Eristicni krscani

Prepoznavanje i razlikovanje eristicnih i egzinstencijalnih krscana.
Mislite li da u nase vrijeme su u prednosti eristicni krscani nad egzinstencijalnim?

možda ne bi bilo naodmet objasniti pojam eritizma, da bi sudionici lakše shvatili pitanje. eritizam je u osnovi vještina raspravljanja, polemika i sl.

na neki način forum je eristični medij. obrana vjerovanja i sposobnost jasnog izlaganja dokrine dio je kršćanske duhovnosti. Pavao je znao baratati Pismom, pobijati protivnike, ali u svakom slučaju to mu nije bio cilj sam po sebi. rasprava je uvijek imala cilj da sugovornike dovede do istine u Kristu. s druge strane, nije bio samo teoretičar, nego i praktičar.

osobno mi se čini da je danas veći naglasak stavljen na teoriju, nego na praksu.

stranac je napisao/la:

možda ne bi bilo naodmet objasniti pojam eritizma, da bi sudionici lakše shvatili pitanje. eritizam je u osnovi vještina raspravljanja, polemika i sl.

na neki način forum je eristični medij. obrana vjerovanja i sposobnost jasnog izlaganja dokrine dio je kršćanske duhovnosti. Pavao je znao baratati Pismom, pobijati protivnike, ali u svakom slučaju to mu nije bio cilj sam po sebi. rasprava je uvijek imala cilj da sugovornike dovede do istine u Kristu. s druge strane, nije bio samo teoretičar, nego i praktičar.

osobno mi se čini da je danas veći naglasak stavljen na teoriju, nego na praksu.

Kako možemo mi biti svjedoci - "svemu tome"- Lk 24,48?

Možemo biti svjedoci samo poznavajući Krista i, poznavajući Krista, također poznavajući Boga. Ali poznavati Krista uključuje zacijelo jednu praktičnu intelektualnu dimenziju – naučiti ono što doznajemo od Krista – ali je to uvijek mnogo više no jedan umni proces ubjeđivanja u disputacijama bilo legalističnim ili nelegalističnim:

to je egzistencijalni proces, proces otvaranja mene sama, moje preobrazbe Kristovom prisutnošću i snagom, - preobražavamo se u to isto obličje iz slave u slavu.. i tako je ujedno proces otvaranja svim drugima koji moraju biti Kristovo tijelo.

Na taj način, očito je da poznavati Krista, kao intelektualni i prije svega egzistencijalni proces, je proces koji nas čini svjedocima žrtve žrtvovanjem.

Drugim riječima, možemo biti svjedoci samo ako Krista poznajemo izravno a ne preko drugih, ako ga upoznamo u vlastitom životu, ako se osobno susretnemo s njim. Susrećući ga stvarno u svome vjerskom životu postajemo svjedoci i možemo tako pridonijeti novosti svijeta, vječnom životu, za razliku od onih erističnih - koji nisu preobraženi te je razum postao sluga stare grijehovne naravi koja se zadovoljava dokazivanjem primjenom trikova vještine koja stvara privid novosti života te nanosi štetu Kristovoj žrtvi…

stranac je napisao/la:

možda ne bi bilo naodmet objasniti pojam eritizma, da bi sudionici lakše shvatili pitanje. eritizam je u osnovi vještina raspravljanja, polemika i sl.

na neki način forum je eristični medij. obrana vjerovanja i sposobnost jasnog izlaganja dokrine dio je kršćanske duhovnosti. Pavao je znao baratati Pismom, pobijati protivnike, ali u svakom slučaju to mu nije bio cilj sam po sebi. rasprava je uvijek imala cilj da sugovornike dovede do istine u Kristu. s druge strane, nije bio samo teoretičar, nego i praktičar.

osobno mi se čini da je danas veći naglasak stavljen na teoriju, nego na praksu.

U potpunosti se slažem sa tobom. Jako je teško doći na forum koji služi da bi svako izneo svoje mišljenje i razgovarao o tome da ne bude eritističan.Zašto? Pa ako nije zbog toga došao onda ne znam zbog čega je tu.Svako promiče ono što veruje i služi se argumentima.Čak i oni koji se zalažu za neko ne raspravljanje, ili ne suprostavljanje, čine upravo to sa onima koji se ne slažu sa njima. Svakako u nekom životu van foruma je poterbno da reči koje govorimo ovde žive u praksi, no gotovo je nemoguće to dokazati osim ako se lično ne upozamo i provedemo neko vreme zajedno.Tek tada bi mogli da kažemo za nekog da živi samo u rečima.No primetio sam preveliku količino prebacivanja i optuživanja po forumima iako se i ne poznajemo, mislim pritom na ličnoj osnovi ti si takav ili ovakav, u direktnom ili indirektnom obraćanju, stoga dali bi i to mogli nazvati erističnim ponašanjem? Lično verujem da bi trebali baš tako ga nazvati, verujem da svako u sebi poseduje kapacitet za takvo ponašanje i da ga sprovodi u delo, neko ga iznosi direktno a neko indirektno ali ne postoji osoba koja se ne ponaša tako, i svako kaže da on nije takav mogli bi ga nazvati licemerom jer samo izjavom da on nije takav se upušta u raspravu koja pokazuje da on ili ona baš poseduju to u sebi. I naj otvorenija ideja ima svoje protivnike ili pak one sa kojima se ne slaže, samim tim ta ideja ma koliko tvrdila za sebe da je otvorena kada se susretne sa neistomišljenicima suočava se sa problemom, pokušava ubediti, raspravljati i dokazivati da je otvorena za svakog, to je malo čudno ali je istina.
Ako ćemo iskreno Hrist je bio takav u razgovoru sa farisejima zar ne? Apostol Pavle sa judejima. Apostoli na saboru u Jerusalimu su imali debate. To je po meni normalno i prirodno, sve drugo bi mi bila diktatura koja vodi u jednoumlje, ali ne u jedan um sa Hristom,
No današnje vreme dovdi taj neprijatan problem, trebamo se udružiti u političkom i religioznom smislu, i takva vrsta ponašanja nije dobrodošla jer narušava mir i sigurnost ka kojoj svi teže.Dakako to je dobra ideja ali po koju cenu?
Tako da verujem da svako ima pravo da kaže šta misli to uopšte nije problem, no imam jedan problem sa egsistencijanom filozofijom.Da pojasnim:
U središtu zanimanja egzistencijalne filozofije nalazi se čovjek, pojedinac, njegova sloboda, njegovo samoostvarenje. Ali problem je u tome što se u središtu Hrišćana nalazi Bog i Njegova reč, i tu neizbežno dolazi do konflikta jer čovek treba da se prilagođava reči( Naravno ako govorimo o Hrišćanima, ne Hrišćani nemaju tu obavezu) , jer u suprotnom dolazimo do problema da odstupamo od reči zbog nekakvog mira koji očekuje od nas da odstupimo od onoga što verujemo. Ako gledamo unutar samog Hrišćanstva koje danas možemo videti, imamo grupu vernika koji žive u jedinstvu jer je Gospod to izmolio, nasuprot organizovanoj religiji koja je izdeljena i pokušava da nekako pomiri te razlike.Tu se tu stvara još dublji problem jer organizacija tvrdi da ona poseduje biblijsku istinu i telo Hristovo to isto tvrdi i te razlike koje su među njima se mogu rešiti na dva načina:
1.Organizovana religija snagom većine odstrani svaki glas.
2.Vernici pritisnuti sa svih strana podrže tu ideju.

Tako dobijamo puni zamah te ideje i imamo egsistencijanu situaciju jer smo istrebili sve ne egzistencijalne. Malo čudno zvuči kada se predstavi na ovaj način, da ideja koja treba da se pobrine da svako ima svoje mesto počne da vrši represiju na druge.
No lično verujem da bi jedna kompletna osoba trebala da ima pomalo od oboje i onda je to kako treba. Na koji način je to moguće, pa iznositi šta veruješ i ne vršiti fizički pritisak na drugog da se pokori.Šta mislim pod fizičkim pritiskom, u realnom svetu maltretiranje i isključivanje ljudi iz okruženja, a u virtuelnom kroz drugačije mere odstranjivanja. Tako dobijamo pravi egzistencijalizam i Hrišćane koji imaju i jedno i drugo u sebi. Sve se završi na rečima i debatama, bez mržnje, nerviranja ili progonstva.
To me dovodi do apsurdnosti ove teme, sama podela na dve strane je nemoguća i podseća me na bajku iza koje se krije nešto sasvim drugo, nimalo bajkovito.