Aladin je napisao/la: Mila, ne govorim o seksualnoj privlačnosti, već o nečemu sasvim drugom.
Pročitaj opis najlepšeg čoveka koji je ikada hodao zemljom pa ćeš možda razumeti. Isaija 53.
Tako je izrastao pred njim kao mladica, kao korijen iz suhe zemlje. Nema obličja
na njemu, nema ljepote, da bismo ga gledali, i nema izgleda, da bismo našli
ugodnosti na njemu.
Prezren je bio, posljednji od ljudi, čovjek bolova, vičan patnjama, kao jedan,
od koga čovjek zaklanja lice svoje, tako je bio prezren, i nijesmo ga cijenili.
Vidiš, zemaljski prirodan čovek žudi za drugom lepotom, ali da bi se iznad svega cenila lepota Duha i karaktera, za to je potrebno biti nanovorođen.
A što se tiče Pesme nad pesmama, tu se prirodnim stvarima pokazuje tajna ljubavi između Hrista i njegove Neveste! Nije uopšte akcenat na telesnom.
Za ovo stihove o Kristu vjerujem da se odnosi na njega na križu kad je bio sav izobličen od silnih udaraca, a ne da je on bio ružan inače. Nama kršćanima naravno da je na prvom mjestu duhovna ljepota i da kršćanin nema što raditi u jarmu s nevjernikom. Dakle, to je jasno. Ali ono što sam htjela ovime reći jest da ne biramo između tjelesne i duhovne ljepote kao između crnog i bijelog. Bog je stvorio kako duh, tako i dušu i tijelo. I mi imamo blagoslov u Kristu na sva tri područja. Što s tim želim reći je da nije za brak važno samo da je ona druga osoba duhovna jer što ako se kao osobe ne slažete (duševno) što ako ti je ta osoba fizički odbojna? Ne možemo sad ući u superduhovnost i reći kako to nema nikakve veze. Ja se nikad ne bih mogla poljubiti s osobom koja me odbija. Pjesma nad pjesmama se može gledati kao Krist-crkva, ali se može gledati i kao i dvije osobe; i jedno i drugo je teološki ispravno. Nije sve što je tijelo zlo! Bog je stvorio materijalni svijet, stvorio tijelo, rekao da je dobro, otkupio to tijelo na križu i na kraju će ga proslaviti. Naravno kad kažem da mi se osoba mora sviđati to ne znači da on mora biti mister svijeta, niti da on mora biti lijep, već da on treba biti lijep meni. Sexualnost isto nije zla sama po sebi, zla je požuda i krivo korištenje sexualnosti - to valjda znamo
Ono što se događa ponekad u crkvama, čula sam a imala i prilike vidjeti jest ovo: dođe netko i izprorokuje ti da Bog hoće da se udaš za tog i tog tipa. I ženi muka (vrijedi i obrat), ali eto želi biti poslušna Bogu i muči se i muči, ali ipak prihvati i na kraju si uništi život i napravi i sebi i toj osobi patnju. Zašto? Jer joj je Bog navodno rekao! E, nije Bog rekao. Bog je ljubav i neće te siliti u brak bez ljubavi, ako si u Božjoj volji imat ćeš mir, svjedočanstvo u vlastitom duhu, želju u srcu itd itd. Čula sam za slučajeve kad su dvoje mladih došli do pastora i rekli da će se vjenčati. Pita on njih zašto, a oni odgovore: prorokovano nam je. Pastor ih pita: jel se vi volite, želite? Oni kažu: pa nije to važno, važna je Božja volja. I pastor na to kaže: Ja vas neću vjenčati! I oni kasnije nađu sebi druge osobe i budu sretni.
Ljudi koji misle kako ništa nije važno samo da je osoba duhovna znaju nastradati u takvim situacijama. Zamisli brak bez ljubavi, strasti, zaljubljenosti, želje jednog za drugim - pakao!
To ne znači da ćemo tražiti partnera po tijelu, u požudi i strasti, već da će nas spojiti Bog, ali ako Bog spaja (ovo sad želim naglasiti) onda osoba koja svim srcem želi Božju volju njoj će se to i sviđati. Konačno i u svijetu ljudi se zaljube u osobe ne baš lijepog izgleda i kad nekog voliš i mane ti njegove budu slatke kako tek ti se onda ne bi svidjela osoba od Boga dana. Pa blagoslov je naći ženu/muža, a blagoslov nije da kad pogledaš da ti se smuči u želucu.