Moralnost subote i stvaranje svijeta

Dragi prijatelji istine, želja mi je da proučimo dobro ulogu i važnost subote koju je dobila još pri stvaranju svijeta!

Neću danas sve postirati, nego samo prvi dio izlaganja.

U nedjelju planiram postirati i drugi dio.

U prošloj temi koju sam dao pod topicom „Sedmi dan- subota“, vidjeli smo da samo moralna kategorija zakona ima vječnu, univerzalnu, bezvremensku vrijednost. U temi koja je pred nama, otkrit ćemo još bolje odgovor na pitanje: Zbog čega je subota moralna, a ne obredna zapovijed? Vidjet ćemo koji je plan Bog imao sa subotom od samog početka i zašto subota tu ulogu ima i danas...

Dale Ratzlaff, bivši adventistički pastor i biblijski učitelj, napisao je utjecajnu knjigu „Sabbath in Crisis“ (Subota u krizi). Kasnije je promijenio naslov knjige u „Sabbath in Christ“ (Subota u Kristu), jer je shvatio da prvi naslov sugerira da je i sam Bog u krizi, budući da je On uspostavio subotu još pri stvaranju svijeta. Najvjerojatnije je Ratzlaff u krizi, a ne Bog. Ratzlaff pokušava pronaći načine da negira današnju vrijednost i važnost subote. On kaže da subota nije moralna ustanova koju je Bog pri stvaranju kao takvu uspostavio, nego da je ona samo ceremonijalna/starozavjetna odredba dana isključivo Židovima. Stoga kršćani danas ne trebaju svetkovati subotu, jer je Krist ispunio njezinu tipološku funkciju, postavši našim subotnjim odmorom. Nažalost, Ratzlaffovo nebiblijsko učenje zbunilo je tisuće Adventista, te su napustili svoju crkvu. Na sreću, također na tisuće Adventista (ali i drugih vjernika) sve više shvaća važnost subote, zahvaljujući odličnim biblijskim studijama na tu temu, koje je poznati adventistički profesor i doktor teologije Samuel Bacchiocchi objavio u nekoliko svojih knjiga (jedna od najboljih je „ The Sabbath Under Crossfire“)…

Zbog čega je toliko napadnuta funkcija subote pri stvaranju? Odgovor: Ono što kršćani vjeruju o porijeklu subote, određuje ono što će oni vjerovati o njezinoj važnosti za danas.
Stoga, od velike je važnosti detaljno ispitati porijeklo i prvotnu funkciju subote, jer većina današnjih kršćana (uključujući i neke bivše adventističke pastore i profesore) niječu ovu činjenicu da je subota pri stvaranju dobila značajnu funkciju, te ju svode na isključivo židovsku instituciju, koju je uveo Mojsije. Dalje oni vjeruju da je Krist ispunio svrhu subote time, što je umjesto doslovnog svetkovanja subote, ponudio na križu svoj odmor spasenja. Mnogi kršćani nažalost čak vjeruju da je subota, kao i ostali židovski zakoni (kako oni to vjeruju), bila bazirana na spasenju kroz vršenje zakona (legalizam), dok je nedjelja utemeljena na spasenju milošću kroz vjeru…

Ovo izlaganje sam podijelio na dvije osnovne cjeline:

I. odgovori na prigovore u vezi porijekla subote,
II. radosna vijest o suboti i savršenom Božjem stvaranju.

U prvoj cjelini pokušao sam na što logičniji i jezgrovitiji način iznijeti osnovne prigovore u vezi porijekla subote, a zatim i odgovore na te prigovore. U drugoj cjelini bavim se ljepšim i pozitivnim dijelom: biblijski pogled na funkciju subote, koju je subota dobila već pri stvaranju svijeta! U ovoj drugoj cjelini ćemo iz biblijske perspektive vidjeti koja je važnost i značenje subote u Postanku 2:2-3, te na koji način je subota povezana s čovječanstvom, još od samih početaka… Osvrnut ćemo se na tri ključna momenta: Božji odmor, Božje blagoslivljanje i Božje posvećenje sedmog dana (Postanak 2:2-3).

PRIGOVOR:

Zajednica „The Worldwide Church of God“ formulirala je ovaj argument u obliku šest retoričkih izjava: Postoji nekoliko stvari koje nam Postanak 2:2-3 NE KAŽE:
1) Ne kaže da su se ljudi odmarali.
2) Ne kaže da je ljudima rečeno da slijede Božji primjer.
3) Ne kaže da je ljudima rečeno da se odmaraju.
4) Ne kaže da je Bog u subotu poučavao Adama i Evu.
5) Ne kaže da je Bog stvorio subotu.
6) Ne kaže da u ljudi svetkovali subotu.

Dale Ratzlaff koristi ovaj argument (prije svega se pozivajući na Postanak 2:2-3), kako bi dokazao da je subota isključivo židovska institucija: „U Postanku ne postoji zapovijed za čovječanstvo da svetkuje subotu.“ (Dale Ratzlaff, Sabbath in Crisis, California: Applegate, 1990, str. 25). Na idućoj stranici knjige on kaže: „U vezi s odmorom sedmoga dana ništa nije izričito rečeno o čovjeku.“

ODGOVOR:
1. Tko kaže da božanski data dužnost i obveza ne postoji, osim ako ju Bog ne zapovijedi u obliku zakona? Ako bi to bilo istina, zašto bi Bog držao Kajina odgovornog za ubojstvo njegovog brata (Postanak 4) stoljećima prije nego što je rekao Noi i njegovoj obitelji: «...iz ruke svakog čovjeka i iz ruke brata svakog čovjeka, ja ću tražiti život čovjeka. Tko god prolije čovjekovu krv, od strane čovjeka njegova će krv biti prolivena, jer je Bog na svoju sliku stvorio čovjeka» (9:5.6)? Očito, princip poštivanja ljudskog života kojega je Kajin prekršio, bio je naslijeđen već onim redom kojega je Bog postavio pri stvaranju, kad je čovjeka stvorio na svoju sliku (1:26.27). Prema tome, činjenica da se odmor sedmog dana subote ne pojavljuje kao božanska zapovijed prije Izlaska 16, ne znači automatski da to nije bila obveza prije tog vremena. Argument iz šutnje ne može ništa dokazati.

2. Moramo shvatiti da Postanak ne sadrži zakone (kao Izlazak), nego je to knjiga koja nam daje sažeti pregled porijekla čovjeka. Budući da u Postanku također nemamo ni spomena o nekoj drugoj zapovijedi, šutnja u pogledu subote ne bi se smjela smatrati iznimkom! Dakle, Postanak nije knjiga zakona, nego knjiga porijekla. Nijedna od Deset Zapovijedi nije spomenuta u Postanku, ali unatoč tome, mi znamo da su principi tih zapovijedi ljudima bili poznati, jer imamo, npr. sljedeću izjavu: «Abraham je slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje.» (Postanak 26:5). Dakle, iako u samoj knjizi nema spomena o tim zakonima, ipak znamo da su oni bili Abrahamu poznati i da ih se pridržavao. Postanak je knjiga koja govori o porijeklima, počecima; ona opisuje proces od stvaranja svijeta, do stvaranja Božjeg naroda.

3. Još jedan mogući razlog zbog kojega nemamo u knjizi Postanka izričitu zapovijed o suboti je kozmološka (a ne antropološka) funkcija sedmog dana u izvještaju o stvaranju. Drugim riječima, ovaj izvještaj nema za svrhu objasniti zašto bi ljudi trebali u subotu „ući u počinak“, nego ima za cilj pokazati nam kakav stav je Bog imao prema svome stvorenju. Sve je bilo «veoma dobro», dvaput se «odmorio» (Postanak 2:2-3), tj. dva puta piše da je «stao». Hebrejska riječ «šabat», koja je dvaput prevedena s «odmorio se», prije znači «stati, prestati, odustati od nečega, prestati s nekim poslom». Bog je stao sa stvaranjem, jer je sve što je stvorio bilo savršeno i nije bilo potrebe da nešto još malo sređuje ili dotjeruje... Inače, u Bibliji „odmor“ ima dublje značenje nego „odmarati se“. Odmor u Bibliji podrazumijeva odmaranje nakon dovršenog posla, te u tom smislu podrazumijeva završetak, potpunost, savršenstvo. Mogli bismo reći da je Bog, suprotstavljajući svoje stvaranje sa svojim odmorom (tj. prestankom rada – „šabat“), proglasio radosnu vijest da nije više potrebno ništa popravljati što je On stvorio, jer je sve bilo „veoma dobro“ (Postanak 1:31).
Božji prestanak rada izražava također Njegovu želju da bude sa svojim stvorenjima, kako bi dao svojim stvorenjima ne samo «stvari», nego i «samog Sebe».

4. Uspostavljanje subote svojim božanskim primjerom, radije nego zapovijedanjem, može dobro pokazati što je Bog htio da subota bude u bezgrešnom svijetu – naime, slobodni odaziv milostivom Stvoritelju, radije nego nekakvo nametanje… Svojom slobodnom odlukom da se subotom učine potpuno dostupnima svome Stvoritelju, ljudska bića su trebala doživjeti fizičko, mentalno i duhovno obnovljenje i obogaćenje. Budući da nakon pada u grijeh ove potrebe čovjeka nisu bile eliminirane, nego čak puno veće, stoga je moralna, univerzalna i vječna funkcija subote ponovljena kasnije u obliku zapovijedi (a znamo da je svrha Deset Zapovijedi bila da štiti i čuva ljude, njihove odnose s Bogom i jednih s drugima…).Također, činjenica da je Bog prestao s radom i bio «osvježen» (Izlazak 31:17), iako Njemu nije bio potreban odmor, ukazuje da Biblija o Bogu ovdje govori antropomorfno (pripisuje Mu ljudske osobine), da bi pokazala ljudima kako se trebaju odmarati sedmog dana, da bi dobili olakšanje od umora tijekom tjedna (23:12), slijedeći Božji primjer. Da ne bi bilo sumnje u ovo tumačenje, Isus ga je jezgrovito zakucao, kad je potvrdio da je subota stvorena za čovjeka (anthropos), a ne čovjek radi subote (Marko 2:27) – ovom tekstu ćemo kasnije posvetiti puno više pažnje...
Na kraju, recimo i ovo: Što je to, što neku Božju zapovijed čini moralnom i univerzalnom? Zar ne smatramo neki Božji zakon moralnim u onom slučaju, ako taj zakon odražava Božji karakter? Zar je Bog mogao dati bilo koje jače otkrivenje moralne prirode subote, nego da ju učini pravilom svoga božanskog ponašanja? Zar je princip koji je uspostavljen božanskim primjerom manje vrijedan, od onog principa koji je uspostavljen božanskom zapovijedi? Zar djela ne govore glasnije od riječi?

5. Argument da je subota potekla sa Sinaja, čini Mojsija krivim za iskrivljavanje istine, ili u najmanju ruku, žrtvom velikog nesporazuma… Jer, u tom slučaju bi on u 4. zapovijedi subotu uspoređivao sa sedmim danom u kontekstu stvaranja svijeta, a u stvarnosti bi ona bila nešto potpuno novo… Ako bi ovo bila istina, tada bi to bacilo ozbiljne optužbe na integritet i pouzdanost bilo čega drugoga, što je Mojsije, ili bilo tko drugi napisao u Bibliji.

6. Veliki dokaz o porijeklu subote u stvaranju, je jedna Isusova izjava. Dok je branio svoje učenike od optužbe da su kršili subotu, Isus je referirao na izvornu svrhu subote: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Stoga je Sin Čovječji gospodar i od subote.“ (Marko 2:27-28 ). Kristov izbor riječi je značajan. Glagol stvoriti („ginomai“) aludira na prvotno stvaranje, a riječ čovjek („anthropos“), sugerira njezinu ljudsku funkciju. Dakle, da bi objasnio ljudsku i univerzalnu vrijednost subote, Krist se vraća natrag, u njezino samo porijeklo, odmah nakon stvaranja čovjeka. Zašto? Zato što za Gospoda, „zakon o početku“ uvijek ostaje vrhovni zakon (vidi Matej 19:8 ). Sve što je bilo stvoreno u početku, bilo je „veoma dobro“, bilo je ostvarenje Božje volje i namjere za ljude, za krunu stvaranja na planeti Zemlji. Dosljedno i čvrsto svjedočanstvo Pisma je da je subota još pri stvaranju svijeta određena da bude na dobrobit čovječanstvu. Mi imamo svoje korijene u suboti, od stvaranja do vječnosti!

PRIGOVOR:
Odsutnost riječi „subota“ u Postanku 2:2-3 je od strane nekih viđena kao pokazatelj da subota kao institucija nije izvorno nastala prije Mojsijevog vremena. Na primjer, Robert Morey emfatički izjavljuje: „Nije li odredba o stvaranju subote pronađena u Postanku 2:1-3? Ne, riječ „subota“ se ne pojavljuje u tekstu!“. Harold Dressler dao je sličnu izjavu: „Postanak 2 ne spominje riječ 'subota'. Tu je samo riječ o 'sedmom danu'. Osim ako čitatelj ne izjednačava 'sedmi dan' sa 'subotom', ovdje nema govora o suboti.“. Na slični način, Dale Ratzlaff piše: „Nema spomena riječi 'subota' u izvještaju o stvaranju; ništa ne piše o čovjekovom odmaranju; ustvari, čovjek se uopće ni ne spominje u vezi sa odmorom sedmog dana po završetku stvaranja.“.

ODGOVOR:
1. Točno je da se riječ „subota“ ne spominje u odlomku, ali srodni glagolski oblik „šabat“ (stati, prestati s radom) je ovdje upotrijebljen, a taj oblik sadrži aluziju na izraz „subotnji dan“. Štoviše, upotreba izraza „sedmi dan“ radije nego izraza „subota“, može reflektirati piščevu brigu da naglasi trajni i uzastopni poredak dana, koji je nezavisan i slobodan od bilo kakve asocijacije s astrološkim „šabbatima“ ondašnjih poganskih nacija. Naime, poznata je činjenica da u dokumentima drevne Mezopotamije postoji izraz „šabbatu“, koji je vrlo sličan hebrejskoj riječi za subotu („šabbat“). Taj mezopotamski izraz je, koliko nam je poznato, označavao 15. dan mjeseca, odnosno dan punog mjeseca. Stoga, određujući dan brojem, radije nego imenom, izvještaj u Postanku naglašava da Božji dan subota nije poput onih „šabbata“ poganskih naroda, koji su povezani s mjesečevim fazama… Sedmi dan se uvijek ponavlja u ciklusu, ali je neovisan od svih asocijacija s ciklusima nebeskih tijela… Naglašavajući ovaj uzastopni trajni poredak, sedmi dan pojačava kozmološku poruku izvještaja o stvaranju – Bog je i Stvoritelj i stalni Održavatelj svemira. U Izlasku, međutim, gdje je sedmi dan dat u kontekstu Postanka, ne svijeta, nego izraelskog naroda, taj dan je eksplicitno nazvan „subota“, očito da izrazi svoju novu povijesnu i soteriološku funkciju.

2. U Hebrejima 4:3-4, vidimo da autor uopće ne raspravlja o porijeklu subote u stvaranju svijeta; ustvari, on to porijeklo subote uzima kao da se ono podrazumijeva, dok objašnjava Božju krajnju namjeru za Njegov narod. Sad mi nije cilj da objašnjavam značenje „odmora“ koji se spominje u ovom odlomku (drugom prilikom ću to analizirati), ali ono što je ovdje jasno i što želim podvući je sljedeće: U Hebrejima 4. poglavlju, porijeklo subote u stvaranju svijeta, ne samo da je naglašeno, nego je također predstavljeno kao osnova za razumijevanje krajnje Božje volje za Njegov narod!

Zadnja promjena: ; pet 30 oľu 2007, 17:45; ukupno mijenjano 1 put.

PRIGOVOR:
Neki smatraju da subota nije doslovni dan od 24 sata, kao preostalih 6 dana stvaranja, zbog toga što se u izvještaju o stvaranju za sedmi dan izostavlja formula «i bi veče i bi jutro». Stoga oni tvrde da je subota u tom izvještaju simboličko vrijeme i da predstavlja vječni odmor... Na primjer, Dale Ratzlaff piše: «Izvještaj u Postanku ne spominje kraj Božjem odmoru sedmog dana, nego je taj dan predstavljen kao stanje koje se dalje nastavlja, ispuštanjem formule «i bi veče, i bi jutro, dan sedmi». On tumači ispuštanje ove formule kao pokazatelj da su «uvjeti i karakteristike tog prvog sedmog dana bile stvorene od strane Boga zato da bi se nastavile, i nastavile bi se, da nije bilo grijeha od strane Adama i Eve.»
I rabini i kršćanski pisci su također odsutnost te formule tumačili kao da predstavlja budući, vječni odmor spašenih. Augustin na posljednjoj stranici svojih «Ispovijedi», piše dirljivu molitvu: «Gospode Bože, podari nam svoj mir... mir odmora, mir subote koja nema večeri... Jer cijeli ovaj najljepši poredak stvari, «vrlo dobar»... treba proći, jer je u njemu bilo jutro i veče. Ali sedmi dan nema večeri, nema zalaska sunca, jer Ti si ga posvetio i odredio za vječno nastavljanje... kako bismo i mi po djelima svojim... mogli također počinuti u Tebi, u Suboti vječnog života.»

ODGOVOR:
Augustinova duhovna, eshatološka interpretacija prve subote, ima određenu vrijednost, jer je i u Bibliji vizija mira, odmora i prosperiteta prve subote, nadahnula proročke vizije mira, odmora i prosperiteta u svijetu koji će doći. Ova interpretacija (tumačenje) također postoji u Hebrejima 4, gdje se potiče vjernike da teže ulasku u subotnji odmor koji će doći za Božji narod (Hebrejima 4:9.11).
Međutim, simbolička interpretacija prve subote koja nema večeri, ne negira doslovno, 24-satno trajanje subote, iz sljedećih razloga:

1. Sedmi dan je u izvještaju nabrojen, tj. brojčano specificiran, potpuno jednako kao i ostali dani. Zapazimo da kad god se u Bibliji dan («yom») spominje s brojem, on tada uvijek ima značenje dana od 24 sata.

2. Dekalog jasno kaže da je Bog radio šest dana, a sedmog dana u tjednu stvaranja se odmorio (Izlazak 20:11). Ako su prvih šest dana bili obični zemaljski dani, moramo i sedmi dan shvatiti u istom takvom smislu.

3. Kad god se u Bibliji spominje sedmi dan stvaranja u kontekstu zemaljske subote koju treba svetkovati, taj dan je viđen kao obični dan (Izlazak 20:11; 31:17; Marko 2:27; Hebrejima 4:4).

4. Zapovijed da se drži subota kao uspomena na stvaranje svijeta i prvu subotu (Izlazak 20:11), implicira nužnost da je prvotna subota bila doslovni dan od 24 sata. Teško da bi Bog mogao zapovjediti svojim stvorenjima da rade 6 dana i odmore se u sedmi, slijedeći Njegov vlastiti primjer, ako taj sedmi dan nije bio doslovni dan!

5. Sasvim je moguće da se ovdje dogodilo ispuštanje formule „i bi veče i bi jutro, dan sedmi“, zbog toga što nakon sedmog dana više nije trebao slijediti neki drugi dan stvaranja. Jer, ta formula je imala za funkciju da odvaja svaki od prethodnih dana stvaranja jednog od drugog. Sedmi dan je bio posljednji dan i on je označio kraj tjedna stvaranja, te zbog toga on nije morao biti definiran u terminima vlastitog završavanja, jer iza njega nije više slijedio „osmi dan“.

6. Uzorak od 6 dana rada i sedmog dana za odmor, uspostavio je prije pada sam Bog, i to svojim primjerom! Da je subota židovska ustanova koju je Krist ukinuo, tada bi isto bilo istina i za sedmodnevni tjedan. O ovome ćemo još detaljnije govoriti u drugom dijelu, pod naslovom „BOŽANSKI PRIMER ODMORA U SEDMI DAN“.

Zadnja promjena: ; pet 30 oľu 2007, 17:42; ukupno mijenjano 1 put.

Pozdrav justin,

Drago mi je sto si otvorio ovaj topic. Mada vec u startu si krenuo u polemiku sa teolozima koji osporavaju subotu, moram priznati da vecinu od njih nisam citao.

Ali mozda je osnovna tema da li je subota tip pocivanja u Hristu ili ne?

Sada da li je ona senka dolazecih stvari ili ne? Sada za ovaj razgovor mislim da nije sustinski vazno da li su ljudi u postanku svetkovali subotu ili ne.

I sam si priznao da nema niti jednog teksta u kome se kaze da oni to jesu cinili. Ali opet to i nije samo po sebi neki argument.

Univerzalnost zakona je neupitna, ali samo onog koji u sebi ima moralne vrednosti. Tu se slazemo. Ako iz postanka i nije najvidljivije da li su ljudi praktikovali svetkovanje subote, ocito je vidljivo da su zrtve prinosili na ISTI NACIN KAKO JE TO MOJSIJE ODREDIO U IZLASKU!

Da li se slazes sa tim?

Znaci vec je Avelj morao prineti zrtvu na oltar Jahvi i njegova zrtva je bila Jahvi ugodna dok je zrtvu Kajina odbacio. TAKO OCIGLEDNO JE DA SU PRINOSILI ISTE ZRTVE KAO IZRAELICI, ZAR NE?

PA IPAK I AKO SU ONI TO TADA RADILI MI TO DANAS NE RADIMO!

I to iz jednostavnog razloga sto je to ispunilo svoju svrhu, jer je to bila jedna zamena dok ne dodje Hrist. Potpuno je normalno da su oni prinosili Bogu zrtve, jer se bez zrtve niko i ne moze pribliziti Bogu.

ALI MI DANAS IMAMO UZVISENIJU ZRTVU, OD TIH ZRTAVA i nikom razumnom u hriscanskom svetu ne pada napamet da se vrati na zrtveni zakon iz Starog Zaveta.

Za ovaj razgovor dakle relevantno je sledece, da li je subota tip, senka Hrista ili ne.

AKO JESTE ONDA ONA DANAS NIJE OBAVEZNA!

Ocigledno je da zivotinje koje su prinosene na zrtvenik jesu predstavljale i ukazivale na Hrista, nije li JOvan Krstitelj za njega rekao, Evo ga Jagnje Bozije koje uzima grehe sveta. Dakle priroda Jagnjeta je ukazivala na to kakav ce biti Mesija kada se pojavi.

I tako Njegova zrtva je jednom zauvek uklonila taj ceremonijalni zakon o zrtvovanju zivotinja.

Sada pogledajmo na moralni zakon, sama rec moral oznacava nas odnos prema Bogu ili prema drugim ljudima.

Ziveti na moralan nacin znaci ciniti stvari koje blagosiljaju druge ljude i kojima je Bog zadovoljan.
Na kraju Isus je rekao da se zakon ispunjava u jednoj jednostavnoj stvari, ono sto zelite da drugi vama cine cinite i vi njima jer u tome su zakon i proroci.

Dakle cinite drugim ljudima dobre stvari koje zelite i da oni vama cine, TO JE SMISAO ZAKONA!

Sada pogledajmo neke moralne odredbe, ne lazi, ne kradi, ne cini preljubu, nemoj imati rezane likove i druge bogove, postuj oca i majku, tako ispunjavajuci ove stvari mi smo svojim zivotom so zemlji i blagoslov ljudima,

Time sto nemamo drugog Boga mi smo ugodni Bogu, i to je stvar morala.

Sada pogledajmo subotu, SLOZICEMO SE NADAM SE OKO JEDNE STVARI DA JEDNA ODREDBA ZAKONA NE MOZE U ISTO VREME BITI I CEREMONIJALNE I MORALNA.

Tako subota u sebi u isto vreme ne moze imati i svoju moralnu vaznost i istovremeno tipoloski ukazivati na Hrista. Nadam se da se slazes? Ona je ili ceremonijalna zapovest ili sustinski moralna.

Slazem se ako je moralna ona ne moze biti ukinuta, ali kao ceremonijalna mora, jer su svi ti tipovi dobili realnost u Hristu.

Sada sta rec tip, senka podrazumeva. JEDNO PROROCKO PREDSKAZANJE O HRSTU.

Bog je sam svog sina uporedio sa Jagnjetom, a svog Duha na reci Jordan predstavio kao goluba.
Sada niti je Isus stavrno Jagnje, niti Boziji duh golub ali u ta dva sinbola je predstavljena KROTKA PRIRODDA U HRISTU, I MIR U BOGU!

Slazes se?

Pa ne znam kako se tema bude razvijala mozemo govoriti i o tome kako je svaki praznik ukazivao na Hrista. Sve te stvari su imale dakle svrhu da ljudima ukazu na Hrista i pokazu Njegov karakter i prirodu.

Dakle po mom uverenju subota je tip POCINKA U HRISTU, i vidim da i ti to potrvdjujes, ali kako onda ona moze imati neki moralni inperativ u sebi?

Sta cu ja nazao uciniti nekom bliznjem ako ne praktikujem praznovanje toga dana? Uvek sam to zeleo cuti.

Dakle justin po tvojoj egzegezi subota je i MORALNA I CEREMONIJALNA ZAPOVEST! Ja mislim da je to nemoguce. Slozices se da su moralne zapovesti prenete u Novi Zavet za ne? I ja kada sam pisao o tome da je Pavle ukinuo zakon naravno mislio sam samo na njegov ceremonijalni deo. U koga spada i subota.

JER VIDI OVO AKO MI IMAMO NEUPOREDIVO UZVISENIJU ZRTVU NEGO MOJSIJEVE STO SU BILE, MI NEMAMO POTREBU DA NASTAVIMO SA TIM STARIM ZRTVAMA.

Isto tako ako imamo mir koji prevazilazi svaki razum, ako imamo Mir koji nam je On dao i ostavio ONDA NAM NIJE POTREBAN I SUBOTNJI SABAT!

Sada o stvaranju, ja mislim da je receno da je jedan dan pred Gospodom kao hiljadu godina i hiljadu Godina kao jedan dan. Sledeci ovu misao mozemo zakljuciti da je Bog stavrao svet 6 000 godina, a sedmi dan je bio dan kada je zavrsio sa svojim delima.

U TOKU TOG SEDMOG DANA, DAKLE U TOKU TIH HILJADU GODINA POJAVIO SE GREH!

Tako dakle to nije bio jedan dan od 24 sata koji im je Bog ostavio, jer da jeste ne bi bilo moguce im Bog kaze, U TAJ DAN U KOJI JEDETE SA TOG DRVETA TOGA DANA CETE UMRETI.

Adam i Eva ocito nisu umrli istog dana kada su ucinili greh, ALI NISU NITI ZIVELI PREKO HILJADU GODINA, JER BI TO ZNACILO DA SU USLI U DRUGI DAN I DA BOZIJA REC NIJE PERFEKTNA.

Dakle Bog je stavaro svet 6 000 godina, a zadnja hiljada godina je bila namenjana pocivanju, ALI JE GREH PREKINUO TU BOZIJU NAMERU.

Tako mi sada zivimo gotovo sest hiljada godina istorije sveta od Adama, i svakih dve hiljade godina svet je imao neku veliku stvar koja se desila. Posle prve dve hiljade godina dosao je potop BOG JE UNISTIO SVET VODOM, ALI JE U TIPU POKAZAO DA ONI KOJI SU SE POKAJALI NECE UMRETI, KAO NOJE I NJEGOV DOM.

Voda kojom je on bio prekriven je pokazvala na krstenje u vodi koje mi danas imamo, kada se navrsilo 4 000 godina Krv Isusa Hrista je prolivena, i otvorila na zemlji vreme Milosti. Sada mi smo na kraju jos jednog ciklusa zivimo u zadnjim vremenima i BOG CE PROCISTITI OVU ZEMLJU VATROM I TADA CE NASTUPITI HILJADU GODINA MIRA U HILJADUGODISNJEM KRALJEVSTVU!

I tako ce jos jedan tip sedmog dana biti ispunjen nastupice vreme odmora SEDMI DAN SABAT, HILJADUGODISNJE KRALJEVSTO ISUSA HRISTA!

Eto i ja sam se malo raspisao sada odgovori mi na jednostavnu stvar kako subota moze biti u isto vreme i deo moralnog i ceremonijanog zakona?

I sada kada pogledamo takodje na Novi Zavet. Isus je nama dao takodje neke ceremonije, koje mi imamo ali oni ih nisu imali u Starom Zavetu.

Prva je vecera Gospodnja, slazes se, On je to uveo menjajuci Stari Zavet. Mi se sada ne prisecamo izlaska iz Egipta kao Izraelci, mi sada na sluzbama vecere Gospodnje secamo se njegovog dela na krstu.

Ukinuo je je jedno i postavio drugo.

Isto tako krstenje JE NOVO ZAVETNA ZAPOVEST, KOJU JE DONEO JOVANJ KRSTITELJ, u SZ toga jednostavno nije bilo.

Znaci On je nama dao nove ceremonije, ukinuo stare i postavio nove, i zasto bi sada samo jedna od ceremonija SZ bila preneta u Novi Zavet?

Prvobitna moralnost
Porjeklo:
Čovjek - stvoren je na sliku Božju - Njemu slična
po Božjem stvaralačkom imperativu iz praha zemaljskog
i u nosnice mu udahne dah života.
Tada postade čovjek živa duša.-Nije dobro da čovjek bude sam..načinit ću mu pomoć kao što je on sam.
Muško i žensko stvori ih...Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju ženu i bit će jedno tijelo.

Edenska moralnost - zakon svetosti kada još nije bilo grijeha

Blagoslovi ih i reče:

-"Plodite se, i množite, i napunite zemlju
i sebi je podložite!"
-"Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim
živim stvorovima što puze po zemlji!"
-Evo dajem vam sve bilje što se sjemeni....neka vam budu za hranu!
-Postavi ga u Edenski vrt da ga obrađuje i čuva

-"Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla dobra i zla da nisi jeo!U onaj dan u koji s njega okusiš ,
zacijelo češ umrijeti!"
------------------------
Ispunjavanje egzistencijalnih uvjeta omogučavalo bi Edemskom paru da ugode Bogu - njihovom stvoritelju
i tako održe uvjetnu besmrtnost..

Drugim riječima , Bog je implicirao postulatnu zapovijest:

-Samo svetosti pripada život vječni jer sve što stvori Bog bijaše veom dobro te blagoslovi sedmi dan jer počinu u taj dan od svega djela koje učini.
-U svo dobro što stvori Bog ulazi i zpovijest uvjetne besmrtnosti te tako i nju pokriva kreativni blagoslov sedmoga dana..
Kako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, sebi slična, mogao je i čovjek vidjeti i razumjeti da je sve jako dobro:
čisto , bez prigovora..u rajskoj harmoniji..
Subota je supstancijalni dio harmonije koju će čovjek obnavljati u svojim projektima dobra održavanja uvjetne besmrtnosti..
Kršeći zapovijest o stablu spoznaje dobra i zla - čovjek je prekršio i supstancijalni dio harmonije - subotu- kao blagoslov koji ukazuje na poštivanje egzistencijalnih zapovijesti uvjetne besmrtnosti..
Vladati, gospodariti, raditi , ljubiti, množiti se, živjeti u svetoj kreativnosti čovjek je mogao samo poštivanjem supstancijalnog mjerila za dobro - subotnjeg blagoslova koji se daje kada je sve učinjeno bilo u skladu sa mjerom dobra..
u prethodnih šest kreativnih dana održavanja edenske harmonije..
(Sedmi dan - subota nije bila ceremonijalna Božja demonstracija - već suostancijalno odobravanje projekta kreacije koju je čovjek dobio u svojoj susličnosti sa Bogom kako bi imao mjeru kreacije i počinka po dovršenju prvobitnog edemskoga rada ...Subota je moralna zapovijest kreativne usklađenosti sa Božjom kreacijom, znak poštivanja čovjeka kao susličnog Bogu..u kreativnosti smisla održavanja Edena.Sve što je čovjek mogao učiniti, moglo je biti dobro da se držao zapovijesti o kreativnosti i slobodi u odnosu na uvjtnu besmrtnost..
abraham

Razumijem tvoje pitanje.

Prije svega, molim te da sačekaš da postiram drugi dio, u kojemu sam detaljno objasnio radosnu vijest o suboti, tj. objasnio sam koju je funkciju Bog suboti dao već pri stvaranju svijeta, odnosno: što to znači da se Bog tada odmorio, da je taj dan blagoslovio i da ga je posvetio. Nakon što ovo shvatimo, tada ćemo shvatiti jednu ključnu stvar, koja će nam pomoći da nam bude kristalno jasno, da Bog kad je stvorio subotu, nije ju stvorio kao ceremonijalnu zapovijed...ustvari Bog nije davao zakone i nije davao obrede prije pada u grijeh. Prije pada u grijeh, sve što je Bog stvorio, trebalo je služiti ljudima na blagoslov, na radost, na uživanje i izgrađivanje i obogaćivanje, u svakom smislu. Subota je bila itekako posebna u tom Božjem stvaranju. Uz nju je Bog čovjeku dao još dvije osnovne stvari: brak i rad. (o tome ću sve napisati kasnije detaljno, vidjet ćeš..).

Nakon pada u grijeh, subota je dobila još dva nova značenja, postala je također simbol Božjeg spasenja čovjeka (Ponovljeni zakon 5:15), te simbol Božjeg ponovnog obnovljenja ove Zemlje i vraćanja iste u njezino prvotno savršenstvo (Hebrejima 4). Ali nakon pada u grijeh subota nije izgubila svoju prvobitnu važnost i značaj (Izlazak 20:8-11; 31:17).

Značaj subote daleko nadilazi bilo koji ceremonijalni zakon. Svi ceremonijalni zakoni imali su za svrhu da ukazuju na Isusovo djelo spasenja. Međutim, subota ima puno šire značenje. Kad govorimo o tipologiji, moramo shvatiti da je jarac koji je bio zaklan simbolizirao Kristovu smrt, a ne subota. Svetište je trebalo predstavljati nebesko svetište, obredi vezani uz svetište su trebali predstavljati Kristovu smrt i otkupljenje čovječanstva. Međutim, subota nije nikad bila ceremonijalni zakon, iako su se neki ceremonijalni obredi vršili i u subotu, budući da su Izraelci u ono vrijeme morali neprestano, svakog dana vršiti obrede i prinositi žrtve, to moramo shvatiti, jer tako im je Bog zapovijedio, da sve to ukazuje na Isusa i da dobiju oproštenje grijeha. Međutim, subota nije tek neki ceremonijalni zakon, subota nije samo simbol Božjeg otkupljenja čovjeka, subota nije nekakav obred ili nekakv forma. Subota je jedno posebno VRIJEME, koje se ciklički uvijek ponavlja (kao što je to Bog već u raju uspostavio). Subota je, kako bi neki rekli, "jedan maleni dio raja" među nama danas. Istu funkciju koju je subota imala u raju, ona ima i danas. Samo što danas ona ima još dvije dodatne funkcije, zbog grešne situacije u kojoj se čovjek našao:
Subota je prvotno imala funkciju da bude vrijeme u koje će se čovjek i Bog sastati i uživati prisno zajedništvo; vrijeme kada će čovjek prestati s radom u vrtu, kada će se potpuno posvetiti svome Stvoritelju i slaviti Ga, a Bog će ga tog dana posebno blagosloviti...
Danas subota još uvijek ima ovu funkciju. Međutim, zbog pada u grijeh, subota ima još dvije dodatne funkcije. Osim što nam je ona podsjetnik na Boga Stvoritelja, te vrijeme koje trebamo provesti u zajednici s Njim i sjećajući se na to odakle potječemo i kako je naš Bog velik, danas nas subota također treba podsjećati na to, da je naša situacija loša, da je naš odnos s Bogom poremećen, ali da je Bog naš Spasitelj, koji je za nas pronašao rješenje (Ponovljeni zakon 5:15). Dakle, subota nas usmjerava na prošlost, na Boga kao Stvoritelja i na to odakle potječemo, ali nas danas ona također usmjerava i na budućnost i Božje spasenje.
I treća funkcija koju subota danas ima, jest da nam ukazuje na konačno obnovljenje ove Zemlje, na njezino vraćanje u prvobitni sklad i savršenstvo, tj. na našu slavnu budućnost, na naš "ulazak u Božji vječni odmor" (Hebrejima 4).
DAKLE:
Subota je rajska ustanova, kao i brak i rad. Naravno da subota danas ima i dodatna značenja, zbog naše grešne nesretne situacije. Međutim, subotu ne smijemo nikad uspoređivati s ceremonijalnim zakonima, koji su imali trenutnu važnost, jer ti zakoni u raju nisu postojali. Subota, kao i Deset Zapovijedi postojali su u Edenskom vrtu, oni nam pokazuju Božji karakter i Božju vječnu namjeru s nama.

Subota nam pokazuje odakle potječemo i kamo idemo. Njena prvobitna funkcija je da bude posebno vrijeme, koje ćemo jednom tjedno provoditi s našim Stvoriteljem.
Razmislimo o tome, je li se važnost ovog posebnog svetog vremena danas umanjila, ili je zbog grijeha ona uvećana?

Pozivam svakog da razmisli o tome.

Joj, jedva čekam dragomire da pročitaš i drugi (ljepši) dio mog izlaganja. Nadam se da ću ga postirati u nedjelju.

A nakon toga ću postirati i važan dodatak:
objašnjenje Hebrejima 4, Kološanima 2:16-17 i Marko 2:27-28!

Biblija nije sebi kontradiktorna, iako zagovornici nedjelje žele da ona to bude. Ali Biblija nam o suboti daje jednu cjelovitu, jasnu i predivnu sliku.
Što više istražujem biblijsko učenje o suboti, sve se više divim veličini ove nauke. U njoj je utkano sve...sve osnovne istine su tu...nevjerojatno.
Kakav obredni zakon? Subota je nešto predivno, subota je doista milina. Ali znaš što je najgore od svega? Kada ljudi sve ovo znaju o suboti, imaju veliku spoznaju - a svjesno ju krše i ne svetkuju ju kako bi trebali! Mislim da je to veliki grijeh protiv Boga, jer na temelju Biblije, subota je Bogu itekako važna!

Adam i Subota

Subota kao sveta norma etapne kreativnosti za ulazak u Počinak po stalnoj provjeri vrijednosti djela - kako je i Bog gledao na stvranje čovjeka, da tako i čovjek gleda i odobrava svoja djela u okviru kreativne mogućnosti koje su mu bile darovane-ima svoj uvjet : da djelo bude dobro, da obnavlja harmoniju između stvoritelja i stvorenja kako bi djelatnik ušao u počinak - uživanje sa Bogom u svetom danu.
Adam je mogao održavati svoje savršenstvo prava ulaska u počinak poslušnošću i vjerom, On nije bio stvoren sa slabošću u odnosu na grijeh, nije bio stvoren kao - tip, sjena
budućih dobara kojih je izvor Krist .Adam nije imao slabosti zadobiti bezuvjetnu besmrtnost..Svojim prekršajem je izgubio šansu da ostvari svoj potencijalni antitip kroz odnos tipa prema grijehu - što je morao učiniti Krist spasenjem i pozvati čovjeka u Počinak u kojega je mogao ulaziti da se držao savršenstva dok i sam ne ostvari odnos prema dobru kao što mu je bilo darovano blagoslovom smisla opomene o pravu na život..Krist nije promijenio pravila - normu-atest ulaska u Počinak koji je Bog oblikovao u odnosu na dobro da bi se održao zakon svetosti- samo svetosti pripada vječni život.
Ulazak u Počinak nije samo ulazak po vjeri u oslobodioca od grijeha..Ulazak je implicirao stalni sveti odnos prema dobru.U toj stalnosti pojavnik i izmišljač zla se mogao pobijediti.Počinjanje Adamovo nije moralo biti narušeno da se držao predestinacije po vjeri.Predestinacija je bila sadržana u samom početku posvećenja sedmoga dana kao Počinka u kojem se uživa svetost ..Bog je Adamu zapovijeđu o stablu poznanja dobra i zla dao i opomenu o izlasku iz Počinka, o gubitku počinka..Da bismo bili sudionici Kristova Počinka moramo sačuvati stalnim ono prvo imanje - poniznost , pokornost i vjernost svetosti - uvjet prvog počinka..Adam je mogao ući u edenski počinak.Krist nas je iskupio od kletve zakonske - smrti, ostvarivši djelo poslušnosti prvog Adama
ispunjenjem zakona o pravu na ulazak u životni počinak..
Počinak je postao naše vlasništvo ako vjerom prihvatamo Krista..Od prvobitnog počinka do počinka po boljoj krvi, od predzavjetne i poslijezavjetne Subote počinak je sadržajem oslobođen od odnosa prema zlu jer će zlo biti uništeno sa svima onima koji bi vjeru htjeli prevariti obličjem vjere ne odazivajuči se na pozive Duha da ne odrvene srcem i umom primiti dar ulaska u Subotnji počinak pored stabla života..
Subota slavnog svijeta u kojem će poslije Nebeskog suda preobraženi slaviti zajedno sa Kristom Novi počinak, bit će to ista prvobitna subota u kojoj je Adam mogao uživati sa svojom Evom i njihovim potomstvom..
Sada smo stvorenja Božja po Kristu, ona stvorenja koja smo mogla biti po Adamovoj poslušnosti vječnog zakona svetosti-
kojeg je za nas ispunio Krist..Svetost ostaje zauvijek bez uljeza zla, bez prokletstva, sa vječnim blagoslovom izvorne Subote - atesta svetosti..Zlo se neće ponoviti ali se neće zaboraviti!
Ispunjenjem prvobitne moralnosti ulaska u Počinak uzdignuta je Subota pred cijelim svemirom proslavljanjem Božje pravednosti..Krist je pokazao da Adam je bio stvoren bez slabosti ispunjenja uvjeta ulaska u počinak, a pojavom zla
javilo se lažno otkrivenje o surovosti uvjeta ulaska u počinak.
i morala su proči vremena sjene, vremena tipa da bi se pokazala ista zakonitost pravde Božje kroz spasenje po Kristu onima koji vjerovaše do kraja..kako bi oni ušli u onu harmoniju dobra bez zla u koju je mogao uči Adam..Bog nije promijenio mjeru dobra za novo ulaženje u počinak.Moralni uvjeti ulaska u Subotnji počinak su ostali isti bez obzira što je zlo pobijeđeno..Svetkujemo Subotu očekujući ispunjenje slavnog Počinka po kojem ćemo ući u novu kreativnost čuvanja i rada pored stabla života..Imajuči slobodu od zla još i više ćemo svetkovati Božju Subotu - uživajući šabat - milinu utjelovljene svetosti koja je pobijedila zlo i otklonila herubime sa vatrenim mačevima istočno ispred raja imajuči pravo uči u Novi Jeruzalem Pobjedom..
abraham

Dragomir: Znaci On je nama dao nove ceremonije, ukinuo stare i postavio nove, i zasto bi sada samo jedna od ceremonija SZ bila preneta u Novi Zavet?

Pa subota nije 'ceremonija'. Vrlo jednostavno.

dragomir je napisao/la:

Pozdrav justin,


Univerzalnost zakona je neupitna, ali samo onog koji u sebi ima moralne vrednosti. Tu se slazemo. Ako iz postanka i nije najvidljivije da li su ljudi praktikovali svetkovanje subote, ocito je vidljivo da su zrtve prinosili na ISTI NACIN KAKO JE TO MOJSIJE ODREDIO U IZLASKU!

Da li se slazes sa tim?

Znaci vec je Avelj morao prineti zrtvu na oltar Jahvi i njegova zrtva je bila Jahvi ugodna dok je zrtvu Kajina odbacio. TAKO OCIGLEDNO JE DA SU PRINOSILI ISTE ZRTVE KAO IZRAELICI, ZAR NE?

PA IPAK I AKO SU ONI TO TADA RADILI MI TO DANAS NE RADIMO!

I to iz jednostavnog razloga sto je to ispunilo svoju svrhu, jer je to bila jedna zamena dok ne dodje Hrist. Potpuno je normalno da su oni prinosili Bogu zrtve, jer se bez zrtve niko i ne moze pribliziti Bogu.

Mislim da se ovo dvoje nemože uspoređivat iz jednostavnog razloga što je žrtveni sistem uspostavljen tek nakon pada ugrijeh, dok je subota uspostavljena prije pada kao uspomena na stvaranje.

Da nije bilo grijeha žrtve se nikada nebi prinosile, a subota bi se uvijek svetkovala.

Pozdrav dragane,

Gde je Bog Adamu i Evi rekao da svetkuju subotu pre pada. Oprosti ja to ne nalazim nigde. Citam da je Bog stvorio svet za sest dana sa covekom kao krunom stvaranja i pocinuo u sedmi dan.

Bog je to ucinio, ali njima nije naredio da se odmaraju. Cak sta vise na njih je prebacio odgovornost za uparvljanje zemljom.

Tako jedina zapovest koju su oni imali, i tu je opet nesto sto si pogresno zakljucio justine da zapovesti i zakona nije bilo pre pada u greh.

Bilo je i njihova jedina zapovest koju su imali drzati je bila nemojte jesti sa tog drvata jer onoga dana kada budete jeli toga cete dana umreti.

Dakle justine ocigledno je bilo zakona i pre pada. Pa gde je njima naredjeno da praktikuju svetkovanje subote.

Nigde da ja to mogu citati u Pismu.

Sada subota nije ceremonija, pa sta je no nick. Nije samo doovljno reci nije, treba dati argumente Pisma u cemu je njen moralni znacaj.

Kako nije kad pokazuje da ce doci vreme odmaranja u Hristu, ona ocigledno jeste tip, senka Hrista, to cak i justin na porice u svom izlaganju.

Dakle najocitije da je Bog stavarao svet i to ne sest dana nego 6 000 godina, jer je jedan dan pred Gospodom hiljadu godina, a hiljadu godina jedan dan.

Tako da se tu ne radi o ljuckom vremenu nego o Bozijem vremenu koje je drugacije od naseg.

U ispunjavanju uvjeta za ulaz u Subotnji počinak se ne radi samo o pravdi u odnosu na grijeh koji je pobijeđen, već se radi o štovanju svetih kreativih snaga autora počinka i autora svetosti, radi se o štovanju svetih sila Subotnjeg počinka u odnosu na činjenje dobra po svetom moralnom imperativu ispunjenja Zakona..Nama je potrebna okrijepa u Božjem autoritetu ne zbog slabosti tijela i duha da bi svladali sile raspadnuća..već radi održanja potreba Duha prema štovanu autora Subote..Kada budemo u slavnome tijelu pored drveta života i tada će nam Subotnji počinak biti potreban radi svetosti zdravlja kako bi se osvrtali na mjeru dobra koju nalazimo u Božjem svetom počinku..Želimo gledati djela koja ćemo činiti u novom svijetu kako bi sa zadovoljstvom mogli reći - sva su vrlo dobra, u skladu su sa autorom svetosti..
Subota nije samo uspomena na stvaranje - ona je živi počinak stvaranja u kojem se obnavlja svetost stvaranja u kojem živimo u novim kreativnostima novozemaljskog i kozmičkog života..Slikovitio rečeno - na taj dan jedemo lišće sa drveta života..Vrijeme odmaranja u Kristu je vrijeme slavnog tijela kada se Krist javlja pravdom ne u odnosu na grijeh već u odnosu na svetost ..Konaćno imamo Šabat u odnosu na dobro u Kristovim vremenima slavnoga tijela koje nam Bog daje svojim stvarnjem u Kristu..Tada ćemo upravo biti u istoj onoj Suboti koja je rezultat posvećenja na osnovu ocjene - sve bijaše vrlo dobro..Sada , ponavlja Bog ocjenu odobrenja odmora od grijeha kojim je Adam mogao uči u subotnji počinak.Sada po Kristovom ispunjenju Adamovog duga mi se odmaramo i od grijeha ali u odnosu na dobro - na start Novog čovjeka da slavi svoga Tvorca slaveći Spasitelja kao Gospodara Subote - gospodara svetih sila činjenja dobra po slici kojom smo suobličeni u Kristu iz sjemena nepropadljivog kojega je Bog pripravio da nas spasi od zla..Kada zlo bude iščezlo uništenjem sotone i svih onih koji nisu htjeli održati se u poniznosti vjere zlo se neće ćiniti
..Činit ćemo dobro u slavnome tijelu i bez obzira na ritam vječnosti ostati će potreba Duha za Subotnjim odmorom u odnosu na dobro jer ćemo slaviti Boga u tijelu Novog Adama koji je ispunio dug starog, zemaljskog Adama..
Nebeski je Adam ispunio ulazak u počinak "stare subote" i dao nam novi ulazak u " novu subotu" u odnosu na dobro bez grijeha kakovi je bio moguć ulazak Adama da nije napravio dug kojega je platio Isus da bismo ulazili u istu Subotu u duhovnome tijelu kojim ćemo se klanjati Bogu u sva vremena
od subote do subote..Ispunjenje uvjeta besmrtnosti Kristovom poslušnosti kojom je Adam mogao priječi iz uvjetne u stalnu besmrtnost, proslavio je svetost Božjeg autoriteta kojim je posvetio sedmi dan...
Bog je Jagnjetom predestinirao tip i antitip kako bi Krist proslavio Božju pravednost i savršenstvo plačajući otkup Adamovih dugova svih vremena njegovih potomaka kako bi kao novi potomci nebeskog Adama mogli imati Subotu slobodnu od grijeha..Sloboda od grijeha ne oslobađa nas potrebe Duha da sveti ime Božje subotnjom milinom starim počinkom u novom počinku slavnim tijelom...
abraham
abraham

Zadnja promjena: ; sub 31 oľu 2007, 20:52; ukupno mijenjano 1 put.

Sada subota nije ceremonija, pa sta je no nick. Nije samo doovljno reci nije, treba dati argumente Pisma u cemu je njen moralni znacaj.

Dragomire, naravno da nije samo dovoljno reci. Ali, ako ides tako, onda pokazi jasno da je subota ceremonija kao i ostalih 7 praznika.

Subota je osmi praznik, koji je vecan po svojoj prirodi i znacaju. Cak ce se svetkovati i na novoj zemlji, sa ovim se slazu mnogi hriscani, dok nije obavezna za nas danas? Nelogicno.

Prema tome, zasto stalno mi moramo nesto da argumentiramo? Pokazi ti da je ona bila ceremonija.

Poz.