Razbijanje mita o sagradnji Crkve na Petru - Mt 16,18-19

Preuzeto sa http://krscanskibloger.blog.hr

Hajdemo razbiti još jedan mit, a to je o Petrovom primatu koji mu je navodno obećao Isus u Mateju 16,18-19:

''A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću
Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve
kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na
nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na
nebesima." (Mt, 16, 18-19)

U samoj ovoj izjavi, Gospodin Isus je odvojio stijenu od Petra. Kao prvo, tekst kaže:
"kago de soi lego hoti su ei Petros, kai epi taute te petra oikodomeso mou ten ekklesian..."

Dakle, tekst doslovno kaže: "A ja tebi kažem: "Ti si Petar i na toj
stijeni ..." Odnosno, ti si Kamen (m.r,) i na toj stijeni (ž. r.)
sagradit ću crkvu svoju!
Petros označava "otkinuti kamen ili oblutak ili kamen koji se mogao
baciti ili lako pomaknuti" (Vines, str. 321), dok petra označava
"masivnu stijenu" (Isto).
Isto tako, sam Petar zapravo kaže da je Krist ta stijena (petra) na kojoj je izgrađena crkva:

"Pristupite k njemu, živomu kamenu (liton) koji su, istina, ljudi
odbacili, ali koji je u očima Božjim izrabran, dragocjen, te dopustite
da se od vas samih kao živoga kamenja (litoi) sagradi duhovna kuća,
sveto svećenstvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu
Kristu! (Napomena, PEtar govori "običnim" vjernicima a ne kleru RKC!!!)
Jer stoji na jednom mjestu Pisma: 'Evo, na Sionu postavljam ugaoni
kamen (liton), izabran, dragocjen, tko vjeruje u nj, sigurno neće biti
postiđen.' Prema tome, kamen (litos) koji su odbacili graditelji -
upravo taj - postao je ugaonim kamenom, za vas koji vjerujete
dragocjen, a za one koji ne vjeruju, kamen (litos) spoticanja, stijena
(petra) sablazni. O nj se spotiču jer ne vjeruju Riječi: to je njihova
sudbina." (1. Petrova 2,4-10).

Prema tome, Krist je ta stijena na kojoj je sagrađena crkva. Štoviše,
Petar ovdje govori o izgradnji "duhovne građevine", o svećenstvu - a ta
duhovna građevina je Crkva! Što znači da je RKC utemeljena na krivome
temelju, jer prava katolička crkva (dakle, opća Crkva svih vjernih)
utemeljena je isključivo na Kristu!

"Nitko naime ne može postaviti drugoga teelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist!" (1. Korinćanima 3,11).

Od 15 puta koliko se riječ petra spominje u Novom zavjetu, nikada se ne
odnosi ni na jednoga od apostola, a kamoli na Petra! Štoviše, kada se
ne odnosi na doslovnu stijenu (npr. Otk 6,15) ili na Isusa (1. Pt 2,,
odnosi se još na Kristov nauk (Matej 7,24-25; Luka 6,48) i ni jedanput
na Petra!!!

Međutim, Petar nije osamljeni primjer ove potvrde:

"Pili su, naime, iz duhovne stijene (petra) koja ih je pratila, a ta stijena (petra) bijaše Krist." (1. Korinćanima 10,4).

Pavao ovdje povezuje Krista sa stijenom!

Štoviše, sam Augustin (premda njegovo mišljenje nije nezabludivo, ali
ga spominjem samo zato što potvrđuje protestantsko tumačenje!) tumači
to da je Stijena sam Krist u Retract. i. 21, Op. i. p. 32.

Nitko ne osporava Petrovo jasno vodstvo prve crkve. Međutim, Krist nije
sagradio svoju crkvu na Petru i Petar to nije prenio na rimske biskupe!
Štoviše, zabluda da je Petar bio rimski biskup počela je tek dva
stoljeća nakon njegove smrti. On je vjerojatno bio u Rimu, baš kao i
Pavao, ali nije postavio svoje nasljednike! To su priče za malu djecu!

ili je blog nestao ili si dao krivi link.

Tema je zanimljiva i ako imaš nešto ubuduće tako zanimljivo, daj to u temu Kontraverznosti.

blog je nestao.... obrisan je neznam zašto...

inliner je napisao/la:

blog je nestao.... obrisan je neznam zašto...

Gdje i kad je Blog nestao Inliner.??Jos jednom te miolim pred svima nemoj se ponasati neodgovorno,dodjes stavis post ljudi te traze na diskusiji i tebe nema danima....objasni o kom blogu je rijec?Ne smije se samo tako optuzivati,ovo je jedan od najtolerantnijih foruma,Inliner,ali postoji red,i pravila,sve tvrdnje se moraju argumentirati.

Feba je napisao/la:

kršćanski bloger

Feba pa kaj ovo znaci,vec postoji taj blog u Inlinerovom postu odmah na pocetku posta.Molim vas postivajte red i pravila foruma,postoji poseban topic za blogove na forumu.

Dina je napisao/la:

Feba je napisao/la:

kršćanski bloger

Feba pa kaj ovo znaci,vec postoji taj blog u Inlinerovom postu odmah na pocetku posta.Molim vas postivajte red i pravila foruma,postoji poseban topic za blogove na forumu.

Krivi link je stavljen i pravednik je na to reagirao. Zato sam stavila ispravni.

Ok, ajmo razbiti mit...

http://defensorfidei.blog.hr/2007/10/1623383714/petar-stijena-aramejski-kefa-ili-kamen-grcki-petros.html

Zastarjeli i pročitani napad, u Isusovo doba se koristi koine grčki koji ne poznaje značenjsku razliku između riječi petros i petra (za razliku od starijeg dijalekta koji poznaje, a u to vrijeme se više ne koristi) - jedno i drugo u prijevodu znači stijena.
A budući da se za Petra nije mogao upotrijebiti ženski oblik - stvar je posve jasna. Naročito ako uzmemo u obzir da Pavao na nekoliko mjesta Petra naziva Kefa (aramejski= stijena, da je htio reći kamen, poslužio bi se izrazom ''evna'') - 1 Kor 3,22; 1 kor 9,5; Gal 9,2; Gal 2,11.

inliner je napisao/la:

Preuzeto sa http://krscanskibloger.blog.hr

Hajdemo razbiti još jedan mit, a to je o Petrovom primatu koji mu je navodno obećao Isus u Mateju 16,18-19:

''A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću
Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve
kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na
nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na
nebesima." (Mt, 16, 18-19)

U samoj ovoj izjavi, Gospodin Isus je odvojio stijenu od Petra. Kao prvo, tekst kaže:
"kago de soi lego hoti su ei Petros, kai epi taute te petra oikodomeso mou ten ekklesian..."

Dakle, tekst doslovno kaže: "A ja tebi kažem: "Ti si Petar i na toj
stijeni ..." Odnosno, ti si Kamen (m.r,) i na toj stijeni (ž. r.)
sagradit ću crkvu svoju!
Petros označava "otkinuti kamen ili oblutak ili kamen koji se mogao
baciti ili lako pomaknuti" (Vines, str. 321), dok petra označava
"masivnu stijenu" (Isto).
Isto tako, sam Petar zapravo kaže da je Krist ta stijena (petra) na kojoj je izgrađena crkva:

"Pristupite k njemu, živomu kamenu (liton) koji su, istina, ljudi
odbacili, ali koji je u očima Božjim izrabran, dragocjen, te dopustite
da se od vas samih kao živoga kamenja (litoi) sagradi duhovna kuća,
sveto svećenstvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu
Kristu! (Napomena, PEtar govori "običnim" vjernicima a ne kleru RKC!!!)
Jer stoji na jednom mjestu Pisma: 'Evo, na Sionu postavljam ugaoni
kamen (liton), izabran, dragocjen, tko vjeruje u nj, sigurno neće biti
postiđen.' Prema tome, kamen (litos) koji su odbacili graditelji -
upravo taj - postao je ugaonim kamenom, za vas koji vjerujete
dragocjen, a za one koji ne vjeruju, kamen (litos) spoticanja, stijena
(petra) sablazni. O nj se spotiču jer ne vjeruju Riječi: to je njihova
sudbina." (1. Petrova 2,4-10).

Prema tome, Krist je ta stijena na kojoj je sagrađena crkva. Štoviše,
Petar ovdje govori o izgradnji "duhovne građevine", o svećenstvu - a ta
duhovna građevina je Crkva! Što znači da je RKC utemeljena na krivome
temelju, jer prava katolička crkva (dakle, opća Crkva svih vjernih)
utemeljena je isključivo na Kristu!

"Nitko naime ne može postaviti drugoga teelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist!" (1. Korinćanima 3,11).

Od 15 puta koliko se riječ petra spominje u Novom zavjetu, nikada se ne
odnosi ni na jednoga od apostola, a kamoli na Petra! Štoviše, kada se
ne odnosi na doslovnu stijenu (npr. Otk 6,15) ili na Isusa (1. Pt 2,,
odnosi se još na Kristov nauk (Matej 7,24-25; Luka 6,48) i ni jedanput
na Petra!!!

Međutim, Petar nije osamljeni primjer ove potvrde:

"Pili su, naime, iz duhovne stijene (petra) koja ih je pratila, a ta stijena (petra) bijaše Krist." (1. Korinćanima 10,4).

Pavao ovdje povezuje Krista sa stijenom!

Štoviše, sam Augustin (premda njegovo mišljenje nije nezabludivo, ali
ga spominjem samo zato što potvrđuje protestantsko tumačenje!) tumači
to da je Stijena sam Krist u Retract. i. 21, Op. i. p. 32.

Nitko ne osporava Petrovo jasno vodstvo prve crkve. Međutim, Krist nije
sagradio svoju crkvu na Petru i Petar to nije prenio na rimske biskupe!
Štoviše, zabluda da je Petar bio rimski biskup počela je tek dva
stoljeća nakon njegove smrti. On je vjerojatno bio u Rimu, baš kao i
Pavao, ali nije postavio svoje nasljednike! To su priče za malu djecu!

Potpuno se slažem sa ovim tekstom.

Meni se više sviđa objašnjenje koje Defensor piše.

Nadopuna, autor u članku tvrdi da ''stijena'' nije Petar, već Isus:

http://defensorfidei.blog.hr/2007/12/1623722441/tko-je-stijena-u-bibliji-isus-1-koricanima-104-ili-petar-matej-1618.html

...a stijena su zapravo i Isus i Petar, svaki u svom kontekstu. Petar kao prvak hijerarhijskog, zemaljskog ustrojstva Crkve, Isus kao temelj vjere.

Mislim da je taj termin pasus o Petru kao o stijeni malo pogršno protumačen iz više razloga.

a. Isus je vjerovatno govorio u Aramejski. Pa ga stoga i protestanti pogrešno koriste za napad na instituciju Pape, a samim time i KC ga
pogrešno koristi u odbranu istog. (znam da to nisu jedini pasusi ali je to onaj koji se najčešće upotrebljava, zar ne?)

b. Također, mislim da je to i u Aramejskom jeziku bila igra riječi (što nije neobično za Isusa da koristi.) Tako da moramo uzeti u obzir da kao i još neke parabolične izjave u NZu, ni ova nije bila namjenjenjena za potpuno shvatanje. Nezaboravimo da ima i takvih ("ko' ima uho neka čuje...") a ima i onih koje je sam on objašnjavao (parabola o sijaču, Mt. 13; usput tu se nalazi i razlog za uporedbe, te usporedba o Ljulju; itd)

c. Efežani 2:19-22 - govori o Kristu kao "ugaonom kamenu" (nemogu da postiram sliku kao ilustraciju) ali ako je on "ugaoni kamen" a ostali se redaju iza njega, da li je bitno koji dolazi prije, a koji kasnije. Jer tekst to ne navodi kao bitno. Jer su svi ostali "u njemu zajedno sazdani..." bez razlike.

Ako napraviš skicu kako to izgleda (što je u suštini slika koju sam želio postirati) vidiš da su svi iza Isusa jednaki kada je u pitanju autoritet,(barem prema ovom tekstu) jer on je taj koji zauzima centralno mjesto u svemu.

Tako da nisam siguran da je ta ideja o Petru baš podrživa od svih relevantnih tekstova iz Biblije.

pozdrav
Alem

Alem je napisao/la:

Ako napraviš skicu kako to izgleda (što je u suštini slika koju sam želio postirati) vidiš da su svi iza Isusa jednaki kada je u pitanju autoritet,(barem prema ovom tekstu) jer on je taj koji zauzima centralno mjesto u svemu.

Tako da nisam siguran da je ta ideja o Petru baš podrživa od svih relevantnih tekstova iz Biblije.

pozdrav
Alem

Točno je da Isus daje apostolskom zboru autoritet vlasti i naučavanja (Mt 18,18 ), no Petru pripada vrlo posebna uloga unutar zemeljske hijerarhije Kristove Crkve. Kada mu Isus obećava ključeve kraljevstva nebeskog (Mt 16,18 ), i prije uzlaska na nebo predaje uz obvezu da skrbi nad Njegovom pastvom (Iv 21, 15-17), ovo metaforički označava prije svega vrlo istaknuto mjesto. Ključevi su ovdje simbol vrhovne vlasti nad obnoveljenom kućom Davidovom (Iz 22,22) - zemaljskom dimenzijom Kraljevstva nebeskog. U konteksta sv. Pisma iz nekoliko jasnih primjera prepoznajemo potvrdu Petrovog primata među apostolima:

1. Petar se pri nabrajanju apostola uvijek spominje prvi (Mt 10,1-4; Mk 3,16-19; Lk, 6, 14-16)
2. Petar više puta govori u ime apostola (Mk 8,29; Lk 12,41; Iv, 6,68 ) i predvodi apostole u izboru Judinog nasljednika (Dj 1,15)
3. Petar izgovara prvu propovijed (Dj 4), čini prvo čudo (Dj 3, 6-7), i dobiva prvu objavu izravno od Boga (Dj 10, 46-48 )
4. Isus prije muke moli za Petra da ustraje u vjeri (Lk 22,31-32)

Također, Petrova se osoba pod raznličitim imenima (Šimun, Petar, Kefa) u Novom zavjetu spominje daleko najviše puta (čak 195), slijedeći je Ivan (samo 29 puta). Također, vrlo signifikativna činjenica koja se primjereno uklapa u tezu o Petrovom primatu.

Mag Simon − zacetnik univerzalne Crkve

Dinamicna istorija hrišcanstva pocinje zapanjujucom pricom o tome kako je carobnjak Simon − koga Dela apostolska oznacavaju kao lažnog proroka − osnovao svoju vlastitu univerzalnu crkvu! Mag Simon je bio vavilonski sveštenik, clan zajednice koja se naselila u zemlji Severnog Izraela nakon što su Asirci odvukli deset severnih izraelskih plemena u ropstvo. Bog nam kaže da su ti Samarjani, kako su ih tada zvali, tvrdili za sebe da su istinit Božji narod, a istovremeno su praktikovali mnogobrojne bezbožne obrede koji poticu direktno iz Vavilona (Druga knjiga o carevima 17:41). U takvom religijskom ambijentu rodio se carobnjak Simon koji u tom okruženju zapocinje svoju religijsku službu, a Samarjani ga konacno proglašavaju za "nešto veliko" (za velikog coveka), "silu Božiju, za koju se kaže da je velika" (Dela apostolska 8:9−10). Simon je tacnije proglašen za Samog Boga, a za sobom je povukao ceo samarjanski narod u svoju religiju tako da su ga svi slušali dugo vremena (stihovi 9−11). Kada je uocio
potencijale hrišcanstva, Simon se potrudio da kupi apostolstvo u pravojhrišcanskoj Crkvi za šta ga je Petar oštro ukorio!

Carobnjak Simon i NJEGOVA univerzalna Crkva Nakon Petrovog odbijanja da mu proda apostolstvo, vrac Simon pocinje da uoblicava svoju vlastitu "hrišcansku" crkvu u kojoj je on poglavar, osmišljenu s ciljem da u potpunosti obori Istinitu Crkvu Božju. Simonova ideja bila je da sjedini vavilonsko ucenje i neka Hristova ucenja, a narocito da uzme Hristovo ime i da tako stvori jednu univerzalnu crkvu, ali crkvu sa temeljima u vavilonizmu! Crkveni istoricar Harnak piše da je Mag Simon "proglasio doktrinu u kojoj je cudno i nakazno jevrejska vera pomešana sa vavilonskim mitovima kojima su dodati neki detalji iz grcke mitologije. Usled proširenja religijskog horizonta, sve dubljih religijskih osecanja i najzad mahnitog sinkretizma (mešavine religijskih verovanja) koji je imao za cilj da stvori univerzalnu religiju, služba tajni stekla je Simonu brojne pristalice" (prvi tom, str. 244).

Simon se može svrstati meðu glavne grupe takozvanih hrišcana (kako je sebe nazivao) koje Harnak naziva "odlucnim antijevrejskim grupama... Oni su imali sve veci uspeh u kritikovanju Starog Zaveta smatrajuci da je nemoguce spasiti Stari Zavet u univerzalnoj hrišcanskoj religiji. Takve grupe su pre svega povezale tu univerzalnu religiju sa kultskom mudrošcu Vavilona i Sirije" (prvi tom, str. 246). Imajuci u vidu tu pozadinu shvaticemo zašto je Petar onako oštro ukorio carobnjaka Simona zbog njegovih vavilonskih ideja. Petar je prorekao da ce taj covek biti "gorak otrov i okov nepravde" za Istinitu hrišcansku Crkvu. Simonov stav bio je krajnje pokvaren! Biblija pokazuje da je on delovao uz pomoc demona i da je na kraju sebe nazvao "hrišcaninom". Doktor Mek Gifert o carobnjaku Simonu kaže: "Njegovi napori da se takmici i nadmaši Isusa najverovatnije su zapoceli posle njegovog kontakta sa hrišcanima, o cemu piše apostol Luka. Njegov religijski sistem predstavlja ociti sinkretizam jevrejskih i orijentalnih elemenata" (Hejstingov Recnik Apostolske Crkve, drugi tom, str. 497).

Potonje Simonove aktivnosti Dani su potrebni da bi se išcitao sav materijal autora iz drugog, treceg i cetvrtog veka o carobnjaku Simonu i njegovim sledbenicima. Mnogi tadašnji autori nazivaju Simona "ocem jeresi", a kolicina literature koja je posvecena njemu i njegovim aktivnostima, ukljucujuci i samu Bibliju, pokazuje da je on upravo olicenje te titule! Neke autoritete iz oblasti crkvene istorije koji ce biti spomenuti treba shvatiti kao ocevice mnogih stvari o kojima su pisali. Oni su izmeðu ostalog i pisali drugima koji su takoðe bili ocevici istih dogaðaja. Mnoga svedocanstva koja ce biti spomenuta predstavljaju završne i ubedljive cinjenice koje ne mogu ostati po strani. Sa tim dokazima o Simonovim aktivnostima posle susreta sa Apostolm Petrom u kome ga je Petar odbio jasno cemo uociti razlog zbog koga je Luka smatrao najvažnijim da nam saopšti stvarno duhovno stanje tog coveka i tako nam dokaže da Simon u stvari nikada nije bio Hristov Apostol. U tom smislu zapazite komentar

u Hejstingsovom Recniku Apostolske Crkve, drugi tom, str. 496: "Nema potrebe pretpostavljati da se Simon, kada je raskrstio sa hrišcanima, odrekao svega što je naucio iz hrišcanstva. Verovatnija je pretpostavka da je poneo sa sobom neke hrišcanske ideje koje je utkao u svoj licni sistem religijske službe. Taj sistem sadrži i neke od kasnijih klica gnosticizma. Tako je Simon postao lider jedne retrogradne sekte koja je možda "na papiru" bila hrišcanska i u kojoj su se, sasvim izvesno, upotrebljavali neki termini iz hrišcanstva, ali je u realnosti bila antihrišcanska religija koja je izdigla samog Simona na centralni položaj koji hrišcanstvo daje Isusu Hristu" (ibid).

Mag Simon stapa paganizam i hrišcanstvo

Simon je sklopio vavilonska i grcka religijska verovanja u jedan oblikhrišcanstva da bi iz toga, kako kaže Harnak, izveo univerzalnu(katolicku) religiju: "Mešavina živog paganizma i hrišcanstva karakteristicna za gnosticizam narocito se vidi u Simonovom sistemu.

Ona se lako može objasniti ucenjima carobnjaka Simona koji je prema
Delima apostolskim stupio u blizak kontakt sa hrišcanskim ucenjem, ali
nije postao pravi clan hrišcanske Crkve" (ibid., str. 496).
U Šafovoj Istoriji Crkve nalazimo referencu o Magu Simonu: "Prema jednoobraznim svedocanstvima hrišcanskih starina, autor iliti prvi predstavnik tog krštenog bezbožništva je carobnjak Simon koji je, nema sumnje, falsifikovao hrišcanstvo paganskim idejama i obicajima, a njegove pritajene licne težnje izdaju ga u njegovom panteistickom stilu emanacije Boga" (Apostolsko hrišcanstvo, drugi tom, str. 566). Simon se samo poslužio imenom "hrišcanstvo" zarad ostvarenja svojih licnih želja. Recnik o religiji i etici kaže za Simona da je "lažni Mesija koji se bavio magijskim veštinama i uz pomoc i sankcije hrišcanstva kasnije pokušao da uspostavi suparnicku univerzalnu (katolicku) religiju" (jedanaesti tom, str. 514).

I opet, šta kažu istoricari o tome koje su primarne doktrine carobnjaka Simona? "Dve nezavisne tradicije tvrde da su sacuvale Simonova ucenja; jedna otkriva uticaj aleksandrijske alegorije, druga sirijsku ivavilonsku religiju" (Recnik o religiji i etici, jedanaesti tom, str. 516). Ništa cudno što Luka snažno udara po Simonovoj niskosti, jer Simon je

tvrdio za sebe da je hrišcanin, cak i Apostol, a propovedao je vavilonski
paganizam. Paganizam je nazvao hrišcanskim imenom! "Simonitska jeres oduvek je posedovala nijansu hrišcanstva u sebi, što ju je cinilo opasnijom po hrišcane od bilo kog gnostika koji nije imao nikakvog uticaja na
hrišcanstvo. Stoga je razumljiva Lukina želja da obelodani prave okolnosti koje objašnjavaju poreklo takve sekte i u velikoj meri diskredituju samog Simona" (Hejstingov biblijski recnik, str. 498).

Razlog zašto je Luka zabeležio taj susret Apostola sa carobnjakom Simonom bile su dalekosežne posledice tog dogaðaja. Hejsting objašnjava taj bitan razlog: "Dobro poznat plan Apostola Luke bio je da opiše prvi susret hrišcanstva sa suparnickim sistemima verovanja" (Ibid., str. 498). Luka detaljno opisuje glavni 1111karakter koji je u vreme Hristovih Apostola ustanovio takozvani hrišcanski pandan Istini. Iz tog razloga Apostoli u svojim pismima Crkvi cesto puta spominju lažni religijski sistem kao nešto vec postojece, ali propuštaju da opišu njegovo poreklo. To nisu morali da ucine pošto je Apostol Luka vec bio opisao poreklo tog sistema!

Istorijski podaci o onome šta je Simon postao "Kada je 152. godine Justin Mucenik napisao svoju Apologiju, sekta Simonjana važila je za znacajnu snagu buduci Justin cetiri puta spominje njenog osnivaca Simona; a nema potrebe sumnjati u to da je Justin identifikovao tog coveka kao Simona iz Dela apostolskih, pošto kaže za tog Simona da je bio Samarjanin i dodaje da mu je rodno mesto selo po imenu Gita; opisuje ga kao velikog maga i kaže da je došao u Rim za vreme cara Klaudija Cezara (45. godine naše ere) i ostavio dubok utisak na ljude svojim magijskim silama, pa su mu oni odavali božanske pocasti i podigli statuu izmeðu dva mosta na Tiberu nakojoj je stajao natpis 'Simoni deo Sancto' ('sveti bog Simon')" (Recnik hrišcanske biografije, cetvrti tom, str.

682).Dakle nema sumnje da se sve to zaista dogodilo zato što je Justin pisao rimskom narodu tog vremena, pa su Rimljani sa sigurnošcu mogli da istaknu lakovernost njegovih navoda ukoliko nisu bili tacni. Meðutim sasvim je sigurno da su Rimljani podigli kip u cast carobnjaka Simona pošto je Justin zahtevao od rimskih vlasti da taj kip bude uništen!

Mnogi pisci koji su živeli u samom Rimu kasnije ponavljaju izveštaje Justina Mucenika. Ko god hoce da odbaci te jasne navode nema nijedan argument u svoju korist pošto nam je Justin jasno predocio istorijske cinjenice! Hejstingov Recnik Apostolske Crkve, drugi tom, str. 496 kaže da "postoji veoma malo dokaza usled kojih se moce odbaciti tako precizna Justinova izjava; teško da bi on tom izjavom stavio svoju verodostojnost na kocku u apologiji upucenoj Rimu gde je svaki covek imao mogucnost da utvrdi tacnost te tvrdnje. Da je Justin pogrešio to bi odmah bilo svima predoceno, pa drugi pisci ne bi mogli tako cesto da ponavljaju jednu istu pricu".

Za vladavine cara Klaudija bilo je nezakonito postaviti kip u cast obožavanja nekog coveka kao boga ili davati velike pocasti nekom ljudskom bicu ukoliko sam Imperator nije izdao dopuštenje, a Senat odobrio takav cin. Kip je još uvek stajao u Rimu u vreme Justina Mucenika i ljudi su ga i dalje poštovali (152. godine naše ere). Postoje

mnogi drugi izveštaji o Simonovom putovanju u Rim gde je postavljen jedan od najvecih bogova tog grada i njegovih stanovnika. Istorijski podaci govore o tome da je Simon "prorekao da ce Rim biti poprište njegove vrhunske slave i da ce ga tu ljudi obožavati kao boga" (Recnik o religiji i etici, jedanaesti tom, str. 522).

Simon Petar nije došao u Rim sa Magom Simonom

Kasnije, u cetvrtom veku, dolazi poplava knjiga o susretu Apostola Petra i vraca Simona u Rimu i poraza koji je Simon tom prilikom pretrpeo od Petra. Takva književna dela sasvim jasno predstavljaju izmišljotinu. Skoro svi teolozi shvataju koliko su ti spisi apsurdni. Pre svega biblijski se može dokazati da Apostol Petar nikada nije krocio u Rim, iako ta bajkovita dela kažu da je trebalo da bude u tom gradu. Simon Petar nije covek koji je otišao u Rim da tamo postane Apostol
neznabošcima (nejevrejima). Simon iz Rima bio je carobnjak Simon!
Enciklopedija Biblika pojašnjava cinjenicu da Apostol Petar nije došao
u Rim kao što je to ucinio Mag Simon:"Pokušavaju da opravdaju tu tezu tako što isticu da crkveni oci spominju da je Simon bio prisutan u Rimu, a istovremeno ne govore o sporu koji je nastao izmeðu



Zadnja promjena: ILIJA; sub 01 oľu 2008, 02:27; ukupno mijenjano 1 put.

[size=12]

njega i apostola Petra. Svakako je tacno da Justin(jedan od najranijih hrišcanskih svedoka iz 152. godine naše ere) ne zna ništa o bilo kakvom prisustvu apostola Petra u Rimu, a o tome ne zna ništa ni Irinej".Ne samo što Justin smatra da Petar u to vreme nije dolazio u Rim, vec njegovo namerno cutanje o tome pokazuje da nije želeo da podržava takvu izmišljotinu! Nakon svega, Justin je živeo u veoma ranom dobu u
istoriji hrišcanske crkve kada se legenda o dolasku Apostola Petra u
Rim još nije pojavila! U daljem tekstu Enciklopedije Biblike o Justinovoj referenci o Magu Simonu piše sledece: "Jedan deo ove tradicije − o Simonu u Rimu − on (Justin Mucenik) smatrao je da je moguce prihvatiti, štaviše podržao je to potvrdom da u gradu postoji kip koga on povezuje sa carobnjakom Simonom; ovo drugo, Petrov dolazak u Rim, nije bio u stanju da prihvati". Naravno da Justin nije mogao da prihvati to drugo ucenje pošto cinjenice govore da Simon Petar nikada nije otišao u Rim! Ali jedan drugi Simon je došao u taj grad − carobnjak Simon − Simon koji je
Rimljanima doneo "hrišcanstvo"u ruhu starih vavilonskih religija tajni.
Simon je stigao u Rim sa velicanstvenom idejom o osnivanju univerzalne religije u ime hrišcanstva! Neobicno je u stvari samo to što je Simon uspeo da postigne taj svoj cilj! Sada cemo videti kako je Mag Simon kasnije zamenjen Apostolom Simonom Petrom i kako je vešto preneo religije tajni iz Vavilona u "hrišcanstvo". Apostol Petar nije prvi Papa

Evo deset jakih biblijskih dokaza da Petar nikada nije boravio u Rimu.
Obeležite sve te dokaze u svojoj Bibliji i dobro ih utvrdite da ne budete
obmanuti. Primat Rimokatolicke Crkve zasniva se na jednoj fundamentalnoj doktrini: tvrdnji da je Petar prvi rimski Biskup i osnivac Rimske Crkve! Po ucenju katolickih istoricara, Simon Petar je došao u Rim u vreme cara Klaudija, isto kad i vrac Simon sa ciljem da spreci zla tog carobnjaka. Nakon uspešne borbe sa njim, kažu ti istoricari, Apostol Petar preuzima rimsku biskupiju kojom vlada sve do Neronovih progona hrišcana 68. godine kada je, navodno, razapet naopacke na krst na Vatikanskom brdu. To je osnovna postavka price koju katolicki autori uvek brane. Nekih od njih kažu da ta uopštena prica spada u istorijske dogaðaje koji se najlakše mogu dokazati. Da li je stvarno tako? Ostaje cinjenica da mnogi crkveni spisatelji drugog veka, meðu kojima je i Justin Mucenik, pružaju informacije kojima u potpunosti negiraju navodno biskupovanje Apostola Petra u Rimu. To priznaju skoro svi teolozi, osim konzervativnih katolika (Enciklopedija Biblika, kol. 4554). Ali još važnije od toga je cinjenica da novozavetni zapisi o Istinitoj Crkvi Božjoj apsolutno pobijaju tu rimokatolicku tvrdnju. Vreme je da svet otvori oci i uvidi istinu koja se jasno otkriva u Reci Božjoj. Apostol Petar nikada nije služio kao rimski biskup!

Šta uci Biblija?

Deset kljucnih dokaza u Novom Zavetu u potpunosti opovrgava tvrdnju da se Petar nalazio u Rimu u periodu od vladavine cara Klaudija do cara Nerona. Biblijske stavke govore same od sebe. Svaka od njih je
sama po sebi dovoljan dokaz o komicnosti katolicke tvrdnje. Zapazite šta nam Bog kaže pošto samo ta istina ima završnu rec!

Prvi dokaz: Treba uzeti u obzir zadatak koji je Hristos poverio Apostolu Petru, što neretko izaziva stid kod Katolika zato što je Hristos naložio Petru da postane glavni propovednik Jevanðelja obrezanima (Jevrejima), a ne neobrezanim neznabošcima: "... nego, naprotiv, kad su videli da je meni povereno evanðelje za neobrezane kao Petru za obrezane − jer onaj koji je osposobio Petra za apostolstvo meðu obrezanima osposobio je i mene za neznabošce (u Carnicevom prevodu "mnogobošce")" (Galatima 2:7−. Ovaj stih sadrži najjasniji moguci jezik. Pavle je dobio zadatak od Hrista da bude glavni Apostol neznabošcima (nejevrejima), a ne Petar. Uostalom ko je napisao poslanicu Rimljanima? Svakako ne Petar: "I kad su poznali blagodat (to jest dar službe) koja mi je dana, Jakov, i Kifa (Petar), i Jovan, koji su važili kao stubovi, dadoše meni i Varnavi desnice u znak zajednice,
da mi idemo k mnogobošcima (neznabošcima, odnosno nejevrejima), a oni k obrezanju (Jevrejima)" (Galatima 2:9). Pavle zatim spominje svoju specijalnu apostolsku službu meðu neznabošcima (nejevrejima) u Drugoj Timoteju 1:11: "... za koje sam postavljen kao propovednik, i
apostol, i ucitelj" (ucitelj neznabožaca). Timotej, koga je Pavle
poducavao i postavio za propovednika, radio je u neznabožackoj sredini! Novi Zavet nigde ne naziva Petar Apostolom neznabožaca, što ga je automatski onemogucilo da ode u Rim i postane poglavar jedne neznabožacke (nejevrejske) zajednice.

Drugi dokaz: Pavle je specificno naglasio neznabožackim Rimljanima da je on odabran da bude njihov Apostol, a ne Petar: "da budem služitelj Hrista Isusa za mnogobošce (neznabošce), koji vrši svetu službu evanðelja Božijeg, da mnogobošci kao prinos budu ugodni, osveceni Duhom Svetim" (Rimljanima 15:16). Veoma jasne reci! Pavle je u toj stvari dobio direktnu naredbu od Hrista. Cak i kaže u poslanici Rimljanima 15:18 da ga je Hristos odabrao "da bi mnogobošce doveo do poslušnosti, recju ili delom".

Apostol Pavle − osnivac jedine istinite Crkve u Rimu

Treci dokaz: Sam Pavle nam kaže da je on (a ne Petar) nameravao da zvanicno osnuje rimsku Crkvu: "Želim, naime, da vas vidim, da vam udelim kakav duhovni dar za vaše ucvršcenje" (Rimljanima 1:11).Zapanjujuce! Rimska Crkva nije bila zvanicno utvrðena cak ni u 55− oj ili 56−oj godine naše ere kada je napisana ta poslanica. Katolici meðutim traže da poverujemo da je Petar zvanicno osnovao Crkvu u Rimu u vreme cara Klaudija, desetak godina pre nego što je napisana poslanica Rimljanima. Besmisleno! Naravno, shvatili ste da Katolicku Crkvu nisu osnovali ni Petar ni Pavle, ali priloženi dokazi ilustruju potpunu nemogucnost bilo kakve veze izmeðu Apostola Petra i neke rimske Crkve.

Cetvrti dokaz: Nalazimo da Pavle ne samo da je želeo da osnuje Crkvu u Rimu, vec izražajno govori o svojoj praksi da nikada ne gradi na tuðem temelju: "Ali sam pri tom smatrao za cast da ne objavljujem evanðelje onde gde je Hristos vec poznat, da ne bih zidao na tuðem temelju" (Rimljanima 15:20). Da je Petar "osnovao" rimsku Crkvu desetak godina pre ove izjave Apostola Pavla bila bi to prava uvreda za Apostola Petra! Vec sama ova izjava je dokaz da Petar nikada nije boravio u Rimu pre tog vremena s ciljem da "osnuje" bilo koju crkvu.`

Petar nije u Rimu

Peti dokaz: Na kraju svoje poslanice Rimljanima Pavle pozdravlja − ni manje ni više − 28 pojedinaca, ali ni jednom jedinom recju ne spominje Petra. Pogledajte poslanicu Rimljanima, glava 16! Procitajte celo poglavlje! Ne zaboravite da Pavle upucuje pozdrave tim ljudima 55. ili 56. godine naše ere. Zašto ne spominje Petra? Zato što Petar jednostavno nije živeo u Rimu!

Šesti dokaz: Cetiri godine nakon što je napisao poslanicu Rimljanima,

Pavla odvode u Rim kao zatocenika sa namerom da ga izvedu na sud pred Cezara. Kada je hrišcanska zajednica u Rimu cula za Pavlov dolazak u Rim, svi su došli da se vide sa njim: "Odande nam braca (iz Rima), cuvši za naš dolazak, izaðoše u susret..." (Dela apostolska 28:15). Opet ni reci o tome da se Petar nalazio meðu tamošnjim hrišcanima! Bilo bi neobicno da se Petar tada nalazio u Rimu zato što u svojoj naraciji Dela apostolskih Luka neizostavno spominje važna imena Apostola u svim dogaðajima. On ne kaže ništa o susretu Petra i



Pavla kada je Pavle stigao u Rim. Zašto? Zato što Petra nije bilo u Rimu!

Sedmi dokaz: Prvo što je Pavle ucinio kada je konacno stigao u Rim bilo je da sazove "judejske prvake" (jevrejske starešine) kojima je "izlagao o carstvu Božijem" (Dela apostolska 28:17, 23). Zapanjujuce je što su vodece jevrejske starešine veoma malo znale cak i o osnovnim Hristovim ucenjima. Znali su samo "za ovu sektu − da se svuda protiv nje govori" (22. stih). Tada im je Pavle objasnio temeljna Hristova ucenja o Carstvu Božjem. Neki su poverovali, vecina nije. Šta to znaci? Ako je Petar, i sam veliki pristalica Jevreja, stalno propovedao u Rimu cetrnaest dugih godina pre Pavlovog dolaska u taj grad i ako se tada još uvek nalazio u Rimu − da li su jevrejski poglavari u Rimu mogli da budu toliko neinformisani cak i o temeljnim hrišcanskim istinama? Eto još jednog jasnog dokaza da Petar nije bio u Rimu u periodu pre 59. godine naše ere. Ni spomena o Petru u Pavlovim poslanicama

Osmi dokaz: Nakon što su ga jevrejske starešine odbacile, Pavle je ostao još dve godine u svojoj iznajmljenoj kuci u Rimu. U tom periodu je napisao poslanice Efescima, Filipljanima, Kološanima, Filemonu i Jevrejima u kojima spominje pojednice koji su u tom periodu živeli u Rimu. Od Petra ni traga ni glasa u tim poslanicama! Razlog je sasvimocigledan: Apostol obrezanih nije mogao da bude u Rimu!

Deveti dokaz: Pavle je osloboðen nakon isteka dvogodišnje robije, ali je cetiri godina kasnije (oko 65. godine naše ere) ponovo poslat u Rim
kao zatvorenik. Ovoga puta je morao da se pojavi pred Cezarom kada su ga osudili na smrt. Pavle nadugacko opisuje ta zbivanja u Drugoj poslanici Timoteju. Obratite pažnju šta kaže u vezi sa tim sudskim procesom u Drugoj Timoteju 4:16: "Prilikom prve moje odbrane niko
nije bio sa mnom, nego me svi (u Rimu) ostaviše; neka im se to ne uracuna". Ako je verovati Katolicima, ovaj stih znaci da je Petar napustio Pavla pošto oni kažu da je Petar u tom periodu vec uveliko prisutan u Rimu! Petar se jednom odrekao Hrista pre nego što se preobratio Bogu! Verovanje da se za vreme suðenja Apostolu Pavlu nalazio u Rimu je neodrživa teza!

Deseti dokaz:

Apostol Pavle nas bez zadrške informiše da Petar nije u Rimu 65. godine naše ere − iako Katolici kažu da jeste. Pavle kaže:

"Samo je Luka kod mene" (Druga Timoteju 4:11). Istina postaje veoma jasna. Pavle je poslao poslanicu u Rim, došao u Rimu i na kraju napisao najmanje šest poslanica iz Rima u kojima ne samo da nikada ne spominje Petra, vec u poslednjem casu kaže: "Samo je Luka kod mene". Samim tim Petar nikada nije postao rimski Biskup!

Gde se nalazio Petar?

Oko 45. godine naše ere nalazimo da je Petar bacen u jerusalimsku tamnicu (Dela apostolska 12:3, 4). Godine 49. i dalje se nalazi u Jerusalimu gde prisustvuje jerusalimskom saboru. Oko 51. godine nalazimo ga u Antiohiji sirijskoj gde ulazi u spor sa Pavlom zato što nije hteo da jede sa nejevrejima. Cudno da "rimski biskup" nije hteo da ima bilo kakve veze s neznabošcima i to 51. godine naše ere!

Kasnije, oko 66. godine naše ere Petar se obreo meðu Jevrejima u gradu Vavilonu (Prva Petrova 5:13). Ne zaboravite da je on bio Apostol obrezanima. Zašto bi onda otišao u Vavilon meðu neobrezane? Buduci da istorija pokazuje da su mnogi Jevreji u Hristovo vreme živeli u oblasti Mesopotamije, kao i u Palestini, nema sumnje da je Petar otišao na Istok (gde se nalazila Mesopotamija), a ne na Zapad gde se nalazio Rim! Možda iz tog razloga teolozi kažu da su Petrovi spisi prilicno zacinjeni aramejskom "aromom" pošto se u Vavilonu govorio aramejski jezik. Otkud istocni aramejski uticaj u Petrovim poslanicama? Naravno, otuda što se on navikao na istocnjackidijalekat. U vreme za koje Katolici misle da se Petar nalazio u Rimu, Biblija jasno pokazuje da je bio na drugim lokacijama. Ovih nekoliko dokaza su dovoljni i zakljucni. Ako obratimo pažnju na same Božje reci, nema potrebe da bilo ko bude obmanut. Petar nikada nije bio rimski biskup!

Apostol Pavle − osnivac jedine istinite Crkve u Rimu

Treci
dokaz: Sam Pavle nam kaže da je on (a ne Petar) nameravao da zvanicno
osnuje rimsku Crkvu: "Želim, naime, da vas vidim, da vam udelim kakav
duhovni dar za vaše ucvršcenje" (Rimljanima 1:11).Zapanjujuce! Rimska
Crkva nije bila zvanicno utvrðena cak ni u 55− oj ili 56−oj godine naše
ere kada je napisana ta poslanica. Katolici meðutim traže da poverujemo
da je Petar zvanicno osnovao Crkvu u Rimu u vreme cara Klaudija,
desetak godina pre nego što je napisana poslanica Rimljanima.
Besmisleno! Naravno, shvatili ste da Katolicku Crkvu nisu osnovali ni
Petar ni Pavle, ali priloženi dokazi ilustruju potpunu nemogucnost bilo
kakve veze izmeðu Apostola Petra i neke rimske Crkve.

Ne bih da se previše mešam u vašu diskusiju, ali ovo je malo nategnuto mišljenje.

Gde je Pavle osnivač Crkve u Rimu, kada on tamo nije bio u vreme pisanja poslanice? Drugo-podela je bilo verovatno iz razloga što su neki jevreji, prema Klaudijevoj naredbi, morali napustiti Rim (49, ako se ne varam), među kojima su bili i hrišćani, ali kada su se kasnije vratili, na delu su zatekli samo hrišćane paganskog porekla, te otuda razni teološko sporovi među njima, u tolikoj meri da je Pavle napisao čitavu poslanicu vernicima u Rimu (koji su, usput, bili jevrejskog i paganskog porekla).

Dakle-ne podržavam ideju da je Petar ta stena o kojoj je Isus pričao, ali ne vidim ni kako ovaj argument kojeg si ostavio može imati neku težinu da stvarno Petar nije stena.

Nemoj ILIJA opet tu smiješnu knjigu citirati jer ću se odvaliti od smijeha... dakle Pavao kani osnovati općinu u Rimu koja u to vrijeme ne postoji? Koja je onda to zajednička vjera - njegova i njihova (Rim 1,12)? Poganstvo?

cak i da je ta knjiga i smijesna i cak i onda, knjiga povjesti koja stoji pred covjecanstvom jasno ukazuje na paganstvo u katolickoj crkvi....a ako ti je bas jako smjesno,zagrcnut ces se ako budes proucio kako i nakoj nacin je katolicka crkva sirila tzv pravu vjeru....da ti ne bih navodio detalje-bice da je ovo dovoljno....a pisao sam dovoljno o toj uobrazilji da je Petar stjena i ostalim nebulozama...no dolazi Onaj na kom stoje svi zakoni i sva prorostva ,Onaj na kom je sazidana prava i istinska crkva....pa ce suditi po pravdi....