Justin je napisao/la: Isus se nije bavio samo transcendencijom, naprotiv.
Isus se skoro isključivo bavio transcendencijom, ali to je već za drugu temu.
Justin je napisao/la:
Objasnio je i pitanje ljudske seksualnosti. Poziva se u Mateju 19 na SZ, na Postanak 1 i 2 i kaže da je u početku bilo dobro i da tako treba biti, da je to Božja volja za čovjeka, da ima jednu ženu, da s njom postane "jedno tijelo" i da ne griješi bludno.
U Mt 19 Isus odgovara na postavljeno pitanje, na iskušenje farizeja i govori o razvodu. O seksualnosti nema tu puno govora.
Daklem i dalje stoji izjava da se Isus skoro uopće nije bavio pitanjem seksualnosti.
Justin je napisao/la:
Ne vidim zbog čega si prešao preko Mateja 5:28, gdje Isus objašnjava 7. zapovijed i kaže da nije dobro s požudom gledati suprotni spol.
Ne prelazim preko toga, Mt 5:20-48 govori o starim zakonima, govori kako čovjekova pravednost mora biti veća od pravednosti farizeja. Također uvodi novu ideju, a ta je da se čovjekova pravednost ne ogleda samo u njegovim djelima, nego čak i u mislima, a završava izjavom da budemo savršeni poput Boga.
Unatar tog govora nabraja mnogo zakona, a jedan od njih je i preljub. Kaže da preljub nije grijeh samo ako se počini, nego čak ako se i pomisli na njega.
Mislim da to nema previše veze sa masturbacijom.
Normalno, ako s požudom pogledaš neku ženu, to nije dobro, jer u biti ne gledaš tu ženu, nego njezino tijelo i stvaraš od nje seksualni objekt, što je ponižavajuće za tu osobu i kao takvo je grijeh.
Justin je napisao/la:
Ali ja ne mogu shvatiti kako je moguće da dok masturbiraš imaš "svete misli", odnosno da razmišljaš o KARAKTERU neke divne, izmišljene osobe suprotnog spola. Ja to jednostavno ne mogu shvatiti i nikad još nisam čuo da netko to uspijeva. Ti si stvarno fenomen.
Dakle, ti vjerojatno zaklopiš oči i zamisliš si jedan savršeni ženski karakter, zamišljaš kako je blaga, draga, smirena, ljubazna i što već. I diviš se tim vrlinama, i to te napaljuje. E ovo ja nikako ne mogu razumjeti, žao mi je. Zanima me da li tu osobu zamišljaš golu, ili obučenu?
Pa normalno da me privlači njezin karakter, privlači me njezina narav, puno više od tijela, jer me ta narav podsjeća na Boga, a nema ništa privlačnije od Njega ( sada bi te mogao još više zbuniti pa napisati Nje)
Nekako mi se čini da nemaš baš puno iskustva sa curama, bar ne nekih dubljih.
Kada stvarno upoznaš neku osobu, privlače te njezine osobine, njezin izgled je u biti nevažan (bar u onoj mjeri da ne smeta).
Kako ne kužiš, ne zamišljam tijelo uopće.
Šta nisi bio u situaciji da si sam sa nekom curom, osjećaš duboku povezanost, pogledaš je ravno u oči u njima vidiš njezinu dušu. Tvoja duša pozitivno reagira prema njoj, a kao popratna pojava, dolazi do seksualnog uzbuđenja na fizičkom planu.
Meni je jako žao što to nerazumiješ i da ti ja takve stvari moram objašnjavati.
Justin je napisao/la:
I koliko je uopće normalno zamišljati neki savršeni karakter i u mislima voditi ljubav s tim karakterom koji ne postoji?
Ne zamišljaš savršeni karakter, zamišljaš osobu koja posjeduje sve tebi privlačne, savršene osobine. Prihvačaš ih i vodiš ljubav sa tom osobom, samim time prihvačaš u sebe te osobine.
Ne da je to normalno, nego je i vrlo poželjno i korisno.
Justin je napisao/la:
A kažeš da se to može raditi i u braku. Pa me zanima, ne bi li ti bio ljubomoran da ti jednom tvoja žena kaže da joj je sinoć bilo genijalno sa jednim tipom iz njezine mašte, koji ima daleko savršeniji karakter od tebe? - pitanje za razmišljanje..
Dobro pitanje!
Ako moja žena može pojmiti određene osobine i odrediti ih kao njoj privlačne i pozitivne, onda ih vjerovatno u nekoj mjeri imam i ja, inače nebi mene izabrala za partnera. Dakle ako je maštala da je bila sa nekim tko ima te savršene karakteristike, ili je mašta o Bogu ili o malo boljoj verziji mene. U prvom slučaju nemam ništa protiv, u drugom bi to shvatio kao poziv na poboljšanje. Nema ništa ljepše nego provoditi život sa partnericom koja može prepoznatii potaknuti tvoj potencijal.
Iako točno ovakav slučaj što si ti napisao, nije moguć, jer ako može zamisliti puno savršeniji karakter od mojega, šta onda radi samnom. Ljudi uglavnom biraju partnera koje ima istu ili jako sličnu razinu "morala".
Justin je napisao/la:
Biblija nam kaže da sve činimo na slavu Bogu i da čuvamo svoje misli čistima. Ne znam je li ovakvo fantaziranje na slavu Bogu (pogotovo kad si u braku).
Naravno da je. Tvoje misli su čiste ako osjećaš privlačnost prema nečemu što ima izvor u Bogu. Razmišljaš o njima, odbacuješ nečiste i u sve većoj mjeri prihvaćaš one pozitivne.
Daleko bolje od toga da potiskuješ bilo kakve seksualne osjećaje i definiraš ih kao negativne i grešne. Mogli bi ti se desiti da odbaciš i nešto što je Božje.
Justin je napisao/la:
Biblija nam dakle kaže da je seksualni odnos nešto što moramo čuvati samo za JEDNU osobu, i da je to nešto što služi DUBOKOM POVEZIVANJU, odnosno sjedinjavanju tih dviju osoba, koje su se posvetile jedna drugoj do kraja života. Prema tome, svako fantaziranje je doista PRELJUB, baš kako je Isus i rekao.
Kako ćeš znati prepoznati tu pravu jednu osobu, ako nisi nikada fantazirao o njoj?
Kako ćeš prepoznati Boga, ako nikad ne maštaš o Njemu?
Justin je napisao/la:
Dakle, kad je u pitanju seksualnost, Biblija nam jasno kaže da je Bog zamislio BRAK kao instituciju unutar koje je NORMALNO i zdravo upražnjavati seksualne odnose. Stoga, imati seksualne odnose sam sa sobom ili s nekim izmišljenim likovima doista se čini nenormalno i nezdravo, a ako razmislimo o principu 1 ČOVJEK I 1 ŽENA - onda je to i PRELJUB.
Ne bih se složio. To što je normalno upražnjavati seksualne odnose unutar braka, ne znači da je nenormalno upražnjavati seksualne odnose izvan braka. Zašto ne bi imao seksulane odnose sa sobom ili sa nekom fantazijom, u svakom slučaju izražavaš ljubav i prihvaćaš Božje kvalitete, a ne objektiviziraš niti vršiš svoju volju nad nekim drugim.
Justin je napisao/la: Osim ako netko odluči da će se u potpunosti predati samo jednoj osobi, onoj izmišljenoj (možda mu se njen karakter najviše sviđa od svih POSTOJEĆIH karaktera...). Ali takvog bismo svi proglasili za LUĐAKA, zar ne?
Ne predaješ se izmišljenoj osobi, nego osobi koja posjeduje određenu narav, skup određenih savršenih osobina..
Što ako se recimo odlučiš predati osobi koja je u potpunosti savršena, koja je izvor svih pozitivnih osobina.... recimo utjelovljenom Bogu (odnosno Boginji) koji je u početku baš to, zamišljena osoba sa svim savršenim osobinama, jer moraš prvo zamisliti nešto da bi to spoznao.
Daklem zar proglašavaš Isusa luđakom?