijeta (kupuju dionice, kamatare, bave se politikom, ...). I kako Krist kaže: "Po plodovima ćemo ih poznati." Plodovi će pokazati čiji su, za koga rade.
I ponavljam još jednom: to nije moja osuda, već samo pokazatelj da se probudimo. Riječ kaže:
"Vi ste naprotiv, "izabrani rod, KRALJEVSKO svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite SLAVNA DIJELA" onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo." (1Pet 2:10)
To nam je činiti: razglasiti slavna dijela našeg Boga. To rade svećenici. Neka nam povijest malo razjasni situaciju. Srednji vijek. Pozvao nas je kralj, ne bilo tko već kralj. Pošto govorimo o njemu obukao nas u najsjajnije haljine, dao nam najbolju plaću (jer samo tako možemo lijepo govoriti o njemu), dao nam sigurnu pratnju, i dao nam pravo govoriti u njegovo ime. Mi smo kraljevi poslanici. Da smo u srednjem vijeku, odmah bi doživotno potpisali takovu službu. A danas? Mislimo da nismo u mračnom srednjem vijeku. Jedino što otac siluje svoju kćer i snjom ima šestero dijece, majka ubije troje tek rođene bebe, u autobusu čovjek iz čista mira prereže grkljan mladiću ispred sebe, .... Primjera toliko u srednjem vijeku nije bilo. Danas je još gore nego tada. A naša situacija je: da nas je pozvao Kralj nad kraljevima, obukao nas u bijele haljine, "plaća" za službu je vjećnost, dao nam Duha kao čuvara.

I zato, svi koji ste pozvani iz tame, koje je Gospodin pozvao u svoje divno svijetlo, kraljevsko svećensto (kojima je Krist kralj, a kralj može biti samo jedan) RAZGLASITE SLAVNA DIJELA ONOGA KOJI VAS JE POZVAO.
Neka bi vam Gospodin tisuću puta ljepše rasvijetlio vašu poziciju u Njegovom Kraljevstvu.

Dubec

Treba prosuđivati djela među nama. Ali samo zato da nas ne bi zavela. Da ne bi kazali to je od Boga.
Prije par godina moj mlađi sin je sav uzbuđen došao doma i kazao; "Tata, znaš što se desilo? Thomson se obrato. Čuj ove njegove pjesme." Da spominjao je Boga, Gospodina, Duha. Ali Duh mi nije potvrđivao da je to njegovo dijelo. Duh uvijek proslavlja moga, našega Spasitelja. Odgovorio sam sinu da ćemo to vidjeti po njegovim plodovima. Oduvijek je bilo Barnaba, koji su težili nacionalnoj slobodi, za razliku od Krista, koji daje osobno spasenje. I narod od davnina izabire Barnabu, a za Kristom viču: "Raspni ga." Ništa novo. Samo da nas takove pojave ne zavedu. Da mi znamo kazati: "To ne valja. To nije Božji Duh." To nije ni arogancija (jer kao ja znam što je od Boga, a što nije), a nije ni osuda ( Krist je sudac). To je samo upozorenje da ne bi bili zavedeni. Takova su vremena. Kad ljudi žele opravdati svoja djela s time da ih obmotaju Božjim celofanom, a "svećenici" (ili oni koji se tako nazivaju) mješaju se u djela ovog svijeta (kupuju dionice, kamatare, bave se politikom, ...). I kako Krist kaže: "Po plodovima ćemo ih poznati." Plodovi će pokazati čiji su, za koga rade.
I ponavljam još jednom: to nije moja osuda, već samo pokazatelj da se probudimo. Riječ kaže:
"Vi ste naprotiv, "izabrani rod, KRALJEVSKO svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite SLAVNA DIJELA" onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo." (1Pet 2:10)
To nam je činiti: razglasiti slavna dijela našeg Boga.

U enciklikama i pape Pavla Ivana II kao i pape Benedikta XVI citirana su mjesta o kraljevskom svećenstvu i tumačena kao praktično evanđelje..no u praksi se čuje glasnije djela puštanja Barabe na osnovu jednog zamišljenog iracionalizma projekta domoljublja nigdar ne definiranoga koji više liči na neraščišćenu prosudbu kršćanskih vrijednosti ..Thomson se poziva na letvu kralja Zvonimira i daje povijesti netočno tumaćenje, prikazuje ih u epskolirskoj mitološkoj mješavini u kojoj vlada obličje pobožnosti koja donosi zaradu..Moj je očuh govorio - u domobranima sam slao na juriš budale a ne one koji bi mogli pitati - za kaj?!Bio je na križnome putu za Bleiburg i neki ga je glas zaustavio i rekao da pođe u zavoju iza rječice , tu je pao jer je bio jednoruk ..
Dugo su ga poslije rata podbadali sa cinizmom - Ti si vikao -Za dom spremni, priznaj!
Kada je bila prigoda objašnjavao mi je kakva su vremena i kakvi će biti ljudi u buduća vremena..Zaista su takva, ali nemamo izgovora u vremenima djela zla jer su vremena i dobrih djela u kojimaevanđelejm Kristovim osvjetljavamo djela tmine da iz nje iziđu duše koje nisu imale prilike prosuđivati zavođenje vikača koji računaju na dobit i u crkvi i državi i narodu...:
1 A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. 2 Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, 3 bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, 4 izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. 5 Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni!

Ovu listu, naravno, možemo gledajući umnožavanje djela tmine proširiti i pitati dokle će tako, zar ovi kršćani ne očekuju javljanje Kristovo u ljubavi i ne odstupaju od nepravde:
19 Ipak čvrsti temelj Božji stoji - pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje.
8 Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.

Domoljublje koje nije rod duhovnosti već iracionalnih zanosa ne stoji na povijesnim temeljima koji odoljevaju vremenu:
11 Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12 Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13 Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14 Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 15 potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16 U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17 Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.

Tko je spreman za za Kraljevstvo ožje, obućen u bijeli lan, pravednost Kristovu , kojoj odječi nema prigovora Nbeskoga suda - spreman je za svoj dom..Koji huškaju govorom nemira i mržnje mladež koja još ne zna prosuđivati što je dobro a što zlo, što je Kristova pravednost a što đavoljeva prijevara nisu za dom spremni već navlače na sve zanosite kapuljaču prokletstva - pa bili iz crlve ili države ili iz neke druge strane jer šiljcima lijepih riječi kopaju nam rane..Oni su Za dom spremni koji su u haljinama pravednosti, obučeni u lan bijeli - Kristovu pravednost i koji prosuđuju Kristovim umom i prepoznaju približavanje lava koji ždere..
Oni bjelilom svojim premazuju crninu i neće obraćenje svojih srca jer bježe od snoplja Kristove svjetlosti..Ovo je poruka ne samo Thomsonu i onima koji ga zloupotrebljavaju i pokrivaju namjere pohlepom za zaradom a kad treba odriču se zarade :
Pokaj se i obrati se i budi spreman za Kraljevstvo Božje i bit ćeš i za Dom!

<< Isaiah 59 >> Isaiah 59 Croatian Bible

---

1 Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo,
2 nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.
3 Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja.
4 Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje.
5 Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.
6 Njihovim tkanjem nemoguće se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zločinačka, rukama svojim čine nasilje.
7 Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima.
8 Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreće mira ne poznaje.
9 Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.
10 Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez očiju. Spotičemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.
11 Svi mumljamo kao medvjedi i gučemo tužno kao golubovi. Očekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko.
12 Jer mnogo je naših opačina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoče. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu;
13 pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnički, mrmljali u srcu riječi lažljive.
14 Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa.
15 Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljačkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice.
16 Vidje da nema čovjeka, začudi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije.
17 Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošću kao plaštem.
18 Vratit će svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima.
19 Sa zapada vidjet će ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunčanog. Jer doći će kao uska rijeka koju goni dah Jahvin.
20 Ali doći će Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, riječ je Jahvina.
21 A ovo je moj Savez s njima, govori Jahve. Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje stavih u tvoja usta neće izići iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka, veli Jahve.

---

Plemeniti Franjo Marković spjevao je riječi koje je uglazbio Ivan Zajc i kasnije ukomponirao u zborsku pjesmu "U boj!" u operi "Nikola Šubić Zrinski" .. U svojem nastupnom predavanju povodom otvaranja sveučilišta "K logici" koje je održao 18. listopada 1875. pozvao je hrvatski narod da se osvještava putem filozofije..








Poklić - U boj ! se u operi odnosio na časnu obranu Sigeta i cijele Hrvatske i Europe a nema veze sa ustašama koje su kao sila tmine zlorabili poklić.

-Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2 500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima: "Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!"
Opsada je počela 5. kolovoza i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolović poslao je Nikoli Šubiću Zrinskom strelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.
Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 4. rujna, ali vezir Mehmed Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza, dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići Vuk Papratović, Nikola Kobač, Petar Patačić i Lovro Juranić.

Mrtvom Nikoli Zrinskom janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu. Truplo mu je pokopao Mustafa Vilić iz Banja Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, jednog od najvećih europskih junaka onoga vremena, vezir Mehmed paša Sokolović poslao je svom bratiću budimskom paši Mustafi. Ovaj ju je, pak, kao opomenu poslao carskom generalu Egonu od Salma. U tabor carske vojske kod grada Gyura glava Nikole Zrinskog dopremljena je 14. rujna. Nikolinu su glavu 18. rujna preuzeli njegov sin Juraj IV., zet Baltazar Batthyanni i svak Franjo Tahy. Donijeli su je u Čakovec, a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.
To junačko djelo Zrinskog, ili kneza Mikule kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe, koja ga je nazvala novim Leonidom. Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII, napisao je ovo: "Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu." Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak Zrinskog Gašpar Alapić, te komornik Franjo Črnko, koji je kasnije na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu. Kako su iscrpljeni Turci izgubili više od 30 000 vojnika, nije im bilo druge nego da odustanu od invazije na Beč i Europu.
Nikola Zrinski ml. (1620.-1664.), unuk sigetskog junaka, hrvatski državnik i pisac, opisao je u svom epskom djelu pod naslovom "Opsada Sigeta" herojsku smrt svog djeda godine 1566., koja je ušla u sve povijesne anale 16. stoljeća. Spomenuta poema pisana je na mađarskom jeziku. Iako ju je pisao Hrvat, smatra se jednom od najvećih dostignuća rane mađarske književnosti.
Iz toga vremena postoji jedna pesimistična izreka koja se često pripisuje samom Zrinskom koji je znao da pomoći neće biti i da im nema druge nego držati Siget koliko mogu. Kada su Zrinskog pitali o kraljevskom pojačanju i hoće li uspjeti odbiti Turke, Zrinski je odgovorio: "Bog je visoko, a kralj daleko."

Dakle što otežava protivljenje zlorabi ovih Sigetskih stihova za nekršćanske interese koji se oblaće u komercijalne strasti a kojih je motiv otežavanje života kršćanskih korjena Europe i u Hrvatskoj.:
U boj, u boj
U boj, u boj!
Mač iz toka, braćo,
nek dušman zna kako mremo mi!

Grad naš već gori,
stiže do nas već žar:
rik njihov ori,
bijesan je njihov jar!

K'o požar taj grudi naše plamte,
utiša rik mača naših zvek!

K'o bratac brata
Zrinskog poljub'te svi!
Za njim na vrata,
vjerni junaci vi!

Sad, braćo!
Pun'mo puške, samokrese,
naše grome, naše trijese,
neka ore, ruše more!
Brus'mo ljute naše mače,
neka sijeku jače, jače! |

Sad zbogom bud',
dome naš zauvijek,
oj, zbogom,
od svud i svud
na te dušman ide prijek.
I već u grob
sveti trup sklada tvoj,
al' neće!
Za te sin svak u boj se kreće!
Dome naš, ti vijekom stoj!

Hajd' u boj, u boj!
Za dom, za dom sad u boj!
Ma paklena množ
na nj diže svoj nož;
Hajd' u boj!
Nas mal, al' hrabar je broj!
Tko, tko će ga strt'?
Smrt vragu, smrt!

POČAST ŽRTVAMA Hebrang: Pljesak za Milanovića Odlazak Milanovića u Bleiburg i sudjelovanje Slavka i Ive Goldsteina podijelilo je javnost. 'Ako je zbog toga dolazio u Srb, bolje da nije ni dolazio', bila je prva Pupovčeva reakcija.

Citiram Žarka Puhovskoga iz:

Relativiziranje ratnih zločina dugoročno će oštetiti zajednicu

Neprijatelj u modi?



U kolovozu prošle godine bila se je rasplamsala polemika u povodu činjenice da su istovremeno na (privremenoj) slobodi bili osuđenici za teška kaznena djela Orešković, Norac i Budiša. Polemiku je izazvao komentar da je ovim osuđenicima zajedničko upravo to što su ubijali “neprijatelje” (tj. Srbe, u ratnim okolnostima neovisno o dobu ili spolu, u pozadinskoj situaciji pak pred noćnim klubom), te “liberalna” praksa spram izvršenja njihovih zatvorskih kazni baca sjenku na (etničku) objektivnost pravosudnoga sustava. Uslijedila je teška reaktivna paljba; ministrica je pravosuđa takve komentare nazvala “govorom mržnje”, predsjednik Udruge sudaca pak “monstruoznima, na razini prodavača pokvarene ribe”.
I, kako to već u hrvatskoj javnosti biva, nakon teških je riječi uslijedio muk – ništa se, dakako, nije promijenilo (osim što su riječi, i dalje, gubile značenje). Osam mjeseci kasnije eksplodirala je afera Korade – premda je umro neosuđen, nazvan je “monstrumom”, predsjednik države mu je, postumno, oduzeo odlikovanja, riječju, svi su bili na čistu da takva osoba naprosto ne pripada zajednici. Za razliku od ranije spomenutih kolega – kojima odlikovanja, međutim, nisu bili oduzeli – Korade je ubijao (etničke) Hrvate. Broj ubijenih nije bio veći nego u prethodnim slučajevima, okolnosti ubijanja (ako se takvo što uopće može suvislo uspoređivati) nipošto “okrutnije”, reakcija pak posve neusporediva.
U poraću svako se masovno ubijanje nedvosmisleno doživljava posebice traumatično – s jedne strane, budi uspomene na teške ratne trenutke, s druge pak izaziva bijes zbog toga što “sve skupa” kao da još nije prošlo. Nasuprot nekima od temeljnih zasada međunarodnoga humanitarnog prava, moralne intuicije mnogih ljudi navode ih na vjerovanje kako je ubijanje u ratu dio privremene (doduše, izvitoperene) normalnosti, pa i zbog toga treba oštrije reagirati na mirnodopske zločine. No, uzme li se i to u obzir, opisana razlika u tretmanu zločina ipak je odveć drastična.
Javnost, zna se, nerijetko reagira iracionalno, pa se možda i ne treba previše čuditi što više sućuti pokazuje kada su “naši” žrtve. Institucije bi, načelno, trebale biti racionalnije, no ministarstvo je pravosuđa prije nekoliko tjedana donijelo novi pravilnik o pogodnostima zatvorenika koji pokazuje sličnu, ne baš racionalnu crtu. Pod pritiskom razumljiva javnoga (i, dakako, političkog) uzbuđenja zbog nedavnih ubojstava, članak 3. ovoga pravilnika u osnovi zaoštrava tretman “zatvorenika osuđenog za kazneno djelo iz nadležnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta”. Logično, no (višekratno) osuđeni ratni zločinci – ni dalje – ne potpadaju pod ove odredbe; oni ljetuju, prokreiraju, žene se, sudjeluju na sastancima, itd.
I opet, većini je i rata i ratnih zločina na vrh glave; čak se i “njihovi” zločini sve više zaboravljaju. Ljudima je, očito, do mirne svakidašnjice, godinama koncentrirane na postupno poboljšanje životnoga standarda (većine), trenutačno, naravno, na prijeteću krizu. Iz toga ih može probuditi tek zločin u neposrednome susjedstvu (onih koji odlučuju), pa reagiranje na nj postaje gotovo političkom modom. Unatoč svemu, ovakvo relativiziranje ratnih zločina dugoročno će svakako oštetiti zajednicu, o tomu nema mnogo dvojbe (iskustva poraća II. svjetskog rata jasno su to pokazala). Samo, vodeći su funkcionari (na svoju žalost) izabrani na četverogodišnji mandat, a ne dugoročno, pa tako i postupaju.

http://blog.vecernji.hr/puhovski/2008/11/22/neprijatelj-u-modi/

Prestaje li neprijatelj biti u modi a postaje li pomirenje u sveobuhvatnom i dubokom suočavanju trend?

Prvo moramo da znamo što je dobro,a što zlo?
Riječ Božja je Bog i to je jedino i pravo istinito dobro .
Isus koji je riječ je rekao:Ne živi čovijek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.
Sada možemo da vidimo da moramo živjeti svaku riječ koja izlazi iz usta Božjih .
To nije 90% pa ni 99% , nego 100% da živimo tu riječ i da ju vijerujemo.
Danas mnogi kažu tamo i tamo stradali su nevini .
Po čemu oni misle da su bili nevini , da li su nevini u Božjim očima . Da li su živjeli Riječ ? Ili su vrijeme trošili srdeći Boga grijesima svojim .Tako i tijekom ovoga rata jedni optužuju druge za zločine a ne vide uzrok toga , a to je grijeh koji je je to prouzročio . A plaća grijeha je smrt !