Caesar je napisao/la:Mi znamo iz Pisma da je Bog obećao da će Crkva po trajnoj pomoći Duha Svetoga ostati stup i uporište istine do konca vremena (Mt 16, 18-19; Mt 28, 20; Iv 14,16).
Doktrina o Crkvi se ne bazira na jednom ili dva stiha. Pre svega, mi takođe iz Biblije znamo da će nastati jeresi u Crkvi, podele, te da Crkva neće biti ono što ljudi pretpostavljaju da ona jeste - građevina i slično. Bog ima prava preokrenuti stvari onako kako On to želi, jer On je i osnovao Crkvu koja je samo nastavak Božjeg Izraela. Prema tome, ta Crkva i dan danas može živeti i delati, a da je mnogi ne prepoznaju.
Pazi, ja ne govorim o nekoj osobitoj Crkvi. Već o tome što nam Biblija govori o Crkvi, a sad, koja je to crkva - mislim da je jasna identifikacija u textu kojeg si dao, a taj je text da je Crkva stup i uporište istine (1. Tim. 3:15). Međutim, imajući u vidu koncept istine u Bibliji - jasno je da se niko ne može nazvati s punim pravom "Crkva" ukoliko je odstupio od te iste istine. Naravno, nije moje da se bavim "drugim" crkvama, ali za sada mi je jasno da adventistička Crkva ima najpribližnije učenje koje se nalazi u Svetom Pismu. Ostale mogu biti bliže ili dalje od tog ideala. Ne pričam o dobrim pojedincima mimo adventističke Crkve i zlim pojedincima unutar nje. Pričam generalno o crkvama.
Dakle, premisa da će se Bog odreći svog obećanja
zbog grešnosti ljudi, najkraće rečeno, nije točna, jer je Crkva upravo
i zamišljena kao zajednica grešnika i svetaca u kojoj se isprepliću
zemaljsko i nebesko. I zato navedeni argumenti ne vrijede, ma koliko
zvučali senzacionalno i psihološki napadno.
Ne mora da znači. Bog nikada nije kompromitovao Svoj Zakon, Svoju Reč, Svoju svetost sa grešnicima, pa zašto bi to počeo raditi. I nisu problem u Crkvi grešnici, problem je to što se ne drži više Njegova reč, ili se ona meša sa zemaljskim, svetovnim. U krajnjem slučaju, ono što je ostalo kao neprekinut niz kroz sve vekove jeste istina o Bogu, vera u Hrista, a ne crkva kao građevina, institucija, doktrinalni sistem, i slično. To je ono što je bitnije. Iz toga sam razloga adventista, jer iskreno smatram da taj neprekinuti niz Božjih otkrivenja i istine o Bogu najviše dolazi do izražaja unutar adventističke Crkve.
A da je Katolička crkva po nasljedstvu službi
sljednik one iste Crkve o kojoj čitamo u Novome zavjetu, i da su
današnji biskupi nasljednici Timoteja i Tita sa istim legitimnim
ovlastima naučavanja i upravljanja Božjim narodom, a papa nasljednik
apostola Petra, također je činjenica lako provjerljiva u najobičnijoj
enciklopediji. Prema tome, postavlja se pitanje legitimiteta, tko može
pokazati izvjesne ovlasti u posjedu vlastite zajednice, a tko si ih je
nezakonito prisvojio i nastupa protivno Božjoj volji.
Ne mora da znači. To je tvoj stav, ili stav katolika, i ja to izrazito poštujem, ali nemam nekog posebno jakog razloga prihvatiti ovo kao istinu. Možda je ona naslednik one iste Crkve o kojoj čitamo u Novom zavetu, ali je sigurno adventistička Crkva otišla mnogo dalje u želji da prepozna i shvati njenu ulogu, novozavetnu Crkvu, Božju reč, etc. Ono što nama ostaje jest da se razumemo i poštujemo, a ako to ne možemo, onda smo u pogrešnoj Crkvi. Daklem, ako ja ne mogu poštovati tebe kao katolika i tvoju crkvu također, onda baš i nisam u pravoj Crkvi. No, ako ti isto ne možeš mene, nisi ni ti. Kužiš?
I Petar i Krist po jasnom svjedočanstvu Pisma (i
samog imena) jesu Stijena, s time da je smisao termina različit u
primjeni. Isus je Stijena naše vjere po kojoj dobivamo spasenje i
vrhovni poglavar Crkve, dok je Petar njegov zemaljski namjesnik i
apostolski prvak. Dakle nije problem u različitoj uporabi istog termina
(štoviše, to je činjenica), jer takvih slučajeva ima priličan broj u
Pismu (primjerice, i Abraham je nazvan stijenom, što ne uzurpira naslov
pripisan Bogu u SZ).
Ovo je tačno, ali jedino iz ugla katoličke crkve. Kao drugo, čitav istok ne prihvata ovakvu formulaciju (papu kao naslednika apostolske Crkve), iako ga smatra "prvim među jednakima" (premda ne svi pravoslavni, ali ok), protestantizam također ne smatra papu istim. Problem je što, istorijski gledano, proces preuzimanja primata pape bio je postepen, i više faktora je učestvovalo u tome, posebno političkih. Realno gledajući, nema nikakvih biblijskih osnova da je to tako, čak ni crkveni oci nisu podržali jednu takvu ideju. To što se vremenom razvijao papski primat i želja da bude dominantan u hrišćanstvu, to je sasvim druga stvar. Vi imate problem da sad na sve moguće načine branite neodbranjivo, a niko od vas sigurno nije spreman sagledati i drugačije, na drugačiji način ono što vi smatrate istinom. Iz toga se ne možete tek tako izvući. Ne pričam o vašoj iskrenosti, i ne sumnjam u nju, ali u svemu ovome ne igra bitnu ulogu samo iskrenost, nego i spremnost da se pođe za istinom kuda god ona povede čoveka.