Vječno nepromjenljiv Bog Biblije sposoban je znati (Još 22,22): "Jahve je sveznajući Bog." (1 Sam 2,3) Bog ne poznaje samo sebe već i stvoreni svemir. Božja samospoznaja opisana je jasnim trojstvenim pojmovima. Pavao tvrdi da "što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega" (1 Kor 2,11 – DF). Sam Krist je primijetio da "nitko ne pozna Sina do Otac, i nitko ne pozna Oca do Sin i onaj komu Sin htjedne objaviti" (Mt 11,27; us. Lk 10,22). Ovo znanje pripada Božjoj naravi i izvor je cjelokupne Božje aktivnosti, kako kod stvaranja tako i kod otkupljenja. Izijino priznanje da je Gospodnji um "neizmjerljiv" Iz 40,28 odnosi se na ovu razinu božanskog znanja. Budući da ovo znanje pripada unutarnjoj suštini Božanstva, stvorena ga bića sada ne mogu dostići, niti će otkupljenima biti dostupno tijekom vječnosti.
Prema Svetom pismu Božja znanje je savršeno (Job 37,16). Međutim, božansko znanje ne treba poistovjetiti s Božjim sveznanjem. Kad Sveto pismo govori o božanskom znanju, uključujući sveznanje i predznanje, božanska suverenost ne isključuje pasivnu značajku znanja. Ako isključimo primanje, isključili smo znanje. Kad prikazuju Boga kao Onoga koji poznaje stvoreni svemir, biblijski pisci podrazumijevaju da ima božansku sposobnost osjećati stvorenu stvarnost koja se razlikuje od Njega samoga. Međutim, Božje poznavanje stvaranja nadilazi ljudsko znanje, koje može doseći samo djelomično i ograničeno znanje o stvarnosti, dok Božje znanje nije izloženo nikakvim ograničenjima niti je djelomično. Beskonačnost Božjeg znanja prikazana je u Svetom opismu kao sveznanje i predznanje. Sveznanje podrazumijeva Božje obuhvaćanje svega što je u Njegovom znanju; predznanje se odnosi na Njegovo sveznanje ne samo prošlih i sadašnjih već i budućih stvarnosti, čak i postupaka slobodne volje muškaraca i žena.
Božje sveznanje jasno objavljuje Ivan koji posebno ističe da "On poznaje sve" (1 Iv 3,20). Pavao izražava istu misao kad objašnjava da "nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun." (Heb 4,13) Božje sveznanje očito uključuje svijet (Job 38,33; Post 1,31) i ljudska bića i postupke njihove slobodne volje Ps 44,22; 139,1-5; Mt 6,8.32; Lk 16,15; Dj 15,8. Petar i Pavao jasno govore o Božjem predznanju Dj 2,23; Rim 8,29; 11,2. Davno prije toga s­m Bog je, preko spisa proroka Izaije, izrijekom otkrio teološko značenje predznanja kad je objavio: "Ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što se još nije zbilo!" Iz 46,9.10; usp. 41,21-24; 44,6-8 Predznanje je, dakle, potvrda da Božje sveznanje uključuje ne samo prošlost i sadašnjost već i buduće stvarnosti. Osim toga, u Svetom pismu se predznanje uglavnom odnosi na buduće povijesne događaje što ih čine Bog Dj 15,16-18; Rim 8,29.30, ljudska bića (Ps 139,16) ili oboje (Dj 2,23). Sveto pismo uči da Bog zna i da Njegovo znanje obuhvaća sve, čak i buduće odluke ljudskih bića koja još ne postoje. Međutim, način na koji On zna, pripada skrivenoj razini božanske naravi. Potvrda Božjeg predznanja nije ni proturječna ni logički neuskladiva sa slobodom ljudske volje. Oni koji tu vide nepremostivu proturječnost očito pretpostavljaju da Božji način sticanja znanja djeluje jednako kao naš ograničeni ljudski način sticanja znanja. Ako ozbiljno prihvatimo božansko predznanje onako kako je prikazano u Svetom pismu, postaje očito da Božje znanje djeluje na načine koje ne možemo dokučiti analogijom ili maštom. To nas ponovno vraća Božjoj tajni.
Ne bismo smjeli zaboraviti Davidovu reakciju na svijest o Božjem sveznanju. Nakon što je opisao sveobuhvatno znanje Božje, on jednostavno zaključuje: "Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio." (Ps 139,6) Kad govori o Božjem sveznanju i predznanju, prisutna je i Božja narav kao tajna . S jedne strane smo pomoću otkrivenog elementa tajne u stanju shvatiti činjenicu Božjeg sveznanja i predznanja. S druge strane, zbog skrivene strane božanske naravi, ljudskim je bićima nemoguće shvatiti način na koji je Bog u stanju izvesti svoje kognitivne aktivnosti unutar domene sveznanja i predznanja. Iz tog razloga nije moguće razviti teološko tumačenje Božjih kognitivnih sposobnosti.
Zato otkrivenje Božjeg sveznanja i predznanja ne daje polaznu točku za teologiju božanskog znanja. Naprotiv, ono pokazuje da nijedan ljudski um ne može shvatiti način na koji Bog zna. Svaki pokušaj da se protumači struktura božanskog znanja izvan otkrivenih podataka ne samo što nije biblijski, nego je i proizvod ljudske mašte. Druga svrha otkrivenja božanskog sveznanja i predznanja, kako je vidi Biblija, jest osigurati okvir za jasnije razumijevanje spasiteljskih aktivnosti kao što su predestinacija -Rim 8,29, izbor Rim 1,28 i križ (Dj 2,23).
-------------