Budući da se ovu temu tek koji put dotaklo u nekim drugim raspravama ( koje se rastoče jer neki ljudi uvijek iznova obrću Katolička učenja smatrajući da su svećenici nekakvi posrednici ) napisao sam tekst koji će konačno dokazati pravu vjeru Katoličke Crkve.
Da li anđeli mogu opraštati grijehe?
Koncept gdje jedna osoba oprašta grijehe drugoj poznat je još iz Staroga Zavjeta gdje anđeo Izaiji oprašta ritualom doticanja usana žarom grijeh.
One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!"
Izaija 6:5
Dok protestanti ostaju zbunjeni ovim "posredovanjem" i proglašavanjem grijeha oproštenim od strane jednog serafina, Katolicima je potpuno jasno što je anđeo napravio- po dopuštenju Boga izveo je ritual nad Izaijom kojim je uništio njegove grijehe i čist od grijeha, Izaija je mogao obratiti se Bogu.
Da li je anđeo nekakav medijator, posrednik između Boga i čovjeka, u ovom slučaju Izaije? Ne. Anđeo sigurno nema sam od sebe tu moć- ona mu je bila dana. Jednako tako i Katolički svećenici ispovijedaju narod.
Reći da je Katolički svećenik nekakav posrednik Boga i ljudi u prvome je redu netočno , a pomalo i uvredljivo prema Bogu jer se uopće spominje da bi netko od običnih ljudi bio od "posrednika" spasenja.
Ovdje treba dodati da Izaiju njegova vjera ( koju je zasigurno imao kao Božji prorok ) nije očistila od grijeha.
Opraštanje grijeha dano je ljudima?
Židovi Isusovih vremena znali su Izaijinu priču. Znali su da mnogi njihovi opsjednuti i bolesni radi svojih grijeha traže Boga spasenje- i mnogi su ga dobivali. Ali najveća radost je došla kada su shvatili da Isus, Bogočovjek, oprašta grijehe. Evanđelist Matej zapisuje njihov zanos....
I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" I on usta te ode kući. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
Matej 9:1
Isus ovdje rasvjetljuje da On ima vlast opraštati grijehe, a interesantno je da Matej opisuje radost ljudi koji su tamo bili tako što daju slavu Bogu koju takvu vlast daje ljudima.
Budući da je Matej znao da Isus nije samo čovjek, vrlo je vjerojatno da je time sugerirao kasniju Isusovu autorizaciju apostolima da opraštaju grijehe.
I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
Ivan 20-19
Apostoli su tako dobili autorizaciju da opraštaju grijehe- ali jednako tako da ih i zadrže ako bi smatrali grešnika nepokornim. Ovdje se ne radi o nekakvom blagoslovu za širenje Evanđelja ( jer što bi značio tada " kojima zadržite grijehe, zadržani su im." ? ) .
Inače, gornji citat iz Biblije jedan je od najvećih uništavatelja protestantske Sola Fide teorije- naime ako je vjera ta koja spašava i čisti od grijeha, kakvu moć imaju apostoli da opraštaju grijehe?
Treba shvatiti da apostoli nisu, kao ni anđeo u Starome Zavjetu, opraštali grijehe sami od sebe. Jednako kao i Katolički svećenici- samo proglašavaju grijeh oproštenim od Boga. Naime i sam Isus govori o tome On djeluje Sam od Sebe kroz pojedince....
Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao."
Ivan 13:20
Naravno, "onaj kojeg se šalje" nije posrednik između Boga i ljudi već Isusov sluga kojeg je On i odabrao da donese Evanđelje ljudima.
Sličan autoritet ima i Petar kojeg Isus postavi kao Stijenu svoje Crkve jer je prvi priznao njegovo Mesijanstvo ( nazvao ga je Kefa, na aramejskom "Stijena" )
Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."
Matej 16:15
Da li je prva Crkva opraštala grijehe? Što kaže Biblija?
Svakako- prva Crkva opraštala je grijehe sakramentalno i čovjek je morao tražiti Crkvene starješine da ga očiste od grijeha. Dok je naravno, čovjek u vjeri mogao moliti Boga za boljitak svojih patnji, postojali su grijesi za koje je trebala Crkva- ne kao posrednik u spasenju, već kao Božja sluškinja koja provodi NJegove želje i zapovijedi . Pavao vrlo jasno priča o tome....
Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.
Jakovljeva 5:13
Inače, ovdje se zapravo spominje sakrament bolesničkog pomazanja koji se prakticira u Rimo-Katoličkoj Crkvi, a drukčiji je od Ispovijedi. Ipak, ovime Pavao jasno govori da Crkva ima rituale kojima oprašta grijehe ( tj. ispravimo se- proglašava grijehe oproštenim )
Treba uzeti u obzir da Pavao vrlo jasno nije bio protestant "ovdje"- on jasno upućuje da će se grijeh oprostiti nakon rituala pomazanja uljem iza kojeg će Bog podići i oprostiti mu grijehe ( sugerirajući dakle da vjera kako je shvaćaju Protestanti nije dovoljna za oproštenje grijeha. )
Što je bilo nakon Biblijskih vremena?
Kako mnogi znaju, prvih 400 godina Biblije uopće nije bilo a svijetom su se širila razdvojena Evanđelja plus mnogi gnostički tekstovi te se Kristov nauk prenosio Apostolskom Tradicijom. Židovi su formirali svoju Bibliju koju je rana Crkva odbacila, ali je odlučila konačno napraviti točnu raspodjelu koja Evanđelja su ispravna a koja ne.
U tom periodu imamo gomilu spisa Apostolskih otaca, učenika apostola i prvih par generacija Kršćanskih teologa. Svi oni jasno upućuju da je Crkva nastavila s praksom ispovijedi, a neki su je i vrlo zorno opisali.
Ovo pišem ustvari da dokažem jedan česti "argument" da je ispovijed bila poganska praksa koja je u Crkvu ušla u četvrtom stoljeću, tako da ću ovdje ispisati samo spominjanje opraštanja grijeha do tog perioda.
Priznajte svoje grijehe u crkvi, i ne idite na molitvu u zloj savjesti. Ovo je put života.... Na Dan Gospodnji, skupite se, slomite kruh i dajte hvalu nakon što ste priznali svoje grijehe kako bi vaša žrtva bila čista.
Didahe ( A.D. 70 )
( ovdje zapravo Didahe citira Pavla u 1. Korićanima 11:26 kada upozorava da se Euharistijskom slavlju ne može pristupiti grešne duše, slično kao što i Izaija nije došao pred Boga dok mu se grijeh nije oprostio te time dokazuje i pravu prisutnost Isusa u kruhu i vinu )
Jer tko je s Bogom i s Isusom Kristom, jednako je tako i s biskupom. I mnogi će se, u praksi ispovijedi , vratiti u zajedništvo s Crkvom i jednako će tako pripadati Bogu kako bi živjeli u skladu s Isusom Kristom.
Pismo Filadelfijancima ( A.D. 110 )
(Što se tiče sakramenta ispovijedi) neki bježe od ovog sakramenta smatrajući ga razotkrivanjem sebe te odugovlače iz dana u dan s njime. Više im je do skromnosti nego do spasenja- poput onih koji dobiše bolest na intimnijim djelovima tijela i ne priznaju istu pred stručnjacima, pogibaju zajedno sa svojom grešnošću.
Poniznost ( A.D. 203 )
Bože i Oče našega Gospodina Isusa Krista.... izlij sad Moć koja dolazi od tebe, od tvojeg kraljevskog Duha, koju Si dao Svojem voljenom Sinu, Isusu Kristu i koju Je predao svojim svetim apostolima...i daj ovome sluzi, kojeg Si izabrao za svojeg episkopata ( moć ) da hrani tvoje sveto stado i da Ti služi bez krivice kao tvoj visoki svećenik, radeći svoj posao i noć i dan....i uz Duh visokog svečenstva da dobije autoritet da oprašta grijehe, u skladu s tvojom zapovjedi!"
Apostolska Tradicija ( A.D. 215 )
( ovo je tekst kojeg stari biskup govori u molitvi za novog )
Težak i naporan je postupak odriješavanja grijeha kroz ispovijed kada grešnik.... ne bježi od ispovijedi svojeg grijeha Gospodinovom svećeniku tražeći od njega mjeru ozdravljenja nakon što kaže "Rekoh, Gospodinu ću optužiti sebe radi svojih nedjela "
Origen : Homilije Leviticusa ( A.D. 248 )
ZAKLJUČAK:
Isus je jedini posrednik Boga i čovjeka, te u skladu s time odlučio je Pastir da njegove ovce mogu opraštati grijehe- kako je zapisano i u Bibliji i u Apostolskoj Tradiciji.
Sada, sutra, do kraja svijeta i do kraja svega.
Zadnja promjena: ; pon 07 svi 2007, 14:06; ukupno mijenjano 4 put/a.