Moralnost subote i stvaranje svijeta

Ne sviđa mi se ovakav način razgovora, svađe su tako neukusne za ovaj forum. Ljudi gdje je nestala POZITIVA?

Ko kaže da je nestala? Meni su zadnjih nekoliko postova u ovoj temi baš pozitivni. Glavno da je sad sve ok.

bolna je napisao/la:

Ne sviđa mi se ovakav način razgovora, svađe su tako neukusne za ovaj forum. Ljudi gdje je nestala POZITIVA?

Bolna, svi smo samo ljudi, ponekad puknemo...

Ali vjeruj mi da više od svega želim konstruktivne razgovore, na međusobno uzdizanje i izgradnju.

I tebe pozivam da se priključiš, ako ti je tema zanimljiva.

Ključni problem sa svim prigovorima na koje smo odgovarali u prvom dijelu izlaganja (oni koji su čitali ovaj topic od samog početka, znaju o čemu govorim), je u tome što ti prigovori ne uspijevaju shvatiti da je tjedan stvaranja ustvari ljudski tjedan, kojega je Bog uspostavio da regulira naše ljudske živote. Bogu nije trebalo 6 dana da stvori naš sunčev sustav. On je mogao jednom izgovorenom riječju u sekundi sve stvoriti (Psalam 33:6), ali On je odabrao zanimljivu metodu: da svojim primjerom uspostavi ljudski tjedan od sedam dana…zašto? Doista, zašto sve nije stvorio u sekundi? Nije li očito da nam je Bog htio stvaranjem dati puno više, od prekrasne prirode i društva drugih ljudi? Bog je pri stvaranju bio voljan da uđe u ograničenost ljudskog vremena, kako bi nam omogućio da se identificiramo s Njim. Da nam pokaže primjer i da našem cijelom tjednu dadne jednu božansku perspektivu! (Zanimljivo: također je bio voljan da uđe u ljudsko tijelo pri utjelovljenju, kako bi postao Emanuel, „Bog s nama“.) Ovo znači da dok mi radimo 6 dana i odmaramo se u sedmi dan, mi time ustvari iz naše malene sfere radimo isto to, što je Bog uradio u svojoj beskonačno većoj sferi. Zar se upravo u ovome ne očituje Božja ljubav? Uzmimo ponekad nekoliko minuta, da razmislimo o ovom predivnom Božjem načinu da nam pokaže svoju ljubav, svrhu i smisao našeg života, još pri stvaranju svijeta…

ZAKLJUČIMO I OVO POGLAVLJE: Bog je stvorio ljude na svoju sliku (1:26-27) i dao im zadatak da nastave posao stvaranja na način da budu plodni i da se množe (redak 28 ). On im je također dao ulogu vlasti/odgovornosti nad zemljom (redci 26-28; 2:15). Ako su ljudska bića stvorena na Božju sliku i trebaju oponašati/nasljedovati Boga radeći na svojoj razini, kao što Bog radi na svojoj (usporedi Levitski zakonik 19:2), bilo bi logično da oni također trebaju oponašati Boga odmarajući se od svog posla kao što se Bog odmorio od svog.
Kao što je Bog stvorio svijet u 6 dana i odmorio se sedmog dana nakon završetka svog stvaranja, tako i ljudska bića trebaju završiti svoje poslove tijekom 6 radnih dana, te slijediti primjer Stvoritelja, odmarajući se sedmoga dana. Svetkovatelji subote mogu pronaći zadovoljstvo i ispunjenje u svome radu i odmoru, jer ih subota uvjerava da oni u svojoj malenoj sferi čine ono, što je Bog učinio u beskonačno većoj sferi.

<BLOCKQUOTE>

Justin je napisao/la:

Izrail je napisao/la:

Zači tko otvori topic može se na njemu i nepristojno ponašati ali zašto ti na svima tako?

Ispričavam se što sam pisao velikim i crvenim slovima. Htio sam da se ta rečenica uoči. Neću to više ponoviti.

Ali molim da na topicu bude reda.

Justin,hvala ti sto si prihvatio prigovor i pristojno se ispricao.</BLOCKQUOTE>

"Sve brige naše nestaju
U danu subotnom,
Dok služimo svom Gospodu
(:u domu njegovom:)

O Spase, spremi srca nam
Za Tvoj božanski glas,
Otvori naše duše Ti
(:I pravdi uči nas!:)

Čuj naše tople molitve
U svetom domu Tvom,
Svoj blagoslov nam daruj sad
(:U slavnom danu svom!)

Pokušajmo uvidjeti i osjetiti i druge dimenzije subotnjeg počinka:

Die Himmel erzählen die Ehre Gottes (4:59/4.6 MB)

Pokušajmo sagledati i doživjeti subotni počinak iz vremena kada zla neće više biti..

abraham

Sedmog dana stvaranja, Bog je učinio puno više, nego se odmorio: On ga je blagoslovio i posvetio (2:3). Ni jedan drugi dan On nije blagoslovio i posvetio, osim subote. Ovo nam pokazuje da je Božja namjera bila da subota na poseban način bude izvor dobrobiti za ljude. Doista ne bi bilo smisla da je Bog blagoslovio i posvetio ovo vrijeme isključivo za samoga sebe. Inače su u Bibliji Božji blagoslovi uvijek usmjereni prema van, prema drugima, prema ljudima. Blagoslivljanje je u Bibliji izraz za stavljanje dobrobiti na nekoga ili nešto. Blagoslovi osiguravaju plodnost, prosperitet, te obilje svega što je čovjeku potrebno. Na primjer, Bog je blagoslovio prvi par, rekavši im: „Budite plodni i množite se“ (Postanak 1:28; također vidi: 9:1; 49:22-26). Božji blagoslovi rezultiraju očuvanjem i osiguravanjem obilatog, bogatog života. Ovo je lijepo izrazio psalmist David, u 133. Psalmu. Dakle, činjenica da je Bog blagoslovio subotu, znači da ju je učinio kanalom kroz kojega ljudski život može primiti blagotvornu i oživljavajuću silu. Možemo li zamisliti da se Bog na sedmi dan odmarao i divio djelu svojih ruku, dok su Adam i Eva radili u vrtu? Blagoslov mora biti za stvorena bića koja žive u svijetu u kojemu je uspostavljen sedmi dan. Kako bi primili ovaj blagoslov, oni će posvetiti taj dan kao što je i Bog to učinio, promjenom svog ponašanja. Subota kao vrhunac stvaranja sedmog dana prvoga tjedna pokazala je da ljudska bića, stvorena šestog dana, trebaju zajedništvo s Bogom, da bi bila potpuna. Isus je potvrdio da Bog nije jednostavno kanio imati neke vlastite koristi od odmaranja u sedmi dan i od blagoslivljanja i posvećivanja tog dana (vidi: Marko 2:27 – ovaj tekst ćemo kasnije detaljno obraditi).

Moramo također reći da nam značenje blagoslivljanja i posvećivanja subote nije objašnjeno u Postanku 2:3. Ovo nas možda iznenađuje, budući da je u većini slučajeva u Bibliji Bog uvijek dao i konkretno objašnjenje svojih blagoslova – npr. „Bog ih je blagoslovio (životinje), rekavši im: „Rađajte se i množite i napunite vodu u morima i neka se ptice množe i napune zemlju!“ (Postanak 1:22). Slično tome, Bog je rekao Abrahamu o Sari: „Ja ću je blagosloviti i dat ću ti sina od nje; blagoslovit ću je, izići će od nje narodi, i kraljevi narodima proizići će od nje.“ (Postanak 17:16; vidi također: 9:1; 17:20). Međutim, s obzirom na blagoslov subote, ništa nije rečeno o tome, što taj blagoslov sve podrazumijeva. Međutim, ova misterija o blagoslivljanju i posvećivanju subote biva nam u Bibliji razotkrivena u Izlasku, s uspostavom Izraela kao Božjeg odabranog naroda, s kojim je Bog uspostavio savez. Sada se subota povezuje ne samo s dovršenim stvaranjem, nego i s novom nacijom, koju je Bog na čudesni način doveo u postojanje: „Pomislite ipak da vam Gospod dade subotu“ (Izlazak 16:29). Od simbola savršenog svijeta (kozmološka funkcija), subota je sada postala povijesno-soteriološki simbol (spasenjska funkcija) Božjeg otkupiteljskog plana za Njegov narod. Dakle, Bog je htio naglasiti svome vjernome narodu da želi da subota bude intimno povezana s njihovim životima.

Izvještaj o davanju mane nudi nam početnu točku u boljem razumijevanju naravi prvotnog blagoslova subote. Primijetimo najprije određene paralelizme između izvještaja o stvaranju i izvještaja o davanju mane. Oba izvještaja govore o Božjem djelovanju u sedmodnevnoj strukturi. Oba izvještaja svjedoče o savršenosti Božjeg djelovanja: dnevno stvaranje je bilo „dobro“, a dnevna porcija mane je bila zadovoljavajuća (Izlazak 16:18 ). U oba slučaja, stvarateljska Božja aktivnost prestaje u subotu: stvaranje je „završeno“ (Postanak 2:2), a mana je prestala padati (Izlazak 16:25). U oba slučaja, Božji blagoslovi su dati nad subotnjim danom – u prvom slučaju, proglašavanjem subotnjeg blagoslova pri stvaranju (Postanak 2:3), a u drugom slučaju, očuvanjem mane u subotu (Izlazak 16:24).
U kontekstu neplodnosti i beživotnosti pustinje, te negodovanja ljudi zbog njihove nemogućnosti da osiguraju hranu – čudo očuvanja mane kroz subotu stoji kao vrlo jasno otkrivenje prirode subotnjeg blagoslova, naime: Božji dar okrijepe i života. Kako bi primili ovaj subotnji blagoslov, Izraelci su trebali posvetiti taj dan Bogu, usklađujući svoje ponašanje s Božjim nalogom. Ovaj princip po pitanju primanja subotnjeg blagoslova ostaje isti i danas. Subota je stalni izvor dobrobiti i blagostanja svakome čovjeku koji prepozna njezinu pravu narav i svrhu!

Subota je jedinstveni simbol saveza, jer je pomogla vjernicima kroz mnoga stoljeća da održe svoju vjeru (zajednicu s Bogom) čvrstom. Dennis J. McCarthy je primijetio: „Redovito svetkovanje subote služilo je itekako vjernicima kao veliki blagoslov, jer su na taj način razvijali svoju zajednicu s Bogom, kao i biblijsku doktrinu." (Dennis J. McCarthy, Old Testament Covenant, 1972, str. 88.)
Židovski skolar Achad Haam podvlači ovu životno važnu funkciju subote u povijesti Judaizma, tvrdeći: „Mi možemo bez pretjerivanja potvrditi da je subota sačuvala Židove više nego što su Židovi sačuvali subotu. Da subota nije u njima obnovila dušu, obnavljajći svakog tjedna njihov duhovni život, oni bi toliko degradirali, zbog depresivnih iskustava tijekom radnih dana, da bi njihovi potomci otišli u posljednju krajnost materijalizma i moralne i intelektualne dekadencije.“ (Citirao: Augusto Segre, "Ii Sabato nella storia Ebraica", L’uomo nella Bibbia e nelle culture ad essa contemporanee, 1975, str. 116.)
Herbert W. Richardson izrazio je slično stajalište: "Vjerujem da je Judaizam crpio svoju snagu da preživi usred stalne omraženosti i zapreka, iz svoje čvrste svijesti o tome da je „sveti narod“, odnosno iz svoje redovne proslave subotnjeg sakramenta.“ (Toward an American Theology, 1967, str. 132).

Držanje subote nije doprinijelo samo preživljavanju Judaizma, nego također i kršćanstva. Bit kršćanskog života je zajednica s Bogom. Ovakva zajednica raste i postaje biti sve smislenija, posebice kroz vrijeme i prilike za bogoslužje, službu, duhovno razmišljanje i druženje, koje nam pruža subotnji dan. Pravilno držanje subote odražava se u zdravoj zajednici s Bogom, dok nemarno ophođenje prema suboti donosi duhovno opadanje. To je bilo tako u drevnom Izraelu; to je tako i u modernom kršćanstvu.

U svome govoru 13. studenog, 1862. godine, predsjednik Abraham Lincoln naglasio je ovu vitalnu funkciju subote, rekavši: „Svetkujući ili kršeći subotnji dan ('sabbath day'), mi gospodski čuvamo ili bijedno gubimo posljednju najbolju nadu za uzdizanje čovječanstva ('the last best hope by which man arises').“ (Citirao: R. H. Martin, The Day: A Manual on the Christian Sabbath, 1933, str. 184.) Očito je za Abrahama Lincolna „subotnji dan“ označavao nedjelju. Puritanci su primijenili naziv i značenje subote na nedjelju. Međutim, i dalje ostaje činjenica, da je jedan od najboljih američkih predsjednika prepoznao u značenju subote posljednju najbolju nadu koja može obnoviti i uzdići ljudska bića.

Ako je ovo bila istina za Lincolnovih dana, još je veća istina danas, kada tiranija novca i stvari, zarobljava mnoge živote. U svojoj pastoralnoj poslanici „Dies Domini“ ('Dan Gospodnji'), papa Ivan Pavao II rječito govori o potrebi da se nanovo otkrije subota, kako bi se oslobodilo kršćane od okova materijalizma i kako bi se nanovo otkrio mir u zajedništvu s Bogom, za kojega smo stvoreni.

ZAKLJUČAK: Ako svetkujemo subotu onako kako je opisano u Bibliji da ju treba svetkovati, tada ćemo toga dana doživjeti mnoge blagoslove. Doživjet ćemo fizičko, društveno i duhovno obnovljenje. Pravi unutarnji mir i odmor ne mogu se naći u egocentričnom odmaranju, nego u službi drugima. Subota nam nudi jedan cijeli dan u tjednu, tijekom kojega možemo služiti Bogu, sebi i drugima. U subotu služimo Bogu tako, da Mu damo prvo mjesto u svome razmišljanju i življenju. Subota je izvrstan lijek za nezasitne pohlepne duhove (kakvi smo svi mi ustvari), na način da im zapovijeda da provedu vrijeme, ne u potrazi za još većim materijalnim dobrima, nego kako bi zahvalna srca priznali blagoslove koje su primili od Boga. Kao što je to učinila Marija, tako i mi toga dana ostavljamo na stranu sve svoje poslove i brige, kako bismo mogli primiti obilne blagoslove Svetog Duha. Sve što radimo u subotu jest čin bogosluženja, jer sve proizlazi iz srca koje je odlučilo veličati i slaviti Boga u Njegov sveti dan. Fizički se naše tijelo može bolje odmoriti u subotu, jer se također toga dana odmara i naš um, a naš um se odmara zato, jer se odmara u Gospodu. Duhovno smo u subotu obogaćeni zato što kroz fizički odmor mi ulazimo, kako kaže poslanica Hebrejima 4:10, „u Božji odmor“. Kroz fizički odmor možemo konceptualizirati i internalizirati stvarnost duhovnog odmora spasenja i oproštenja. Također u subotu mi služimo drugima, približavajući se svojim voljenima, prijateljima, te ljudima koji su u potrebi, dijeleći s njima svoje prijateljstvo i brigu. Služba drugima u subotu slavi Boga i obogaćuje naše živote osjećajem odmarajućeg zadovoljstva. Zašto da propustimo ove divne Božje blagoslove u subotu?

Nasao sam onaj stih...hvala Bogu!

Tit 3,9
But avoid foolish questions, and genealogies, and contentions, and strivings about the law; for they are unprofitable and vain.

Što želiš reći tim stihom, Dominiče?