Postoji velika razlika između laika prije i
nakon prosvjetiteljstva i postmoderne u kojoj su sile sekularizacije
direktno usmjerene protiv kršćanske duhovnosti , ali se zapaža
sekularni napad putem libertinizma na strukturu kršćanskog autoriteta
koji počiva na evanđeoskom autoritetu istine spasenja tako da na pr.
liberalni političari Europe stvaraju strah od tiranskog despotizma
papskog autoriteta kako bi građanima - laicima utuvili svoju ideologiju
duhovne slobode..Podržavaju teoriju zavjere kako bi stvorili utisak da
postoji netko tko koristi crkvu kako bi se sakrio iza apostolske
strogosti a proveo namjere porobljavanja svijeta..
Što reći? Uvijek se vjerovalo da kad bi ljevičarski režimi prihvatili Krista, da bi to bila politička utopija. Meni, s druge strane, nitko ne može oduzeti slobodu da budem što jesam, i što mi Bog je dao.
To su još ideološki ostaci francuske revolucije u kojoj su mase naroda bile pokretane mržnjom protiv crkvenih autoriteta..
U
povijesti oblikovanja autoriteta papa bilo je zaista strašnih pogrešaka
od kojih bi istakao Grgura VII koji se je - u borbi protiv simonije i
laičke investiture, dakle protiv prodavanja crkvenih službi onima koji
više plate te protiv prava kralja da dodjeljuje biskupima prsten i
palicu kao simbole njegovog duhovnog vladanja čime su biskupi postajali
vladarevi vazali,
-služio okrutnom tiranijom, na pr. u odnosu prema
Henriku IV i prema Francuskom kralju Filipu I kojemu je zaprijetio da
će staviti zemlju pod interdikt..
Neprestano tragamo za razlozima
koji su naveli pojedince da odstupe od ideala autoriteta apostolske
strogosti pa makar i u političkoj moći koja im je dana u vrijeme
Justinijana I, a koja im je mogla poslužiti za učvršćivanje apostolske
strogosti...
Poteškoće nastaju pri interpretaciji koju političku moć ima Crkveno vodstvo. U povijesti je bilo mnogo krivih političkih odluka, da ne velim katastrofalnih, a nadam se da neću ispasti loš ako velim da je i Reformacija bila plod loših političkih odluka pape. Procvat Protestantizma većim dijelom duguje svoje postojanje političkim krugovima koji su se suprotstavili papinstvu, ne toliko teološkim. Da stvar bude gora po obje strane, ta politčka moć nije bila dovoljno jaka da obuzda daljnji rascjep na denominacije, što je u konačnici rezultiralo "šerijatskim" političkim uređenjima u nekim provincijama.