Subota vs. Nedjelja

Dragi Dominiče!

Imam samo jednu riječ na sve ovo što si napisao: AMEN!!
Sviđa mi se kako razmišljaš i u potpunosti se s tobom slažem!
Molim te, nemoj misliti da sam legalist, jer prethodnim postom NISAM HTIO REĆI DA TREBAMO PRINAŠATI ŽRTVE KAO I IZRAELCI. Također nisam htio reći da treba "biti formalist" i ne dati cijelo srce Isusu...daleko od toga...

ALI MISLIM DA ZNAM RAZLOG ZBOG KOJEGA ME NE RAZUMIJEŠ - reci mi, zašto su Izraelci u Starom Zavjetu prinosili Bogu žrtve? Te žrtve su imale simboliku, zar ne?
Te žrtve su predstavljale Isusa Krista, koji će umrijeti za njihove grijehe i za grijehe cijelog svijeta! I svakom doista vjernom i pobožnom Izraelcu je to bilo kristalno jasno!
Međutim, Isus Krist je došao na svijet i UMRO. Ta njegova žrtva više nije stvar BUDUĆNOSTI, nego stvar PROŠLOSTI. ZATO mi danas više ne moramo prinositi žrtve!

ALI 10 ZAPOVIJEDI NE MOŽEMO STAVITI NA ISTU RAZINU KAO I OVAJ CEREMONIJALNI ŽIDOVSKI ZAKON!

Mislim da bismo ipak trebali o ovoj temi raspravljati pod rubrikom deset zapovijedi, ili Božji zakon - kako se već zove ta rubrika... Ja ću tamo nastaviti ovu temu uskoro. Trenutno nemam više vremena.

Justin je napisao/la:

ALI 10 ZAPOVIJEDI NE MOŽEMO STAVITI NA ISTU RAZINU KAO I OVAJ CEREMONIJALNI ŽIDOVSKI ZAKON!

Slažem se.

Nedavno sam se učlanio na jednom islamskom forumu pod imenom Joshua, i kako sam objašnjavao jednoj članici Dariji razliku između adventista i pravoslavaca datakao sam se subote, no iznenadio me jedan post od člana zvanog Jahja, evo što on kaže o suboti:

"Joshua, eto, jedan koji ne radi subotom!
Subota je po starom kalendaru bila sedmi dan, neradni dan!
U cemu je svetost subote?
Mislim da se odnosi na ODMOR onima koje drugi opterecuju poslom! Da nije bilo tog dana, izrabljavinaje ljudi i zivotinja bi islo u nedogled!

Kako je doslo da se ne radi nedeljom? Iz inata zidovima koji JESU osudili Isusa!
Cine necovjestva, a to ce ih skupo kostati. Ovo ne kazem bez razloga: pogledajte pazljivije Bibilju, pa cete vidjeti bezbroj puta ponovljene Bozje prijetnje, pa i neupitna stradanja zidova! Samo su oni "narod tvrde sije", i nece se smiriti dok ne dobiju punu cijenu.
Onda su se pojavili muslimani, i uzeli petak, kao poseban dan.
Mozda iz inata zidovima radi Isusa, ali i iz inata prema krscanima, jer ukoliko su zidovi napravili gresku s ponizvanjem Isusa, krscani su uvrijedili Boga izjednacavanjem Isusa s Bogom, ili pak smatranjem Isusa samim Bogom!
U Kur`anu na jednom mjestu stoji da su kaznjeni "oni koji su se ogrijesili o subotu".
Bez obzira kako to ko posmatrao, ja se zaista trudim (a i posao mi ide na ruku) da ne radim subotom.
Ne bih se usudio izazivati Boga, pa cak i ako mi okruzenje kaze da je to drugacije, ja mislim da je IPAK bolje ovako. Nisam se ni o koga ogrijesio, a izbjegavam svaku mogucu gresku (koliko ja mogu i znam, koliko mi i drugi kazu i uvjerim se da je istina!)".

Ima malo predmeta u Sv. Pismu koji proizvode tako puno nerazumijevanja i oprečnosti; predbacivanja, huškanja, neistinosti i sl. – riječ je o nauku o suboti . Da je to odista tako, pokazuje nam i statistički podatak: danas ima preko 9 milijuna kršćana koji svetkuju S. (Adventisti sedmog dana, npr.), osim toga, isti nastoje na sve raspoložive načine uvjeriti ostale kršćane da je njihov nauk jedini ispravan. Izjave poput ovih ('Subota je veliko pitanje kušnje. Ona je crta razdvajanja između vjernog i istinitog, i nevjernog i prijestupnika', Ellen White, Selected Messages, knjiga 3, str.423) zorno nam govore da problem nije za omalovažiti.
Stoga se nije ni čuditi mogućim obraćenicima koji se kolebaju i pitaju: Zašto neki kšćani svetkuju sedmi dan – S., a neki svetkuju prvi dan – N.?
Zašto svi kršćani ne svetkuju isti dan odmora? Odakle dolaze takova različita stajališta kad svi čitaju jedno te isto Sv.pismo? Što je zapravo istina i komu vjerovati, komu se pridružiti?
Ovakva i sl. pitanja su i mene osobno interesirala, dok najzad nisam i ja, milošću Gospodina Isusa Krista, shvatio u čemu je problem – i progledao.

Zadnja promjena: ; pet 09 oľu 2007, 19:27; ukupno mijenjano 2 put/a.

SUBOTA
U naš jezik naziv S. je došao preko lat. sabbatum, od hebr. šabbat (= odmor, počinak); ovomu treba dodati da je u dnu riječi šabat više 'ideja o dovršenju već odmoru. To je sadržano i u broju sedam, broju savršenstva'[1]
Riječ šabat u SP prvi put se spominje u Izl 16,23; taj redak jasno nam želi istaknuti kako je S. bila dana Izraelu kao narodu, koji je stajao s Jahvom u zavjetnom odnosu, premda adventisti neistinito tvrde suprotno:'da je S. stvorena u Edenu, kad još nije bilo nijednoga Hebrejca'.[2] Ako pozornije pogledamo omiljeni tekst adventista, Post 2,1-3, vidjeti ćemo da se S. ne spominje, već se tri puta spominje sedmi dan. Zato je važno precizirati da S. nema nikakve korijenske sveze sa brojem sedam,

[1] Dr. Tomić, Celestin: Izlazak, str. 240
[2] Slankamenac, L : Credo, str. 57

Zadnja promjena: ; pet 09 oľu 2007, 19:32; ukupno mijenjano 1 put.

nastavak:
iako se tako nekoć mislilo; međutim, važno je sljedeće – S. je sadržana u izrazu počinu = šabat.
Dakle, S. izražava svršetak rada koji iscrpljuje, ako mu se ne doda odmor; a sam odmor otkriva dostojanstvo čovjekovo, jer svjedoči da čovjek nije rob rada i da je stvoren na sliku Božju. Ovim tekstom, Post 2,1-3, sv. Pisac nam jakim antropomorfizmom prikazuje Boga na ljudski način, tj. da istakne Njegovu bliskost prema čovjeku – djelatniku i njegovu počinku.
Glede navedenoga odlomka od adventista se čuje i ovo: ' da je od Raja do Sinaja prošlo dvije tisuće i pet stotina godina, ali zapovijed o svetkovanju sedmoga dana nije izmijenjena'.[1]
Dužan sam ovu tvrdnju opovrgnuti, tj. reći da u pogl. o kojem je riječ nije dana nikakva zapovijed čovjeku, nego je prosto kazano: 'Bog je počinuo u sedmi dan'. Još nešto, Bog nigda nije zapovjedio prvome čovjeku – Adamu, a niti patrijarsima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da svetkuje S., već samo jednom narodu, Izraelu i to kad ga već vidimo kao priznati puk u svezi s Jahvom. Naime, počinak je bio prekinut u raju i sada se ponovno uvodi za Izrael u pustinji u vidu zapovijedi (vidi, Izl 16,23). Ta S. 'će biti slična mâni – slika'[2] i dar, i izričito je nazvana zakonom između Jahve i Njegova naroda, Izraela (vidi, Izl 31,17).

[1] Nav. dj., str. 65
[2] Mackintosh, C.H. : Exodus, str. 139

Zadnja promjena: ; pet 09 oľu 2007, 19:36; ukupno mijenjano 2 put/a.

U SP ne nalazi se niti najmanji nagovještaj onomu što obično uče adventisti, tj. ' S. je još uvijek obavezna za sve ljude kao dio Božjeg moralnog zakona'.[1] Ustvrđujem da je držanje S. bio ceremonijalan dio Zakona i doslovno je židovska stvar koja pripada staroj ekonomiji spasenja. Ona je bila 'samo sjena stvarnosti' (Kol 4,17), dok nije došao gospodar S. – Isus Krist koji je kršćane oslobodio te zapovijedi. On sâm je ispunio slovo Zakona, potom ga odnio na križ, a nama dao prigodu da 'budemo službenici novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje'
(2 Kor 3,6). S. je židovski dan bogoslužja i počinka, koji traje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u S.. S. je sveta i 'stvorena je radi čovjeka' (Mk 2,27); znači: 'nije bila pvenstveno zapovijed, već dar'.[2] Najvažniji je blagdan i božanski je određena institucija. Posvećena je Bogu Saveza i znak je Saveza.Temelji se na potrebi počinka za ljude i životinje (vidi, Izl 23,12); potom na zahvalnom spomenu izlaska Izraelaca iz sužanjstva egipatskoga (vidi, Pnz 5,12-15) i povezuje se s Jahvinim počinkom nakon

[1] Slankamenac, L. : Credo, str. 60
[2] Volf, Miroslav: Izvori 10,1983, str.4

Zadnja promjena: ; pet 09 oľu 2007, 19:40; ukupno mijenjano 1 put.

nastavak:

...prvoga stvaranja (Post 2,1-3). Čašćenje S. obilježava istinskoga Izraelca koji punom dušom vjeruje u Boga; glavna je dužnost Saveza i sigurni znak pripadnosti Božjem puku – Izraelu. S. je kao neka desetina vremena, prinos radnih dana; prestanak posla da bi se moglo slaviti Jahvu.
Ona je za Židove tjedno slavlje Pashe, tj. oslobođenja i izbavljenja iz ropstva, tog događaja koji dominira u SZ objavi. Ona nije bilo koji dan u tjednu, već određeno i jasno sedmi dan – dan kada se svi Izraelci, a ne ja koji dolazim iz poganstva, premda obraćen, moraju odmarati.

Nakon svega ovoga nameće se nekoliko pitanja:
1) zašto onda mi kršćani ne praznujemo S.? 2)Jesmo li mi drsko promijenili četvrtu Božju zapovijed kad se Božje zapovijedi ne smiju mijenjati? 3) Kako to da nismo onda svi kažnjeni, ako smo prekršili svetkovanje S.?
Ono što je važno, prije nego odgovorimo na gore navedena pitanja, jesu sljedeće činjenice: mi kršćani ne smijemo uzimati upute i zapovijedi dane davno u prošlosti Izraelcima i primjenjivati ih na Crkvu Kristovu danas. Ne smijemo nigda miješati Pavlove posl. s Mojsijevim zakonom; ne smijemo miješati Sinajski Savez (bilateralan) i Savez milosti (unilateralan) i ne smijemo nigda brkati razdoblje Zakona koji ubija sa razdobljem milosti Isusa Krista koji ljubi i oprašta.

Zadnja promjena: ; pet 09 oľu 2007, 19:44; ukupno mijenjano 1 put.

Glede prvoga pitanja – tvrdimo da u NZ ne postoji zapovijed nama kršćanima da svetkujemo S. (Lk 18,20; Rim 13,9). Potom crkveni sabor u Jeruzalemu 'zajedno s Duhom Svetim' (Dj 15,19-29) nigda nam nije spomenuo S. u svojim preporukama za obraćenike iz poganstva, niti nam je stavio to breme. Pa, zato učenja adventista 'da vječni život ili vječna propast pojedinca ovisi upravo o vršenju ove zapovijedi (četvrta) ...'[1]; ili 'najstrašniji je od tih (zemaljskih) grijeha prestanak svetkovanja sabata'[2]; ili 'odbacujući svjesno ili nesvjesno Stvoriteljevu S., mnogi ne shvaćaju da ustvari na taj način odbacuju svoga Stvoritelja i Iskupitelja Isusa Krista'[3] – nemaju nikakve potpore u SP i neosnovana su. Stoga, mi kršćani koji ne držimo S. možemo mirne savjesti stajati pored ovakvih 'strelica', osuda i optužbi – ako smo u Kristu (Rim 8,1).
Povodom drugoga pitanja – istina je da nigdje u SP nije zapisano kako umjesto S. trebamo držati nedjelju, 'ali je sigurno da se prvi kršćani ne bi odrekli sabata za volju nedjelje da su u tome prepoznali kršenje Božje zapovijedi i Kristove volje'.[4] Nadalje, kršćani prestankom svetkovanja S.

[1] Nikić, Mijo: Novi religioni pokreti, str.74
[2] Bartz ,Wilhelm: Sekte danas, str.32
[3] Slankamenac,L. : Credo, str.66
[4] Bartz, Wilhelm: Sekte danas, str.49

Zadnja promjena: ; pet 09 oľu 2007, 19:48; ukupno mijenjano 1 put.

Nastavak:

...ne zanemaruju principe koji su utjelovljeni u toj zapovijedi niti ih smatraju nevažnima. Ta zapovijed u dekalogu jedina je zapovjeđena u slici koja je nesavršena u usporedbi sa stvarnošću što se razotkriva u Isusu. S. je bila samo pralik i nagovještaj, kao i mnoge druge odredbe SZ, onoga što se dogodilo po Kristovom Uskrsnuću. Bila je lišena moralne vrijednosti, suprotno ostalim zapovijedima. Imala je simboličko značenje kao i mnoge druge 'sjene' koje su trebale ustupiti mjesto stvarnosti, a ta je Isus Krist (Kol 2,16-17); Samo u Njemu možemo otpočinuti i naći pokoj svojim dušama (Mt 11,28-30). Dakle, strogo držanje židovske S., barem što se tiče nas kršćana, je izgubilo značenje, jer je došla bît – Gospodar S..
Što se tiče trećega pitanja, bitno je reći: mi kršćani 'nismo pod Zakonom, već pod milošću' (Rim 6,14) zaslugom Gospodina Isusa K., što nam je priskrbio tu sigurnost. Kad bi bili pod Zakonom, tada nas ne bi više niti bilo jer bi zbog ove jedne točke obeščašćenja S. bili kažnjeni Božjim sudom.
Ali, pošto smo 'pod milošću, pripada nam sada 'prvi dan' a ne 'posljednji dan'.
O tomu Kristovu danu ili 'Danu Gospodnjemu' želim sada nešto više kazati.
Drugi put kad imadnem vremena.
Brat Ćubela.

Zadnja promjena: ; pet 09 oľu 2007, 19:51; ukupno mijenjano 1 put.

Što se apsolutni početnik-Ćubela raširio kao paun na otoku Visovcu, reći će neki.
Ma nisam to htio postići, već da iznesem temeljit stav o suboti koja je prenaglašena od strane adventista, kao što su druge denominacije prenaglasile neke druge stvari. O tom stvarima na drugoj temi.

Srdačan pozdrav iz Paradisa.
Smjerno u Kristu Ćubela:D

Dragi moj cubela,
Veoma mi je zao da nepostujes pravila ovog foruma,iako kazes da ti se svidjaju teme.O svemu mozemo razgovarati,kao civilizirani ljudi, u duhu Papskog dijaloga bez dizanja tona i pisanja velikih slova.Mozemo dokazivati i istinitost subotara i nedeljara,ali u miru i tihom duhu.Nevrijedi nam svetkovati subotu ili nedjelju a mrziti i psovati brata,imajmo mir i postivajmo jedni druge bezobzira na dan svetkovanja.

OD SUBOTE DO NEDJELjE

''Kako je onda došlo do svetkovanja nedjelje?'' pitate.
Od Sokrata Skolastičara, povjesničara iz petog stoljeća, saznajemo: ''Gotovo sve crkve u svijetu svetkuju sveto otajstvo (Gospodnju večeru) u subotu svakog tjedna,
ali su kršćani u Aleksandriji i Rimu, prema nekoj staroj tradiciji, to prestali činiti.'' (C. B. Haynes u From Sabbath to Sunday, str. 35)

Drugi povijesničari bilježe da su Valdenzi, Albigenzi i Kelti svetkovali sedmi dan tijekom Srednjeg vijeka i taj su običaj suvremeni kršćani po svijetu temeljito dokumentirali.
Mnogi povjesničari stavljaju postupnu promjenu dana negdje između 70. i 135. godine, što su dva datuma kad su Rimljani ugušili ogorčene i krvave židovske ustanke.
Da bismo shvatili uzroke ove promjene dana, moramo ukratko razmotriti odnos između Rimskog carstva i Židova u ono vrijeme.

Dr. Samuele Bacchiocchi kaže: ''S početkom prvog židovskog ustanka protiv Rima (6.–70.), Rimljani su protiv Židova poduzeli
različite vojne, političke i ekonomske represivne mjere.'' (Divine Rest for Human Restlessness, str. 238)
Godine 135. su armije cara Hadrijana ugušile židovski ustanak predvođen Bar-Kokkbom.
Gnjevan: ''Hadrijan je u to vrijeme zabranio židovsku religiju u cijelome carstvu,
a posebno se okomio na svetkovanje subote.'' (Isto, str. 237)

Sve veće neprijateljstvo Rimljana prema Židovima, povezano sa sukobima između Židova i kršćana, potaklo je poplavu protužidovske literature, koja je, zauzvrat, stvorila snažno protužidovsko raspoloženje po cijelom rimskom carstvu.
Kršćani su postali sve osjetljiviji na poistovjećivanje sa Židovima.
Budući da ih je svetkovanje subote poistovjećivalo s njima, mnogi kršćani su počeli zanemarivati ovu obavezu.
''Postoje ozbiljni nagovještaji da je svetkovanje nedjelje prvi put uvedeno u vezi s uskršnjom nedjeljom,
što je bio pokušaj da se rimskim vlastima pokaže razlika između kršćanstva i judaizma.'' (Isto, str. 237)
Imajući ovo na umu lako je vidjeti kako su kršćani koji su živjeli u glavnom gradu rimskog carstva poveli u odvajanju od svetkovanja subote.
Nalazili su se u središtu u kojem je neprijateljstvo bilo najveće.

Posebno je razumljivo da su se okretali od svetkovanja subote, koju su Rimljani prezirali, s obzirom da je crkva u Rimu bila većinom sastavljena od obraćenih pogana.
(Tekst: Rimljanima 11,13) Zanimljivo je kako je Pavao oslovio crkvu u Rimu: ''A sad govorim vama, poganskog podrijetla…'' Rimljanima 11,13.
Ovo pokazuje da su većina kršćana u Rimu bili pripadnici poganskih naroda.
Oni, tek nedavno obraćeni s poganstva, nisu bili tako utvrđeni u svetkovanju subote kao židovski kršćani, koji su oduvijek svetkovali subotu.
Ali zašto su izabrali nedjelju, a ne neki drugi dan tjedna? Ovo je dobro pitanje. Pogani u Rimskom carstvu bili su štovatelji sunca pa su mnogo godina svetkovali nedjelju kao sunčev dan.

Čak su se i rimski carevi prikazivali bogovima sunca, stavljajući otisak sunca na svoje kovanice i zgrade, i zahtijevajući od svojih podanika obožavanje.
Neki toelozij vjeruju da je Crkva vidjela prednost u kompromisu s poganstvom.
Prihvaćanjem nekoliko poganskih običaja, pogani će se mnogo brže obraćati na kršćanstvo i osjećati se više kod kuće.
Bilo bi korisno i za carstvo da se njegove podanike sjedini u jednu religiju.
Stoljećima se praznovala nedjelja, ne kao sveti dan, već kao praznik.

A onda su oba dana postala svetima.
Iz Apostolskih konstitucija, sv. 7, pogl. 23 čitamo: ''Kršćani nisu bili jedini koji su postali nemarni i postupno zanemarili svoju vjeru.
Do nestanka čistoće u apostolskoj crkvi došlo je tek kad se pojavio drugi i treći naraštaj kršćana; tada vidimo dokaze kompromisa i otpada.''
Dr. W. D. Killen je pisao: ''Između apostolskih dana i Konstantinova obraćenja … potiho su se uvukli obredi i ceremonije za koje ni Pavao ni Petar nisu čuli i odjednom zahtijevali rang božanskih ustanova.'' (The Ancient Church, str. 15.16)
Ovaj prijelaz u kompromis bio je potaknut prvim građanskim nedjeljenim zakonom što ga je proglasio rimski car Konstantin 7. ožujka 321.

Premda još uvijek poganin, proglasio je: ''Nek se svi suci i žitelji grada i zanatlije odmaraju u časni Dan Sunca.
Međutim, narod na selu može slobodno obrađivati svoje njive.'' (U Ellen G. White, Velika borba, str. 586)
Sljedeći korak u nastojanju da se svetkovanje subote učini integralnim dijelom kršćanstva učinio je Rim na saboru u Laodiceji.
Tada je izdan prvi vjerski zakon o svetkovanju nedjelje.
''Godine 325. je Silvestar, rimski biskup, promijenio naziva prvog dana i nazvao ga 'Dan Gospodnji'.'' (Historia Ecclesiastica, str. 739)
Na drugom koncilu u Laodiceji, održanom 364., izdan je ovaj zakon: ''Kršćani ne trebaju judaizirati (svetkovati subotu) i ljenčariti u subotu… već toga dana raditi; ali Gospodnji dan trebaju posebno štovati i, kao kršćani, ako je moguće, ne raditi tog dana.
Ukoliko se ustanovi da judaiziraju, bit će izopćeni… od Krista.'' (A History of the Councils of the Church, sv. 2, str. 316)
No unatoč tome, kršćani su i dalje svetkovali subotu još u šestom stoljeću.
Papa Grgur je proglasio ''Antikristovim prorocima one koji tvrde da se ne treba raditi u sedmi dan.'' (C. B. Haynes u From Sabbath to Sunday, str. 35)
Važno je držati na umu da u ono vrijeme Biblija nije bila svakome dostupna kao danas. Doktrine su bile prenošene usmeno, dok obični ljudi više nisu znali razlikovati između Svetog pisma i tradicije.
Malo je ljudi znalo istinu kako su je naučavali Krist i Njegovi učenici.
Poslije šestog stoljeća istina o suboti je gotovo zaspala, skrivena pod stoljećima tradicije.
Malo njih je pažljivo istraživalo da vidi što uči Sveto pismo. Prihvaćali su ono što je prenošeno naraštajima, nikad ne provjeravajući je li to činjenica ili izmišljotina.

Prošla su stoljeća, a onda je došla protestantska Reformacija, postavljajući upitnima mnoge obrede i tradicije koje su nadomjestile Božju Riječ.
Geslo Reformacije je bilo: ''Biblija i samo Biblija je pravilo vjere.'' Sljedeće izjave potječu od rimokatoličkih pisaca, čija crkva je vodila u promjeni subote u nedjelju: ''Katolička je crkva više od tisuću godina prije postojanja protestanta vlašću svoje božanske misije
promijenila dan od subote u nedjelju.'' (The Christian Sabbath, str. 16)
U Convert's Catechism čitamo:
Pitanje: Koji je dan odmora?
Odgovor: Subota je dan odmora.
Pitanje: Zašto svetkujemo nedjelju umjesto subote?
Odgovor: Mi svetkujemo nedjelju umjesto subote zato što je Katolička crkva, na koncilu u Laodiceji (336.), prenijela svetost sa subote na nedjelju.''
Možda ćete pitati: Zašto je Katolička crkva, prema vlastitom priznanju, izvela ovu promjenu?
Odgovor djelomično leži u vlasti koja prema tradiciji pripada Rimskoj ckrvi. ''Kao dvije svete rijeke koje teku iz raja, Biblija i božanska tradicija sadrže Riječ Božju…
Premda su ova dva božanska toka… jednako sveta… ipak je drugi, TRADICIJA za nas jasniji i sigurniji.'' (Joesph Faa di Bruno, Catholic Belief, str. 33)
Jedna od glavnih točaka razmimoilaženja između protestanata i katolika tijekom prvih godina Reformacije bilo je oko autoriteta tradicije u crkvi.
Kad je izjavio da mora slijediti samo Bibliju, Martin Luther je ustao protiv mnogih ustanova Katoličke crkve koje su zasnovane isključivo na tradiciji.
Ustvari, sabor u Tridentu se sastao da odluči kakvo stajalište Katolička crkva treba uzeti prema tradiciji i njezinom odnosu prema Bibliji.
Pitanje je konačno riješeno.

Obratimo pozornost na govor koji je okrenuo mišljenje, kako ga je zapisao H. H. Holtzman: ''Konačno, na posljednjem zasjedanju, 18. siječnja 1562. uklonjeno je svako oklijevanje: Nadbiskup iz Reggia je održao govoru u kojem je otvoreno objavio da tradicija stoji iznad Svetog pisma.
Stoga vlast crkve ne može biti vezana vlašću Svetog pisma, jer je crkva promijenila… subotu u nedjelju, ali ne Kristovom zapoviješću, već svojom vlašću.'' (Cannon and Tradition, str. 263)

Što je pokrenulo klatno kad se činilo da je sve na mrtvoj točki? Bila je to činjenica da je crkva u biti promijenila jednu od Božjih zapovijedi vlašću tradicije.
Zbog ovog otkrića protestanti mogu biti više iznenađeni od katolika.
Rimokatolici su se dugo ponosili vjerovanjem da njihova crkva ima vlast tumačiti Sveto pismo u svjetlosti tradicije.
Uzeta sama za sebe, Biblija ne podupire ideju neke autoritativne, izvanbiblijske tradicije.
Sjećate li se pitanja koje je Isus postavio religioznim vođama svog vremena?
(Tekst: Matej 15,3) Upitao je: ''A zašto vi kršite Božju zapovijed zbog svoje predaje?''
(Tekst: Matej 15,9) I dodao: ''Uzalud misle da me štuje dok naučava kao moju nauku zapovijedi ljudske.'' Matej 15,3.9.
Vidite li u čemu je problem?
Hoćete li slijediti Krista i Bibliju ili ljudsku tradiciju?
Ovdje se ne radi o danima i brojevima.
Ovdje se radi o gospodarima.
To je osnovni problem.
U ovom proučavanju citirali smo niz pouzdanih znanstvenika i stručnih povijesnih knjiga, ali i u naše vrijeme ima ljudi koji priznaju isto ono što smo našli u ovim povijesnim knjigama. Obratimo pozornost na ovu tvrdnju:''Katolička crkva je odlučila da nedjelja bude dan bogoštovlja za kršćane u čast uskrsnuća.'' (Karl Keating, Catholicism and Fundamentalism, 1988, str. 38)

Još jedna izjava koja će vas navesti na razmišljanje potječe iz Saint Catherine Catholic Church Sentinela od 21. svibnja 1995.
Tu stoji: ''Možda se najsmelija stvar, najrevolucionarnija promjena koju je crkva ikad učinila, dogodila u prvom stoljeću. Sveti dan, subotu, promijenila je u nedjelju… ne zbog ikakve upute iz Pisma, već osjećaja vlasti same Crkve…
Ljudi koji misle da Sveto pismo treba biti jedini autoritet, trebaju logično postati adventisti sedmog dana i svetkovati subotu.''

Katolička enciklopedija kaže da je poslije promjene dana svetkovanja crkva promijenila Božju zapovijed.
Evo što piše: ''Crkva je… nakon što je promijenila dan odmora od židovske subote, ili sedmog dana tjedna, na prvi, učinila da se treća zapovijed odnosi na nedjelju koju treba svetkovati kao Dan Gospodnji.'' (The Catholic Encyclopedia, sv. 4, str. 153)

KRATAK PRGLED BIBBLIJSKI TEKSTOVA O SUBOTU

Pogledajmo za trenutak ukratko šta možemo otkriti proučavanjem Njegove Riječi. Kad je Bog završio stvaranjem ovog planeta i čovjeka, sedmog dana je stvorio subotu kao uspomenu na stvaranje.

Kad je na Sinaju napisao svoj Zakon, Bog je usred Deset zapovijedi stavio zapovijed o suboti: „Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja,ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnnji.'' Izlazak 20,8-11.
Primijetiće te da je Bog dao razlog što traži da se svetkuje ovaj dan, a razlog što je ovaj dan odrrdio za svoj Sveti dan bio je što je Zemlju stvorio u šest dana a sedmoga počinuo.
Što se Božjih zapovijedi tiče, Bog je preko Mojsija rekao narodu da im ništa ne dodaju niti oduzimaju. (Tekst: Ponovljeni zakon 4,2) ''Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam – niti što od toga oduzimljite:
vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem.'' Pon. zakon 4,2.
(Tekst: Psalam 89,35) Bog im je također rekao: ''Neću povrijediti Saveza svoga i neću poreći obećanja svoga.'' Psalam 89,35.

Sam Isus je pokazao istu odlučnost da uzvisi Zakon koji je dao na Sinaju.
U Propovijedi na gori rekao je narodu da nije došao ukinuti Božji zakon nego ga ispuniti.
(Tekst: Matej 5,17-19) Zapazimo Njegove riječi: ''Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.
Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica iz Zakona sigurno neće nestati dok se sve ne ostvari.
Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom…'' Matej 5,17-19.
Sam Isus je svojim primjerom pokazao da želi poštovati dan koji su On i Njegov Otac posvetili u prvoj sedmici istorije ovog svijeta.
(Tekst: Luka 4,16) ''Dođe u Nazaret gdje je odrastao te po svom običajuu subotu uđe u sinagogu. Zatim ustade da čita.'' Luka 4,16.
Kad su vjerske vođe optužile Isusove učenike da krše subotu, Isus je rekao da je On njen Gospodar.
(Tekst: Marko 2,27.28) ''Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.
Stoga je Sin Čovječji gospodar i subote.'' Marko 2,27.28.
Ne samo što je Isus svetkovao subotu, nego je tražio od svojih učenika da se mole kako bi Njegov sveti dan mogli svetkovati i u daljoj budućnosti.
(Tekst: Matej 24,20) U Mateju 24,20 nalazimo ovaj savjet: ''Molite da vaš bijeg ne bude zimi ili u subotu.''
Isus je govorio o bijegu svojih sljedbenika neposredno pred razorenje Jeruzalema 70. godine od strane Rimljana.
Kad je Isus umro na krstu, Njegovi sljedbenici su nastavili svetkovati subotu.

Ortodoksni Židovi su svetkovali sedmi dan od Izlaska iz Egipta, prije više od 3500 godina.
Gdje god bili u svijetu, oni još uvijek smatraju subotu, sedmi dan tjedna, danom koji je Bog odvojio za iskazivanje štovanja Bogu.
Kad bi Biblija bila jedini izvor informacija, mi bismo još uvijek mogli odrediti koji je sedmi dan ili subota.
Ako se vratimo na izvještaj o razapeću, Evanđelje po Luki daje sažetak događaja tog vikenda.
(Tekst: Luka 23,54-56; 24,1) Nakon što je Krist u petak umro na križu, Biblija kaže: ''To bijaše dan Priprave, i subota već osvitala.

Međutim, žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje pratile su to te vidjele grob i kako bi položeno Isusovo tijelo.
Potom se vratiše te pripremiše miomiris i pomast. U subotu se nisu micale prema propisu (Zakona).
U prvi dan sedmice, vrlo rano, žene dođoše na grob, noseći miomiris koji bijahu pripremile.'' Luka 23,54-56; 24,1.
Većina kršćanskog svijeta slavi kao uspomenu na Kristovu smrt dan koji nazivaju Veliki petak. Uskrs slave kao uspomenu na Kristovo uskrsnuće.Biblija jasno pokazuje da je dan između petka i nedjelje subota, u skladu sa zapovijedima.
Premda je Luka ovo napisao mnogo godina poslije križa, još uvijek je nedjelju nazivao ''prvim danom sedmice''. A sedmi dan je nazivao ''subotom''. Biblijski izvještaj jasno razlikuje između ova dva dana.
U stvari, apostoli su nastavili svetkovati i propovijedati subotom mnogo godina poslije križa.
(Tekst: Djela 13,14) Biblija govori kako Pavao i njegovi pratioci, prigodom posjeta Antiohiji, 'u subotu uđoše u sinagogu i sjedoše''. Djela 13,14.
(Tekst: Djela 13,42.44) Kasnije, ''dok su izlazili, prisutni su ih molili da im o tome govore i sljedeće subote…
Sljedeće subote skupi se gotovo sav grad da čuje riječ Božju.'' Djela 13,42.44.
(Tekst: Djela 18,4) Pavao je imao običaj da svake subote dolazi na bogoslužje u sinagogu kako se vidi iz Djela 18,4.
Iz ovih biblijskih činjenica nije teško vidjeti da nema dokaza da su Krist ili učenici promijenili dan odmora.
U Bibliji nema zapovijedi o takvoj promjeni. Nitko od novozavjetnih pisaca nije govorio o promjeni svetkovanja subote.
Da je došlo do takve promjene, to bi u svakoj novozavjetnoj knjizi bio najznačajniji tekst.
(Tekst: Psalam 89,35) Bog je rekao: ''Neću… poreći obećanja svoga.'' Psalam 89,35.
Bog nije promijenio svoj Zakon i nitko nema pravo mijenjati ga.
To priznaju i stručnjaci iz različitih sredina u kojima se svetkuje nedjelja.
Kardinal James Gibbons je jednom napisao: ''Bibliju možete čitati od Postanka do Otkivenja, ali nećete naći ni jedan jedini redak koji bi naredio svetkovanje nedjelje.
Sveto pismo zahtijeva svetkovanje subote.'' (The Faith of Our Fathers, str. 111.112)
Metodist Clovis G. Chapell priznaje isto kad kaže: ''Razlog što svetkujemo prvi dan umjesto sedmoga nije zasnovani ni na kakvoj zapovijedi.
Uzalud ćete pretraživati Sveto pismo da nađete opravdanje za promjenu sedmog dana u prvi.'' (Ten Rules for Living, str. 61)
Nema biblijskog izvještaja da su Krist ili Njegovi učenici svetkovali ijedan drugi dan ili bili poučeni da to čine.

Nedjelja
Taj dan se u hrv. jeziku zove N., i jedva se može sumnjati da ne dolazi od glagola 'ne djelati'. Recimo i to da je N. kod Rimljana bila dan posvećen sunčevom božanstvu (dies Solis), pa odatle i nazivi za N. u nekim jezicima, npr. njem. Sonntag, eng.Sunday itd.. Najdrevniji naziv za N. nalazimo u 1 Kor 16,2 i u Dj 20,7 ('U prvi dan tjedna ...'), tj. dan Isusova uskrsnuća (Lk 24,1), koji će se kasnije zvati danom Gospodnjim (= grč. th kuriakh hemera, he kyriake hemera). Po pitanju i ovoga 'dana' postoje mnoga proturječja i neistinitosti, pa bismo neka htjeli dotaknuti.
Općenito među adventistima su se udomaćila učenja kako nam 'povijest govori da je subota zamjenjena nedeljom poslije smrti apostola (...) običaj svetkovanja nedjelje umjesto subote nametnut je zakonima crkvenih i svjetovnih vlasti, i tako došao do naših dana. To je jedini razlog što većina kršćana, i ne znajući, umjesto Kristovog sedmog dana-subote, svetkuju prvi dan-nedjelju'[1]; a i tvrdnja da su svetkovanje N. pape preuzeli iz poganstva u četvrtom stoljeću.

[1] Slankamenac,L. :Credo, str. 65-66

Zadnja promjena: ; pet 09 oľu 2007, 19:54; ukupno mijenjano 1 put.

Što reći na gore navedene postavke? Ništa drugo doli ustvrditi da su neistinite i opovrgnuti ih sljedećim činjenicama:
1.citat iz Dj 20,7 jasno nam pokazuje da su se rani kršćani skupljali N. na bogoslužja još za života apostola.
2.Sv. Ignacije Antiohijski (umro 107 po.Kr.) piše nam:'Oni koji su živjeli u starom poretku stvari krenuli su prema novoj nadi, ne obdržavajući više subotu, nego dan Gospodnji, dan u kojem se, milošću Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio naš život'.[1]
3.Barnabina poslanica (oko 130 po.Kr.), koja je najstariji svjedok i u kojoj se N. naziva 'osmi dan' (naziv je kršćanskoga podrijetla), prenosi nam kako je 'kršćanski osmi dan znak da je počeo novi svijet koji je uspostavilo i ustanovilo Isusovo uskrsnuće'.[2]
4.Justin mučenik (100-165 po.Kr.) piše: 'sastajemo se u dan sunca jer je to prvi dan kada je Bog, promijenivši tamu i tvar, stvorio svijet . U isti je dan Isus Krist, naš spasitelj, ustao od mrtvih'.[3] Justin je ujedno i prvi koji je upotrijebio naziv Dan sunca (ime je poganskoga podrijetla) za N. , jer se toga prvoga dana pojavila svjetlost koju je Bog prozvao dan (Post 1,4). Isus Krist je nazvan suncem koje dolazi s visine (Lk 1,78; Iv 8,12; Mal 3,20).
[1] Ignacije Antiohijski, Epistola ad Magnesios 9,1 u: Katekizam Katoličke crkve, str. 541, br.2175
[2] Pseud. Barn. 15,8-9 u: Leon Veliki, Govori, str.166
[3] Justin, Apologiae 1,67 u: KKC, str.541, br.2174

Zadnja promjena: ; pet 09 oľu 2007, 19:57; ukupno mijenjano 1 put.

Nastavak:
5. Potom, S. nisu zamijenili pape četvrtoga st., već su na prijelazu iz prvoga st. u drugo st. nastale Upute apostolske (Didaché) u kojima se zapovijeda : 'Na Dan Gospodnji okupljajte se, lomite kruh i zahvaljujte'.
Poslije navedenih datosti, razvidno je da rani kršćani nisu počeli svetkovati N. zahvaljujući papama i caru Konstantinu Velikom, koji tada nisu ni postojali. Konstantin Veliki je, istina, 321.g. svojom odredbom omogućio odmor od rada; ali to nema nikakve veze s razdobljem prije njegova vladanja kada su kršćani N. odista morali raditi, bili su u manjini, i skupljali se toga dana na bogoslužje da bi slavili dan Kristova uskrsnuća i pjevali pjesme njemu kao Bogu. Pored onoga iznimno važnoga događaja (Iv 20,19), koji je i najdublji razlog uspostave kršć. N., kršćani su se sastajali prvoga dana u tjednu jer su u taj dan apostoli konačno poslani u svijet da svim ljudima donesu Radosnu vijest spasenja. Isus je na duhovsku (Pentekost) N. darovao Duha Sv. Svojoj Crkvi – zaručnici. To je, dakle, poseban, sveti dan, odvojen od ostalih, jer je ispunjen vaznim događajima. Taj dan ...

Zadnja promjena: ; pet 09 oľu 2007, 19:59; ukupno mijenjano 1 put.