citat , Sinke je napisao
[color=black]
Ponoviti ćemo još jednom stihove Izaija 6,5-8:
1 U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemogućega gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skut je njegov ispunjavao hram.
2 Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao šest krila. Dvjema je zaklanjao lice svoje, dvjema noge svoje, a dvjema se lebdeći držao.
3 Jedan je vikao drugome: "Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove."
4 I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa, kojim su vikali, i kuća se napuni dima.
5 Tada ja povikah: "Jao meni, ja sam izgubljen; jer sam čovjek nečistih usana i stojim kod naroda nečistih usana. I ugledah kralja, Gospoda nad vojskama, vlastitim očima!"
6 Tada jedan od serafa doletje k meni, u ruci mu živ ugljen, što ga je bio uzeo sa žrtvenika kliještima.
7 Dotače se njim usta mojih i reče: "Gle, ovo se dotače usana tvojih: krivnja zlodjela tvojih iščeznu, grijeh se tvoj utamani!"
8 I začuh glas Svemogućega, koji reče: "Koga da pošljem? Tko će ići po nalogu mojemu?" Ja odgovorih: "Evo mene, pošlji me!"
"Ovo djelo treba se obaviti i za svakoga od nas pojedinačno.Živa žerava sa oltara treba se dotaći i naših usana, i mi da začujemo one divne riječi:
Bezakonje tvoje se uze i grijeh tvoj očisti se" - pisala je E.G.W u Rewyu Herald 4.6.1889
Živu žeravu je uzeo bezgriješni anđeo sa oltara pred Bogom u Nebeskom hramu.Anđelu nije trebalo što oprostiti.Svećenici nisu u takvoj biti čistote - Njihova svetost nije sukladna anđeoskoj svetosti..Oni ne mogu ni ritualno uzimati žeravu Božju koja "spaljuje" grijeh već trebaju upučivati griješnika na licem- k- licu Isusu u Nebesku Svetinju gdje Isus služi pred oltarom o kojem je riječ i obnaša Prvosvećeničku službu..
Pitam brata Sinkea , molim, kako Katolici gledaju na Nebesku svetinju tj što uče o Nebeskome hramu..?
David je tražio oprost direktno od Boga:
1 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svojem; po velikom milosrđu svojem uništi grijehe moje!
2 Posve me operi od zlodjela mojih, od grijeha mojega očisti me!
3 Jer ja znam zločin svoj, krivnja moja vazda mi je pred očima.
4 Tebi, tebi samo sagriješih, što je pred tobom bilo zlo, to učinih, tako da se ti pokazuješ prave dan u presudi svojoj, čist stojiš u sudu svojem.
5 Jer gle, rođen sam u grijehu, u krivnji me je već začela mati moja.
6 Gle, ti tražiš čistoću srca: udijeli nutrini mojoj mudrost!
7 Poškropi me hisopom da se očistim; operi me i bit ću biti bjelji od snijega.
8 Daj mi da okušam radost i veselje, da se obraduje tijelo moje, što ga biješ!
9 Zastri lice svoje od grijeha mojih i uništi sva zlodjela moja!
10 Srce čisto stvori mi, Bože, duh pravi obnovi u meni!
11 Ne odbacuj me od lica svojega, svetoga Duha svojega ne uzimaj od mene!
12 Daj da ponovno iskusim radost spasenja tvojega; daj me okrijepi u duhu dobrovoljnom!
13 Tada ću pokazati bezbožnicima putove tvoje, da se grješnici obrate k tebi.
14 Izbavi me od krvi, Bože, Bože spasenja mojega! Tada će jezik moj glasno slaviti milost tvoju.
15 Gospode, otvori usne moje, i usta će moja navješćivati hvalu tvoju!
16 Žrtava klanica nijesi mogao; htjedoh ti ih dati; žrtve paljenice tebi se ne mile.
17 Žrtva, što se dopada Bogu, skrušen je duh, srce skrušeno i poniženo, Bože, to ti ne prezireš nikada.
18 Čini dobro na Sionu u naklonosti svojoj i podigni zidove Jerusalema!
19 Onda ćeš imati radost na pravim žrtvama: na žrtvama paljenicama, čitavim žrtvama; onda će se stavljati junci na žrtvenik tvoj.
-------------
[color=black]
[/quote]Da li anđeli mogu opraštati grijehe?
Koncept gdje jedna osoba oprašta grijehe drugoj poznat je još iz Staroga Zavjeta gdje anđeo Izaiji oprašta ritualom doticanja usana žarom grijeh.
One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!"
Izaija 6:5
Dok protestanti ostaju zbunjeni ovim "posredovanjem" i proglašavanjem grijeha oproštenim od strane jednog serafina, Katolicima je potpuno jasno što je anđeo napravio- po dopuštenju Boga izveo je ritual nad Izaijom kojim je uništio njegove grijehe i čist od grijeha, Izaija je mogao obratiti se Bogu.
[color:7130=black:7130]Da li je anđeo nekakav medijator, posrednik između Boga i čovjeka, u ovom slučaju Izaije? Ne. Anđeo sigurno nema sam od sebe tu moć- ona mu je bila dana. Jednako tako i Katolički svećenici ispovijedaju narod.
Ponoviti ćemo još jednom stihove Izaija 6,5-8:
1 U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemogućega gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skut je njegov ispunjavao hram.
2 Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao šest krila. Dvjema je zaklanjao lice svoje, dvjema noge svoje, a dvjema se lebdeći držao.
3 Jedan je vikao drugome: "Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove."
4 I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa, kojim su vikali, i kuća se napuni dima.
5 Tada ja povikah: "Jao meni, ja sam izgubljen; jer sam čovjek nečistih usana i stojim kod naroda nečistih usana. I ugledah kralja, Gospoda nad vojskama, vlastitim očima!"
6 Tada jedan od serafa doletje k meni, u ruci mu živ ugljen, što ga je bio uzeo sa žrtvenika kliještima.
7 Dotače se njim usta mojih i reče: "Gle, ovo se dotače usana tvojih: krivnja zlodjela tvojih iščeznu, grijeh se tvoj utamani!"
8 I začuh glas Svemogućega, koji reče: "Koga da pošljem? Tko će ići po nalogu mojemu?" Ja odgovorih: "Evo mene, pošlji me!"
"Ovo djelo treba se obaviti i za svakoga od nas pojedinačno.Živa žerava sa oltara treba se dotaći i naših usana, i mi da začujemo one divne riječi:
Bezakonje tvoje se uze i grijeh tvoj očisti se" - pisala je E.G.W u Rewyu Herald 4.6.1889
Živu žeravu je uzeo bezgriješni anđeo sa oltara pred Bogom u Nebeskom hramu.Anđelu nije trebalo što oprostiti.Svećenici nisu u takvoj biti čistote - Njihova svetost nije sukladna anđeoskoj svetosti..Oni ne mogu ni ritualno uzimati žeravu Božju koja "spaljuje" grijeh već trebaju upučivati griješnika na licem- k- licu Isusu u Nebesku Svetinju gdje Isus služi pred oltarom o kojem je riječ i obnaša Prvosvećeničku službu..
Pitam brata Sinkea , molim, kako Katolici gledaju na Nebesku svetinju tj što uče o Nebeskome hramu..?
David je tražio oprost direktno od Boga:
1 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svojem; po velikom milosrđu svojem uništi grijehe moje!
2 Posve me operi od zlodjela mojih, od grijeha mojega očisti me!
3 Jer ja znam zločin svoj, krivnja moja vazda mi je pred očima.
4 Tebi, tebi samo sagriješih, što je pred tobom bilo zlo, to učinih, tako da se ti pokazuješ prave dan u presudi svojoj, čist stojiš u sudu svojem.
5 Jer gle, rođen sam u grijehu, u krivnji me je već začela mati moja.
6 Gle, ti tražiš čistoću srca: udijeli nutrini mojoj mudrost!
7 Poškropi me hisopom da se očistim; operi me i bit ću biti bjelji od snijega.
8 Daj mi da okušam radost i veselje, da se obraduje tijelo moje, što ga biješ!
9 Zastri lice svoje od grijeha mojih i uništi sva zlodjela moja!
10 Srce čisto stvori mi, Bože, duh pravi obnovi u meni!
11 Ne odbacuj me od lica svojega, svetoga Duha svojega ne uzimaj od mene!
12 Daj da ponovno iskusim radost spasenja tvojega; daj me okrijepi u duhu dobrovoljnom!
13 Tada ću pokazati bezbožnicima putove tvoje, da se grješnici obrate k tebi.
14 Izbavi me od krvi, Bože, Bože spasenja mojega! Tada će jezik moj glasno slaviti milost tvoju.
15 Gospode, otvori usne moje, i usta će moja navješćivati hvalu tvoju!
16 Žrtava klanica nijesi mogao; htjedoh ti ih dati; žrtve paljenice tebi se ne mile.
17 Žrtva, što se dopada Bogu, skrušen je duh, srce skrušeno i poniženo, Bože, to ti ne prezireš nikada.
18 Čini dobro na Sionu u naklonosti svojoj i podigni zidove Jerusalema!
19 Onda ćeš imati radost na pravim žrtvama: na žrtvama paljenicama, čitavim žrtvama; onda će se stavljati junci na žrtvenik tvoj.
-------------