Moralnost subote i stvaranje svijeta

Justin je napisao/la:

Međutim, ne mogu svaki dan posvetiti potpuno njoj.

Posvećenje nekome nije da budeš s tom osobom 24h na dan, nego da u toj osobi pronalaziš svoj smisao, suštinu i svrhu postojanja. Naravno, ovo govorim o osobi Boga.
Ako nisi Bogu uvijek posvećen, nisi u biti nikad, tad ti Bog dođe kao hobi. Analogno je i s primjerom cure, ako ja svojoj nisam uvijek odan i posvećen, znači da volim nekoga ili nešto više nego nju. To je klica nevjere.
Ja mogu raditi i drugi posao, pričati s drugom osobom, biti u drugom društvu, ali uvijek se zna tko mi je najvažniji. I da ona nazove kad sam zauzet, da dođe kad nešto radim, uvijek imam vremena za nju. Zašto? Jer, je u meni, teče u mojim venama, to je posvećenje srcem i dušom. Još jednom ponavljam da se predati nekoj osobi ne znači biti stalno fizički i psihički s tom osobom, nego je to jedno suštinsko predanje najvišem u toj osobi.

Sasvim se slažem.

Međutim, ako nekoga stvarno voliš, zar nećeš najveću svoju radost pronalaziti u trenucima kad možeš biti s tom osobom, razgovarati s njom, smijati se s njom, jednostavno provoditi jedno vrijeme samo s njom, odvojiti jedno malo duže vrijeme, koje će biti posebno posvećeno samo tome, da se vas dvoje još više upoznate i povežete? Nije li takav dan pravo blago, za ljude koji se vole?

Primijenimo ovo na naš odnos s Bogom.

Bog nas je volio od samog početka. Nitko nas toliko ne voli kao ON, nitko nije toliko "lud za nama", kao On! Zašto je onda tako teško vjerovati u biblijski izvještaj, koji nam jasno pokazuje da je Bog odredio da jedan dan svakog tjedna bude vrijeme samo za nas i Njega?

Zašto je Bog tako odredio?
Zato što je tako htio.

Volimo li mi Njega?
Zašto onda odbijamo ući u Božju blizinu subotom na posebni način? Tjedan je cikličko vrijeme, subota je dan koji dolazi uvijek točno na vrijeme. To je dan koji je Bog posvetio, odredio za posebnu svrhu (Postanak 2:3). To je vrijeme u koje On i nas želi posvetiti (Izlazak 31:13).

Bog nam subotom želi reći da smo Njegovi, da pripadamo Njemu.

U Talmudu se ista riječ koristi za zaručivanje žene za muža - ona je "posvećena" mužu, ona PRIPADA samo njemu.

Božji narod je Njegova zaručnica, koju On želi samo za sebe.

Justin dosta lepo piše o tome. Veoma rano su Hrišćani prepoznali moralnu simboliku subote, mada na malo drugačiji način. Evo, na primer, jednog odlomka iz dela "Razgovor sa Trifunom" tvoga imenjaka sv. Justina Mučenika iz prve polovine II veka (dakle samo par godina nakon smrti apostola Jovana):

Došao je Zakonodavac, a vi Ga ne videste; ubogi propovedaju evanđelje, slepi vide, a vi ne razumete. Sada je potrebno drugo i drugačije obrezanje, a vi još uvek razmišljate o svom obrezanju tela. Novi zakon vam zapoveda da poštujete svagdašnju subotu, a vi se zadržavate na jednom danu i smatrate da ste zbog toga pobožni, ne shvatajući zbog čega vam je data ta zapovest. Dalje: ako jedete presni hleb smatrate i govorite da ste ispunili volju Božiju, ali time se ne zadovoljava Gospod Bog naš. Ako je neko od vas kriv za prestupanje zakletve ili je kradljivac, neka ne greši više; ako je neko bludnik, neka se pokaje i tek tada će on, ustvari, savršiti poštovanje istinite i prijatne subote Božije. Ako su nekome nečiste ruke, neka ih umije i biće čist.

On je subotu prepoznao kao simbol novozavetnog pokajanja i pomirenja sa Bogom u Hristu. Za njega to više nije "jedan dan", nego "svagdašnja subota". Justin (ovaj iz II veka) smatra da je smisao subote bio da se "ekstrapolira" u svakodnevni mir u Hristu, počinak od greha i zla. Tu ideju nalazimo još kod apostola Pavla u poslanici Jevrejima:

Bojimo se, dakle, da neko od vas, dok još važi obećanje za ulazak u počinak njegov, ne pomisli da je odocnio. Jer i nama je javljena radosna vijest kao i onima; ali njima ne bi od koristi riječ koju čuše, pošto oni koji je čuše ne prihvatiše je sa vjerom. A mi koji povjerovasmo ulazimo u počinak, kao što je rekao: Zato se zakleh u gnjevu svojemu da oni neće ući u počinak moj, mada djela Božija bijahu završena od postanka svijeta.

Jer reče negdje za sedmi dan ovako: I počinu Bog u dan sedmi od svih djela svojih (počinak Božiji u Postanju). A ovdje opet: Neće ući u počinak moj. Pa pošto neki imaju da uđu u njega, a oni kojima je najprije javljena radosna vijest ne uđoše zbog nepokornosti, To opet odredi jedan dan, "Danas" (doba Mesije - "svagdašnja subota"), govoreći preko Davida, poslije tolikoga vremena, kao što reče: Danas, ako glas njegov čujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša. Jer da je njih Isus Navin uveo u počinak, ne bi se poslije toga govorilo o nekom drugom danu (ovde se ne misli na sedmični dan, već na "novi dan" u smislu dana Postanja - doba Mesije)

Prema tome, narodu Božijem tek predstoji počinak. Jer ko je ušao u odmor njegov i sam je počinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih (počinak iz Postanja u koji danas ulazimo verom u Hrista). Postarajmo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da ne bi ko pao po istom primjeru nepokornosti.

(Jevrejima 4:1-11)

Ovo je inače i drevno jevrejsko tumačenje "Božijeg počinka" i subote, tako da Pavle i Justin ne iznose ništa novo, naročito kada Pavle piše Jevrejima on je veoma oprezan i pazi da svaka reč i ideja njima bude već poznata i da poentira na račun Tore i jevrejskog predanja (zato je i poslanica drugačija od ostalih). Jevreji doba Mesije nazivaju - "Yom shekulo sabbos" = "Dan svagdašnje subote", zato je njima ova ideja savršeno jasna, a Pavle i Justin to koriste kao argument.

Svako dobro želim

Jako se veselim što si se priključio ovim komentarom, brate Zvonko!

Doista i ti lepo i zanimljivo pišeš.

Obećavam ti da ću ti odgovoriti i na svog imenjaka i na Hebrejima 4. poglavlje. Vidi se da si upućen u stvari, ali nadam se da ćeš se složiti sa mnom, nakon što dam svoj osvrt na sve ovo i ukažem na neke stvari, koje svemu ovome što si napisao daju još potpuniju sliku.

Inače, radim na detaljnom objašnjenju Hebrejima 4:1-11. Planiram to ovdje uskoro postirati.

Neka te Bog blagoslovi!

Živ mi bio Justine,

Evo u međuvremenu još par detalja u vezi ovog jevrejskog tumačenja subote, kao dopuna prethodno rečenog. Nakon makavejskog doba (2. vek pre Hrista) judaizam je bio prepun mesijanskih očekivanja, a dolazak Mesije/Hrista bio je tumačen kao "novi Dan" (u smislu "Dana" Stvaranja) i to se očuvalo kod njih do danas. Evo odlomka iz jevrejskog apokrifa "Knjiga Enohova" za koji se smatra da je nastao u to vreme (nažalost imam samo engleske verzije narednih tekstova, ako je potrebno mogu da prevedem):

"And I appointed the eighth day also, that the eighth day should be the first-created after my work, and that the first seven revolve in the form of the seventh thousand, and that at the beginning of the eighth thousand there should be a time of not-counting, endless, with neither years nor months nor weeks nor days nor hours." (33:1)

Ovo citira i jedan od najstarijih ranohrišćanskih spisa "Varnavina poslanica" iz I ili II veka.

Isto piše i Talmud (knjiga nastala na osnovu jevrejskog usmenog predanja i tumačenja Tore) u Tamid 7:4 koji jedan rabin komentariše:

"The great hope of the Jewish people is the Messianic Age which will be followed by a time of universal harmony. It will be a time when man will learn to live at peace, both with his fellows and with nature. It will mark the end of all war, injustice and exploitation.
In the Talmud the Messianic Age is called Yom SheKulo Shabbos --- the day when all will be Sabbath."
http://www.ou.org/publications/kaplan/shabbat/rest.htm

Ili jedan drugi jevrejski učitelj:

"... true rest and understanding that will come on the Yom Shekulo Shabbos, the final day that is completely filled with piece and rest, our final redemption."
http://www.torah.org/learning/parsha-parenting/5760/tazria.html

Ili još zanimljivije, počev od Postanja:

"When Creation was completed and the world enjoyed its first Sabbath, it should have remained eternally in a complete and perfect state. However, with the primordial sin of Adam and Eve, the world fell from this state. Man would no longer lives in a "perfect" world - existing in the Garden of Eden, enjoying the ready-to-eat fruit of the Garden. He would have to labor and conquer the world, eating bread through the sweat of his brow. Ultimately, we are told, the world will again be perfected in the End of Days. Man will again live in harmony with the world and nature, devoting his being and his energies to G-d alone. That time period is known as "yom shekulo Shabbos" - a time of eternal Sabbath, a time which we eagerly await today. (Israel returned to this state briefly at the revelation at Mount Sinai - and then lost it again with the sin of the Golden Calf.)"
http://www.torah.org/learning/pirkei-avos/chapter5-8.html

Nema nikakve sumnje da su prvi Hrišćani ovo učenje samo preuzeli iz Judaizma, sa jedinom razlikom što Jevreji smatraju da Mesija još nije došao. Ako ove njihove misli protumačimo u kontekstu našeg verovanja da je Isus iz Nazareta zapravo Mesija/Hristos, dobijamo potpuno identične ideje o "osmom Danu" i "svagdašnjoj suboti" koje iznose mnogi ranohrišćanski pisci (Varnava, Justin, Irinej itd.).

Svako dobro i radujte se - Hristos Vaskrse!

Citat:
Došao je Zakonodavac, a vi Ga ne videste; ubogi propovedaju evanđelje, slepi vide, a vi ne razumete. Sada je potrebno drugo i drugačije obrezanje, a vi još uvek razmišljate o svom obrezanju tela. Novi zakon vam zapoveda da poštujete svagdašnju subotu, a vi se zadržavate na jednom danu i smatrate da ste zbog toga pobožni, ne shvatajući zbog čega vam je data ta zapovest. Dalje: ako jedete presni hleb smatrate i govorite da ste ispunili volju Božiju, ali time se ne zadovoljava Gospod Bog naš. Ako je neko od vas kriv za prestupanje zakletve ili je kradljivac, neka ne greši više; ako je neko bludnik, neka se pokaje i tek tada će on, ustvari, savršiti poštovanje istinite i prijatne subote Božije. Ako su nekome nečiste ruke, neka ih umije i biće čist.

On je subotu prepoznao kao simbol novozavetnog pokajanja i pomirenja sa Bogom u Hristu. Za njega to više nije "jedan dan", nego "svagdašnja subota". Justin (ovaj iz II veka) smatra da je smisao subote bio da se "ekstrapolira" u svakodnevni mir u Hristu, počinak od greha i zla. Tu ideju nalazimo još kod apostola Pavla u poslanici Jevrejima:

Slazem se sa ovim u celosti, i bas je lepo sto si ovde stavio i istoriski dokaz o tome da naucavanje o svetkovanju subote nije postojalo u rano hriscanskim danima.

Naravno oni su verovali da je nas pocinak u Hristu a ne u subotnjem danu koji je dan Izraelu radi secanja na oslobodjenje iz Egipatskog ropstva.



[/b]

Lijepo je da se Zvonko M. uključio u diskusiju. Lijepo je znati citirati kršćenske izvore. Samo to što je nešto kršćansku i potječe iz 2. stoljeća - nije dovoljno da bi bilo istina (samo po sebi). Pavao već u prvom stoljeću opominje da su se pojavili "vukovi u ovčjim kožama", da su postojali lažni apostoli, lažni proroci, lažni Kristi.
Riječi Justina Mučenika nisu u istom duhu kao riječi Pavla u njegovim poslanicama. Pavao svetkuje subotu, i on može koristiti značaj subotnjeg odmora (koji je židovima dobro znan) da ih uputi u pitanje poslušnosti i neposlušnosti - tako što će subotni odmor predstaviti kao "sliku počinka". Ali on ne govori o (novom) danu odmora, nego koristi dan odmora - subotu, kao sliku (simbol) poslušnosti i neposlušnosti (u Hebrejima 3,7 - 4,11).

Pitanje svetkovanja subote nije pitanje simbolike, nego pitanje poslušnosti. Da lli se Bog zabunio kada je stavio zapovijed o suboti među svoja Moralna načela??? Ili je to učinio da bi razotkrio tko će se osloniti na sebe (svoju logiku, svoje mišljenje), a ne na Boga!!! Nevjerovatno je da kršćani kažu kako ne treba krasti, lagati i ubijati, ali vrlo lako odbacuju zapovijedi o zabrani klanjanja kipovima i slikama, i zapovijed o svetkovanju subote!!! Tko je taj čovjek, ta organizacija - koja može prekrajati Božje zapovijedi i izbacivati neke od njih prema svojoj logici????????????????
Ako Mojsije nije smio napisati Deset zapovijedi, kako to da onda ljudi koji žive nakon njega - uzimaju sebi za pravo mijenjati Nebeski ustav???

Gdje piše da je Krist - počinak???

simply je napisao/la:

Gdje piše da je Krist - počinak???

"Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni i ja ću vas odmoriti."
(Matej 11:28 )

Uostalom, to lepo objašnjava i poznati adventistički teolog Dr S. Bacchiocchi u svojoj knjizi "Od subote do nedelje", poglavlje "Krist i subota":

Tema subotnjeg odmora koja se spominje u Hebrejima 3 i 4 možda prikazuje još jednu nit mesijanske tipologije preuzetu iz Starog zavjeta. G. von Raad prati razvoj teme “počinka” u Starom zavjetu iz koncepta nacionalnog i političkog mira (Ponovljeni zakon 12,91; 25,19) u duhovan i “potpuno osoban ulazak u Božji pokoj” (usp. Psalmi 95,11).23 Ovaj koncept, kao što ćemo vidjeti kasnije, ponovno se predlaže u Hebrejima gdje je Božji narod pozvan da uđe u “subotni počinak” (4,9) vjerovanjem (4,3), poslušnošću (4,6.11) i prihvaćanjem Božje “Radosne vijesti” “vjerom “ (4,1-2). Pisac odbacuje prolaznu narav subotnjeg počinka shvaćenog kao ulazak u Kanaan (Ponovljeni zakon 12,9; 25,19) budući da dokazuje da zemlja koju je Jošua dao Izraelcima (4,8 ) nije onaj “subotni počinak” (4,9) koji je Bog dao svom narodu pri stvaranju (4,3.4.10). Ovo potonje može se iskusiti prihvaćanjem “danas” (4,7) “Radosne vijesti” (4,2,6) spasenja. Da se ovdje smjera na Krista potpuno je jasno. U Njemu starozavjetni subotnji počinak nalazi svoje ispunjenje, a svi ga vjernici mogu sada iskusiti po Njemu.

Da to je ta stvar koja je ovde sporna kao sto vidim i ovaj poznati adventisticki telolog ne spori da je subota tipoloska kategorija koja se ispunila u Hristu.
Ustvari istinski pocinak tada je u Hristu i samo Njemu. Ako je to tako ako je subota ukazivala na Hrista a to ne spori i ovaj teolog onda ostaje ono sto treba biti dokazano.

Dakle ako imamo relanost pocinka u Hritstu zbog cega je onda nuzno imati i senku toga.
To je legitimno pitanje naravno?

To nije stvar ubedjenja ili poslusnosti nego Bibliskih cinjenica. Ja ne sporim da ljudi mogu uzeti subotu kao dan odmora sta vise mislim da je ne sporno da je ona sedmi dan, ali pravo pitanje je upravo ovo, dakle

Ako imamo pocinak u Hristu zbog cega je neophodno jos uvek imati tip toga kroz svetkovanje subotnjeg dana?[/b][/u]

"Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni i ja ću vas odmoriti." (Matej 11:28 )
Ovaj tekst ne kaže da je Krist = odmor, počinak. Krist može dati odmor, ali nije rekao «Ja sam odmor, Ja sam počinak»!!! Krist nije zamijenja za subotu!!!

Krist daje čovjeku odmor od grijeha, daje mir u odnosu s Bogom. Ali nije Krist = počinak. Nego Krist uvodi čovjeka u počinak - u mir s Bogom, u vječni život. Čovjek može počinuti samo onda kada je oslobođen ropstva grijehu. A to postiže pomirenjem s Bogom – vjerom i poslušnošću. I u tom pomirenju Sveti Duh upisuje Moralni zakon (zajedno sa zapovijedi o suboti) u um i srce osobe koja se pomirila s Bogom, koja je ušla u počinak Božji. To je Novi savez, to je Novi zavjet!!!
Koristiti pojam "počinak" kako bi se ukazalo da je subota kao dan odmora ukinut - je potpuni promašaj!!! Kako bi Krist pozivao na ukidanje subote, kada nikada svojim riječima ili životom nije prekršio niti jednu od Božjih zapovijedi. To bi bilo duhovni apsurd. A Bog nije sam sebi kontradiktoran. Tada Isus ne bi mogao za sebe reći: Ja sam put i istina!!! Isus je svetkovao subotu, i On je naš Put i Istina!!!

Misliš da je Baciocci pisao ovu knjigu kako bi pobio važnost subote, ili da bi naglasio njen neprolazan značaj??? Evo o čemu piše u svojoj knjizi:
1. «kako se može tvrditi da je subota «ispunjena i ukinuta u Kristu», a ipak zahtijevati svetkovanje nedjelje pozivajući se na tu istu zapovijed o suboti???»
2. «Činjenica da nedjelja nije postala dan počinka na temelju teološkog značaja ili povjesnog razvoja, već postupnim oduzimanjem prednosti suboti, sasvim onemogućava stvaranje valjanog teološkog okvira da se zapovijedi počinak nedjeljom»
3. «U zapovijedi o suboti «počinak» se pobliže određuje. On se ne definira kao ugodno ljenčarenje već kao «posvemašnji odmor posvećen Jahvi» (Izlazak 31,15) Premda je subota dana čovječanstvu, ona pripada Jahvi. Bog u više navrata naziva ovaj dan «moje subote» nesumljivo zato što je On u taj dan «počinuo...blagoslovio ga ... i posvetio». Subotni počinak nije egocentrično opuštanje ... nego Božanski počinak, ...»
Vidiš li da nije Bog = počinak, nego je subota = počinak??? Čak i Bog ulazi u subotni počinak, dajući čovjeku osobni primjer.
4. «Raščlanba obilne građe o suboti u evanđeljima, otkrila je veliko poštovanje prema suboti u židovskim i ranokršćanskim krugovima.Pokazali smo da evanđelja svjedoče da Krist zapovijed o suboti nije «gurnio u pozadinu», niti jednostavno ukinuo, da bi kako neki tvrde utro put za novi dan bogoslužja, već je obogatio njeno značenje i svrhu.»
5. «Da bi subotu učinio trajnim simbolom svojih otkupiteljskih blagoslova saznali smo da je Krist poistovijetio svoju službu subotom, sa službom svećenika, čiji je posao u Hramu subotom bio opravdan zbog njegove otkupiteljske naravi... Da je apostolska zajednica razumjela ovo prošireno značenje i svrhu subote potvrđuju ne samo zapisi u evanđeljima o Kristovim govorima i iscjeljenjima u subotu, već i u Hebrejima 4 gdje je subota prikazana kao trajan simbol blagoslova spasenja koji vjerom stoji na raspolaganju svim vjernicima».
6. citat G. von Raada koji navodiš nisu riječi Samuela Baccioccia, niti njegovo mišljenje o počinku, niti njegov stav o počinku. On tu citira «mišljenje» pojedinca – ali bez upučivanja da li je to «mišljenje» točno ili je pogrešno!!! A jasno se raspoznaje da je to samo ljudsko mišljenje.

U Hebrejima 3. i 4. poglavlju naglasak je na poslušnosti kao uvjetu za ulazak u počinak (slika «obečane zemlje»)!!! Zato navodi primjere neposlušnih koji nisu ušli u prvi počinak (u Kanansku zemlju). I savjetuje da kršćani ne pruže isti primjer neposluha, jer neće uči u «neki drugi počinak» (u kraljevstvo nebesko, u «nebeski Kanan»). Uviđaš li da Pavao koristi sliku «obečane zemlje» da bi potaknuo vjernike na život u poslušnosti Bogu??? Pavao nigdje ne pobija važnost Božje subote!!! Tko bude neposlušan (svim Božjim zahtjevima, pa tako i onom o svetkovanju subote) – neče «ući u počinak», neće ući u kraljevstvo nebesko. I Isus je poučavao isto: «ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko» Matej 5,20

Pravednost je plod poslušnosti i pomirenja s Bogom. U počinak (u «kraljevstvo nebesko», u život vječni) se ulazi poslušnošću Bogu. Dakle, Pavao koristi subotni odmor kao sliku (simbol) ulaska u nebesko kraljevstvo, u «počinak». To se jasno vidi u stihu: «Prema tome, preostaje narodu Božjem neki subotni počinak (tek trebaju ući u «nebesko kraljevstvo» poslušnošću i vjerom)». Pavao piše poslanicu Hebrejima – Židovima (a ne poganima). I u njoj objašnjava Židovima da to što su njihovi preci ušli u Kanansku zemlju – nije pravi cilj pobožbosti. Nego trebaju ući u život vječni, u «nebeski Kanan»!!!

Nigdje nema dokaza da je Krist naš počinak, nego je Krist otvorio vrata da možemo ući u počinak, u «kraljevstvo nebesko», u vječni život – poslušnošću i vjerom!!!

Naročito nigdje nema dokaza da je subota ukinuta, jer je Krist umjesto subote naš počinak!!! Takvo mišljenje je protivno Božjoj riječi!!!

Kako se samo ljudi odmah spremno uhvate za ovakvo pogrešno i površno tumačenje (jer im daje alibi da ne moraju svetkovati subotu)!!!

Pa da, ne verujem da bilo koji Hrišćanin ima nešto protiv "svetkovanja subote" u smislu neradnog dana. To je lična stvar svakoga da li neko vreme ili mesto smatra "svetim". Međutim, ozbiljna greška je ako ne prepoznamo ispunjenje "počinka Božijeg" iz knjige Postanja u Hristu. Iako brani doslovno svetkovanje subote, Bacchiocchi je bio veoma oprezan da ne propusti tu činjenicu pošto zna da bi dobio ozbiljne primedbe ostalih teologa. Isto tako, na nekoliko veoma važnih mesta odstupa od tradicionalnih adventističkih tumačenja, što može biti interesantno za ovu diskusiju.

Dakle, veoma važno je razumeti da "počinak Stvaranja" jeste u stvari savršenstvo i čistota stvorenog sveta - što je kasnije narušeno grehom, a obnovljeno u Hristu. U Njemu se taj "počinak" konačno ostvaruje. Ako tu Hristovu obnoviteljsku funkciju pogrešno pripišemo suboti (ili bilo čemu drugom - zakonu, "svetom mestu" ...), onda možemo lako da pogrešno razumemo ličnost Spasitelja što je za Hrišćane najopasnije.

Svako dobro

Postovani simply,

kako se može tvrditi da je subota «ispunjena i ukinuta u Kristu», a ipak zahtijevati svetkovanje nedjelje pozivajući se na tu istu zapovijed o suboti???»
2. «Činjenica da nedjelja nije postala dan počinka na temelju teološkog značaja ili povjesnog razvoja, već postupnim oduzimanjem prednosti suboti, sasvim onemogućava stvaranje valjanog teološkog okvira da se zapovijedi počinak nedjeljom,

Mislim da me nisi dobro razumeo ja ne verujem u svetkovanje nedelje ili nedelju kao sveti dan. Mislim da je istoriski dokazano da je RK uvela svetkovanje nedelje kao obavezan dan.

Ako postoji dan koji smi duzni svetkovati onda to moze biti samo subota jer ona jeste sedmi dan.

Ali sada da ti kazem nesto drugo. Ovo je razgovor o Reci Bibliji, i tako nekada vodimo duboke dijaloge.

Vidi danas je subota. I sta sam ja radio ceo dan. Spremao se za sluzbu slusao pesme. Sta bih jos trebao ciniti? i tako godinama, pa po cemu onda je krsim tu zapovest?

Mislim da je i ne krsim, ali mi ovde govorimo o tome kako je subota u SZ bila takodje i tip, senka dolazece vece stvarnosti u Hristu.

No danas je subota i necu nista da kazem sto bi uzburkalo bilo cije emocije.

Evo necega pozitivnog o suboti, jer moja namera zaista nije da me neko dozivi da vodim kanpanju protiv bilo cega. Iznosim moje stavove, a moj zivot i to kako zivim to i nije tema. Nekada ljudi mogu biti u srcu ispravni u teoligiji pogresni zar ne?

Evo dakle necega sto mene privlaci kada razmisljam o danu posvecenom Bogu.
To je vreme. Vreme koje je tako dragoceno i koga tako malo imamo.

Vreme moji prijatelji, da li znate koliko smo prezauzeti tokom naseg zivota, posao, porodica, problemi i onda dodjemo umorni i nemamo vremena za molitvu, post. To je verujem jedan od razloga sto je subota dana kao odredba.

Ovo vreme pripada meni i sam meni kao da nam kaze Bog, ovaj dan neka bude posvecen meni, cak ne porodici, deci, poslu, obavezama, prijateljima, ovo vreme pripada meni.

Nije li to jedna od poruka cetvret zapovesti. Vreme, hocu vase vreme.

To svakako zasluzuje postovanje, ako neko izdvaja vreme za svoga tvorca.
I u tom se mogu sloziti sa bracom advenistima, mi kao vernici smo duzni, to nam je obaveza naci vreme koje posvecujemo Bogu.

Pa ako je to vreme ovaj dan onda hvala Bogu za taj dan.

<BLOCKQUOTE>

Mali princ je napisao/la:

Justin je napisao/la:

Međutim, ne mogu svaki dan posvetiti potpuno njoj.

Posvećenje nekome nije da budeš s tom osobom 24h na dan, nego da u toj osobi pronalaziš svoj smisao, suštinu i svrhu postojanja. Naravno, ovo govorim o osobi Boga.
Ako nisi Bogu uvijek posvećen, nisi u biti nikad, tad ti Bog dođe kao hobi. Analogno je i s primjerom cure, ako ja svojoj nisam uvijek odan i posvećen, znači da volim nekoga ili nešto više nego nju. To je klica nevjere.
Ja mogu raditi i drugi posao, pričati s drugom osobom, biti u drugom društvu, ali uvijek se zna tko mi je najvažniji. I da ona nazove kad sam zauzet, da dođe kad nešto radim, uvijek imam vremena za nju. Zašto? Jer, je u meni, teče u mojim venama, to je posvećenje srcem i dušom. Još jednom ponavljam da se predati nekoj osobi ne znači biti stalno fizički i psihički s tom osobom, nego je to jedno suštinsko predanje najvišem u toj osobi.

Da Mali Prince,tocno tako,ali mozda mi adventisti nekazemo,definirano sto je to subota kao sastanak sa Bogom,cjeli covjecji ciklus je nacinjen po sistemu 7 znaci to je dan kad se covjek odmara u Bogu i sa Bogom.</BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>

dragomir je napisao/la:

No danas je subota i necu nista da kazem sto bi uzburkalo bilo cije emocije.

Evo necega pozitivnog o suboti, jer moja namera zaista nije da me neko dozivi da vodim kanpanju protiv bilo cega. Iznosim moje stavove, a moj zivot i to kako zivim to i nije tema. Nekada ljudi mogu biti u srcu ispravni u teoligiji pogresni zar ne?

Evo dakle necega sto mene privlaci kada razmisljam o danu posvecenom Bogu.
To je vreme. Vreme koje je tako dragoceno i koga tako malo imamo.

Vreme moji prijatelji, da li znate koliko smo prezauzeti tokom naseg zivota, posao, porodica, problemi i onda dodjemo umorni i nemamo vremena za molitvu, post. To je verujem jedan od razloga sto je subota dana kao odredba.

Ovo vreme pripada meni i sam meni kao da nam kaze Bog, ovaj dan neka bude posvecen meni, cak ne porodici, deci, poslu, obavezama, prijateljima, ovo vreme pripada meni.

Nije li to jedna od poruka cetvret zapovesti. Vreme, hocu vase vreme.

To svakako zasluzuje postovanje, ako neko izdvaja vreme za svoga tvorca.
I u tom se mogu sloziti sa bracom advenistima, mi kao vernici smo duzni, to nam je obaveza naci vreme koje posvecujemo Bogu.

Pa ako je to vreme ovaj dan onda hvala Bogu za taj dan.

Dragi Dragomire,upravo je ovo zasto Bog trazi da svetkujemo subotu.</BLOCKQUOTE>

Jaoj, jevrejima poslanica...