Aleksandar
Isus Krist je uznesen i ušao je u Svetinju nad svetinjom - u drugo odjeljenje Svetinje da obavlja službu pomirenja koja je ujedno i istražni sud..Isus je upozorio da će se javiti lažni Kristosi..Kako Ti misliš nastavati putem Isusa Krista?
Kao Njegov učenik?
Osobno razumijem Tvoju filozofiju - ali ljudi su već davno izgubili ljubav prema mudrosti - vratiti im ljubav nije moguće ni po cijenu života, gusti mrak je zahvatio narode i mrak Zemlju..Zato se i vodi istražni sud kao dio isteka vremena milosti.Tvoja dobronamjernost će se vjerojatno Tebi isplatiti..
Znanje i vizije nisu dokaz božanstvenosti.
Sveti je Duh učitelj i svjedok koji osvjedočava svijet o istini, grijehu i sudu..
Ti Nisi Kristov nasljednik, možeš biti samo Njegov učenik..
Ali - uvjet je da budeš rođen Duhom Božjim..
Isus, Rodio se u Davidovu gradu (Mt 2,1; Lk 2,4-11), živio je u Palestini i bio osuđen na smrt pod Poncijem Pilatom Mt 27,11-50; Iv 18,28–19,37. Majka mu se zvala Marija (Mk 6,3) i premda nisu zapisana imena Njegovih sestara, Njegova su se braća zvala Jakov, Josip, Šimun i Juda (Mt 13,55.56).
<tr>
U slici koju daju evanđelisti lako možemo nazrijeti karakteristike istinske ljudskosti. Jeo je (Mk 2,16), spavao Mt 8,24 i umarao se (Iv 4,6) kao drugi ljudi. Dok je odrastao, bio je poslušan svojim roditeljima (Lk 2,51) i napredovao u mudrosti i rastu (Lk 2,40.52). Evanđelisti opisuju kako često postavljajući pitanja traži informacije -Mt 7,3.4; 9,28; Mk 7,18-19; Lk 7,24-28; Iv 11,34; 26,37-. Poznavao je žalost i tjeskobu (Mt 26,37; usp. Iv 11,35; 12,27), kao i iskušenje (Mt 4,1). Znao je što je glad (Mt 4,2) i žeđ Iv 19,28. Volio je prijateljevati s drugima (Iv 11,5) i bio svjestan njihove mržnje i zavisti Iv 7,7; 15,18; Mk 15,10. Bio je čovjek molitve (Mt 14,23; Mk 1,35; Lk 11,1) koji je pokazivao vjeru (Mt 4,4; Ivv 11,4). Također čitamo o Njegovom srditom pogledu (Mk 3,5), o glasnom poviku kad je bio sam na križu (Mt 27,46), kao i o otvorenom iskazivanju radosti (Lk 10,21). Nema ništa što bi smetalo osvjedočenju apostola da u Isusu pred sobom vidimo istinskog čovjeka koji je došao "sličan ljudima" (Fil 2,7), s jednim izuzetkom: On "ne okusi grijeha" (2 Kor 5,21 – DF). Bio je nedužan Jaganjac Božji "koji uzima grijeh svijeta" (Iv 1,29).
Inace ja sam siguran da ce moja filozofija spasiti svijet. Da li je moguce da je Bog Otac mene izabrao da nastavim put Isusa Krista iako ja toga nisam svjestan?
Isus Krist je uznesen i ušao je u Svetinju nad svetinjom - u drugo odjeljenje Svetinje da obavlja službu pomirenja koja je ujedno i istražni sud..Isus je upozorio da će se javiti lažni Kristosi..Kako Ti misliš nastavati putem Isusa Krista?
Kao Njegov učenik?
Osobno razumijem Tvoju filozofiju - ali ljudi su već davno izgubili ljubav prema mudrosti - vratiti im ljubav nije moguće ni po cijenu života, gusti mrak je zahvatio narode i mrak Zemlju..Zato se i vodi istražni sud kao dio isteka vremena milosti.Tvoja dobronamjernost će se vjerojatno Tebi isplatiti..
Znanje i vizije nisu dokaz božanstvenosti.
Sveti je Duh učitelj i svjedok koji osvjedočava svijet o istini, grijehu i sudu..
Ti Nisi Kristov nasljednik, možeš biti samo Njegov učenik..
Ali - uvjet je da budeš rođen Duhom Božjim..
Isus, Rodio se u Davidovu gradu (Mt 2,1; Lk 2,4-11), živio je u Palestini i bio osuđen na smrt pod Poncijem Pilatom Mt 27,11-50; Iv 18,28–19,37. Majka mu se zvala Marija (Mk 6,3) i premda nisu zapisana imena Njegovih sestara, Njegova su se braća zvala Jakov, Josip, Šimun i Juda (Mt 13,55.56).
Luka 2,40 | A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. | <tr>Luka 2,41 | Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. | <tr>Luka 2,42 | Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. | <tr>Luka 2,43 | Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. | <tr>Luka 2,44 | Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. | <tr>Luka 2,45 | I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. | <tr>Luka 2,46 | Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. | <tr>Luka 2,47 | Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. | <tr>Luka 2,48 | Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili. | <tr>Luka 2,49 | A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? | <tr>Luka 2,50 | Oni ne razumješe riječi koju im reče. | <tr>Luka 2,51 | I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. |
Luka 2,52 | A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. |
U slici koju daju evanđelisti lako možemo nazrijeti karakteristike istinske ljudskosti. Jeo je (Mk 2,16), spavao Mt 8,24 i umarao se (Iv 4,6) kao drugi ljudi. Dok je odrastao, bio je poslušan svojim roditeljima (Lk 2,51) i napredovao u mudrosti i rastu (Lk 2,40.52). Evanđelisti opisuju kako često postavljajući pitanja traži informacije -Mt 7,3.4; 9,28; Mk 7,18-19; Lk 7,24-28; Iv 11,34; 26,37-. Poznavao je žalost i tjeskobu (Mt 26,37; usp. Iv 11,35; 12,27), kao i iskušenje (Mt 4,1). Znao je što je glad (Mt 4,2) i žeđ Iv 19,28. Volio je prijateljevati s drugima (Iv 11,5) i bio svjestan njihove mržnje i zavisti Iv 7,7; 15,18; Mk 15,10. Bio je čovjek molitve (Mt 14,23; Mk 1,35; Lk 11,1) koji je pokazivao vjeru (Mt 4,4; Ivv 11,4). Također čitamo o Njegovom srditom pogledu (Mk 3,5), o glasnom poviku kad je bio sam na križu (Mt 27,46), kao i o otvorenom iskazivanju radosti (Lk 10,21). Nema ništa što bi smetalo osvjedočenju apostola da u Isusu pred sobom vidimo istinskog čovjeka koji je došao "sličan ljudima" (Fil 2,7), s jednim izuzetkom: On "ne okusi grijeha" (2 Kor 5,21 – DF). Bio je nedužan Jaganjac Božji "koji uzima grijeh svijeta" (Iv 1,29).
Nema sumnje da su ljudi prema Isusu postupali kao sebi ravnome, smijući Mu se kad se nije složio da je Jairova kćerka mrtva Lk 8,53 ili kad su Ga lažno optuživali kao "izjelicu i pijanicu" (Mt 11,19). Rugali su Mu se i tukli Ga oni koji očito nisu vidjeli razloga zašto ne bi mogli izbjeći odgovornost za svoje sramne postupke (Lk 22,63). Predmet njihova prezira i kritike bio je istinski čovjek. Njegov način života bio je ljudski, sve do potpunog pouzdanja u starozavjetna Pisma kao Božju otkrivenu Riječ.
Kao član vjerske zajednice, odgojen u starozavjetnim Pismima, On je spise Starog zavjeta smatrao nadahnutima i autoritativnima. Povijesne izvještaje dosljedno je smatrao istinitim i pouzdanim zapisima činjenica. Tijekom podučavanja spominjao je Abela (Lk 11,51), Nou (Mt 24,37-39), Abrahama Iv 8,56, Sodomu i Gomoru (Mt 10,15; 11,23.24), Izaka i Jakova Lk 13,28, zmiju u pustinji (Iv 3,14), Salomona (Lk 11,31; 12,27), Iliju (Lk 4,25.26), Jonu (Mt 12,39-41) i mnoge druge pojedince i događaje iz Starog zavjeta. Jasno je dao do znanja da su Njegova gledišta i učenje bili zasnovani na načelima i učenju Pisma Mt 19,16-22; 26,24; Lk 4,1-13; 18,31-33. Kao uvod u neki biblijski citat mogao je reći: "Mojsije je, naime, rekao" (Mk 7,10), "lijepo je… prorokovao Izaija" (r. 6) ili "David, potaknut od Duha Svetoga, veli" (Mk 12,36). Ali, kako se to jasno vidi iz konteksta, autoritet ovim tvrdnjama i opomenama dala je činjenica što su to bile Božje zapovijedi (usp. Mt 19,4.5; Post 2,24). Svoj pečat odobravanja stavio je i na Postanak 1. i 2. poglavlje Mt 19,4.5; Mk 10,6-8. Naracije, koje se suvremenom umu čine najneprihvatljivijima, više su nego jednom bile upravo One koje je bez oklijevanja birao za svoje ilustracije.
Od posebnog je značaja što se Krist nakon svog uskrsnuća, kad se javio svojim učenicima prije svog uzašašća, pozabavio tumačenjem Pisma (Lk 24,25-27.44.45). Sa sigurnošću možemo reći da je čitav Njegov život kao čovjeka bio pod utjecajem Njegovog razumijevanja starozavjetnih Pisama kao Božje Riječi. U svakoj krizi, ili nekom drugom važnom trenutku u Njegovom životu, Stari se zavjet pojavljuje na način koji naglašava da je živio u skladu s njegovim svjetlom i s njegovih stranica čuo Božji glas.