Zločin i kazna..razlikovanje dobra i zla..

Zataškavanje zločina je također zločin.....
Kako to promijeniti..U čijim je rukama pravosuđe u svijetu?
Tko se to ruga kršćanima?
Kako kršćani da reagiraju?
Najgori skandal u Haagu Piše: Davor Butković










Presuda “vukovarskoj” trojci najgori je skandal što ga je Haaški sud dosad uspio proizvesti.

Oslobađajućom presudom jednom od trojice optuženih jugoslavenskih oficira, koji su naposredno sudjelovali u zauzimanju Vukovara, i iznimno blagom presudom drugome, tadašnjem majoru JNA Veselinu Šljivančaninu, Haaški sud izgubio je bilo kakvu vjerodostojnost, i to ne samo u Hrvatskoj.

O materijalnim činjenicama koje se tiču Vukovara ne treba dodatno govoriti: jugoslavenski časnici, za koje je haaško Tužiteljstvo tražilo kaznu doživotnog zatvora, preuzeli su grad i boravili u njemu kada je ondje likvidirano barem 250 ljudi iz vukovarske bolnice, čija su tijela pronađena na Ovčari.

Skandalozna presuda u korist dvojice od trojice okrivljenika govori, međutim, o urušavanju Haaškog suda, kao institucije koja je trebala odrediti razinu krivnje u ratovima na prostorima bivše Jugoslavije. Haaški je sud to svojedobno bio činio, što je vidljivo i po broju optuženika (ponovimo, uvjerljivo je najviše Srba) i po činjenici da je srpski diktator Slobodan Milošević umro u haaškom pritvoru.

Međutim, već su neke ranije sudske odluke (poput prve, 45 godišnje presude za generala Tihomira Blaškića, koja je, srećom, korigirana) dovele u pitanje ozbiljnost i kredibilitet suda, a recentni javni rat između haaške tužiteljice Carle Del Ponte, nekih njezinih bivših suradnika, i dijelova diplomacija velikih zemalja, oko razloga zbog kojih Radovan Karadžić nije uhićen, pokazao je kako je Haaški sud u značajnom aspektu politička institucija te da se kao politička institucija više ne snalazi, nego sve dublje kompromitira svoj raison d’ętre.

Hrvatska, naravno, ni poslije nevjerojatne odluke u korist oficira krivih za ubojstva u Vukovaru ne može odustati od suradnje s Haaškim sudom, jer je na suradnju tjeraju i međunarodne obveze i unutarnji imperativ provođenja zakona.

No, Haaški sud od danas više definitivno nije mjerilo pravde, nego tek proizvod još jednog neuspješnog pokušaja međunarodne zajednice da riješi pojedine aspekte političkih problema nastalih raspadom bivše Jugoslavije.

Zadnja promjena: abraham; čet 14 kol 2008, 07:00; ukupno mijenjano 1 put.

nisam pratio,što su Šljivančanin i ekipa zapravo pušteni??
netko jest kriv za one pokolje u Vukovaru,i Bog to zna,i neka im sudi.

Češljugar je napisao/la:

nisam pratio,što su Šljivančanin i ekipa zapravo pušteni??
netko jest kriv za one pokolje u Vukovaru,i Bog to zna,i neka im sudi.

Događaji dana
Američki veleposlanik iznenađen i razočaran
Foto: Davor Pongračić/CROPIX

Zločin bez kazne - do kada?







ZAGREB - Američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Bradtke izrazio je danas svoje "iznenađenje i razočaranje" presudom Haaškog suda "vukovarskoj trojci".

"Osobno sam iznenađen i razočaran presudom suda. Još nisam vidio detalje presude, što je nužno kako bih shvatio na čemu se temelje sudske odluke, ali teško je razumjeti kako bi ovakve kazne mogle odgovarati razmjerima zločina počinjenih na Ovčari", rekao je Bradtke.

Blage presude bivšim oficirima JNA, Mili Mrkšiću i Veselinu Šljivančaninu te oslobađajuća presuda Miroslavu Radiću, optuženima za najteži zločin počinjen tijekom rata u Hrvatskoj, pokolj više od 200 hrvatskih ranjenika i zarobljenika na Ovčari 1991. godine, izazvale su ogorčenje hrvatske javnosti i vlasti.

ICTY je prvooptuženoga generala Mrkšića osudio na 20 godina zatvora, pukovnika Šljivančanina na pet, dok je kapetana Radića oslobodio. (H)
Hrvatsko društvo katoličkih novinara zgranuto »pravdom« Haškoga suda


Upravni odbor Hrvatskoga društva katoličkih novinara u petak je na sjednici "s velikom tugom, zaprepaštenjem i zabrinutošću" razmotrio vijest o presudi Haškoga suda trojici optuženih za teški zločin protiv čovjeka i čovječnosti koji se dogodio u Vukovaru.
"Zgranuti smo nepravdom učinjenom hrvatskom narodu, stradalnicima i njihovim obiteljima koje su tek pravednom presudom eventualno mogle naći zadovoljštinu za golemo zlo."
"Ovakvu presudu smatramo ohrabrenjem svima da čine zlo koje će, kao u ovom slučaju, tek selektivno biti kažnjeno. Sumnjamo da će odluka Suda u slučaju vukovarske trojke biti jamstvo poštovanja naroda na ovim prostorima i poticaj izgradnji Europe u koju želimo vjerovati. Pozivamo odgovorne državne institucije da se svim pravnim sredstvima suprotstave ovakvoj 'pravdi' te da ispitaju bezuvjetnu suradnju s Haškim sudom", stoji u izjavi Upravnoga odbora HDKN-a. (ika / gk)

Neka im Bog sudi po onom što su u stvarnosti učinili.

Da li se pravda onesvjestila ili je "umrla", ima li još nade, zašto se nije prepoznao trenutak u općoj strategiji , zašto nismo proročki mislili , eshatološki dosezali povijesni trenutak i činjenicu da se moramo osloniti na biblijske vrijednosti ako hoćemo ostati glava a ne biti rep kojeg zanosi vjetar zla...?:
Prije molim - pogledajte:
https://www.youtube.com/watch?v=j_yE0VEmbyQ&mode=related&search=

https://www.youtube.com/watch?v=EyxXDnSgJXw&mode=related&search=
http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2007,9,29,moon_un,92203.jl

Zasto su političke velesile odlučivale o bitnim odlukama iz domene Haaškog suda?
Zato sto nisu imale krscansku viziju svijeta ...Njihova vizija upravlja demokratijama...
"Ako nema istine za čovjeka, onda on u konačnici ne može razlikovati dobro i zlo. A onda su velike i veličanstvene spoznaje znanosti dvoznačne: one mogu biti značajne mogućnosti za dobro, za spas čovjeka, ali i - i to vidimo - mogu postati užasne prijetnje za uništenje čovjeka i svijeta. Nama je istina potrebna« - Benedickt XVI

Što je sadašnja istina koja dosiže do Kristovog dolaska, povezuje i budi s njom čovjeka svagdašnjice iz njegovog sna i opijenosti brigama u koje su ga bacile mračne protukristove snage..Te se snage raduju u pakosti što se svako bori protiv svakoga i što nitko nikome ne vjeruje..?Ako bi te snage uspjele unijeti sumnju u kršćanske vrijednosti, korumpirati i crkve tada bi brzo zagospodarile svijetom do kraja..
Ako se sporo prepoznaje ONE koji gospodare
sa zakonodavnom vlasti, pravosudnom i izvršnom
tada kršćanske crkve trebaju voditi moralnu inicijativu za
oslobođenje /ne samo/ hrvatskoga društva od tih podzemnih snaga i njihova utjecaja jer ne ovisi samo reforma hrvatskoga pravosuđa, čak ni samo funkcioniranje zakonodavne i izvršne vlasti, nego i samo ostvarivanje stvarne demokracije i još više sam opstanak hrvatske države od moralnih vrijednosti.- Hrvatsko društvo mora stoga iznjedriti snage koje će djelovati isključivo na temelju objektivnih etičkih i pravnih načela, predano u službi općega dobra, i koje će pokrenuti to nužno potrebno oslobađanje hrvatskoga društva..Nadamo se da će se oglasiti Vatikan..A Ti?
Pismao Sanadera:



https://www.youtube.com/watch?v=Eu4iKOdEWoA&mode=related&search=


https://www.youtube.com/watch?v=RS5Brg2CtbM&mode=related&search=

Tko se s kim dogovorio ?
Ali, narod sada ima iskustvo, mislim da manipulatori gube kontrolu nad psihologijom mase , - "masa" misli i vjeruje Bogu..Previse je zrtava od drugog svjetskoga rata..
KOMISIJA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE:
Iustitia et pax o presudama Haškog suda

U povodu prvostupanjske presude Međunarodnog suda u Haagu trojici optuženih za zločine na Ovčari u Vukovaru izjavom hrvatskoj i međunarodnoj javnosti oglasila se i Komisija ''Iustitia et pax'' Hrvatske biskupske konferencije.

"Stavovi i osjećaji hrvatskih građana povodom ove još nepravomoćne presude pokazuju s pravom svu razočaranost i nevjericu u sposobnost Suda da prizna istinu i zadovolji pravdu i pravo po međunarodnim standardima", stoji u izjavi.

Nedostatak jasnog definiranja agresora i žrtve i nepoznavanje konteksta u kojem se zločin dogodio, uz opravdane sumnje u rad Tužiteljstva i u manipulaciju dokazima te različitim pritiscima na sud, doveo do ovakve sramotne presude. Komisija ''Iustitia et pax'' pridružuje se svim građanima, udrugama i institucijama koji ovakvu presudu smatraju gaženjem i potiranjem pravde i pravednosti, principa na kojima bi trebalo graditi europsku i svjetsku obitelj naroda i država.

Komisija izražava solidarnost sa svima onima koji trpe zbog ove presude, posebice s rodbinom poginulih i ubijenih u herojskoj obrani Vukovara i tragičnim danima nakon njegovoga pada.

U izjavi se izražava očekivanje kako će hrvatska javnost, institucije i mediji preispitati vlastitu savjest oko svega što je učinjeno, ali i propušteno učiniti da se utvrde činjenice i dokaže pojedinačna odgovornost za počinjene zločine u Vukovaru i drugdje u Hrvatskoj.

"Ovim povodom obraćamo se i komisijama 'Iustitia et pax' drugih biskupskih konferencija Europe i svijeta kao i Papinskom vijeću za pravdu i mir u Vatikanu da i oni podignu svoj glas u zaštitu istine i pravde kao i u zaštitu žrtava pred pristranim i nesavjesnim institucijama međunarodne pravde.

Pozivamo i institucije europskih integracija da ne dopuste manipulaciju ljudskim životima, poviješću i spomenom. U suprotnome bit će teško ostvariti pomirenje u ovome dijelu Europe", kaže se u izjavi Komisije "Iustitia et pax" HBK koju je potpisao predsjednik Komisije zagrebački pomoćni biskup mons. Vlado Košić.

Izjava Komisije »Iustitia et pax« HBK hrvatskoj i međunarodnoj javnosti

"Istinom i pravednošću zaštiti dostojanstvo žrtava

Nedostatak jasnog definiranja agresora i žrtve i nepoznavanje konteksta u kojem se zločin dogodio, uz opravdane sumnje u rad Tužiteljstva i u manipulaciju dokazima te različitim pritiscima na sud, doveo je do ovakve sramotne presude.</B>
Komisija »Iustitia et pax« HBK objavila je Zagrebu u subotu 29. rujna izjavu koju je potpisao mons. Vlado Košić, predsjednik komisije HBK »Iustitia et pax«, upućenu hrvatskoj i međunarodnoj javnosti, a koja u cijelosti glasi:
U skladu sa svojim poslanjem Komisija »Iustitia et pax« Hrvatske biskupske konferencije smatra prevažnim osvrnuti se na prvostupanjsku presudu Međunarodnog suda u Hagu trojici optuženih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Ovčari u Vukovaru.
Stavovi i osjećaji hrvatskih građana povodom ove još nepravomoćne presude pokazuju s pravom svu razočaranost i nevjericu u sposobnost Suda da prizna istinu i zadovolji pravdu i pravo po međunarodnim standardima.
Ovom nepravomoćnom presudom pokazalo se istinitim ono što je, između ostaloga, delegacija ove komisije izrekla još 2005. godine na konferenciji europskih komisija »Iustitia et pax« u Lisabonu: »Načelno, Haški je sud osnovan za zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije. Također načelno, u nizu uvjeravanja i tumačenja predstavnika suda i njegovih pobornika, naznačeno je da će se sud baviti individualnom krivnjom pojedinaca i da nacionalna pripadnost neće biti kriterij koji će utjecati na sud. No praksa toga suda pokazala je nekoliko bitnih odstupanja od te premise i to u raznim smjerovima. Ta odstupanja nisu samo važna za Hrvatsku i za zemlje nastale raspadom Jugoslavije već i za Europu u cjelini, jer otvaraju neka veoma bitna i teška pitanja koja si suvremena Europa mora posvijestiti i prema njima se odrediti. Što se tiče Hrvatske, velika je frustracija za Hrvate bila kada su shvatili da se u Europskoj zajednici naroda ne želi jasno naznačiti tko je agresor a tko je žrtva. Svaka je smrt tragična, bez obzira na nacionalnost, rasu i spol. I svaki zločin mora biti kažnjen, bez obzira tko ga je počinio. Rat je tragičan kao takav, ali pokušaj stvaranja vrijednosno neutralnog mišljenja, bez konteksta unutar kojega se dogodilo to što se dogodilo, pridonosi gubitku njegova legitimiteta i mogućnosti da njegova presuda utječe na uspostavljanje pravednosti i mira na ovim prostorima.«
Upravo je nedostatak jasnog definiranja agresora i žrtve i nepoznavanje konteksta u kojem se zločin dogodio, uz opravdane sumnje u rad Tužiteljstva i u manipulaciju dokazima te različitim pritiscima na sud, doveo do ovakve sramotne presude.
Komisija »Iustitia et pax« pridružuje se svim građanima, udrugama i institucijama koji ovakvu presudu smatraju gaženjem i potiranjem pravde i pravednosti, principa na kojima bi trebalo graditi europsku i svjetsku obitelj naroda i država. Komisija izražava solidarnost sa svima onima koji trpe zbog ove presude, posebice s rodbinom poginulih i ubijenih u herojskoj obrani Vukovara i tragičnim danima nakon njegova pada.
Očekujemo da povodom ove sramotne presude hrvatska javnost, institucije i mediji preispitaju vlastitu savjest oko svega što je učinjeno, ali i propušteno učiniti da se utvrde činjenice i dokaže pojedinačna odgovornost za počinjene zločine u Vukovaru i drugdje u Hrvatskoj. Pozivamo sve katoličke vjernike kao i pripadnike drugih kršćanskih Crkava i religija da se ujedine u molitvi za sve žrtve rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, posebice u Vukovaru. Neka ta molitva bude prožeta molbom za pravednost, ali i za oproštenje i pomirenje. Komisija poziva odgovorne hrvatske institucije da sve učine te zaštite dostojanstvo žrtava, što ponajprije uključuje istinu i pravednost.
Ovim povodom obraćamo se i komisijama »Iustitia et pax« drugih biskupskih konferencija Europe i svijeta kao i Papinskom vijeću za pravdu i mir u Vatikanu da i oni podignu svoj glas u zaštitu istine i pravde kao i u zaštitu žrtava pred pristranim i nesavjesnim institucijama međunarodne pravde. Pozivamo i institucije europskih integracija da ne dopuste manipulaciju ljudskim životima, poviješću i spomenom. U suprotnome bit će teško ostvariti pomirenje u ovome dijelu Europe."

Rat i mir u svagdašnjem životu, dokle ćemo se dati varati ?
- sve dok ne progledamo očima pomazanim mašću iscjeljenja! Zašto se bojimo priznati da se veliki broj ljudi ponašamo kao nojevi, okrećemo umove od razmišljanja ali:








Još nije kasno za sve













Mnogi od nas koji su bogatiji za strašne prizore rata, gledane očima ratnih reportera, vidjeli smo ovih dana poslije haške presude srpskoj trojici ponovno iste oči straha, ista bolna pitanja, samo su ljudi stariji i, strašno je reći, beznadniji.
Rad na zaboravu
U ratu je bilo više nade da će nekakva pravda doći svršetkom rata, a suosjećanje ljudi bilo je nešto najtoplije što se može doživjeti, a sada je i to izostalo. Mi koji smo bilježili patnju bili smo često iznenađeni kako se u gradovima rat lako brisao, kao da po nalogu nije smio ostati biljeg, a mnogi europski gradovi poslije II. svjetskog rata sve do danas ostavili su znak poput razorenih katedrala, poneku razorenu kuću, ulicu kao sjećanje. Dubrovčani su pokazivali gdje je u trenu ubijen student Akademije, umjetnički fotograf Pave Urban, bez ijednoga ostavljenog znaka, granatirana Onofrijeva česma odmah je popravljena, uzalud smo tražili slike dubrovačkog Akvarija u kojem su se izgladnjeli ljudi, polumrtvi od straha, skrivali mjesecima. I onima koji su ih imali, najednom su nestali filmovi. O težim fotografijama ili filmovima nije potrebno ni govoriti. Mi nemamo pravi film o ratu koji bi bio izvezen kao što nema prevedenog romana koji bi bio predstavljen u inozemstvu. Kao da se cijelo vrijeme u kunderijanskoj zemlji smijeha i zaborava radilo na zaboravu.
U jednoj televizijskoj emisiji, ako sjećanje ne vara, Branimir Pofuk je rekao da kada otvori kompjutor i potraži žrtve rata naiđe točno na brojčano, dobno po mjestima imenima i fotografijama označene srpske žrtve, a Hrvati koji svako malo spominju svoja internetska dostignuća ostavili su ta područja praznim. Mnogi političari spavali su svoj zimski san, ratni profiteri gradili su i otimali obalu, elitne prostore da bi iz njih stvarali bunkere iz kojih se rijetko vide osiromašeni, prognani i obespravljeni. Teško je misliti na svaki kutak svoje vile, od cvijeta do skupocjenih zavjesa, a da bi se uz to znalo što se u državi događa. Treba se samo zapitati koliko je sudbina ugrađeno, uništeno u kvadrate besplatnih stanova, restorana, marina.




Puno ovisi o snažnoj diplomaciji i svekolikom političkom konsenzusu u Hrvatskoj u kojem bi se trebalo složiti makar oko budućnosti Hrvatske.Kao što se u vrijeme početka 90-ih osjećalo da se nešto čudno događa s ratom, najjače se to osjetilo 2000. kada je, neshvatljivo za svako poratno vrijeme, počela demontaža države. Oni koji su dotada bili najglasniji, sljedećih godina utihnuli su, smještajući se na dobro plaćenim položajima, u čemu je prednjačila diplomacija. Dokumenti potrebni i nepotrebni nosili su se u Hag u kojem smo sami optuživali sebe. Kroz to su na gradskim trgovima, osobito zagrebačkom, odjekivale budnice kojih je bilo previše i za dočeke kao što su slavljenje pobjede Janice ili košarkaške pobjede. I uvijek je, kao po narudžbi bilo nekoliko crnih kapa, ustaških obilježja, nekoliko ruku dignutih na nacističkih pozdrav, što bi na stranim tv-postajama izbijalo u prvi plan, uništivajući pobjednicima trenutke sreće. Poslije ih je zamijenila želja i pozivi Rolling Stonesima, kao da su isti ljudi htjeli prebrisati svoje dojučerašnje domoljublje.
Buduće falsificiranje povijesti
Među stotinama tisuća budističkih svećenika u nekadašnjoj Burmi ubačeno je, po izvještaju stranih agencija, tri tisuće agenata odjevenih i ošišanih poput svećenika da bi uništili pokušaj svrgavanja jednoga vojnog režima. U Hrvatskoj je bilo potrebno mnogo manje da bi se na bilo koji način došlo do pravde. Sve je bilo indikativno, a najočitije je bilo kada je iznenada u rano jutro uništen Zid boli s obećanjem većeg i ljepšeg spomenika na Mirogoju. Zid boli je uništen u ime viših ciljeva, a djelo poznatog kipara Džamonje s tim je imalo malo veze, osim što je kipar poznat i po skulpturi postavljenoj na glavnom trgu u Brusselu. Carla del Ponte i glasnogovornica Florence Hartman dolazile su u Hrvatsku svaki put s novim zahtjevima i političarima koji su nastojali biti im što bliži. Najednom, poslije knjige glasnogovornice Hartman, saznala se istina zbog čega su JNA, Adžić, Kadijević i ostali bili pošteđeni, pa čak i Milošević, od čega sada ima premalo koristi osim ispiranja savjesti. Još više od toga iznenađuje zgražanje mnogih novinara nad presudom trojki u Hagu budući da su cijelo vrijeme i sami bili glasnogovornici Haga. Kolumnist Davor Ivanković u »Večernjem listu« vrlo precizno navodi što će se vjerojatno pisti u budućim školskim udžbenicima o ratu na Balkanu među zemljama nastalim raspadom Jugoslavije. I o tome kako je rat započeo zbog separatističkih ideja Hrvata i Bošnjaka, a »lokalni« Srbi su reagirali otporom i osnivanjem posebnih srpskih nacionalnih paradržava. Navest će se da su pritom počinili zločine u Srebrenici i Vukovaru, a bivša savezna Vlada u Beogradu i JNA nisu odgovorni za te zločine. Možda će sve biti drukčije, a to ovisi o snažnoj diplomaciji i svekolikom političkom konsenzusu u Hrvatskoj u kojem bi se trebalo složiti makar oko jednog pitanja, a to je budućnost Hrvatske.
Rat i kapitalističko bezumlje
Ne smije se mimoići da je rat pretežak uteg i da su počinjeni zločini i s hrvatske strane, jer nema anđeoskih ratova. Ali ne smije se zaboraviti tisuće nestalih i ubijenih, u ime mnogih kojima je pošteđen život ostaju strašna mjesta poput Vukovara. U velikom razočaranju koje se događa, a koje nije trebalo iznenaditi, ostaje otvoreno još jedno pitanje dok se u tišini Hrvatska već godinama svrstava u Balkan, a Hrvatska nagrađuje političare poput Carla Bildta vilama, ide li se ponovno u Balkanski savez i je li zbog toga mimoiđen vrh JNA u Hagu koji je bio i najodgovorniji. Dr. Mirjan Damaška, profesor usporednog prava na američkom Yaleu, čije se znanje nije koristilo kada je trebalo, iznenađen je ne samo presudom već i time što su Kadijević i Adžić u potpunosti izbjegli pravdi jer se možda još nije izgubilo uvjerenje nekih krugova na Zapadu da je Jugoslavenska narodna armija u ratnim sukobima bila na strani anđela, tj. da je čuvala Jugoslaviju.
Dr. Romain Kirt, docent na njemačkom Sveučilištu Hildesheim, nekadašnji bliski suradnik Jacquesa Santera, odgovarajući na pitanje o EU i odugovlačenju s primanjem Hrvatske, smatra da je to odgađanje samo zbog toga da se možda cijela regija Balkana ili bivše Jugoslavije ostavi za eventualno kasnije primanje cijele grupe. Zbog toga ne treba iznenaditi kad se Hrvatsku proglasi jednom od zemalja Balkana. Istina jest da se i to može izbjeći i da se ratne strahote i njihove posljedice mogu prebroditi, na što poziva HBK, diplomatskom putovima. U ratu je uvijek teško govoriti o pobjednicima, ali ovoga puta kao da je zločin pobijedio i zaboravlja se da je Hrvatskoj rat došao na prag, u čemu je sudjelovala treća sila u Europi - JNA, o čemu časno svjedoči Nataša Kanić, članica srpskoga Helsinškog odbora. To je jedan od rijetkih glasova razuma kojih u Srbiji ima, ali se teško probijaju i u vlastitoj državi.
Posljedice ratnih strahota jesu i kapitalističko bezumlje i bezakonje koje se ocrtava u vladanju Zagrebom u kojem klize u ponor kuće Zagrepčana da bi na tim mjestima došli velebni neboderi. Oni koji su ovih dana mogli svjedočiti istinskim slikama nestajanja kuća, netelevizijskim, i podcjenjivanju stanara mogli su osjetiti nešto slično segregaciji u Americi prije Martina Luthera Kinga. Možda se ne shvaća koliko je podcjenjivanja u samo jednoj rečenici prvoga čovjeka grada o životu u kućercima kojima je hotel u Remetincu dobra zamjena. S tim što je ipak nadodao da je drukčije biti u svojem domu, zaboravljajući da se zbog jednoga takvog kućerka fiktivno razvodio. Umjesto dostojanstvenog mira u starosti, starci su uvečer premješteni u domove do navodnog povratka u vlastiti dom, a samo nekoliko dana poslije na trgu umjesto nekadašnjih budnica organiziran je gerontološki tulum. Tko će ljudima starije dobi u naletu novčarske bahatosti objasniti što to uopće znači? Za mnogo što nije kasno, ali je potrebno konačno biti trijezan te iznad svega voljeti mjesto na kojem se živi, bilo da je riječ o gradu ili državi, bez mržnje prema drugima i drukčijima.

Vapaj

Ivan Mikllenić
»Ovih su dana hrvatski vjernici, kao i svi istinoljubivi ljudi, u kušnji malodušnosti koju je izazvao odnos jednoga zemaljskog suda prema zločinima nad braniteljima i hrvatskim ljudima u Vukovaru prije šesnaest godina. Ponovno je u našemu narodu jednodušno progovorio osjećaj i vapaj za pravednošću koju tijekom trpljenja u Domovinskome ratu i nakon njega od onih koji su je trebali promicati i štititi često nismo osjetili. Gaženje istine, odbacivanje pravednosti, zatvaranje srca pred očitim zločinima stvarnost je s kojom se hrvatski čovjek u posljednjim desetljećima morao nositi liječeći rane i čitajući svoju zemaljsku povijest vjerom u Kristov križ... Kao vjernici koji smo preživjeli strahote ratova i lažne pravorijeke sudova različitih boja, mi ne zdvajamo... Koliko li je samo puta izrečena laž o obrani hrvatske domovine, o ljudima koji su sebe žrtvovali, ali i o ljudima koji su na tuđoj patnji i čistoći žrtve prljavštinom zla ispisali svoje ime! U nepravednoj presudi sudjelovali su i sudjeluju i oni koji nisu učinili što su morali učiniti da povijesna istina o hrvatskoj žrtvi ne bude dovedena u pitanje« - rekao je u homiliji na proslavi 10. obljetnice varaždinske biskupije predsjednik HBK kardinal Josip Bozanić.
Kako odgovorni u Hrvatskoj mogu očekivati da će netko izvan Hrvatske poštivati hrvatske žrtve kad sama službena Hrvatska i njezini utjecajni faktori ne cijene hrvatske žrtve?»Nedostatak jasnog definiranja agresora i žrtve i nepoznavanje konteksta u kojem se zločin dogodio, uz opravdane sumnje u rad tužiteljstva i u manipulaciju dokazima te različitim pritiscima na sud, doveo je do ovakve sramotne presude«, ističe se uz ostalo u izjavi Komisije »Iustitia et pax«, koja također poziva »odgovorne hrvatske institucije da sve učine te zaštite dostojanstvo žrtava, što ponajprije uključuje istinu i pravednost«. Navedene riječi službene Crkve u Hrvatskoj s jedne su strane izraz istinskog suosjećanja sa svima pogođenima haškom presudom, s druge su strane poziv na nepopuštanje opasnom zdvajanju ili malodušnosti, a s treće su strane poziv na otrežnjenje i preuzimanje odgovornosti u hrvatskom društvu što je povijesna istina o hrvatskim žrtvama dovedena u pitanje.
Nezadovoljstvo, ogorčenje i skandaliziranost presudom Haškoga suda sa svim pogođenima i teško razočaranim hrvatskim građanima u punom smislu dijele i vjernici, osobito katolici, no oni se ne zaustavljaju tek na konstataciji da se dogodila nova šokantna nepravda nego i to povijesno zbivanje pokušavaju razumjeti - kako je istaknuo kardinal Bozanić - iz perspektive vjere u Kristov križ, a to znači da nijedna sudska odluka nije konačni pravorijek, jer križ nije svršetak nego prijelaz u uskrsnuće u kojem pobjeđuju istina, pravda i ljubav. Ljudska moć, kao i ljudska zloba, ipak su ograničeni na povijesno (i to je veoma bolno te se s time ne treba niti smije tek tako pomiriti), a konačni sud svakom čovjeku, svakom nedjelu - kako zločinu u ratu tako i sudskim nepravdama - pridržan je Bogu, jedinom apsolutnom gospodaru povijesti i vječnosti. Ta vjernici, premda se žele i dužni su boriti se svim legitimnim sredstvima protiv svih oblika zla, razumiju da na ovome svijetu nema cjelovite i nepristrane istine ni pravde, kao što su sigurni da će u Bogu ipak pobijediti cjelovita i nepristrana istina i pravda. No, takav vjernički pristup skandaloznoj haškoj presudi nipošto ne isključuje potrebu objektivne analize svega onoga što je dovelo do takvoga ishoda kao i potrebu definiranja, priznanja i preuzimanja odgovornosti svih onih koji su svojim propustima ili pristranim, katkad i zlobnim antihrvatskim djelovanjima doveli u pitanje dostojanstvo hrvatskih žrtava.
Zahvaljujući ljudima koji nisu pogazili svoju savjest, danas je svakome imalo pozornijem pratitelju zbivanja sasvim jasno da se u djelovanju Haškoga suda, prije svakog pokušaja utvrđivanja istine i pravde, odražavaju interesi velikih sila, osobito SAD-a, Velike Britanije i Francuske. Premda svaka sila legitimno definira svoje nacionalne i političke interese i premda je razumljivo da ih onda želi i ostvariti, ostvarivanje tih interesa ipak podliježe civilizacijskim i međunarodnopravnim obvezama - što daje šansu i malim i slabim i možda čak i nepoželjnim novim državama kao što je Hrvatska. Naime, male države, pa i Hrvatska, ukoliko znaju što hoće, tj. ukoliko imaju jasno definirane svoje realne nacionalne interese, mogu se zaštiti od interesa velikih samo pozivanjem na civilizacijske i međunarodnopravne norme. No, može li se tako ponašati i Hrvatska, okovana iznutra, nesposobna postići konsenzus o temeljnim nacionalnim interesima, legalnim i legitimnim, i još općeprihvaćenim u hrvatskoj medijskoj i općoj javnosti?
Presuda Haškoga suda trebala bi biti stoga doživljena kao posljednji poziv na otrežnjenje, na prihvaćanje stvarnosti kakva jest, ali i na pozivanje na odgovornost svih koji su zakazali, bilo zbog svoje naivnosti ili nesposobnosti, bilo zbog izdaje hrvatskih nacionalnih interesa. Kako odgovorni u Hrvatskoj mogu očekivati da će netko izvan Hrvatske poštivati hrvatske žrtve - pogotovo kad se to kosi s legitimnim političkim interesima velikih sila i njihovih partnera - kad sama službena Hrvatska i njezini utjecajni faktori ne cijene hrvatske žrtve? Zar nije Hrvatska dosad sasvim jasno pred čitavom svjetskom javnošću očitovala svoju nedosljednost i neprincipijelnost svojim odnosom prema hrvatskim žrtvama u drugome svjetskom ratu, poraću i komunizmu? Zar Hrvatska ne pokazuje svoj neprincipijelni stav prema hrvatskim žrtvama u velikosrpskoj agresiji, prema svojim legitimnim vojnim akcijama, prema braniteljima? Zar su hrvatski političari toliko naivni ili toliko podložni skrivenim centrima moći da nisu svjesni da politikom više od 5-godišnjeg odlaganja procesuiranja vodećih ljudi bivše JNA na najgori način vrijeđaju istinu i dostojanstvo hrvatskih žrtava?

Hrvatski političari trebaju preispitati svoje kršćanstvo..

ZAGREB - Predsjednik Haaškog suda, sudac Fausto Pocar, poslao je pismo UN-u u kojem optužuje Hrvatsku da izvodi diplomatski pritisak zbog haaške presude “vukovarskoj trojci” i da pokušava utjecati na neovisnost suđenja na Međunarodnom tribunalu za ratne zločine.

To je danas potvrdio glasnogovornik Haaškog suda Liam McDowell. Nije, međutim, želio iznositi detalje iz Pocarova pisma UN-u pozivajući na strpljenje jer će pismo biti objavljeno u New Yorku.

Odgovarajući na pitanje Jutarnjeg lista, šef delegacije Europske komisije Vincent Degert sugerirao je Hrvatskoj da se do daljnjega suzdrži od protesta u UN-u, iako je premijer Sanader već poslao pismo Faustu Pocaru i UN-u u kojem izražava nezadovoljstvo presudom “vukovarskoj trojci”.

- Vidio sam Vukovar i masovnu grobnicu na Ovčari i potpuno razumijem emocije koje je u Hrvatskoj izazvala presuda. Međutim, smatram da bi se Hrvatska u ovom trenutku trebala suzdržati od bilo kakvih reakcija i prepustiti timu Carle Del Ponte da u miru pripremi žalbu na tu presudu - rekao je Degert.

Predsjednik Haaškog suda, inače, dva puta godišnje podnosi izvještaj Općoj skupštini UN-a pa će to učiniti i sada, 15. listopada, a prema potrebi se može obratiti i prijavom o nesuradnji pojedine zemlje. To pismo nije tog ranga i Hrvatska zbog toga neće biti izložena opasnosti od bilo kakvih sankcija.

No, razmjena prigovora između Sanadera i Pocara u UN-u sigurno će privući pozornost, iako je teško predviđati reakcije unutar Opće skupštine.

Službeni stav o optužbama predsjednika Haaškog suda danas nitko iz Vlade, a ni iz Ureda predsjednika nije htio izreći, opravdavajući to činjenicom da pismo još nije službeno objavljeno. Otklanjajući pitanje, ministrica vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović jasno je poduprla argumente premijera te Sanaderov plan da u UN-u govori o presudi.

- Smatram da Hrvatska, kao jedna od zemalja osnivačica Haaškog suda, ima pravo na svoje mišljenje. To nam nitko ne može zabraniti - rekla je ministrica.

Komentirajući potez predsjednika Haaškog suda, stručnjaci koji su nas zamolili za anonimnost rekli su kako je Pocar pismom očito želio zaštititi dignitet suda i odgovoriti na Sanaderove izjave i aktivnost. Smatraju da se Pocarov prigovor Hrvatskoj [color:98c4=#018d25! important]odnosi na politiziranje o još pravno nezavršenom postupku. Ivo Josipović, predstavnik Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, smatra da Haaški sud ne može pretendirati na to da bude nedodirljiv na kritike.

Kakve ovo veze ima sa religijom?

<BLOCKQUOTE>

Molitelj je napisao/la:

Kakve ovo veze ima sa religijom?

Ima veze pogledaj stranicu:
http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/justpeace/index_ge.htm
zatim:
http://www.juspax-eu.org/en/who-we-are/history/?navanchor=1210014
Konkretno:
http://www.paxchristi.net/

vidi ovo:
http://www.renovabis.de/aktiv_fuer_osteuropa/aktionsbuendnis_gegen_frauenhandel.shtml

"Razotkriti zločine pod plaštom antifašizma

Katolička crkva s prvog hodočašća svećenika poručila je kako pozivanje na antifašizam ne može biti izgovor za zločine koje su u njegovo ime počinile komunističke vlasti poslije 2. svjetskog rata.

''Podržavam kardinala Bozanića. Ništa ne može biti izgovor za zločin. Antifašizam je kod nas bio komunistički i taj je komunistički antifašizam u sebi sadržavao brojne zločine'', rekao je za Jutarnji list Žarko Puhovski, predsjednik izvršnog odbora HHO-a. Stav Crkve podržali su i povjesničari Neven Budak i Ivo Banac te Andrija Hebrang, član vodstva HDZ-a. Povod za odašiljanje poruke Crkve bila je 60. godišnjica smrti don Miroslava Bulešića kojega su 1947. brutalno ubili komunisti.

''Netko to danas, ako se već ranije nije smjelo, i ovdje u Istri mora pitati, mora govoriti i upoznavati mlade da ono što se olako naziva antifašizmom često puta u Istri, kao i drugdje u Hrvatskoj, nije bilo ništa drugo doli pokrivanje zločina. Za zločine partizana, za koje nitko nije odgovarao, nije moglo, a ne može ni danas biti pokriće to što su činili fašisti i nacisti. Jer ovdje su sve tri protuljudske ideologije činile zločine naizmjenično.

Zar danas još netko može povjerovati da bi se antifašizmu oduzela vrijednost ako se jasno progovori o zločinima i zločincima s komunističke strane?'', rekao je u propovijedi u Svetvinčentu kardinal Josip Bozanić. Antifašizmu se ne oduzima vrijednost ako se govori o zločinima i zločincima s komunističke strane, odgovaraju sugovornici za Jutarnji list. ''Ne možete biti samo antifašist, a da niste i antikomunist. Biti samo jedno, znači da gledate kroz prste jednoj vrsti zločina, a to ne ide. Treba osuditi i komunističke i fašističke zločine'', kaže Banac.

Neven Budak smatra da treba i imenovati i, ako je moguće, procesuirati zločince. ''To je jedini način da se očuva dignitet antifašizma'', kaže Budak. Puhovskog zabrinjava činjenica da o komunističkim zločinima progovara Crkva, ne i drugi. ''Nevjerojatnim mi se čini da Hrvatska nije zatražila izručenje gospodina Dubajića koji se hvalio time koliko je ljudi ubio na Bleiburgu. On je u Srbiji, ali je i hrvatski državljanin i trebalo je, barem simbolički, pokrenuti postupak'', kaže Puhovski.

O tome koliko je ljudi stradalo i danas se vodi rat brojkama: jedni preuveličavaju komunističke, a drugi žrtve ustaškog režima. Banac kaže da se ne može sa sigurnosti utvrditi broj žrtava. ''Toga je bilo mnogo. U svakom slučaju više od sto tisuća'', kaže. Hebrang je uvjeren da su komunisti pod šifrom antifašizma počinili veći zločin od fašista. ''Najveće zločine komunisti su učinili nakon 1945. kad je fašizam već bio pobijeđen. Komunizam je uzeo plašt antifašizma da bi sakrio zločine. To danas treba raskrinkati. No, pravo je pitanje zašto politika to pitanje nije otvorila, zašto se čekalo da Crkva to potakne?'', kaže Hebrang.

Banac ima odgovor. ''Da, dobro je da Crkva na to upozorava. Šteta je da to nisu učinili odmah, početkom 1990-tih. Tada su smatrali da je bolje o tome ne govoriti jer su nositelji hrvatske vlasti bili prilično ‘umočeni’ u komunističku prošlost'', kaže Banac. Danas, smatra Hebrang, treba stvoriti uvjete za istragu o ubijenima i donijeti zakon o zaštiti žrtava komunizma kako bi se žrtve dostojno obilježile, a komunistička neman više nikada ne bi probudila."Kriz zivota
</BLOCKQUOTE>

Zločin i kazna ..

Crkva zna da joj ne pristoji političko vrjednovanje vlastite doktrine, budući da je njezina svrha služiti oblikovanju savjesti u politici i doprinositi kako bi ojačalo shvaćanje istinskih potreba pravednosti i raspoloživost za djelovanje u skladu s njima, pa i po cijenu osobnih interesa – istaknuo je kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, otvarajući, 5. listopada, u Salti, u Argentini, Dane posvećene evangelizaciji kulture. Taj događaj, koji se održava na poticaj lokalnoga katoličkog sveučilišta i Papinskoga katoličkog sveučilišta u Argentini, želi biti prostor za susret, razmišljanje i prijedloge, koji će obogatiti identitet i poslanje evangelizatorâ.
Govoreći na temu „Zalaganje kršćanskih vjernika laika u građanskome društvu i politici“, kardinal Martino je istaknuo potrebu etičke dimenzije društvenoga i političkoga života, i to ne kao neobvezne dimenzije nego sastavne, o kojoj ne ovisi samo kvaliteta života ljudi, obitelji, ustanovâ i države, nego još radikalnije, njihovo preživljavanje. Zanemarivanje etičke dimenzije – pojasnio je kardinal – neizbježno vodi do dehumanizacije života i ustanova, pretvarajući društveni i politički život u džunglu u kojoj vlada zakon jačega. Socijalni nauk Crkve ne namjerava nametati svoju volju javnim vlastima, niti izjašnjavati se u korist jedne ili druge strane, nego ponajviše izbaviti ljudsku osobu i obnoviti ljudsko društvo – napomenuo je kardinal. Kršćanin, potaknut ljubavlju i pravednošću, ne može - prema kardinalovu mišljenju – pasivno prihvatiti postojanje i djelovanje takozvanih struktura grijeha, poput, primjerice, organiziranoga iskorištavanja maloljetnika i prostitucije, trgovine oružjem i ustrajno trajanje ratova i građanskih sukoba, operacije etničkoga čišćenja, zakonodavstva koja potiču rasnu diskriminaciju, političku korupciju, trgovinu drogom i druge slične užasne stvarnosti. U tom smislu, na kršćanima je da prijave takve stvari i nedvojbeno im se suprotstave. Osim toga, kardinal je istaknuo također kako se kršćanska vjera neće nikada moći izraziti u samo jednome političkom stajalištu; zahtijevati da se jedna stranka ili politička opcija podudara s iskustvom vjere i kršćanskoga života, bilo bi opasno pogrešno shvaćanje…. Različitost mogućnosti uvijek će biti opravdana, samo ako je riječ o strankama ili izborima koji se ne suprotstavljaju vjeri ili kršćanskim vrednotama – naglasio je kardinal Martino. Radio Vatican

Zakleo se
Jahve nad Vojskama:
"Što zamislih, zbit će se,
što naumih, izvršit će se!

Škare koje su krojile Europu dobile su oštrača, jedna je oštrica bio komunizam druga fašizam, u srž oštrice od Karla Velikoga tko je sve ulazio sve do glavnih vrata koje je otvorila Francuska revolucija -...!?

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_interview.html?broj_ID=12834:
Zar to nije nego više od sramote - pakosno zlo koje vara narode!:

Hrvatske vlasti nisu štitile hrvatski interes




Nikada nije bila podignuta optužnica za Vukovar, nego samo za izdvojen zločin na Ovčari, u optužnici se nisu nalazili oni elementi koji bi upozoravali na etničko čišćenje i sustavno rušenje grada, izostale su istrage koji bi zločine povezivali sa srbijanskim državnim vodstvom i vrhom JNA, njihovim organiziranjem logora na teritoriju Jugoslavije i drugo.

Međunarodna politika, koja ima interes prema ovome prostoru, nastoji, dakako, oblikovati hrvatsko javno mnijenje. Sastavni dio tog mehanizma je pridobivanje nekih javnih djelatnika, koji će promovirati njihovu politiku i interese. Mnogo hrvatskih javnih djelatnika vrlo rado pristaje na te uloge i shvaćaju ih vrlo doslovno. Zapravo smo vrlo zahvalan materijal za koloniju.Hrvatska je nedavnim objavljivanjem presude Haškoga suda tzv. vukovarskoj trojci: Mile Mrkšiću, Veselinu Šljivančaninu i Miroslavu Radiću, zbog zločina počinjenog na Ovčari, dobila veliku međunarodnu pljusku. Najviši državni dužnosnici su zatečeni i najavljuju poduzimanje odlučnih koraka, političari u novonastaloj situaciji nastoje priskrbiti što više političkih poena za predstojeće izbore, pravnici su iznenađeni, politički predstavnici Srba u Hrvatskoj uglavnom šute, zagovornici bespogovornog odnosa prema Hagu: pojedini novinari, nevladine udruge i drugi javni djelatnici u zavjetrini čekaju rasplet, a velik dio hrvatske javnosti, Vukovarci i branitelji su ogorčeni i po tko zna koji put poniženi, iznevjereni, pogaženi... Jedna od rijetkih osoba u hrvatskoj javnosti, koja je cijelo vrijeme hrabro i uporno upozoravala na stvarnu narav i ciljeve haškoga suda, na nedopustiv odnos ne samo Haga prema Hrvatskoj nego i Hrvatske prema Hagu, ugledna je hrvatska novinarka Višnja Starešina. Od samih je početaka izravno uključena u sva važnija događanja u raspletu jugoslavenske krize, bila je dopisnica »Večernjeg lista« s Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Ženevi, posebna izvjestiteljica s brojnih međunarodnih pregovora i konferencija, pratila je rad Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju od njegova osnutka, izvješćivala s prvih suđenja, objavila mnoštvo kolumnâ u kojima je analizirala poslijeratnu međunarodnu politiku prema državama nastalim raspadom Jugoslavije. Autorica je knjiga: »Vježbe u laboratoriju Balkan« i »Haaška formula« i sada je kolumnistica u poslovnom tjedniku »Lider«.
Carla del Ponte je mijenjala optužnicu
Ovih smo dana čuli brojne komentare o presudi Haškog suda tzv. vukovarskoj trojci. Vi ste također to učinili u više navrata u svojim televizijskim nastupima i napisima, ali Vas svejedno molimo prokomentirajte je još jednom za naše čitatelje.
VIŠNJA STAREŠINA: Moram priznati da je i mene u jednome djelu ta presuda šokirala, posebice njezin dio o Veselinu Šljivančaninu, koji je bio ne samo koordinator razaranja Vukovara nego i pripadnik jugoslavenske obavještajne službe KOS-a, dakle, poveznica između tzv. Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih postrojba. Osim toga, ne zaboravimo da je KOS bio i mozak zločina koji je pratio ostvarenje plana o Velikoj Srbiji, počevši od generala Aleksandra Vasiljevića naniže. Presuda je izrugivanje žrtvama, ali je ona istodobno i kraj jednog procesa. Zato me čudi da je presuda toliko iznenadila one koji su trebali znati kako se cijeli taj proces razvijao. Pokazalo se, eto, da tek nakon presude naš državni vrh počinje shvaćati, ili se još uvijek samo pravi da shvaća, kakva je zapravo bila optužnica. Nikada nije bila podignuta optužnica za Vukovar, nego samo za izdvojen zločin na Ovčari, u optužnici se nisu nalazili oni elementi koji bi upozoravali na etničko čišćenje i sustavno rušenje grada, izostale su istrage koji bi zločine povezivali sa srbijanskim državnim vodstvom i vrhom JNA, njihovim organiziranjem logora na teritoriju Jugoslavije i drugo. Nitko iz JNA nije optužen za prekomjerno granatiranje Vukovara, a prekomjerno je granatiranje Knina tako glatko ušlo u optužnicu protiv hrvatskih generala. Iako je samo na vukovarsku bolnicu ispaljeno više granata nego na cijeli Knin. Nitko izgleda nije primijetio da je i takvu oskudnu optužnicu, koja se oduvijek odnosila samo na Ovčaru, Carla del Ponte mijenjala u još goru, koja je stvorila dodatni prostor sucima da praktički oslobode Šljivančanina zbog dvojbene kvalifikacije zločina. Hrvatska kao država imala je niz instrumenata na raspolaganju da utječe na tužiteljstvo, uključujući i servisiranje tužiteljstva svojim vlastitim istragama i upozoravanje na njegove propuste pred UN-om i diplomatskim lobiranjem. Ali da biste u tome bili uvjerljivi, morate im predočiti nedvojbene argumente. Strašna je u tom smislu spoznaja da Hrvatsko državno odvjetništvo nije uopće napravilo istrage za logore koji su bili u Srbiji, u kojima je nestalo i ubijeno oko tisuću ljudi, što je stravičan broj! Više od deset tisuća osoba je prošlo kroz te logore a s njima se nije ni razgovaralo do ove godine, kada je pravnička skupina Vukovar 91 svojim javnim istupima praktički prisilila državno odvjetništvo da se pokrene. Dakle, s hrvatske je strane izostao bilo kakav sustavni napor koji je država dužna učiniti, i to se ne odnosi samo na ovu vladu, nego i na prošlu, i onu prije nje, da zaštiti svoje interese pred Haškim sudom. Jedan od njih je svakako da zločin u Vukovaru bude sankcioniran.
Dr. Josipović - zagovaratelj suradnje
Što je s pravnim stručnjacima i odvjetnicima? Zar nisu trebali barem upozoriti na sve spomenute propuste i nedostatke?
VIŠNJA STAREŠINA: Neki su pravnici na to dugo upozoravali, npr. dr. Mirjan Damaška, profesor na američkom Sveučilištu u Yaleu, koji je godinama upozoravao Vladu, odnosno različite vlade na moguće posljedice. Njegove savjete nitko nije prihvaćao, pa je on, koliko mi je poznato, prije godinu dana dao i ostavku na mjesto u vladinu Savjetu za haške sudove. Postojala je, možemo tako reći, i druga linija pravnih savjetnika čiji je predstavnik dr. Ivo Josipović, kandidat za budućeg ministra u SDP-ovoj vladi. On je u većini svojih istupa zagovarao apsolutnu suradnju s tužiteljstvom i tezu kako treba pustiti tužiteljstvo da završi svoj posao, uvijek nalazeći razumijevanje ili pravno tumačenje za politiku tog tužiteljstva. Čudi me da kao pravni stručnjak nije upozoravao što se može dogoditi kada se npr. optužnica za Vukovar svede na Ovčaru, i što se može dogoditi kada se i ta loša optužnica promijeni u goru. Sada su ti stručnjaci jako tihi.
S druge strane, valja priznati da niti jedan stručnjak ne može prisiliti vladu da ga posluša ako ona za to nema interesa, ako ona smatra da za nju nije oportuno imati takav interes. A očito je da hrvatske vlasti, u kontinuitetu, nisu imale »sluha« za zaštitu temeljnoga hrvatskog interesa pred međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu. Unatoč tomu što se taj interes poklapa s ustanovljavanjem istine o onome što se dogodilo. Uvijek su preči bili nekakvi kratkoročni prioriteti, očuvanje osobnih pozicija, bilo na međunarodnoj, bilo na domaćoj političkoj sceni.
Britanski koncept regionalnoga hegemona
Znači li to da su ipak utemeljene tvrdnje o kažnjavanju rušitelja, mnogim međunarodnim moćnicima toliko drage Jugoslavije?
VIŠNJA STAREŠINA: Istina je da je g. 1991. najveći dio Europske zajednice, kao i SAD, bio za očuvanje Jugoslavije pod svaku cijenu, pri čemu su srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću dali »odriješene ruke« za ratna osvajanje u Hrvatskoj. U nelagodi su bili kada rat nije završio za nekoliko tjedana, kao što je bilo predviđeno. Činjenica je da su neke europske države, posebice Velika Britanija i Francuska, činile sve da Hrvatska ne bude međunarodno priznata. Ne priznati Hrvatsku, tada je značilo uskratiti joj i pravno uporište za obranu od agresije i oslobađanje od okupacije! Britanski koncept političkog ustrojstva Balkana bio je oduvijek najkonzistentniji i uvijek se oslanjao na podršku regionalnom hegemonu, tj. Velikoj Srbiji, i to se nije promijenilo. Ne znam zašto netko vjeruje da će te države, koje su dopustile da jedan grad poput Vukovara bude ubijen, da trećina Hrvatske bude okupirana i raseljena, danas, u funkciji upravitelja haškim sudom, činiti sve kako bi prethodnu politiku osudile kao zločinačku?

Nastavak II:

Hrvatske vlasti nisu štitile hrvatski interes:










»Druže Slobo, šalji nam salate...!«
Jednom ste prigodom rekli, ne citiram Vas doslovce, da u europskoj i svjetskoj javnosti pri spomenu Vukovara nema ni primisli da se tamo dogodio, i to ne tako davno, jedan od najvećih zločina nakon Drugoga svjetskog rata. Što je razlog tome?
VIŠNJA STAREŠINA: Takav se zločin nad gradom sigurno nije uklapao u sliku koju o svojim politikama pred vlastitim građanima žele stvoriti zapadne europske države, opet posebno mislim na Veliku Britaniju i Francusku. Sjećate li se kako je pad grada popraćen na BBC-u? Četnici pjevaju: »Druže Slobo, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate!« - a spiker pojašnjava da pjevaju popularnu narodnu pjesmu. Dan poslije pada grada više je britanskih novina kao glavnu temu imalo priču o četrdesetero srpske djece koje su pobile ustaše, KOS-ovu podvalu, koju je uslužno prenio britanski »Reuters« a preuzele novine. I opsada i pad Vukovara su u tadašnjim zapadnim medijima, izuzevši njemačke i austrijske, izuzetno prigušeni i relativizirani.
No nakon toga neki su strani novinari, spisatelji, dokumentaristi, učinili mnogo da bi podsjetili europsku javnost na Vukovar. Nažalost, najmanje su ih željeli čuti u Hrvatskoj, a kamoli pomoći im. Primjerice, treći je kanal Francuske televizije TF3 snimio sjajan dokumentarac o okupiranom Vukovaru, Hrvatska televizija ga nikad nije željela otkupiti. Francuska spisateljica židovskog podrijetla Louise Lambrichs napisala je prije dvije godine sjajnu knjigu: »Vukovar više nećemo vidjeti«, koja je i objavljena u Francuskoj. U njoj autorica razotkriva ključ velikosrpske ideologije koja iza sebe u različitim povijesnim razdobljima ostavlja zločine i žrtve na istim područjima, razotkriva taj mehanizam ponavljanja zločina i upozorava na konstantnu podršku francuske politike toj ideologiji. U Hrvatskoj je ta knjiga mjesecima stajala kod državnog izdavača »Sveučilišne naklade« s obrazloženjem da čeka »zeleno svjetlo« od dr. Ive Sanadera. Na kraju je objavljena u privatnoj nakladi bez ikakve državne potpore i nadam da će uskoro biti predstavljena hrvatskoj javnosti. Eto, umjesto da hrvatska država stvori ili podrži institucije koje će inicirati takve i slične projekte, koji će biti i međunarodno relevantni, hrvatske vlasti čak i izbjegavaju podržati ljude koji to sami rade za svoj novac. A znate li kako je reagirala francuska država, čiju je politiku prema ratu u Hrvatskoj 1991. gđa Lambrichs izvrgnula argumentiranoj, ali nesmiljenoj kritici? Dodijelila joj je visoko državno odlikovanje.
Neuobičajen i jedinstven slučaj u svijetu
Što reći o međustranačkim prepucavanjima oko Vukovara, kojih smo bili svjedoci, tj. o nastojanjima političkih elita, podjednako vladajuće i oporbene, da na vukovarskoj tragediji prikupe političke poene? Zar im baš ništa nije sveto?
VIŠNJA STAREŠINA: Meni se to iznimno gadi.
Čini se da smo došli do trenutka kad se mora otvoreno progovoriti o vlastitim propustima, pa i krivcima za cijeli ovaj, u biti sramotni odnos Haga prema Hrvatskoj, ali i Hrvatske prema Hagu. Krenimo najprije s neuobičajenom pojavom da je svojedobno Pantovčak pretvoren u međunarodni press-centar za otpremanje tisuća povjerljivih državnih dokumenata u Hag.
VIŠNJA STAREŠINA: Točno je da je iz Predsjedničkog ureda ne samo nekritički odlazilo mnoštvo dokumenata, nego, koliko mi je poznato, istražitelji su i sami bili u uredu, sami birali što im treba iz arhive predsjednika Tuđmana, što je sigurno neuobičajen i jedinstveni slučaj u svijetu. Nakon toga te bi dokumente samo službeno zatražili od vladina ureda. Koliko znam, čak ni sam Vladin ured za suradnju s Haškim sudom često nije znao koji su to dokumenti proslijeđeni u Hag, jer je veza predsjednik - tužiteljstvo bila tako dobro uhodana da je vladin ured imao samo funkciju poštara.
Kad hrvatska elita dobije zadaću
Na redu je bivša koalicijska vlast i njezina »detuđmanizacija« i obezvređivanje svega pozitivnog u stvaranju samostalne Hrvatske.
VIŠNJA STAREŠINA: Koalicijska je vlast došla na vlast, ne zavaravajmo se, uz angloameričku pomoć, a u sklopu projekta micanju ratnih lidera s vlasti. I to su učinili vrlo temeljito, kao što to čini hrvatska elita kad dobije zadaću od strane instancije koja ju je instalirala i koja je održava. No, valja priznati da je tadašnja koalicijska vlada, iz straha od reakcije oporbe i jednog dijela javnosti, barem pokušala od tužiteljstva nešto tražiti i ublažiti sliku bespogovorne suradnje. Usputno, osobno mislim da je ta vlada učinila veliku pogrešku - »zaratila« je sa SAD-om, zahladila odnose s Berlinom i okrenula se Londonu kao strateškom savezniku, koji je oduvijek bio najveći protivnik samostalnosti hrvatske države. Tražili su zaštitu od centra koji je po »defaultu« protiv hrvatskih interesa. Bilo je to njihovo najveće političko sljepilo.
Slažete li se da taj odnos prema Hagu nije zapravo nikada ni promijenjen, ako se sjetimo glasovite uzrečice i sadašnjih vladajućih političara: »Locirati, identificirati, uhititi i transferirati«?
VIŠNJA STAREŠINA: Mislim da je sadašnja vlada čak bespogovornije slušala zahtjeve haškoga tužiteljstva nego bivša Račanova. Neshvatljivo mi je da niti jedna vlada nije poduzela ništa da se optuži vrh JNA i ondašnje okrnjeno jugoslavensko predsjedništvo i da se proširi optužnica za Ovčaru zločinima u Vukovaru.
Na temelju svega može se reći da je za ovakav ishod haških procesa svoj dio krivnje imaju i predsjednik države, i bivša koalicijska i sadašnja vlast. No, podsjetimo: priča još nije sasvim završena. Hrvatsko je vodstvo u procesu za dva zločinačka pothvata: oslobađanje Hrvatske i navodno osvajanje BiH.
Dobro, da ne bude kako prozivamo samo političare. Što reći o onim javnim djelatnicima: znanstvenicima, profesorima prava, novinarima, predsjednicima raznih nevladinih udruga i dr. koji su još jučer javno »razapinjali« sve one koji su dovodili pod upitnik Haški sud, što ste, vjerojatno, i sami osjetili na »vlastitoj koži«?
VIŠNJA STAREŠINA: Međunarodna politika, koja ima interes prema ovome prostoru, nastoji, dakako, oblikovati hrvatsko javno mnijenje. Sastavni dio tog mehanizma je pridobivanje nekih javnih djelatnika koji će promovirati njihovu politiku i interese. Mnogo hrvatskih javnih djelatnika vrlo rado pristaje na te uloge i shvaćaju ih vrlo doslovno. Zapravo smo vrlo zahvalan materijal za koloniju.




Hoćemo li sami pisati svoju povijest?
Imaju li onda hrvatski patnici i mučenici uopće razloga da se nadaju nekakvoj pravdi i zadovoljštini od međunarodnih moćnika?
VIŠNJA STAREŠINA: Pokušaj međunarodne zajednice da na ove prostore donese pravdu je završen, bez obzira koliko će međunarodni sud još raditi svoj posao.
Ono što se sad može učiniti jest: ne dopustiti da istina bude zaboravljena, da manipulacije haškog suda postanu s vremenom službena povijest. No i u tome Hrvatska kasni već desetak godina. Ukoliko se sljedeća vlada malo više zainteresira za takav pristup, bitno bi bilo takvim projektima dati međunarodni karakter kako njihov rezultat ne bi ostao još jedna lokalna priča.
S ovime je povezano još jedno važno pitanje: Što će biti s arhivima Haškoga suda? Oni su zapravo njegova najdragocjenija ostavština. Koliko mi je poznato, postoji već nekoliko međunarodnih ponuda za organizaciju tog arhivskog centra, srpski lobi je i ovaj put uključen u te pokušaje. Nisam primijetila da je u Hrvatskoj to pitanje uopće osviješteno, niti da se nešto poduzima u tom smjeru. U tim se arhivima nalaze značajni dokumenti hrvatske države: vojne zapovijedi, pripreme vojnih operacija, planovi za njihovo ostvarenje, sastanci političkog i vojnog vrha, jednom riječju, dokumenti koje nikada nijedna država ne bi nikome dala, osobito ne jednoj međunarodnoj ustanovi. No eto, kod nas se to dijelilo na vagone. Hrvatski tadašnji ratni protivnici nisu se jednako ponašali - njihova je dokumentacija mnogo selektivnija. Kakvu će sliku dobiti onaj tko odluči ili dobije zadaću pisati neku povijest na osnovi tih arhiva? Predsjednik Vlade sada poručuje kako ćemo sami pisati svoju povijest, a zaboravlja da postoje skupine stručnjaka koji su bili povijesni eksperti za haško tužiteljstvo, koji su za njega radili naručene povijesne ekspertize. Oni su već uključeni u različite projekte Europske komisije koji vode pisanju neke zajedničke povijesti. A na temelju svojih podnesaka za tužitelja i haške arhive. Kad naše vlade zaključe da je trenutak za pisanje povijesti, bojim se da će ona već biti napisana.

Zar sve ove dileme nece Bog jednom resiti????

Mnogi zlocinci danas sede slobodni, i cak su pod posebnom zastitom.


Bog ce ih sve izvesti na sud. I ako vas ja dobro razumem, nije bilo zlocina samo sa srbijanske strane. Svi su, svi oni koji su mogli, od malih do velikih, su ih cinili. Osim casnih pojedinaca.

Danas prave krvolocne ubice hodaju ulicama Hrvatske, Bosne i Srbije.

A ja osecam grozotu u dusi zbog toga.

Ujedno za mene nema razlike izmedju Slobodana Milosevica, Franje Tudjmana i Alije Izebegovica. Ja ih gledam kao tri zabe neciste.

Zar nije tragično - kamenje kao sredstvo plakanja pored ljudi koji stradaju a neki kršćani ih ne vide , oni koji ih vide , koji su ih vidjeli ..:
Vukovar - eksodus:

https://www.youtube.com/watch?v=EyxXDnSgJXw&mode=related&search=

http://croworld.ca/index.php?option=com_seyret&Itemid=62&task=videodirectlink&id=53