Subota vs. Nedjelja

<BLOCKQUOTE>
<BLOCKQUOTE>
Dragi brate Laodikejac i brate Cubela od svecenstva kraljevskog, dolazim od zidovstva, kao i brat Jakovljev..Molim , svladajmo strasti apologiziranja - dovrsimo svako svoje nepotpuno razapinjanje svojeg ja.Zar Pavao nije mogao u Ateni nadjacati diskusijom , disputacijom svakog forumasa?Njemu je stalo proslaviti Krista razapeta.Svaki krscanin od sudionika krscanskih foruma, dosao iz poganstva ili zidovstva moze odbaciti svoje dominacijske zablude po svjedocanstvu Duha prorostva .Pomognimo jedni drugima to uciniti i jos se vise ujediniti u Kristu uceci se Duhom Svetim sljedjenjem Isusa.Najvise bi se trebali radovati Isusovoj sadasnjoj sluzbi na nebesima svakodnevnim slavljem uskrsa i svetiti se ocekujuci Njegov dolazak - da cemo jednom fizicki biti sa Kristom ako ustrajemo u svetosti Bozjoj.Ali prije - da prodjemo kroz suoblicavanje Kristovoj smrti, da bi nadalje mogli rasti kao Pavao - tezeci nebeskom zvanju.U Kristu Isusu nema ni pogana ni zidova itd. samo ucenici Kristovi...Pokazimo ljubav da svijet vidi da smo Njegovi ucenici..Nalazim vise korisnim u apologiziranju blagost darova Duha u rodovima Duha.Jednoga dana, htio bih vas sve vidjeti.Ali, prije da se savjetujemo u misionskom radu...Ocekujmo Kristov dolazak, svetkujmo Uskrs i Bozic Duhom Svetim, dakle ne idolski , iluzorno , potrosacki u cemu se zlorabe krscanski simboli, izoblicava folklorno krscansko iskustvo "europeizacijom"- ubacuje urbana otudjenost od Boga krscanske idile - po poganskoj ili judaistickoj paradigmi, vec kao sto se Krist nama raduje da tu radost odrazavamo svaki dan da se Njegova radost ispuni u nama..Ako i sagrijesimo u apologiziranju ili isticanju nedjelje i subote da nam Krist oprosti..i pouci nas ponovo o Zakonu i Njegovoj zapovijesti da ljubimo jedni druge ljubavlju kojom nas On danas ljub oslobadjajuci nas od nemilosrdnosti iluzije socijalizma i kapitalizma, od drustva bez Boga.
Imamo veliku sansu propovijedati odgovornost politicara prema dusama koje umiru bez Boga.Oni su krivi sto su milijuni ljudi u bijedi.Njihova je krivica sto su se odvojili od Boga.Vratimo ih Bogu..U dijalogu religija najveci je problem uklanjanje siromastva.

.Vas Abraham, a inace Jakov
PS
Dopada mi se Cubelina analiza dominacijskih nastranosti..



<BLOCKQUOTE>

laodikejac je napisao/la:

http://www.svetlostistine.com/Knjige/BiblijaAntic/12.htm

</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Zadnja promjena: ; uto 19 pro 2006, 16:36; ukupno mijenjano 2 put/a.

Ja Cubela,cekaj malo,Purim mora proci,onda cu ti skinuti maske,a lako tebi ti nas gledas sve iz Paradisa.U konstruktivnoj polemici nema osobnih vrijedjanja,nego postivanja misljenja sugovornika,na pribliznioj razini ako ne na istoj.Nije zivot ni vjera crno bjela, ima njeznih nijansi.Makar i moja rodjena sestra ima pravo izbora na svoje uvjerenje,svoju poboznost,ona je jedinka pred Bogom,a ja ju volim zato sto je moja sestra.I tebe Cubela volimo na ovom forumu- vidi kako ti Noemi njezno se ispricava,primi nase isprike i ostani sa nama a tonove cemo ujednaciti,jer imamo jedini cilj biti vojnici Isusa Krista.

"Sklapam zavjet vječan između sebe i tebe i potomstva tvojega, kroz sve naraštaje, i bit cu Bog tebi i potomcima tvojim.
Tebi i potomstvu tvojemu dat ću zemlju, u kojoj sad prebivaš kao tudinac, svu zemlju kanaansku, u vječni posjed, a ja cu biti Bog njihov.
A ovo je zavjet moj moj izmedu mene i vas i potomstva tvojega sto ćete ga držati: sve musko kod vas ima se obrezivati" (Postanak 17, 7.8.10)"

Dali je ovdje Prorok pogrešio? Dali Bog nije održao svoje obečanje, ne drži do svoje rijeci? Jer sva tri Proročanstva(obečanja) nisu se ispunila. Nisu se ispunila (bili su ovjetno data) zato što su potomci Abrahama, to jeste Izraelci bili neposlušni. Bolje rećeno ta tri obečanja nisu se mogli doslovno ispuniti, Bog je ih morao na potpuno novi, nepredviđen naćin realizirati, da bi održao svoju rijeć: U Otkrivenju 7,4-8 vidi Ivan 144.000 zapečačeni , iz svakog plemena 12.000- toje duhovni Izrael. Zemla koju će odkupljeni nasljediti, nije Palestina, nego nova zemlja i obrezanje sto ih istice nije tjelesno vec obrezanje srca (Rimljanima 2,29).
Subota je data prija Abrahama i židova i nije data uvjetno kao zapovjed obrezanja koja je bila vanjski znak saveza između Boga i zemaljskog Izraela. Subota pripada moralnom Zakonu koji regulise odnos između Boga i covjeka i izmedu covjeka i njegovi bližnjih. I nije ukinuta kroz Novi Zavjet. Otome da nije Zakon (10 Zapovjedi) odnosno Subota ukinuta vec je u Forumu dato dosta argumeneta, da nebi ponove ponavljo.
O Zakonu i Zakonima u vrijeme Izraela vidite Internet stranicu što je postavio Laudikejac (vidi gore).

Ljudi, čini se da ste svi spremni potvrdno odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. MI SVETKUJEMO SEDMI DAN, ZATO ŠTO NAS BOŽJA RIJEČ (BIBLIJA) TAKO UČI?

2. VJERUJETE LI DA NAM JE BOG DAO SVOJU RIJEČ (BIBLIJU), KAO NAJSIGURNIJI I NAJPOUZDANIJI TEMELJ I VODIČ ZA NAŠU VJERU?

3. VJERUJETE LI DA JE BOGU U CILJU DA LJUDIMA NA ŠTO JEDNOSTAVNIJI I ŠTO LAKŠI NAČIN PRIKAŽE SVOJU SPASONOSNU ISTINU?

Odlično! To nam je važno, da imamo ovdje zajednički temelj!

E SADA...

Kao što sam obećao, povremeno ću vam izložiti neke jake znanstvene dokaze o tome koji dan bi bilo u redu svetkovati!
Ali budući da me Cubela izazvao da oborim njegovih 5 točaka, najprije ću to pokušati učiniti.

Cubela, brate i prijatelju!!!

PRIJE SVEGA, moram ti reći da mi je najdublje žao i ispričavam se, ako sam te ičim dosad uvrijedio jer - TO MI NIJE BILA NAMJERA! (također se ispričavam, ako se ikome činilo da sam nekoga napadao, ili što slično...htio bih sa svima ovdje biti prijatelj... )

ZAŠTO SAM JA UOPĆE NA OVOM FORUMU I ZAŠTO SUDJELUJEM U DISKUSIJAMA?
Zato, što je ovo odlična prilika da jedni drugima pomažemo, da jedni druge duhovno hrabrimo i uzdižemo, da izmjenjujemo mišljenja i poučavamo jedni druge.
-ZATO SAM JA NA OVOM KRŠĆANSKOM FORUMU!

NEKA NITKO NE MISLI DA SAM OVDJE ZATO DA BIH SE SVAĐAO ILI NEŠTO DOKAZIVAO... NE!!!
OVDJE SAM ZATO, ŠTO UŽIVAM U VJERSKIM DISKUSIJAMA I U DRUŠTVU VJERNIH LJUDI, KOJI SU ISKRENI I KOJI ŽELE SLUŽITI BOGU!!!!

I SAMO TO JE MOJA MOTIVACIJA ZA TEOLOŠKE DISKUSIJE.

TAKO DA ZNATE.

drago nam je da si sa nama. ostani i dalje!

Dragi Cubela,

Prije svega, molim te vjeruj mi da sam iskren u traženju pravog puta, Božjeg puta za svoj život i da nemam ništa protiv svoje braće katolika ili bilo kojih drugih koji svetkuju nedjelju...

Razlog zbog kojega ću sada iznijeti ove argumente je samo jedan: DA VAS POTAKNEM NA ISRENO I OTVORENO RAZMATRANJE ISTINE O DANU KOJEGA JE BOG NAREDIO DA GA TREBA SVETKOVATI.

Stoga molim sve koji svetkuju nedjelju, da čitaju ove moje postove BEZ PREDRASUDA, otvorena uma, te da prihvate sve ono što je neupitno i istinito, a odbace, te i MENE SAMOGA OBAVIJESTE o onome što je u ovim mojim postovima neistinito, suprotno Božjoj Riječi i laž.

Molim se za svakoga tko iskreno traži Boga...

Zadnja promjena: Krizostom; čet 21 pro 2006, 15:56; ukupno mijenjano 1 put.

Cubela, danas ti šaljem one navode katoličkih autoriteta, koje si me tražio (ima ih puno, poslat ću ih u posebnom postu).

U jednom prijašnjem postu si napisao, citiram:

"običaj svetkovanja nedjelje umjesto subote nametnut je zakonima crkvenih i svjetovnih vlasti i tako došao do naših dana. To je jedini razlog što većina kršćana, i ne znajući, umjesto Kristovog sedmog dana-subote, svetkuju prvi dan-nedjelju.», a odmah prije ovoga si napisao da je ovo učenje koje se «udomaćilo među adventistima".

Međutim, izgleda da se ovo učenje (da je subotu u nedjelju promijenila Katolička Crkva, a ne Biblija) «udomaćilo» među samim katoličkim autoritetima! Molim te, pročitaj navode i razmišljaj o tome. A ja ću ti dati i teološko i povijesno obrazloženje...

Istina, danas se sve više u katoličkim krugovima pokušavaju stručnim radovima ove izjave opovrgnuti – dakle, katolici pokušavaju dokazati da ipak u Bibliji postoje neki tekstovi, na osnovu kojih bismo mogli zaključiti da se više ne treba svetkovati subota, nego nedjelja.

Zadnja promjena: Krizostom; čet 21 pro 2006, 16:12; ukupno mijenjano 2 put/a.

Thomas Aquinas, Summa Theologica, 1947., II, Q. 122 članak br. 4, str. 1702.
“U Novom zakonu štovanje dana Gospodnjeg zauzelo je mjesto štovanja subote ne na temelju zapovijedi, već na temelju crkvene uredbe i običaja kršćanskog puka.”

James Cardinal Gibbons, The Faith of our Fathers, 88th ed., str. 89.
«Možete čitati Bibliju od Postanka do Otkrivenja, i nećete naći ni jedan jedini redak koji ovlašćuje posvećenje nedjelje. Pisma nam nameću religiozno svetkovanje subote, dana kojega mi nikada nismo posvetili.»

Stephen Keenan, A Doctrinal Catechism 3rd ed., str. 174.
Pitanje: «Imate li bilo koji drugi način da dokažete da Crkva ima moć da ustanovi praznike po naredbi?»
Odgovor: «Kad ona ne bi imala takvu moć, tada ona ne bi mogla učiniti to, u čemu se svi moderni religionari slažu s njom – ne bi mogla svetkovanjem nedjelje, prvog dana u tjednu, zamijeniti svetkovanje subote, sedmog dana, jer za tu promjenu ne postoji biblijski autoritet.»

Vincent J. Kelly, u svojoj disertaciji obranjenoj na Catholic University of America, Forbidden Sunday and Feast-Day Occupations, Catholic University of America Press, 1943., str. 2., kaže:
"Neki teolozi su držali da je Bog direktno odredio nedjelju da bude dan za bogoštovlje u Novom Zavjetu, da je On sam eksplicitno zamijenio subotu nedjeljom. Međutim, ova teorija je danas potpuno napuštena. Današnje generalno stajalište jest da je Bog jednostavno dao svojoj Crkvi vlast da posveti bilo koji dan ili dane koje ona smatra prikladnima da budu sveti. Crkva je odabrala nedjelju, prvi dan tjedna, te tijekom vremena dodala i druge dane koje je posvetila.»

Daniel Ferres, ed., Manual of Christian Doctrine, 1916., str.67.
Pitanje: Kako vi dokazujete da je Crkva imala moć da odredi praznike i svete dane?
«Odgovor: Samim činom mijenjanja subote u nedjelju, kojega su Protestanti dozvolili, te time sami sebi proturječili, striktnim držanjem nedjelje, te prekidanjem s mnogim drugim praznicima, koje je zapovijedila ista Crkva.»


James Cardinal Gibbons, Archbishop of Baltimore (1877-1921), u potpisanom pismu:
Je li subota sedmi dan, prema Bibliji i Deset Zapovijedi? Moj je odgovor: Da. Je li nedjelja prvi dan tjedna i je li Crkva promijenila sedmi dan – subotu – na nedjelju, prvi dan? Moj je odgovor: Da. Je li Krist promijenio taj dan? Moj je odgovor: Ne!»

The Catholic Mirror, official publication of James Cardinal Gibbons, 23. rujna, 1893.
"Katolička Crkva… vrlinom svoga božanskog predstavništva, promijenila je dan sa subote na nedjelju.»

Catholic Virginian, To Tell You the Truth, 3. listopada, 1947., str. 9,
«Nigdje u Bibliji ne nalazimo da su Krist i apostoli nalagali da se dan odmora promijeni sa subote na nedjelju. Imamo Božju zapovijed danu Mojsiju da se svetkuje dan odmora, tj. sedmi dan tjedna, subota. Danas većina kršćana drži nedjelju jer nam je na nju ukazala Crkva (Katolička), ali van Biblije.»

Peter Geiermann, C.S.S.R., The Converts Catechism of Catholic Doctrine, 1957, str. 50.
Pitanje: Koji je dan «šabbat»?
Odgovor: Subota je «šabbat».
Zašto mi držimo nedjelju umjesto subote?
Odgovor: Mi držimo nedjelju umjesto subote, jer je Katolička Crkva prebacila svetost sa subote na nedjelju.»

Martin J. Scott, Things Catholics Are Asked About, 1927., str. 136.
Nigdje u Bibliji ne stoji da se bogoštovlje treba prebaciti sa subote na nedjelju... Sada je Crkva... ustanovila, Božjim autoritetom, nedjelju kao dan za bogoštovlje. Ova ista Crkva, istim božanskim autoritetom, naučavala je doktrinu o Čistilištu puno prije nego što je Biblija uopće postojala. Stoga mi imamo isti autoritet za Čistilište, koji imamo za nedjelju.»

Peter R. Kraemer, Catholic Church Extension Society, 1975., Chicago, Illinois.
"Što se tiče promjene svetkovanja židovske subote na kršćansku nedjelju, htio bih skrenuti vašu pozornost na sljedeće činjenice:
1. Protestanti, koji Bibliju priznaju za jedino pravilo vjere i religije, trebali bi pod svaku cijenu početi svetkovati subotu. Činjenica da ju ne svetkuju, nego baš nasuprot – svetkuju nedjelju – izvrgava ih ruglu u očima svakog razumnog čovjeka.
2. Mi katolici ne prihvaćamo Bibliju za jedino pravilo vjere. Uz Bibliju mi imamo živu Crkvu, autoritet Crkve, kao pravilo koje nas vodi. Mi kažemo da ova Crkva, koju je Krist uspostavio da čovjeka uči i vodi kroz život, ima pravo promijeniti ceremonijalne zakone Starog Zavjeta i stoga mi prihvaćamo njezinu promjenu subote u nedjelju. Mi otvoreno kažemo, da, da, Crkva je donijela ovaj zakon, kao što je donijela i mnoge druge zakone, npr., post petkom, neoženjeno svećenstvo, zakone vezane uz miješane brakove, regulaciju katoličkih brakova i mnoge druge zakone.

Uvijek je nekako smiješno, vidjeti protestantske crkve, kako s propovijedaonice i u svojim propisima, zahtijevaju svetkovanje nedjelje, o čemu nema nikakvoga govora u Bibliji.»


T. Enright, C.S.S.R., s predavanja u Hartfordu, Kansas, 18. veljače,1884.
«Ja sam nekoliko puta ponudio 1.000 dolara svakome tko mi isključivo na osnovu Biblije može dokazati da trebam svetkovati nedjelju. Ne postoji takav zakon u Bibliji. To je isključivo zakon Katoličke Crkve. Biblija kaže: 'Sjeti se da svetkuješ dan subotnji.' Katolička Crkva kaže: 'Ne. Svojom božanskom ovlasti, ja ukidam subotu i zapovijedam vam da svetkujete prvi dan tjedna.' I gle! Cijeli civilizirani svijet klanja se u poniznoj poslušnosti zapovijedi svete Katoličke Crkve.»

Catholic Press, [i]Sydney, Australia, 25. kolovoza 1900.
«Nedjelja je katolička ustanova, i zahtjev da se ona svetkuje može se braniti samo na temelju katoličkih principa? Od početka do kraja Pisma nema nijednog odlomka koji bi opravdao pomjeranje tjednog javnog bogosluženja sa posljednjeg dana u tjednu na prvi.»

Bishop Richard Challoner The Catholic Christian Instructed, 1737.
Pitanje «Nalaže li Sveto Pismo igdje da treba držati nedjelju umjesto subote?»
Odgovor: «Pismo nalaže da slušamo Crkvu (Matej 18:17; Luka 10:16) i da se čvrsto držimo apostolske tradicije (2. Solunjanima 2:15), ali ne spominje posebno tu promjenu dana odmora. Ivan govori o «danu Gospodnjem» (Otkrivenje 1:10), ali nam ne kaže koji je to dan bio u tjednu, a još manje da je taj dan trebalo da zauzme mjesto subote sadržane u zapovijedi; Luka također govori o učenicima koji su se sastajali da lome kruh prvoga dana u tjednu (Djela 20:7), a apostol Pavao (1. Korinćanima 16:2) nalaže Korinćanima da prvoga dana u tjednu prikupe sredstva namijenjena u dobrotvorne svrhe za vjerne u Judeji; ali ni jedan ni drugi nam ne kažu da je taj prvi dan tjedna trebao nadalje biti dan za bogoslužje i kršćanski dan odmora, tako da, uistinu, najveći autoritet koji imamo u tom pogledu jest svjedočanstvo i odredba Crkve.»

Papa Ivan XXIII., [i]Mater et Magistra, prijevod Williama J. Gibbonsa, Paulist Press, 1961., str. 76:
“Katolička crkva je naredila da kršćani tijekom mnogih stoljeća štuju ovaj dan počinka u nedjelju te da istog dana pribivaju euharistijskoj žrtvi.”

John Gilmary Shea, “The Observance of Sunday and Civil Laws for Its Enforcement”, The American Catholica Quarterly Review 8, siječnja 1883., str. 139:
"Nedjelja, kao dan u tjednu odvojen za obvezno javno vršenje bogslužja Svemoćnom Bogu, koji treba posvećivati uzdržavanjem od svakog ropskog rada, trgovine i svjetovnog dokoličenja i pokazivanjem požrtvovnosti, čista je tvorevina Katoličke crkve.”
"Protestantizam koji je odbacio autoritet Crkve nema valjanog opravdanja za svoju teoriju o nedjelji i morao bi logično štovati subotu kao dan odmora.” (Isto, str. 152.)

Zadnja promjena: Justin; čet 21 pro 2006, 18:51; ukupno mijenjano 2 put/a.

Najveći problem koji Rimokatolička crkva ima u vezi nedjelje je taj, da ona pokušava dokazati opravdanost nečega što je učinila u prošlosti. A što je to ona u prošlosti učinila? Naime, Rimokatolička crkva je oduvijek zapovijedala štovanje nedjelje, pozivajući se na autoritet zapovijedi o suboti.

Treba li dokaza? Evo nekih:

Katekizam Katoličke Crkve jasno pokazuje da katolici nedjelji pridavaju svaku važnost i značaj, koji je u Bibliji pripisan suboti:

«Evanđelja izvještavaju o mnogim incidentima, kada je Isus bio optužen za kršenje zakona o suboti. Međutim, Isus nikada nije prestao poštovati svetost tog dana. On je ovome zakonu dao njegovo autentično i autoritativno tumačenje: 'Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.'. Sa suosjećanjem, Krist proglašava subotu danom kada se treba činiti dobro, a ne škoditi drugima, kada se treba spašavati život, a ne ubijati. Subota je dan milostivog Boga i dan kada treba slaviti Boga. 'Sin Čovječji je gospodar čak i od subote.'.»

Catechism of the Catholic Church Second Edition, The Sabbath day, 2173)

«Proslavljanje nedjelje obdržava moralnu zapovijed koja je po samoj čovjekovoj prirodi upisana u čovjekovo srce, da preda Bogu vanjsko, vidljivo, javno i regularno bogoslužje 'kao znak Njegove univerzalne blagonaklonosti prema svima'. Nedjeljno bogoslužje ispunjava moralnu zapovijed Starog Saveza, preuzimajući njegov ritam i duh u tjednom proslavljanju Stvoritelja i Otkupitelja svog naroda.»

Catechism of the Catholic Church Second Edition, The Lord’s Day, 2176)

Baš kao što je Bog 'odmarao na sedmi dan od svega posla kojega je učinio', ljudski život ima također ritam rada i odmora. Institucija Gospodnjeg Dana pomaže nam svima da uživamo adekvatni odmor i dokolicu, kako bismo mogli njegovati i oplemeniti svoje obiteljske, kulturne, društvene i religijske živote.»

Catechism of the Catholic Church,Second Edition, The Sabbath day, 2184)

Ove citate možeš naći na stranici: ]http://www.scborromeo.org/ccc/p3s2c1a3.htm[/size] ili www.christusrex.org/www1/CDHN/comm2.html#SABBATH

]Pogledajmo citat iz enciklike Mater et Magistra (1961.) pape Ivana XXIII.: “Da bi Crkva mogla obraniti dostojanstvo kojim je čovjek obdaren, budući da ga je Bog stvorio i da mu je udahnuo dušu na svoju sliku, ona nikad nije prestala nastojati na tome da svi brižljivo poštuju treću zapovijed: ‘Sjeti se da svetkuješ dan subotni.‘”

John A. McHugh i Charles J. Callan, prijevod Catechism of the Council of Trent for Parish Priests, 1958., str. 404: “‘Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata.’ (Izlazak 20,10). Ove nas riječi uče da na prvom mjestu trebamo izbjegavati sve što nas može spriječiti u štovanju Boga.” Katekizam nastavlja objašnjavati koji su poslovi u svjetlu zapovijedi o suboti zabranjeni i koja djela kršćani trebaju obavljati nedjeljom.

Zašto kažem da je ovo dokazivanje potrebe za štovanjem nedjelje pozivajući se na autoritet zapovijedi o suboti, najveći problem koji Rimokatolička ckrva ima u vezi nedjelje?

Naime, ovo opravdavanje štovanja nedjelje na temelju zapovijedi o suboti, nameće važna TEOLOŠKA pitanja:

1. Kako je moguće tvrditi da je subota “ispunjena i ukinuta u Kristu” (kako i ti sam tvrdiš, a tako tvrde i mnogi katolički stručnjaci, npr. W. Rordorf, Sunday, str. 298.), a ipak istovremeno zapovijedati štovanje nedjelje pozivajući se na tu istu zapovijed o suboti?
   
2. Štoviše, čime se može opravdati da se četvrta zapovijed (treća prema katoličkom računanju) primjenjuje na nedjelju, kad zapovijed zahtijeva svetkovanje sedmog, a ne prvog dana? (C. S. Mosna, svjestan ove dvojbe, u završnim primjedbama u svojoj disertaciji smatra da “bi bilo bolje odreći se traženja opravdanja za nedjeljni počinak u drevnoj uredbi o suboti.” - C. S. Mosna, Storia della Domenica, str. 367., a W. Rordorf u Sunday, str. 289, dijeli isto uvjerenje: “Stoga mi moramo postaviti pitanje zar ne bi možda bilo bolje da se uzdržimo, koliko je to moguće, od utemeljenja svetkovanja nedjelje na zapovijedi o suboti?”)
   

Zadnja promjena: Krizostom; čet 21 pro 2006, 17:13; ukupno mijenjano 2 put/a.

Osim što ovo dokazivanje svetosti nedjelje pozivajući se na biblijsku subotu, nameće važna teološka pitanja, ono je također i s POVIJESNOG stajališta neodrživo:

“U našim izvorima nema nikakvih potvrda da su kršćani do drugog stoljeća obilježavali nedjelju bilo kakvim uzdržavanjem od rada.” W. Rordorf, Sunday, str. 157.

Kristovo uskrsnuće, koje je s vremenom postalo glavni razlog za štovanje nedjelje, u početku se proslavljalo zajedničkim okupljanjem na bogoslužje, a ne cjelodnevnim počinkom. Ovo vidimo na primjeru sljedećeg teksta:

A na dan koji se zove nedjelja, svi koji žive u gradovima ili na selu, skupljaju se zajedno na jednome mjestu... Ali nedjelja je dan u koji imamo svoj zajednički sastanak, jer je to prvi dan u koji je Bog stvorio svijet, načinivši promjenu u tami i materiji, a Isus Krist naš Spasitelj je na isti dan uskrsnuo iz mrtvih.» (Justin, Apologija I, Tjedno bogoslužje kršćana, poglavlje 68)

Povijesno gledano, nedjelja je formalno počela poprimati prve karakteristike dana odmora, tek sa zakonom Konstantina Velikog, 7. 3. 321., koji je naredio svetkovanje Sunčevog dana, nedjelje: «Na časni dan Sunca, neka se gradska uprava i narod koji živi u gradu odmaraju, i neka sve radionice budu zatvorene. Međutim na selu, seljaci koji se bave zemljoradnjom mogu slobodno nastaviti svoje poslove, jer se može dogoditi da neki drugi dan nije toliko pogodan za sjetvu ili za rad u vinogradu; neka se obavljaju takvi poslovi, da ne bi propali blagoslovi koje nam nebo šalje.» (Codex Justinianus, 3,12.1)

Na saboru u Laodiceji (343-381. poslije Krista), prvi put se pokušava jasno i izričito nedjelju obući u ruho subotnje svetosti, zakonskom odredbom da svi kršćani moraju poštivati nedjelju, a u subotu raditi, međutim, ipak se i ovdje ostavlja mjesta za kompromis, jer u 29. kanonu tog sabora stoji da kršćani trebaju u nedjelju počivati 'koliko je to moguće':

«Sabor u Laodiceji, koji je održan krajem 4. stoljeća, zadovoljio se time da odredi da u Gospodnji dan vjernici trebaju apstinirati od rada, što je više moguće.» (Katolička enciklopedija, Sunday - www.newadvent.org/catchen/14335a.htm

Kad je uskrsnuće kasnije postalo najvažniji razlog za štovanje nedjelje, čak ni tada nije bilo pokušaja da se uskrsnuće učini teološkom osnovom za uvođenje potpunog počinka u nedjelju, nego se pozivalo na zapovijed o suboti: npr., Efrem Sirski (oko 350. g. po Kr.) poziva kršćane da počivaju u nedjelju, pozivajući se na zapovijed o suboti: “Zakon nalaže da se dadne počinak robovima i životinjama tako da robovi, sluškinje i radnici mogu prestati raditi.” (Ephraem Syrus, Hymni et sermones, ur. T. J. Lamy, T, 1882., str. 543-544.)

Za onoga tko ne shvaća ovaj rimokatolički povijesni problem, pojasnit ću:

Naime, za Rimokatoličku crkvu, osnova na kojoj počiva njezino opravdavanje svetosti nedjelje, nalazi se u njezinom vjerovanju (a to je samo vjerovanje, i ništa više od toga, jer ne postoji nikakav povijesni dokaz, kao što smo vidjeli) da su Kristovi učenici (apostoli) prvi svetkovali nedjelju, umjesto subote: «Ova praksa kršćanskih sastanaka datira od početaka apostolskog doba.» (Catechism of the Catholic Church, Second Edition, The Lord’s Day, 2178) – jesi li primijetio kako su rimokatolici oprezni po ovom pitanju – nisu napisali u katekizam konkretno, npr. «praksa svetkovanja nedjelje umjesto subote», nego su napisali «praksa kršćanskih sastanaka». Zašto? Zato što samo na temelju povijesnih podataka samo to i možemo zaključiti – to su bili sastanci koji su imali drugu svrhu, nego svetkovanje 'šabata', to je jasno na temelju povijesti! Dakle, s obzirom da «nema nikakvih povijesnih potvrda da su kršćani do drugog stoljeća obilježavali nedjelju bilo kakvim uzdržavanjem od rada» (kako kaže Rordorf u Sunday, str. 157.), ovo vjerovanje Rimokatoličke crkve, na kojemu počiva i cjelokupna njena nauka o svetosti nedjelje – nema nikakvog temelja.

Još 'jedared', al' sada 'na naški': Ako su apostoli doista svetkovali nedjelju (kako tvrdi Rimokatolička crkva), tada je jako čudno što nemamo o tome nikakvih povijesnih dokaza. Ustvari, povijest nam pokazuje da je u prvih nekoliko stoljeća poslije Krista, svrha nedjelje bila – sastajanje proučavanje Biblije i euharistija. U nedjelju su se kršćani sastajali zato, što su vjerovali da je taj dan postao poseban dan, jer je Krist u njega uskrsnuo i jer je toga dana (prvog dana u tjednu) Bog stvorio svjetlost. Da ovo potkrijepim, uzet ću namjerno tvoj navod, koji si napisao u nekom od prethodnih postova: «Justin mučenik (100-165 po.Kr.) piše: 'sastajemo se u dan sunca jer je to prvi dan kada je Bog, promijenivši tamu i tvar, stvorio svijet . U isti je dan Isus Krist, naš spasitelj, ustao od mrtvih'.». Uočavaš li polako, da ovi navodi ne dokazuju da su apostoli prebacili svetost subote na nedjelju, nego prije dokazuju suprotno??? Zaključio bih s jednim od gornjih citata, nadajući se da sada uviđaš kolika je njegova važnost: “U našim izvorima nema nikakvih potvrda da su kršćani do drugog stoljeća obilježavali nedjelju bilo kakvim uzdržavanjem od rada.” W. Rordorf, Sunday, str. 157.

DOISTA BI ZA RIMOKATOLIČKU CRKVU BILO NAJBOLJE (KAKO KAŽU MOSNA I RORDORF), DA PRIZNA KAKO JE I S TEOLOŠKOG I POVIJESNOG GLEDIŠTA, BESMISLENO POKUŠAVATI PREBACITI SVETOST SUBOTE NA NEDJELJU!

Problemi koje sam iznio, doista su ključni problemi svih vjerskih zajednica, koje su prebacile svetost subote na nedjelju!

Zadnja promjena: Justin; čet 21 pro 2006, 18:47; ukupno mijenjano 3 put/a.

ŠTO SE TIČE MOG ODGOVORA NA ONIH 5 TOČAKA:

- Moraš i sam priznati da si samo pod prvu točku naveo biblijski redak (Djela 20:7), za koji ću u idućem postu pokazati da ni u kom smislu ne može dokazati prebacivanje svetosti subote na nedjelju.

- Što se tiče ostalih 4 točaka, one (kao što možda nakon ovog posta i sam počinješ shvaćati) nikako ne mogu dokazati da su apostoli, pa čak ni rani kršćani – promijenili subotu u nedjelju. Navodi Ignacija, «Barnabe», Justina i Didachea, mogu samo pokazati da su neki rani kršćani odbacili svetost biblijske subote i da su se počeli nedjeljom sastajati, proučavati Bibliju i eventualno uzimati Gospodnju večeru. Međutim, povijest nam jasno govori da nikada nisu SVI rani kršćani odbacili biblijsku subotu, a također i da su mnogi vrlo dugo svetkovali zajedno i subotu i nedjelju! Ako ćemo na temelju ovih tvojih navoda i bilo kojih sličnih navoda nekih ranih kršćana po pitanju nedjelje, zaključiti da je Božja volja bila da se svetost subote prebaci na nedjelju – tada smo doista jako slabo informirani. U nekom od idućih postova ću ti dati detaljnije argumente za svaku od te 4 točke.

- Imam još samo jedno pitanje, a njega sam već i ranije postavio: Smatraš li da je Bog htio toliko zakomplicirati pitanje koji dan bi Njegov vjerni narod trebao svetkovati, da je kršćanima nemoguće na temelju Biblije, teološki, a i povijesno, dokazati da je to nedjelja? RECI MI, ZAŠTO ISUS JEDNOSTAVNO NIJE NIGDJE U NOVOM ZAVJETU DAO NIKAKVU ZAPOVIJED O SVETKOVANJU NEDJELJE, UMJESTO SUBOTE, S OBZIROM DA JE SUBOTA ZA ŽIDOVE BILA ITEKAKO POSEBAN DAN? ZAŠTO NIGDJE U BIBLIJI NEMA TAKVE ZAPOVIJEDI NI OD STRANE APOSTOLA?

Toliko za sada, a uskoro ću dati detaljne odgovore na svaku od tvojih 5 točaka, nakon čega ću iznijeti na ovom forumu još neke zanimljive detalje koji pokazuju besmislenost svetkovanja nedjelje umjesto subote, a nakon toga ću se okrenuti k zanimljivijoj, radosnijoj i pozitivnijoj strani cijele priče – POKAZAT ĆU KOJI JE USTVARI ZNAČAJ SUBOTE U BIBLIJI I KAKAV JE STAV SAM ISUS KRIST IMAO PREMA SUBOTI, TE ŠTO SVE SUBOTA DANAS MOŽE PONUDITI VJERNICIMA!!!!!!!!!!!

Dragi Cubela i svi koji ISKRENO TRAGATE ZA BOŽJOM VOLJOM ZA VAŠ ŽIVOT- pozivam vas da ispitate svaku nauku, sve u svjetlosti Božje Riječi – i obećavam vam da ćete naći ono za čim čeznete! Neka vas sve Božji Sveti Duh u tome vodi i blagoslovi!

Zadnja promjena: Krizostom; čet 21 pro 2006, 17:25; ukupno mijenjano 1 put.

Pripremio sam vrlo detaljno objašnjenje Djela 20,7 - dakle, prve točke.
Međutim, stavit ću ga u forum tek sutra, budući da sam se već poprilično raspisao...
Također, neću staviti sve odjednom, jer sam se i po tom pitanju doista raspisao, nego ću sutra staviti samo prvi dio odgovora, prekosutra drugi, a dan poslije toga treći (budući da moj odgovor ima tri dijela).
Nakon toga ću prijeći na objašnjenje druge točke.

(7) U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći. (8 U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka. (9) Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva. (10) Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!" (11) Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. (12) Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni.


Dakle, mnogi kažu da ovaj tekst dokazuje da su već apostoli svetkovali nedjelju, umjesto subote:

F. F. Bruce smatra da je redak u Djelima 20,7 “najstariji nedvojbeni dokaz koji imamo o kršćanskom običaju okupljanja na bogoslužje toga dana”. (F. F. Bruce, Commentary on the Book of the Acts, 1954., str. 407-408.)

P. K. Jewett slično tvrdi da je “ovdje najstariji jasan dokaz o okupljanju kršćana radi bogoslužja prvog dana u tjednu”. (P. K. Jewett, Lord’s Day, str. 61.)

L. Milin kaže: «Ovdje je očito riječ o bogoslužju, jer je rečeno da su se kršćani skupili da lome kruh. Taj izraz označava pričešćivanje, liturgiju, bogosluženje.» (L. Milin, Starozavjetni i novozavjetni moralni zakon, str. 57)



Međutim, ako smo iskreni prema tekstu i kontekstu, moramo obratiti pažnju na sljedeća pitanja:

1. Budući da je to bio večernji sastanak, upućuje li izraz “u prvi dan sedmice” na subotnju ili na nedjeljnu večer? Drugim riječima, računa li Luka dane od večeri do večeri u skladu sa židovskim običajem, ili od ponoći do ponoći prema rimskom običaju? (Prema prvom računanju, večer prije nedjelje smatrala se večeri prvoga dana, a u skladu s ovim potonjim računanjem, večer prvog dana bila je večer nakon nedjelje.)
2. Je li se izraz “lomljenje kruha” već koristio kao ustaljena formula koja isključivo označuje euharistijsko slavlje?
3. Da li se “lomljenje kruha” odvijalo samo prvog dana u tjednu?
4. Je li, u svjetlu konteksta, “lomljenje kruha” koje je Pavao obavio u Troadi bilo dio uobičajenog nedjeljnog slavljenja Gospodnje večere? Možda je to bila zajednička večera koja je bila organizirana za Pavlov ispraćaj? Drugim riječima, je li sastanak u Troadi bio redovan ili izvanredan- možda u povodu apostolovog odlaska?

Zaključci da se ovdje radi o uobičajenom okupljanju na bogoslužje nedjeljom, većinom POČIVAJU NA PRETPOSTAVCI da je 7. redak “USTALJENA FORMULA” koja opisuje UOBIČAJENO VRIJEME (“u prvi dan sedmice”) i NARAV (“da lomimo kruh”) bogoslužja prvih kršćana.
Pokušat ću sada sa što više detalja odgovoriti na prve 3 gornje točke, te time pokazati koji je najvjerojatniji odgovor na pitanje koje je postavljeno u 4. točki.

Dobro si ti nama sve ispiso,daj nam sad vremena citati,a reci da li imas katehizam i sto tamo pise o suboti,i nabroj mi molim te sve denominacije koji slave subotu osim adventista.-Hvala

Dina je napisao/la:

Dobro si ti nama sve ispiso,daj nam sad vremena citati,a reci da li imas katehizam i sto tamo pise o suboti,i nabroj mi molim te sve denominacije koji slave subotu osim adventista.-Hvala

Čula sam da postoje i baptisti sedmog dana koji drže subotu.

Da Feba ima i Baptista koji drže subotu, na ovim našim prostorima ih nema mislim na evropu, ima ih u americi! Postoje i drugi koji drže subotu što me je iznenadilo! Ali otom potom!