amos je napisao/la: Isus nije i jeste morao umreti, da pojasnim.Nije morao jer je to bio Njegov izbor u potpunosti, dakle mogao je da kaze necu i kraj.
Morao je zbog ljubavi koja ga je primoravala, ljubavi prema palom coveku, prema stvorenju koje je sam stvorio, a koje se odmetnulo od Njega i stoga zasluzuje kaznu koju zasluzuju i svi andjeli i sotona koji su se odmetnuli istim odmetnistvom.Ali Isus je imao resenje, i da bi ga sproveo u delo morao je umreti, i ne samo to, nego i u potpunosti tu na krstu popiti casu gneva koju je Otac pripremio odmetnicima koji ce se u buducnosti pozivati na tu zrtvu i na to delo koje je Isus ucinio.I zato je morao, zato sto da je postojao neki drugi nacin, Bog onda ne bi ni dao svog Jedinorodjenca , Njemu najvredniju i najdragoceniju stvar.Ali nije bilo drugog nacina, i zato je morao odabrati taj jedini put i nacin za coveka.Zrtva i smrt na krstu, savrsena smrt savrsenog Sina Bozijeg, jedini nacin izbavljenja coveka od savrsene pravednosti Bozije.
To je bio ukratko taj razlog.
Gledano iz Bozjega aspekta, ovo je odlicno obrazlozenje. Gledano iz ljudskog aspekta, Isus je morao umrijeti, jer se po zidovskim i rimskim zakonima smatrao krivim. Po zidovskom zakonu, onaj koji se proglasi Bogom, a da to nije, cini blasfemiju i zavrijedjuje smrt. A Zidovi nisu vjerovali da je Isus Bog.
Po rimskim zakonima se to istovjetno tumaci, jer u imperiju, gdje je jedan covjek i svjetovni vladar i pontifex maximus, nemoguca je opcija _kralja, Pomazanika Bozjeg_, dakle Mesije, koji takodjer ujedinjuje te dvije titule u svojoj osobi, pa je po tim zakonima Isus morao umrijeti.
Dakle, iako je bio potpuno bezgrijesan i nevin, po ovim zakonima je on zasluzio smrt, jer je ucio ISTINU, a ni rimsko carstvo ni zidovska zajednica nisu mogle dozvoliti instaliranje treceg kraljevstva na zemlji, jer su ondasnja poimanja polazila od te tocke:
a) zidovski mesija je ujedno i onaj, koji donosi vladavinu mira u svom kraljevstvu na zemlji ne samo Zidovima, nego i cijelom svijetu.
b) rimski bogo-carevi nisu mogli dozvoliti zidovsko kraljkevstvo u svom carstvu, neovisno o Rimu. A cijela stvar je bila obicni nesporazum.
Ni Zidovi ni Rimljani nisu shvatili, da je Isus propovijedao nesto sasvim trece. Kraljevstvo Bozje i raj u ljubavi i miru, ali ne ostvarivo na ovom, nego na drugom svijetu. Otkupiteljsko poslanje je bilo od Boga tako konstruirano, da je Isus po ondasnnjim zakonima otisao u smrt za nase grijehe, buduci da mi ljudi nismo u stanju pruziti Bogu zadovoljstinu za grijeh, koji su pocinili nasi praoci. Zato je bila potrebna Bozja urgencija i opca pomirba. A ljudi su dali svoj udio u tom procesu, ubivsi Sina Bozjega na krizu i potvrdivsi time, da se mi ljudi nismo kadri sami odkupiti.
Da 