«9Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;10bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.»-Evanđelje po Ivanu
«Bog je Princip, Načelo koje se poosobljuje u biću koje ga živi»-Vivekanda
«Ja sam odraz zivota mnogih prije mene. Onih koji su umrili i kojih vise nema medju nama. Bas kao sto cu i sam jednom postati zivot buducih pokoljenja. Na svom putu do Jedinog oni sada zive u svojim svjetovima a sve sto cine to su moji pokreti danas. I kada jedan od njih stigne do kraja u meni bljesne zivot kojim postojim. I kada sam zabljesnem znam da sam ozivio nekoga, znam da zivim kao jedan u svima koji su bili, koji jesu i koji ce biti.» -SK
U vedskom učenju govori se o Bogu kao načelu koje se poosobljuje u biću koje ga živi. To biće postaje Bog kao osoba na zemlji i u sebi uviđa istinu: aham brahmasmi, Ja Jesam Brahman, Ja jesam sve što postoji. U konačnici ovo učenje vodi i polazi od činjenice da je atman=brahman, odnosno da je pojedinačna duša u stvari istovjetna temeljnom Bitku, te da u stvari postoji samo jedna «duša». Filozofi bi rekli da je ovo panteizam par exellance koji za svoju poslijedicu ima relativnost dobra i zla.
Budizam pak negira atman i govori o konceptu an-atmana tj. istini da u čovjeku ne postoji ništa vječno niti postojano. Cilj je u Nirvani ili utrnuću(smrti) sebstva…
Budizam se na neki način približava kršćanskom učenju koje također govori o tome da je čovjek u svojoj suštini prah i pepeo te da je potrebna suštinska promjena u čovjeku da bi se nadišao, treba umrijeti svijetu i uskrsnuti u Kristu.
E sad, pojam Krist mnogi krivo gledaju. Neki govore o kristovskoj svijesti no to je IMHO nonsense jer se miješaju koncepti. Naime, u kršćanstvu je neodvojiva svijest od osobe te se ne može govoriti o tome da netko ima kristovsku svijest već jedino da «Krist živi u njemu». To nije isto!
Zašto je kršćanstvo po meni na neki način blisko budizmu? Zato jer ono o čemu govore budisti jest živo, to je Život sam, Nirvana ima ime, to je Bog u stvari. No taj Bog nije antropomorfni starac koji upravlja svijetom, već je to Zakon-Princip o kojem su govorile i Vede a koji se zaživi u čovjeku koji umre svijetu.
Taj Zakon, Božje očitovanje je u biti ono što kršćani zovu Druga Božanska osoba, koje se oblikovalo u tijelu Isusa u čovjeka. Isus sada postaje sinonim za svijetlo istinsko koje prosvjetljava svakog čovjek, to je Brahman s imenom. Bog nije više nekakav neosobni zakon ili načelo nego je Osoba, Esencija što svaku osobu čini osobom. Rekli bismo živi Princip.
I stoga je cilj kršćanstva živjeti Isusa u sebi, jer Isus je «materijal» od kojeg smo sazdani, naša esencija, i dio nas je bio u onom Tijelu prije nešto viđe od 2000 godina koje se za nas predalo. Dio nas je prije pojave Isusa težio njemu i konačno se u njemu pojavio, dok onaj drugi dio nas kroz Njega uzlazi Bogu i u Njemu dolazi na zemlju.
Druga Božanska osoba postaje cijelo čovječanstvo-Crkva-zajednica slobodnih kojoj je Krist glava a mi smo udovi.
New age frazetine «Svi smo mi Jedno» poprimaju u kršćanstvu mnogo teži zadatak:»Svi mi Isus» i svi na putu do toga da se prepoznamo kao Sinovi Božji moramo proći svoje križeve.
Isusovačke duhovne vježbe govore kako trebamo meditirati na prizore Isusovog života, a znate zašto, zato jer je dio nas bio tamo, jer smo i mi sami bili na tom križu.
I shvaćanje toga da je Isus svijetlo koje prosvjetljava nije nužno vezano za poznavanje(umno) Isusa i kršćanstva. Jer, kršćaninom može biti svaka osoba koja živi ono što je Isus naučavao, koja slijedi Njega. To je tzv. anonimno kršćanstvo(Karl Rahner) na kojem treba graditi povezivanje svih ljudi bez obzira na pripadnost različitim konfesijama i religijama.
Isus Kristuto 12 pro 2006, 21:26
