3. Je li se “lomljenje kruha” odvijalo samo prvog dana u tjednu?
U Novom zavjetu nema pokazatelja koji bi ukazivali da je postojao određeni dan za proslavljanje Gospodnje večere. Isus Krist nije svojim učenicima odredio vrijeme za to, a nije ni Pavao vjernicima. Na primjer, u Djelima 2,42-46 opisuje se okupljanje jeruzalemskih vjernika oko stola gdje se “kruh lomio” “svakodnevno”. Slično zamjećujemo kod Pavla koji, dok korintskim vjernicima preporučuje poseban dan u koji će stavljati na stranu svoje darove, u istoj poslanici i istim vjernicima govoreći o slavljenju Gospodnje večere piše: “Kad se sastajete” (1. Korinćanima 11,18.20.33.34), ne određujući im posebno vrijeme ni dan.
Samo spominjanje “prvog dana sedmice” u ovome tekstu, vjerojatno nije povezano s običajem okupljanja u taj dan, nego s događajem koji se zbio tom prigodom - događaj s Eutihom. Treba zamijetiti da je događaj s Eutihom glavna epizoda zapisa o Pavlovom sedmodnevnom boravku u Troadi i zauzima njegov najveći dio (retci 9,10,12). U usporedbi s ovom epizodom, opis “lomljenja kruha” vrlo je sažet i ograničen na samo jedan glagol, “razlomi” (11. redak). Stoga je moguće da je Eutihovo uskrsnuće, koje se dogodilo tog istog dana kad se zajednica okupila na oproštajnu večeru s Pavlom, potaklo Luku da pomno zabilježi dan kad se cijeli dogođaj zbio. Takav neobičan događaj na vjernike je, bez sumnje, ostavio trajan dojam.
Drugi razlog za Lukinu obavijest o ovom skupljanju i «lomljenju kruha» u prvi dan tjedna, može biti njegova želja da čitatelju pruži vrijedan kronološki podatak, kako bi uspješnije pratio Pavlov dnevnik putovanja. U 20. i 21. poglavlju, Luka piše dijelove poglavlja u prvom licu množine, kao očevidac ( 20,4-15; 21,1-18) i bilježi trinaest vremenskih podataka dok izvješćuje o različitim dijelovima Pavlovog putovanja. Stoga je vjerojatno, da je uspomena na okupljanje prvog dana u sedmici, a ne na redoviti običaj bogoslužja u nedjelju, jedna u nizu kronoloških zabilješki kojima Luka ispunjava opis svoga putovanja.
NAKON SVEGA OVOGA, MOŽEMO ZAKLJUČITI:
Dokazna vrijednost Djela 20,7-12 za redovito štovanje nedjelje, prilično je beznačajna. Vrijeme, prigoda i način vođenja sastanka, pokazuju da je riječ o posebnom (izvanrednom) okupljanju, a ne redovitom nedjeljnom bogoslužju. «Budući da je sastanak počeo uveče prvog dana tjedna, a «lomljenje kruha» tek poslije pola noći (20,7.11), te da je Pavao zatim produžio govor sve do zore i onda krenuo na put – sve ovo nas navodi na zaključak da se ovdje radi o izvanrednom sastanku, a ne o redovnom ili uobičajenom sastanku. Zašto bi se glavni dio bogoslužja obavljao poslije pola noći, kada su svi pospani? Ovdje se dakle ne radi o redovnom bogoslužju, već o jednom noćnom oproštajnom sastanku, upriličenom zbog Pavlovog odlaska iz Troade.» (Mirko Golubić, Subota i nedjelja u Bibliji i povijesti, str. 66)
Najjednostavnije objašnjenje ovog ulomka jest da Luka ne spominje dan sastanka zato što je to bila nedjelja, nego zato što je:
- Pavao “kanio otići” (20,7),
- zbog posebnog iskustva i čuda s Eutihom,
- da pruži dodatni kronološki podatak radi lakšeg praćenja tijeka Pavlovog putovanja.
bolje nam je da nas Isus spasi od pobune i od pomišljanja nepriznavanja Božjeg autoriteta...
