Moralnost subote i stvaranje svijeta

Braćo i sestre, pozivam vas da proučite i posljednje (i meni najdraže) poglavlje ovog izlaganja: POSVEĆENJE SEDMOG DANA!

Molim one koji ne vjeruju da subota danas ima ovu važnost, da prouče ove stvari i da se uvjere!

Postanak 2:3 kaže da je Stvoritelj “posvetio” sedmi dan, tj. „učinio ga svetim”, ili „proglasio ga svetim”. Ista riječ nalazi se i u Deset Zapovijedi. Svetost subote je često potvrđena u Pismu. Bog ju je sam „učinio svetom“ (Postanak 2:3; Izlazak 20:11) i često ju naziva „svetom“ (npr. Izlazak 16:22; 31:14; Izaija 58:13). Kako je Bog posvetio taj dan? Budući da dan nije materijalna supstanca, nego jedinica vremena, on ne može biti posvećen na način da se primijeni sveta supstanca, kao npr. ulje za pomazanje (Levitski zakonik 8:10-12). Svetost subote je jednostavno rezultat božanskog proglasa. Kroz ostatak Starog Zavjeta, svetost toga dana se jednostavno podrazumijeva. Za starozavjetne pisce, kao i za Božji narod, subota pri stvaranju je bila ta ista subota, koja je spomenuta u Deset Zapovijedi. Ljudi nisu taj dan proglasili svetim, nego su oni bili odgovorni da ga se drži svetim, držeći četvrtu zapovijed. Svetost subote nije u tekstu opisana kao privremeni status, koji je trebao nestati na kraju tog dana. Ne postoji „de-posvećivanje” ili „od-posvećivanje” toga dana, kojega je Bog posvetio u tjednu stvaranja. Posvećivanjem subote u raju, Bog je taj dan trajno odvojio za posebne religijske svrhe. Budući da su prema izvještaju o stvaranju Adam i Eva stvoreni šestog dana, oni su iskusili svetost sedmog dana s Bogom. Kad je Stvoritelj posvetio sedmi dan, odvojivši ga od 6 radnih dana, On je cijelom čovječanstvu, kroz sva vremena, pružio dar. Osoba koja svetkuje subotu, slijedi primjer Boga i sreće se s Njim u taj dan odmora.

Dale Ratzlaff kaže da Bog nije blagoslovio sedmi dan kao takav, nego da je blagoslovio i posvetio „uvjete toga dana“. Pod ovim „uvjetima“, on misli na uvjete koji su postojali „prvog dana nakon što je stvaranje završeno“. Drugim riječima, posvećenje sedmog dana prema Ratzlaffu se primarno odnosi na uvjete druženja i zajedništva, koji su postojali sedmog dana stvaranja, radije nego na to da je Bog odvojio sedmi dan za ljude, da toga dana doživljavaju Božju posvećujuću prisutnost.Problem s ovakvim tumačenjem je da nam Biblija nigdje ne sugerira da se posvećivanje sedmog dana pri stvaranju odnosi na posvećivanje uvjeta koji su postojali „prvog dana nakon što je stvaranje završeno“. Bog nije posvetio uvjete, nego sedmi dan!

Osnovno značenje hebrejske riječi „svet“ (qadeš) je „odvojen“, „izdvojen iz nečega“. Ako to primijenimo na subotu, božansko posvećivanje sedmog dana jest Božje izdvajanje sedmog dana od ostalih šest radnih dana. Moramo naglasiti da je Bog učinio ovo razdvajanje, a ne čovjek! Svetost subote ne dolazi od onih koji ju svetkuju, nego od Božjeg djelovanja. John Skinner dobro zapaža: „Subota nije institucija koja postoji ili prestaje postojati zahvaljujući svetkovanju od strane čovjeka; božanski odmor je činjenica isto toliko koliko i božanski rad, pa je stoga svetost dana činjenica, bez obzira da li čovjek prima toga dana blagoslove koje on nudi, ili ne.“ Vjernici mogu iskusiti svetost subote, na taj način da usklade svoje ponašanje u taj dan. Oni trebaju prestati toga dana s radom, kako bi dozvolili Bogu da obogati njihove živote svojom posvećujućom prisutnošću. Izaija prikazuje kako Bog odbija biti prisutan na subotnjem skupu svog naroda, zbog njihovih „prijestupa“ (Izaija 1:13-14). Zbog Božjeg odsustva, ne samo da njihovo bogoslužje nije sveto, nego je ono „gadost“ i „gaženje Njegovih dvorova/sudova“ (Izaija 1:12-13)!


Glagolsko stanje (piel) hebrejskog glagola „posvetiti“ (yeqaddesh), kako to objašnjava H. C. Leupold, ima i deklarativno i kauzativno (uzročno) značenje. To znači da je Bog proglasio sedmi dan svetim, te ga je uzrokovao da bude sredstvom za pružanje svetosti čovječanstvu! Značajno je da je riječ „svet“ po prvi put u Bibliji korištena ne s obzirom na oltar, svetište ili osobu, nego s obzirom na vrijeme – sedmi dan (Postanak 2:3).Značenje posvećenja subote postaje nam još jasnije, kada promotrimo razmotavanje povijesti spasenja, kako je opisano kroz Bibliju. U Izlasku, na primjer, svetost subote je objašnjena tako, da je subota vrlo usko povezana s manifestacijom Božje slavne prisutnosti. S planine Sinaj, koja je bila posvećena (učinjena svetom) slavnom prisutnošću Boga, subota je eksplicitno (jasno, izričito) proglašena da bi trebala biti Božji sveti dan: Izlazak 20:8 - „Sjeti se dana subotnjeg, da ga svetkuješ (držiš svetim)“. Treba primijetiti da ova zapovijed ne samo da počinje s pozivom da se narod sjeti subote i da ju drži svetom, nego također zapovijed završava mišlju da je svetost subote utemeljena u Božjem posvećenju tog dana pri stvaranju (Izlazak 20:11). Na hebrejskom je potpuno isti glagol upotrijebljen u izvještaju o stvaranju, kao i u Izlasku 20:11.

Zadnja promjena: ; čet 26 tra 2007, 20:24; ukupno mijenjano 2 put/a.

Doživljaj Božje slavne prisutnosti na planini Sinaj trebao je educirati (podučiti) Izraelce da priznaju i prihvate Božju svetost manifestiranu u vremenu (suboti), a kasnije i u mjestu bogoslužja (Šatoru od sastanka). U Bibliji vidimo da je motiv Božje slave izražen na Sinaju, u suboti i u Šatoru od sastanka, te ih na taj način povezuje. Izraelci su dobili upute da se pripreme za susret s Bogom, da se pripreme za Božju prisutnost (Izlazak 19:10-11), kad će Gospod „sići na goru Sinaj pred oči svega naroda“ (Izlazak 19:11). Priprema je uključivala osobno posvećenje i očišćenje (Izlazak 19:10, 14), te postavljanje međe (ograde) oko planine (redci 12, 23), budući da je planina trebala biti puna Božje slave, Njegove svetosti, koja je smrtonosna za ljude (redci 21-22). Ovdje nam upada u oči povezanost ovog događaja sa svetošću subote. Doista, osobna priprema i postavljanje ograde između onoga što je obično i onoga što je sveto, osnovni su „sastojci“, koji su potrebni za posvećenje subote. Može li netko ući u iskustvo Božje svete prisutnosti u subotu, bez da učini potrebnu pripremu? Ili, je li moguće da se slavi Božja prisutnost u Njegov sveti sedmi dan, bez da se postave granice u vremenu koje bi odvojile (ogradile) naš osobni profit i zadovoljstva? Značenje subote je nadalje objašnjeno kod Sinaja pozivom kojeg je Bog uputio Mojsiju „na sedmi dan“, da uđe u oblak i tako doživi intimnost Njegove prisutnosti.

„Dok je Mojsije uzlazio na goru, pokri oblak goru. I slava Gospodnja spusti se na goru Sinaj, i šest dana pokrivao ju je oblak. Sedmi dan viknu On Mojsija iz oblaka. Očima sinova Izraelovim prikaza se slava Gospodnja kao oganj što gori na vrhuncu gore. Mojsije pođe unutra usred oblaka, kad je bio posve uzašao na goru.“ (Izlazak 24:15-18 ). Božji poziv Mojsiju da uđe sedmoga dana u Njegovu slavnu prisutnost, otkriva nam zagnetno značenje Božjeg posvećivanja subote pri stvaranju. Svetost subote je sada objašnjena. To nije nekakva čarobna kvaliteta koju Bog infuzira u taj dan, nego je ta svetost ustvari Njegova misteriozna i slavna prisutnost, koja je manifestirana u subotu i kroz subotu, u životu Njegovog naroda. Ovo značenje svetosti subote još je snažnije iznijeto nekoliko poglavlja kasnije, na kraju otkrivanja Šatora, Bog kaže Mojsiju neka saopći Izraelcima: „Držite subote moje, jer one su znak saveza između mene i vas, kroz sve naraštaje, da spoznajete da sam ja Gospod, koji vas posvećujem.“ (Izlazak 31:13). Posvećenje subote je sada jasno izjednačeno s posvećujućom Božjom prisutnošću među Njegovim narodom. Misterija posvećenja prve subote sada je otkrivena. Ona se sastoji upravo od Božjeg obvezivanja da će manifestirati svoju prisutnost u životima svojih vjernih ljudi.

Ako još uvijek ne vjerujemo, proučimo 17. i 18. redak: „Ona neka bude znak zavjeta između mene i sinova Izraelovih za vječna vremena, jer je u šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a sedmi je dan otpočinuo i svetkovao. Kad je On bio završio svoj razgovor s Mojsijem na gori Sinaju, predade mu obadvije ploče zakona, ploče kamene, prstom Božjim napisane.“ Nije li potpuno jasno, da je subota rajska institucija? Bog je Izraelcima naglasio njezinu važnost tako, da je nekoliko puta istaknuo da se i On sam u subotu odmorio, da je taj dan blagoslovio i posvetio, još u Edensko vrtu, u prvotno savršenom svijetu. Tijekom šest dana, Bog je ovaj svijet ispunio dobrim stvarima i živim bićima, ali sedmog dana, On ga je ispunio svojom prisutnošću. Kao simbol i uvjerenje Božje posvećujuće prisutnosti u ovome svijetu i u ljudskim životima, subota predstavlja najuzvišeniji i trajni izražaj Božje ljubavi i brige. Isus je ovo potvrdio u Marku 2:27-28: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako je Sin čovječji Gospodar i od subote.“ (Uskoro ćemo ove redke detaljno pogledati i odgovoriti na prigovore koji su iznijeti u vezi njih.)

Možda netko smatra da je subotu Bog dao samo Izraelcima, jer se na temelju Mojsijevih knjiga tako čini. Međutim, moramo zamijetiti da je Bog Deset Zapovijedi doista dao Izraelcima, ali On je njima od samog početka dao jasno do znanja, da bi oni trebali biti Njegovo „kraljevstvo svećenika“ među svim ostalim narodima (Izlazak 19:6). Apostol Petar koristi ovaj isti izraz u 1. Petrovoj 2:9, te nam još jasnije objašnjava što se misli pod tim: „da razglasite slavna djela onoga, koji vas iz tame pozva u svoje divno svjetlo“. Svakome tko proučava Bibliju je jasno da je Bog Izraelce odabrao da budu sveti (odvojeni, posebni) narod zato, da bi preko njih svoju svetu volju objavio svim ljudima! Deset Zapovijedi su univerzalni principi, u kojima je Bog na najsažetiji mogući način (broj 10 između ostaloga u Bibliji označava i najmanji mogući broj nečega – vidi Otkrivenje 2:10), objasnio čovječanstvu što znači voljeti Njega i voljeti bližnje. Ako ovo razumijemo, tada nam je jasno da Bog danas svakoga od nas poziva da se pokorimo Njegovoj svetoj volji, da priznamo Deset Zapovijedi za standarde našeg ponašanja i života, te da prepoznamo (ako već nismo) važnu i posebnu ulogu subote u životu nas kao Božjeg naroda. Bog nas u subotu poziva u svoju prisutnost i obećava nam obilne blagoslove. Ako još uvijek sumnjamo, najbolji način da se osvjedočimo u istinu o suboti jest da jednostavno UĐEMO U BOŽJU POSVEĆUJUĆU PRISUTNOST toga dana i da se sami uvjerimo, ima li subota i danas ovu funkciju, ili ne.

Subota nas uvijek iznova podsjeća da pripadamo Bogu. U korijenu mnogih ljudskih nemira i nezadovoljstava, leži osjećaj udaljenosti od drugih, otuđenja, nepripadanja. Ovaj osjećaj daje osobi gorak okus u ustima, nesigurnost i nemir. Nasuprot tome, u zajednici uzajamnog pripadanja, osoba doživljava ljubav, pronalazi identitet, sigurnost, mir i odmor.

Tijekom tjedna puno vremena provodimo na poslu i ponekad se vjerojatno osjećamo isfrustrirano i javlja se u nama nekakav osjećaj anonimnosti. Možda si postavimo pitanje: „Tko sam ja?“ I onda nam dođe odgovor: „Ti si broj u kompjuteru“. Međutim, u subotu je odgovor drukčiji. Kršćanin koji svetkuje Božji sveti i odabrani dan, čut će Gospoda kako govori: „Znaj da te ja, tvoj Bog, posvećujem!“ (Izlazak 31:13).

Kako bi omogućio ljudima da konceptualiziraju i dožive pripadnost u zajednici s Njim, Bog je kroz svoju Riječ dao korisne znakove i simbole, poput duge, obrezanja, pashalnog janjeta i krvi, te kruha i vina. Međutim, subota zauzima jedinstveno mjesto među svim ovim Božjim zavjetnim znakovima i simbolima. Ona je jedinstvena u svome porijeklu, jer je to prvi znak koji je Bog dao, kako bi otkrio ljudima svoju želju za zajedništvom s njima.
Također je ovdje zanimljivo primijetiti da je subota jedinstvena i u svome preživljavanju, jer je preživjela Pad, Potop, egipatsko ropstvo, izgnanstvo u Babilon, rimsku anti-subotnju legislaciju, francusko i rusko privremeno uvođenje 10-odnevnog i 5-odnevnog tjedna, antinomijanizam, te moderni sekularizam. Subota još uvijek stoji za Božji narod kao simbol Božjeg milostivog pružanja spasenja i pripadanja.
Već smo u prošlom poglavlju spomenuli da je subota također jedinstvena po svojoj funkciji, budući da nam ni jedan drugi simbol ne može pružiti tolike i takve Božje blagoslove. Subota ne samo da simbolizira naše pripadanje Bogu, nego nam također nudi vrijeme i prilike da njegujemo i razvijamo svoju zajednicu s Bogom.

Vrijedno je zapaziti da je izraz „posvetiti“ (prijevod hebrejske riječi „le-kadeš“) upotrijebljen u Talmudu da opiše zaručivanje žene za muškarca. Žena koja je izjavila svoje pripadanje muškarcu, bila je „posvećena“, tj. „učinjena svetom“. Subotu je Bog posvetio, kako bi nam pokazao da taj dan pripada Njemu na jedan poseban način. Također u taj dan On nas posvećuje, te nam tako kaže da pripadamo Njemu, da smo Njegovi! Subota je znak da pripadamo Bogu! Kad mi u subotu damo prioritet Bogu u svome razmišljanju i življenju, mi pokazujemo na konkretan i opipljiv način da pripadamo Bogu i da Bog pripada nama. Kada subotom doživimo ovaj osjećaj pripadanja svome Stvoritelju i Spasitelju, mi time dobivamo obnovljenu svijest o ljudskom dostojanstvu i identitetu, te miru i odmoru u svojim životima. Subotu je Bog odabrao za razvijanje zajednice i osjećaja pripadanja između nas i Njega. Bog je odlučio u taj dan posvetiti svoj narod, koji će prihvatiti da uđe toga dana u Njegovu posvećujuću prisutnost.

Bog svoju prisutnost ne nameće nikome, nego stoji pored vrata naših srca i kuca (Otkrivenje 3:20). Subota nudi priliku da otvorimo vrata širom za Boga, tijekom cijelog jednog dana, kako bismo pozdravili svoga Stvoritelja i Spasitelja kao počasnoga gosta! Osoba koja se subotom učini dostupnom Kristu, dopuštajući Mu da djeluje na poseban način u njenom životu, bit će promijenjena, bit će – posvećena!
Kao simbol Božjeg odabira svog posebnog vremena u kojemu će manifestirati svoju prisutnost na poseban način, subota može stalno i djelotvorno podsjećati vjernike o njihovoj posebnoj misiji u svijetu. Drugim riječima, dok subota stoji kao „sveti dan“ među ostalim danima tjedna, tako je i vjernik koji ju svetkuje pozvan da stalno stoji kao Božji „sveti čovjek“ među pervertiranom generacijom. Svetost vremena upućuje na svetost osobe.

Subota ruši društvene, rasne i kulturne barijere! Nesposobnost ili nespremnost da se cijeni i prihvati tuđa boja kože, kultura, jezik ili društveni status, jedan je od glavnih uzroka za mnoge nemire, mržnju i tenzije (napetosti) u našem današnjem društvu. Nakon Pada u grijeh je važna funkcija subote postala da poučava ljude o jednakosti i uzajamnom poštivanju svakog člana ljudskog društva. Svakih sedam dana, sedam godina (tzv. „subotnje godine“), te sedam tjedana godina (tzv. „jubilejske godine“), svi ljudi, životinje i vlasništvo trebali su postati slobodni pred Bogom! Izvorna sloboda vodi k ravnopravnosti.

Zanimljivo je da su se nejednake podjele unutar hebrejskog duštva izjednačile, sa svakim početkom subote. U svojoj knjizi „The Sabbath“, Harold Dresner točno primjećuje da je ova „izjednačavajuća“ funkcija subote rijetko bila prepoznata. On piše: „Iako je jedan Židov kod kuće uzgajao crveni luk, a drugi posjedovao velike šume drveta za gradnju, u subotu su svi bili ravnopravni, svi su bili kraljevi: svi su zajedno pozdravljali subotu, svi su pjevali Kiddush, svi su ušli u slavu sedmog dana. U subotu nije bilo ni bankara ni činovnika, ni farmera ni najamnika, ni bogatog ni siromašnog. Samo Židovi koji svetkuju subotu.“

Zanimljivo je da Izaija govori prognanicima iz Izraela, posebno uškopljenicima i strancima, kojih su asirski i babilonski ratovi proizveli veliki broj, da će svetkujući subotu sudjelovati u blagoslovima Božjeg naroda, „jer će se dom moj zvati dom molitve za sve narode“ (vidi: Izaija 56:1-7).

Mnoge društvene nepravde su se mogle izbjeći u drevnom i modernom društvu, da se briga za ljudska prava koja je izražena u suboti (a također u njezinim „sestrinskim institucijama“, subotnjim godinama), oduvijek razumjela i prakticirala. Subota nam govori o važnosti slobode i humanitarnog djelovanja za sve, od našeg sina, do sluge i stranca (Izlazak 20:10; 23:12; Ponovljeni zakon 5:14).

Budući da nas subota poziva na ovakvo ponašanje i razmišljanje tijekom bogoslužja (trenutka kad smo najiskreniji sa samima sobom), subota nas ne može ostaviti neosjetljivima prema onima koji pate ili prema društvenim nepravdama koje su drugi doživjeli. Nemoguće je subotom slaviti Božje stvaranje i otkupljenje, a u isto vrijeme mrziti one koje je Bog stvorio i otkupio kroz svoga Sina! Pravo svetkovanje subote zahtijeva da priznamo Božje očinstvo prihvaćajući i jačajući bratstvo čovječanstva.

Doista, subota nas uči da se prestanemo jedni s drugima natjecati, i da se počnemo družiti! Ona nas uči da gledamo na ljudska bića ne kvantitativno, tj. u terminima koliko oni zarađuju i stvaraju, nego da gledamo na njih kvalitativno, tj. u terminima ljudskih vrijednosti! Na primjer, ako gospodin Pero Perić živi od socijalne pomoći, tijekom tjedna ćemo možda doći u napast da razmišljamo o njemu u terminima njegovog malog primanja. Međutim, u subotu, dok slavimo Boga i družimo se zajedno s gospodinom Perićem, mi ne razmišljamo o tome koliko malo on zarađuje, nego o tome koliko puno on daje crkvi i zajednici kroz svoj kršćanski primjer i svjedočenje! U subotu na slobodniji i potpuniji način cijenimo Boga, ljude i stvari, a to donosi harmoniju i odmor u naše živote!

I konačno, prihvatiti u subotu za braću i sestre u Kristu one koji pripadaju etničkoj manjini ili nižem društvenom statusu, zahtijeva da ih tretiramo kao takve također i tijekom cijelog tjedna. Bilo bi protivno ljudskim vrijednostima i subotnjem doživljaju, ako bi netko tko svetkuje subotu, tijekom tjedna prezirao ili iskorištavao one za koje nas subota uči da ih trebamo poštivati i voljeti kao svoju braću i Božja značajna stvorenja! Učeći nas da prihvatimo i poštujemo svaku osobu, bilo bogatu ili siromašnu, crnu ili bijelu, kao ljudsko biće koje je Bog stvorio i otkupio, subota lomi sve društvene, rasne i kulturne barijere koje prouzrokuju toliko puno tenzije i nemira u našemu društvu, te kao posljedica toga, ona omogućuje da Kristov mir prebiva u našim srcima.

ZAKLJUČAK: Kristova prisutnost je donijela mir olujnom Galilejskom jezeru (Matej 8:23-27) i ta ista božanska prisutnost može donijeti mir i spokojstvo u nemirne živote. Ovo je u osnovi značenje svetosti subote, koja se često spominje u Bibliji. Svetost subote ne nalazi se u strukturi dana. Uostalom, subota ima 24 sata, isto kao i ostali dani tjedna. Ono što čini subotu svetom je Božje obećanje da će manifestirati svoju prisutnost kroz ovaj dan u životu svoga naroda! Kad mi u subotu stavimo na stranu svoje sekularne brige, isključimo svoj „prijemnik“ za mnoge uznemiravajuće zvukove, kako bi ga uključili za slušanje Božjeg glasa, tada možemo u stvarnom smislu doživjeti Kristovu prisutnost, a duša će biti ispunjena radošću, mirom i odmorom.

Ako želimo da neki odnos preživi, tada ga moramo njegovati. Ovaj princip vrijedi također za božansko-ljudski odnos. Subota je naš posebni dan za susret s Bogom. Ovaj susret ne traje samo 1 sat, nego cijeli dan, svaki tjedan! Ovo je doista otrježnjavajuća misao: Ući u subotnji dan znači ući na jedan posebni način u duhovnu prisutnost i zajedništvo s Gospodom. Iskustvo Božje prisutnosti u subotu, čini taj dan „svetištem u vremenu“.

Kroz subotu nas Bog poziva da se odreknemo nekih stvari, kako bismo primili Njegove još puno veće darove. Prije svega, trebamo se u subotu odreći sigurnosti tjednog posla (Izlazak 20:10), čak i kad su okolnosti nepovoljne – „u vrijeme oranja i žetve, drži subotu“ (Izlazak 34:21). Za Židove je svetkovanje subote u vrijeme oranja i žetve, doista bilo pravo odricanje, jer je lako moglo rezultirati smanjenjem količine hrane. Danas, za neke ljude svetkovanje subote također podrazumijeva veliku žrtvu i odricanje, posebno u zemljama gdje ne postoji pravo slobode od rada subotom. Ali hvala Bogu, za nas svetkovanje subote ne predstavlja veliko odricanje.

Zgodan primjer ponovnog otkrivanja subote imamo u knjizi „Catch Your Breath: God's Invitation to Sabbath Rest“ (1997.), koju je napisao Don Postema. U svojoj duhovnoj potrazi za unutarnjim mirom i odmorom, Postema je isprobao razne izvore, uključujući i istočnjačke meditacije, sve dok jednog dana nije shvatio: „Židovi i Kršćani imaju praksu, koja nam je toliko bliska kao naša Biblija, toliko blizu kao naša tradicija, toliko dostupna kao idućih 10 minuta ili vikend: SUBOTA.“ (str. 15). Postema u knjizi objašnjava: „Subota je dar od Boga i dana je čovječanstvu još od samog početka… Odmor s Bogom planiran od početka, da se uživa kroz cijelu vječnost“ (str. 15). Cilj njegove knjige nije da raspravlja o nastavljanju važnosti i vrijednosti subote i danas, nego je cilj knjige jednostavno da pozove ljude da dožive blagodati, blagoslove koje subota nudi. Postema piše: „Blagodat subote nije jednostavno u proučavanju o njoj, nego sasvim sigurno se ta blagodat nalazi u PRAKTICIRANJU subote – u življenju subote. Samo čitati i razmišljati o suboti, je kao čitati brošure o putovanju u egzotičnu zemlju i sanjati o divnom odmoru, ali nikada ne otići tamo. Zanimljivo je to čitati. Može se puno naučiti. Ali ne možeš imati iskustvo, ako ne kreneš na putovanje.“ (str. 5). „Ova knjiga je nešto poput turističkog vodiča u zanimljivo odmaralište. Ali nadam se da ju nećete samo pročitati i spustiti, razmišljajući: 'Bilo bi lijepo da jednom tamo odem'. Umjesto toga, nadam se da ćemo zajedno iskusiti odmor s Bogom.“ (str. 5). Postema se u svojoj knjizi fokusira ekskluzivno na biblijski sedmi dan subotu. U knjizi nije pokušao primijeniti vrijednost subote na nedjelju.

Iskustveno sam spoznala da iščekivanje subotnjeg blagoslova zaista donosi poseban blagoslov, baš kako kaže redak u Bibliji. Jedva čekam petak i zalazak sunca da dočekam Jahvin pohod i njegov dodir. Moliću ga da iscijeli moju kičmu. Molim ga i sada. Slavim Ime njegovo Isus koje iscjeljuje i u koje se pouzdajem.

Noemi je napisao/la:

Iskustveno sam spoznala da iščekivanje subotnjeg blagoslova zaista donosi poseban blagoslov, baš kako kaže redak u Bibliji. Jedva čekam petak i zalazak sunca da dočekam Jahvin pohod i njegov dodir. Moliću ga da iscijeli moju kičmu. Molim ga i sada. Slavim Ime njegovo Isus koje iscjeljuje i u koje se pouzdajem.

Točno, no Isus je došao da nam subota bude svaki dan, da svaki dan osjetimo Boga u svom životu. Mnogi ovdje doživljavaju subotu iz uvjerenja i tradicije, a jako mali broj iz iskustva.

Mali prinče
da je Bog htjeo da nam svaki dan bude jednak, odnosno da svaki dan bude subota - tada ne bi stvorio jedan poseban dan: dan blagoslovljen i posvećen, dan stvoren upravo za posebnu svrhu.
Tada bi već Izraelce poučavao da "Boga treba slaviti svakog dana jednako" - kako to tvrde mnogi kršćani. A to nije točno. Bog je stvorio subotu radi posebne namjene. Naravno da svakog dana slavimo Boga i živimo u zajednici s Njim. Ali reći "svaki dan je jednak po pitanju slavljenja Boga" znači praviti se pametniji od Boga koji to nikad nije tvrdio niti poučavao!!! To je izraz samovolje, a ne poslušnosti!!! To je alibi za neposlušnost Bogu!!!

simply, nisi shvatio malog princa . uopće.

Mali princ je napisao/la:

Točno, no Isus je došao da nam subota bude svaki dan, da svaki dan osjetimo Boga u svom životu. Mnogi ovdje doživljavaju subotu iz uvjerenja i tradicije, a jako mali broj iz iskustva.

Ma upravo tako. Pa nećemo valjda Boga voljeti svaki dan samo malo, a subotom ćemo ga voljeti neizmjerno puno.

Btw. Simply, poštedi nas komentara u kojima ljude plašiš sa Bogom i njegovom kaznom protiv "nas neposlušnih" !!!

pusti prazne raspre Euro, 80% advenstistickih doktrina vrti se oko subote...nema nikakvog smisla s njima raspravljat po tom pitanju.

tit 3,9 - toplo preporucam.

Vidim da brkate osnovne pojmove. Nije riječ o ljubavi (malo ostalim danima, a puno subotom). Riječ je o sjećanju na stvaranje i Boga Stvoritelja. To se treba činiti subotom, jer je subota poseban dan određen (čak stvoren!!!) za tu svrhu: dan odmora (od rada) i dan blagoslovljen i posvećen (Postanak 2,3). I to posvećenje potjeće od vremena stvaranja Zemlje, a ne od vremena Židova ili adventista. Ali budući da vi ne vjerujete Bibliji, kako biste onda vjerovali jednom čovjeku!?
Vi vjerujete "u" Boga, ali Bogu ne vjerujete!!! To je osobina religioznih (tjelesnih) ljudi.

Neka te Gospodin blagoslovi simply, punom spoznajom Isusa Krista, i neka ucini da rastes u mudrosti i vjeri kroz sve dane svog zivota!

simply je napisao/la:

Mali prinče
da je Bog htjeo da nam svaki dan bude jednak, odnosno da svaki dan bude subota - tada ne bi stvorio jedan poseban dan: dan blagoslovljen i posvećen, dan stvoren upravo za posebnu svrhu.
Tada bi već Izraelce poučavao da "Boga treba slaviti svakog dana jednako" - kako to tvrde mnogi kršćani. A to nije točno. Bog je stvorio subotu radi posebne namjene. Naravno da svakog dana slavimo Boga i živimo u zajednici s Njim. Ali reći "svaki dan je jednak po pitanju slavljenja Boga" znači praviti se pametniji od Boga koji to nikad nije tvrdio niti poučavao!!! To je izraz samovolje, a ne poslušnosti!!! To je alibi za neposlušnost Bogu!!!

Bog je dao zakone o slavljenju subota čobanskim židovskim plemenima da ih privede vjeri, jer malomalo pa su brijali po svojemu. Takvom narodu je nešto trebalo crtati na formatu A0 flomasterima u boji da bi skužili. Ta cijeli SZ su profulali kad su Isusa poslali na križ. A cjelokupni smisao, ne samo SZ, dan je kroz Isusa Krista, u Njemu je svaki tren, sekund, upravo čas odmora. Svi zakoni su stvoreni radi čovjeka, da bi se mogao pripremiti za Božje otjastvo koje je došlo kroz Isusa.

Ja mogu sa svojom djevojkom svaki dan biti sretan i voljeti ju...

Međutim, ne mogu svaki dan posvetiti potpuno njoj.

Samo se o tome radi, ljudi.

Pročitajte poglavlje "posvećenje sedmog dana".