Jedan ili tri Boga? ( Jezici )

jony je napisao/la:

[size=12]

amos je napisao/la:

Dakle po ovim stihovima ti zelis reci da Isus nije Bog, razjasni mi to da bi mogli da nastavimo.I jos bolje da nastavimo na temi koja se bavi time , ovde je bozic .

Ono što je čovjeka Isusa Krista činilo Bogom bila je prisutnost Boga u Njemu.

Bog kad je nastanjivao čovjeka, čovjek nije postajao Bogom. To vidimo na puno primjera.

Evo jedan zanimljiv:
Prvo se kaže da Duh Sveti govori:

“ Zato, kako veli Duh Sveti :”Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja kao u onoj pobuni," Heb 3,7

Kasnije se kaže da je to Bog u Davidu rekao:

ponovo Bogodređuje jedan dan – neko “danas” – kad u Davidu, nakon toliko vremena, veli kako je (gore) rečeno: “Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja!” Heb 4, 6-7

Te isto:

“Braćo, treba da se ispuni Pismo koje proreče Duh Sveti na Davdova usta...” Dj. 1,16

Dakle, kad Bog, Duh Sveti nastanjuje čovjeka i kad govori po čovjeku, čovjek ne postaje Bogom.

Kad ga je Bog napustio ostao je samo čovjek - naravno, bezgriješan.

Činjenica 1: Nigdje ne piše da je Isus prestao biti Bogom prije (niti nakon) smrti.
Činjenica 2: Direktno piše da je Isus i nakon smrti Bog. (Iv 20:28)

1. Čovjek Isus Krist je umro. Bog ne može umrijeti!
2. Čovjek Isus Krist je rastao u mudrosti i znanju i nije znao dan i čas. A Bog, naravno zna sve.
3. Čovjek Isus Krist je stario... Bog je vječan, ne može stariti.

Krenimo od početka:

1. "Čovjek Isus Krist je umro. Bog ne može umrijeti!

Čak i vi vjerujete da smrt Isusa nije uništila njegovu dušu, budući da je nakon smrti otišao u podzemlje. Dakle, ako priznajete da smrt nije ubila ni čovjekovu stvorenu dušu, kako možete tvrdit da smrt tijela može uništiti nestvorenu riječ?

2. Čovjek Isus Krist je rastao u mudrosti i znanju i nije znao dan i čas. A Bog, naravno zna sve.
3. Čovjek Isus Krist je stario... Bog je vječan, ne može stariti.

Ovaj niz treba nastaviti i dalje.
4. Nakon krštenja je Isus postio u pustinji ogladnio. Može li Bogu nedostajat hrane? Ne može jer Bogu ništa ne može nedostajati.
5. I nakon krštenja Isus je disao jer mu je trebao zrak. Može li Bogu nedostajat zrak? Ne može jer Bogu ne nedostaje ništa.

Ono što želim reći je slijedeće: morate biti pažljivi što dokazujete. S time što ističete Isusovo čovještvo, tu ste u pravu. No to ništa ne govori o Isusovom Božanstvu.

Dakle, imate pogrešnu argumentaciju i potpuno ste u krivu sa zaključcima.

Međutim, ta punina Božanstva nije uvijek bila u čovjeku Isusu Kristu. Nastanila se u Njemu na krštenju, a napustila ga je prije smrti na kržu.

Ovo je naprosto krivo. Nestvorena vječna Riječ je postala tijelom u trenutku začeća kad je Marija začela po Duhu Svetome.

Zato čovjek Isus Krist na križu kaže:

Mt. 27, 46 O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

To što je Isus čovjek, je točno. No to ništa ne govori o tome da li je ili nije Bog. Jednostavno, ovo je još jedan primjer lošeg zaključivanja.

Nakon što je čovjek Isus Krist umro, budući da je na Sebe uzeo grijehe svijeta, otišao je u pakao i propovijedao onima koji su bili neposlušni u vrijeme Noe.

Točno, i to je dokaz da smrt nije uništila ni stvorenu ljudsku dušu pa prema tome pada u vodu osnovna postavka da smrt može uništit nestvorenu Riječ.

A u 1. Tim. 2, 5 Biblija kaže da je upravo čovjek Isus Krist jedini posrednik između Boga i ljudi.

I to je točno. Isus je pravi čovjek. No ni tu ne piše da nije Bog. Žao mi je, opet kriva argumentacija. S druge strane u Iv 20:28 direktno vidimo da Isus nakon smrti jeste Bog.

Dakle, na jednoj strani imamo direktan stih koji govori da Isus nakon smrti jeste Bog, a s druge strane imamo potpuno pograšeno tumačenje stihova koji ništa ne govore o tome da li je Isus Bog nakon smrti ili nije.

P.S.
Isprika svima na skretanju s teme, no kad se ovo pitanje već povlači na više tema, čovjek izgubi kompas gdje odgovara.

IVA 17:1 To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe IVA 17:2 i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu  dao.IVA 17:3 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.IVA 17:4 Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti.IVA 17:5 A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.
Kako objasnjavas ovaj stih?Isus ovde kaze da je bio sa Ocem pre postanka sveta.Dali mislis da obmanjuje kada to govori?Ili je Sin dosao da ispuni volju Oca.Otac , Sin ovde se pominju zasigurno Njih dvojica i podloznost Sina Ocu,dali postavljas sumnju u to?

amos je napisao/la:

IVA 17:1 To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe IVA 17:2 i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao.IVA 17:3 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.IVA 17:4 Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti.IVA 17:5 A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.
Kako objasnjavas ovaj stih?Isus ovde kaze da je bio sa Ocem pre postanka sveta.Dali mislis da obmanjuje kada to govori?Ili je Sin dosao da ispuni volju Oca.Otac , Sin ovde se pominju zasigurno Njih dvojica i podloznost Sina Ocu,dali postavljas sumnju u to?

Dobro pitanje.
A mene zanima još nešto: zašto je Bog uopće postajao čovjekom ako Isus nije Bog pri utjelovljenju i uskrsnuću.

Upravo ta dva događaja su najvažnija u Njegovu životu, pa ako Bog nije prisutan tu, onda se mora dati razlog zašto bi se uopće utjelovio. Naime, čuda može činiti i običan čovjek. Propovjedati također.

Što je to što je ključno u razdoblju nakon krštenja i prije smrti a da je zahtjevalo utjelovljenje? Jer, koliko ja vidim, sve najvažnije se dogodilo u razdoblju kad, po njima, Isus nije bio Bog.

P.S.
Samo otkupiteljsko djelo, koje se ispunilo smrću na križu, a koje je svrha i razlog utjelovljenja, po njima je bez prisustva Boga, što je teški apsurd (i naravno, proturječi Pismu).

Ivan 10,34 Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste
Prema tome, neki jesu, a neki nisu Bogovi... A mislim da ćemo se složiti da to ovisi da li u čovjeku prebiva Duh Sveti.

Postoji stanovita razlika između Bog i bog. Bog je jedan i on je stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga i njemu je čovjek dužan klanjanje. S druge strane bog nije stvoritelj i njemu je zabranjeno klanjanje.

Isus je pravi Bog i njemu će se poklonit svako koljeno: nebesnika, zemnika i pozemnika.

Bogom se ne postaje. Bog Jeste. Isus sam sebe kaže: “Ja Jesam”.

Dakle, sigurno se nećemo složiti o tome da li čovjek postaje Bogom ovisno o tome da li u njemu prebiva Duh Sveti.

U ranije navedenom primjeru sam pokazao Davida i gdje se za njegove riječi kaže, jednom da ih je izgovorio Duh Sveti, a drugi put se to isto govori da ih je izgovorio Duh Sveti na usta Davidova.

Ako vjeruješ da je David zbog toga Bog, onda mislim ti je u Pismu promaklo štošta. No, nadam se da si se samo krivo izrazio i da ovo što piše nije ono što uistinu misliš.

Nitko nije rekao da je Isus "prestao" biti Bog – već da Biblija govori o čovjeku Isusu Kristu i Bogu Isus Kristu. Kad ga je Bog Isus Krist napustio čovjeka Isusa Krista ostao je samo čovjek Isus Krist – koji je umro. Dakle, za nas je umro čovjek, a ne Bog. A Bog Isus Krist je uvijek bio Bog. Dok je čovjek Isus Bog kad je u njemu Bog.

Biblija ne govori o dva Isusa, nego o jednom koji je u isto vrijeme pravi čovjek i pravi Bog. Isti je Isus koji je rođen, koji je kršten, koji je raspet i koji je uskrsnuo. Nema govora u Pismu da se radi o različitim osobama.

Nigdje ne piše da je Isus prestao biti Bog. Iz krive premise (da Bog nije Trojstvo) ste izvukli kriv zaključak. No o tome malo kasnije.

Činjenica je da je čovjek Isus umro! Dakle, nešto što umre nije samo po sebi Bog.

Isus je umro i to je dokaz da je čovjek. No, budući da si i sam priznao da smrt tijela ne znači smrt duše (a duša je stvorena), onda si sam sebi odsjekao granu na kojoj sjediš. Naime, ne može se u isto vrijeme tvrdit da smrt tijela ne znači smrt duše ali znači smrt nestvorene Riječi jer je to kontradikcija.

Budući da smrt nije uništila ni stvorenu čovjekovu bit, ona sigurno ne može uništit nestvorenu vječnu Riječ.

Dakle, ponavljam, Kristova smrt na križu je dokaz da je bio čovjek (jer samo čovjek (tijelo) može umrijeti), no to nije dokaz da Isus nije Bog. Jednostavno, to se ne vidi iz ovoga.

jony je napisao/la:

melkisedek je napisao/la:

4. Nakon krštenja je Isus postio u pustinji ogladnio. Može li Bogu nedostajat hrane? Ne može jer Bogu ništa ne može nedostajati.
5. I nakon krštenja Isus je disao jer mu je trebao zrak. Može li Bogu nedostajat zrak? Ne može jer Bogu ne nedostaje ništa.

Upravo to! Čovjek Isus Krist – sam (odvojen od Boga koji se nastanio u njemu na krštenju) nije Bog... već je bio "šator" ili "posuda u kojoj se Bog nastanio.

Kao što sam rekao, ovo je dokaz da je Isus čovjek ali nije dokaz da Isus nije Bog. Treba pažljivo čitati i ne brkati pojmove. Jer brkanje pojmova te dovodi u situaciju da moraš reći da je svaki čovjek Bog kad ga nastani Duh Sveti, što je potpuna besmislica i vrlo težak grijeh.

A usput, ovaj komentar sam ti rekao da ti pokažem da si u krivu kad koristiš argument “rastao je u mudrosti” da pokažeš da prije krštenja nije bio Bog.
Tj. argument je promašen jer koristiš rast u mudrosti da dokažeš posebnost Isusovog položaja prije krštenja, iako se to isto može (i treba) vidjet i za njegov položaj nakon krštenja. Na krštenju se ništa nije promjenilo nego je tad Otac očitovao Sina. A to je nešto sasvim drugo od onog što ti govoriš.

jony je napisao/la:

melkisedek je napisao/la:

Ovo je naprosto krivo. Nestvorena vječna Riječ je postala tijelom u trenutku začeća kad je Marija začela po Duhu Svetome.

Nema biblijskog stiha koji kaže da se to dogodilo u trenutku začeća čovjeka Isusa Krista!

Naravno da ima. Naime, začeće običnog čovjeka je po ocu i majci (ljudima). Isus je začet od Marje po Duhu Svetome. Dakle, samo Njegovo začeće je od Boga. Nije mi jasno kako ovo ne vidiš.

“Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.”” Lk 1:34-35

Dakle, tu vidimo da je Isus začet po Duhu Svetome. Vidimo da je već u začetku Sin Božji. Kasnije, na rođenju vidimo slijedeće:

“Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.” Lk 2:11

Dakle, danas (u trnutku rođenja) se rodio Gospodin. Tu se direktno osporava vaša tvrdnja.

Isto tako, u Heb 10:5-8 vidimo direktno osporavanje tvrdnje da su Otac, Sin i Duh Sveti zapravo jednute isto i daj je onaj koji se utjelovio (ili nastanio kako ti kažeš) jednu te isto sa Ocem (i Duhom Svetim).

“Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; i okajnice ne sviđaju ti se. rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" “ Heb 10:5-8

On (Riječ, Sin) kad je ulazio u svijet, došao je vršiti Božju (Očevu) volju. Dakle, Onaj koji se utjelovio nije isto što i Otac, nego je došao činito Očevu volju. Tu vidimo odnos Oca i Sina i jasno vidimo razliku među njima.

A isto to vidimo i u proslovu Ivanovog evanđelja gdje se kaže:

“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” Iv 1:1

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Iv 1:14

Riječ (Sin) bijaše kod Boga (Oca) i Riječ (Sin) bijaše Bog. Riječ (Sin) tijelom postade i nastani se među nama.

Dakle, nije točno da se Riječ samo poslužila tijelom kao šatorom, ona je tijelom postala i nastanila se među nama i nije istina da je Riječ isto što i Otac.

A postoji stih koji kaže da BOG napustio čovjeka Isusa Krista prije nego ga je umro. Dakle, Isus je umro ne kao Bog, jer ga je Bog prije smrti na križu napustio.
Matej 27,46 Oko tri sata, Isus povika snažnim glasom: `Eli, Eli, lema sabaqthani?`, što će reći: `Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?`

Ovdje se govori da je Bog Otac svu muku stavio na leđa Sina i uskratio mu, u tom trenutku, svu pomoć i podršku pustivši ga samog s grijesima svijeta, upravo iz razloga kako bi Njegovo otkupljenje bilo potpuno i savršeno. Dakle, ovaj stih govori o odnosu Oca i Sina u trenutku otkupljenja, i govori o najdramatičnijem trenutku otkad je svijeta i vijeka. Inače, Riječ i prije utjelovljenja govori Ocu: Bože moj, iako je i sama Riječ pravi Bog.

Dakle, imate kružno razmišljanje i to je zazlog zašto ovdje gledate nešto što se tu ne vidi. Naime, pretpostavili ste da Bog nije Trojstvo (nego je Otac=Sin=Duh Sveti) i onda ste na osnovu toga krivog shvaćanja rekli da je Bog Isus napustio čovjeka Isusa. A onda to služi kao dokaz da Trojstvo nije stvarnost.

S druge strane, tumačenje Crkve je potpuno konzistentno i ne zahtjeva takve kružne tokove jer ima direktne citate koji govore da je Riječ Bog koja je kod Boga (Oca) i imamo citate koji direktno govore da je Riječ (koja je Bog) došla vršiti volju Božju (Očevu) te da Riječ nije isto što i Otac

Ovaj stih samo pokazuje dramaturgiju otkupljenja ali ne negira ostalo napisano, nego se, dapače, potpuno uklapa u sliku koju Crkva svjedoči od apostolskih vremena do danas.

Nije krivo zaključiti da Bog, koji jedini ima vječni život, ne može umrijeti!

Krivo razmišljanje se ne očituje u misli da Bog ne može umrijeti (jer to je točno), nego se krivo razmišljanje očituje u misli da smrt tijela znači smrt Riječi (što nije točno budući da smrt tijela ne znači niti smrt stvorene ljudske duše). Potrebno je precizno izražavanje.

Dakle, Bog ne može umrijeti, no smrt tijela ne znači smrt nestovrene Riječi kao što ne znači ni smrt stvorene duše.

Čovjek Isus je umro... To je činjenica... Ukoliko je taj čovjek bio Bog ili božanska osoba – znači da je umro Bog ili božanska osoba s vječnim životom.

Isus je pravi čovjek i pravi Bog. Smrt čovjekovog tijela ne znači smrt njegove duše a još manje znači smrt nestvorene Riječi.

Dakle, ne možete u isto vrijeme vjerovat da smrt tijela ne znači smrt duše (što ste priznali) ali znači smrt Riječi. Sori, ali to je jedan veliki apsurd u promisli.

Istina, čovjek Isus je nakon smrti bio Bog. I to isto kao što je bio Bog i u vremenu od svog krštenja na zemlji (kad se Bog u njemu nastanio) do vremena prije smrti kad ga je Bog napustio. Znamo da u trenutku uskrsnuća kad se ukazao Mariji još nije bio Bog – jer je bio odvojen od Boga...
Ivan 20,17 Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne
uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.
Stoga je i tražio da ga ne zadržava, dok se ponovno ne ujedini s ocem... I kao takav se zatim poslije ukazao Tomi u Ivan 20,28.
Ivan 20,28 Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!

Što se tiče da u vrijeme ukazanja Mariji nije bio Bog jer još nije uzišao Bogu, a u trenutku kad je govorio Tomi jeste jer je tad već uzišao Bogu, ni to nije točno.

Naime, Isus, kad je ipak dopustio tomi da stvai svoje ruke u Njegove rane, ni tada još nije uzišao Bogu, nego tek kasnije. (Lk 24: 36-52; Mk 16:19; ).

On ih izvede prema Betaniji, podiže ruke svoje i blagoslovi ih. I blagoslivljajući ih rastade se od njih i uzađe na nebo.” Lk 24:50-51

“Pošto im je Gospodin Isus bio tako izgovorio, bi uzet u nebo, i sjede Bogu s desne strane.” Mk 16:19

Dakle, kad je govorio Mariji rekao je “Uzlazim Ocu”, no tek nakon što je proveo vrijeme s učenicima je uzašao.

A isto tako, i u trenutku kad je govorio apostolima za stolom, rekao je “kao što mene šalje Otac, tako i ja šaljem vas”. A isto tako vidimo da je dahnuo u njih i dao im Duha Svetoga. Iv 20:21-23

Dakle, tu se direktno vidi Trojstvo i vidi se da je Isus Bog i da on nije isto što i Otac i da nije isto što i Duh Sveti. Dakle, jedan Bog a tri osobe.

melkisedek je napisao/la:

Ako vjeruješ da je David zbog toga Bog, onda mislim ti je u Pismu promaklo štošta. No, nadam se da si se samo krivo izrazio i da ovo što piše nije ono što uistinu misliš.

 

Naravno da ne vjerujem da je bilo koji čovjek Bog... Samo je jedan Bog - Storitelj. Ali isto tako ne vjerujem ni da su svi ljudi (pa tako i nevjernici) bogovi. Prema tome, postoji razlika između onih u kojima Duh Sveti prebiva i ne prebiva. Kao što je Božja prisutnost učinila da je tlo na kojem je Mojsije stajao bilo sveto, a neko drugo nije. Dakle – Božja prisutnost radi razliku. 

melkisedek je napisao/la:

Biblija ne govori o dva Isusa, nego o jednom koji je u isto vrijeme pravi čovjek i pravi Bog. Isti je Isus koji je rođen, koji je kršten, koji je raspet i koji je uskrsnuo. Nema govora u Pismu da se radi o različitim osobama.

Ef. 3, 9 
I da otkrijem svima, kako se je ostvarila tajna od vjekova skrivena u Bogu, koji je sve stvorio po Isus Kristu.

Dakle, Isus Krist po kome je sve stvoreno nije Isus Krist kojeg je Marija rodila... Jer je prije čovjeka Isusa mnogo toga već bilo stvoreno. 

melkisedek je napisao/la:

Naime, ne može se u isto vrijeme tvrdit da smrt tijela ne znači smrt duše ali znači smrt nestvorene Riječi jer je to kontradikcija.

Jednostavno: ako je druga božanska osoba postala čovjek Isus - kad je umro čovjek, umrla je i božanska osoba. Ili, kad je umro dio tog čovjeka (tijelo) - umro je dio božanske osobe. Ti hoćeš reći da je umrlo tijelo čovjeka, a ne i duša... Ali to ništa ne mijenja jer to tada znači da je umro dio božanske osobe... 

Međutim, umro je čovjek – a Bog ga je prije toga napustio. Sve što je Bog (bilo to tri ili više ili manje osoba – a ja vjerujem da je Bog jedna osoba) napustilo je čovjeka Isusa što i On sam otvoreno kaže na križu: 

Mt. 27, 46
O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

melkisedek je napisao/la:

A usput, ovaj komentar sam ti rekao da ti pokažem da si u krivu kad koristiš argument “rastao je u mudrosti” da pokažeš da prije krštenja nije bio Bog. 
Tj. argument je promašen jer koristiš rast u mudrosti da dokažeš posebnost Isusovog položaja prije krštenja, iako se to isto može (i treba) vidjet i za njegov položaj nakon krštenja. Na krštenju se ništa nije promjenilo nego je tad Otac očitovao Sina. A to je nešto sasvim drugo od onog što ti govoriš.

Ponavljam, ali to je dokaz da čovjek Isus nije bio Bog... Nije znao dan i čas. Stario je. Bio je gladan. Rastao je u znaju i mudrosti. Umro je. Postao je grijehom za nas. Otišao je u pakao umjesto nas, itd. Ukoliko je taj čovjek Isus bio druga božanska osoba – onda je ona umrla, postala grijehom, starila, bila gladna, umrla... što su sve osobine koje ne pripadaju Bogu.

melkisedek je napisao/la:

““Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.”” Lk 1:34-35

“Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.” Lk 2:11

Naravno, Marija je rodila Spasitelja. A Isus je postao Spasitelj tek kad je umro na križu za nas. Sve do tada je bio na putu da bude naš Spasitelj. Da Isus nije umro nitko od nas ne bi bio spašen. Dakle, ako ćemo tvrditi da je Isus u trenutku rođenja bio Spasitelj - onda molim objašnjenje zašto je morao umrijeti da nas spasi ako nas je spasio svojim rođenjem? 

Kao što kad posadiš žir – posadio si stablo hrasta. To u tom trenutku nije stablo hrasta, ali bit će... I budući da će biti slobodno možeš reći da si posadio stablo hrasta... 

melkisedek je napisao/la:

“Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; i okajnice ne sviđaju ti se. rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" “ Heb 10:5-8

On (Riječ, Sin) kad je ulazio u svijet, došao je vršiti Božju (Očevu) volju. Dakle, Onaj koji se utjelovio nije isto što i Otac, nego je došao činito Očevu volju. Tu vidimo odnos Oca i Sina i jasno vidimo razliku među njima.

Ja vidim razliku između čovjeka Isusa i Boga... Ne između božanskih osoba. Dakle, to nije argument za trojstvo.

melkisedek je napisao/la:

“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” Iv 1:1

“I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Iv 1:14

Riječ (Sin) bijaše kod Boga (Oca) i Riječ (Sin) bijaše Bog. Riječ (Sin) tijelom postade i nastani se među nama.

Dobro si počeo... zašto si stao. 
Riječ (Sin) bijaše kod Boga (Oca) i Riječ (Sin) bijaše Bog (Otac). Dakle, Sin je bio Otac! To je upravo argument da je Sin = Otac.

melkisedek je napisao/la:

Matej 27,46 Oko tri sata, Isus povika snažnim glasom: `Eli, Eli, lema sabaqthani?`, što će reći: `Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?`

Dakle, da naglasim – ne kaže Oče moj zašto si me ostavio, nego Bože moj zašto si me ostavio... Dakle, ostavio ga je Bog (i Otac i Sin i Duh Sveti, odnosno Otac=Sin=Duh Sveti).

melkisedek je napisao/la:

Isus je pravi čovjek i pravi Bog. Smrt čovjekovog tijela ne znači smrt njegove duše a još manje znači smrt nestvorene Riječi.

Bez obzira na to što govorite, smrt tijela znači da je nešto umrlo... ukoliko bi Isus bio druga božanska osoba, značilo bi da je jedan dio te božanske osobe (tijelo) umrlo... Što naravno nema smisla!

melkisedek je napisao/la:

Naime, Isus, kad je ipak dopustio tomi da stvai svoje ruke u Njegove rane, ni tada još nije uzišao Bogu, nego tek kasnije. (Lk 24: 36-52; Mk 16:19; ). 

On ih izvede prema Betaniji, podiže ruke svoje i blagoslovi ih. I blagoslivljajući ih rastade se od njih i uzađe na nebo.” Lk 24:50-51

“Pošto im je Gospodin Isus bio tako izgovorio, bi uzet u nebo, i sjede Bogu s desne strane.” Mk 16:19

Nema smisla vaše objašnjenje. Mariji je rekao NEMOJ ME ZADRŽAVATI jer idem Ocu. Kad bi bilo ono što vi kažete, u tom slučaju je on nakon toga još 40 dana bio s učenicima i tek tada uzišao Ocu. Dakle, zašto bi onda rekao Mariji da ga ne zadržava kad će biti još 40 dana na zemlji prije nego ode Ocu. 

Upravo suprotno. Jasno je da je rekao Mariji da ga ne zadržava i da je ubrzo zatim uzišao Ocu i kasnije se pokazao Tomi! A ovo uzašće o kojem vi pričate je ono koje se događa nakon 40 dana ukazivanja kad se rastao od njih!

melkisedek je napisao/la:

A isto tako, i u trenutku kad je govorio apostolima za stolom, rekao je “kao što mene šalje Otac, tako i ja šaljem vas”. A isto tako vidimo da je dahnuo u njih i dao im Duha Svetoga. Iv 20:21-23

Dakle, tu se direktno vidi Trojstvo i vidi se da je Isus Bog i da on nije isto što i Otac i da nije isto što i Duh Sveti. Dakle, jedan Bog a tri osobe.

Učenici tada nisu primili Duha Svetoga – inače ga ne bi morali čekati do gornje sobe i Pedesetnice. Tu im je samo zapovjeđeno da prime Duha! U protivnom ga ne bi morali čekati da se spusti na njih u obliku jezičaka. 

jony je napisao/la:

melkisedek je napisao/la:

“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” Iv 1:1

“I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Iv 1:14

Riječ (Sin) bijaše kod Boga (Oca) i Riječ (Sin) bijaše Bog. Riječ (Sin) tijelom postade i nastani se među nama.

Dobro si počeo... zašto si stao.
Riječ (Sin) bijaše kod Boga (Oca) i Riječ (Sin) bijaše Bog (Otac). Dakle, Sin je bio Otac! To je upravo argument da je Sin = Otac.

Stao sam iz više razloga.

Kad se u obzr uzme tvoja vjera da je Sin=Otac onda ova rečenica poprima slijedeći oblik

U početku bijaše Otac i Otac bijaše kod Oca i Otac bijaše Otac.

ili (jednako vrijedno možemo reći)

U početku bijaše Sin i Sin bijaše kodS Sina i Sin bijaše Sin

Ova izrazito nerazumna izjava se rodila u glavi jednog čovjeka 1950. god. koji je sam za sebe tvrdio da je konačni prorok veći od Bibliskih. Nikad nitko prije toga nije vjerovao ovakvo što. Ta misao nije pala na pamet čak ni onima za koje je ovaj lažni prorok tvrdio da su proroci koji su bili prije njega (a što ovi nikad nisu tvrdili sami za sebe - to ćemo obraditi na posebnoj temi). Stoga, nameće se pitanje, zašto nikad nikome nije pala na pamet jedna ovakva misao?
Mislim da je odgovor samoevidentan.

No, za svrhu rasprave, nećemo stati samo na izjavi da je to nebuloza, nego ćemo pokazati i zašto ona nije istinita.

a) To ne piše tako. Dapače, piše sasvim drugačije. A piše drugačije zato što znači drugačije.

b) U Heb 10:5-8 je ideja da je Sin=Otac direktno opovrgnuta.

“Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" “ Heb 10:5-8

Ovaj razgovor se odvija prije utjelovljenja, prije nego je Riječ tijelom postala. Razgovor se događa na nebu a ne na zemlji.
Ti kažeš: ovaj razgovor je imeđu čovjeka Isusa Krista i Boga, no s time upadaš u apsurdnu situaciju da tvrdiš da je čovjek Isus Krist bio u nebu prije nego je postao tijelom.

Naravno, to nije tako. Riječ je pravi Bog i Riječ je kod Boga i Riječ je došla na svijet vršiti volju Božju. Dakle, mi znamo da je Riječ pravi Bog a isto tako znamo da Riječ nije Otac nego da vrši volju Očevu.

Isus i u vremenu kad ti kažeš da je Bog (između krštenja i raspeća) također govori isto:


"Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. " Iv 17:1
Ovo je rečno prije raspeća, čak i prije suda. Da li je Bog već tada napustio čovjeka Isusa ili je ipak istina ono što Crkva uči od početka?

"Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao." Iv 17:25
Isto kao i prije.

"Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao." Iv 5:30
Isus puno prije raspeća govori o Onom koji ga posla. Da li je već tada Bog napustio Isusa ili je ipak istinito ono što Crkva uči od početka?


Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga. Iv 10:17-18
Ovo je jedan izvrstan stih gdje vidimo da Isus jeste Bog i tada a ipak nije Otac. Jer, nitko Isusu ne uzima život nego ga on daje. On ima vlas dati ga a ima vlast i uzet ga nazad. Vlast uzet život nazad ima kao Bog a ipak nije isti Ocu. To vidino i u Iv 1:1 i Heb 10:5-8 Isus je uzeo svoj život nazad prije uzašašća jer je uskrsnuće prije uzašašća. To je učinio po vlasti koju ima kao Bog a od Oca.

"Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene.... Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo." Iv 10: 25-30
Ovo je također izvrstan primjer gdje se vidi učenje koje Crkva drži od početka. Naime, tu u isto vrijeme Isus svjedoči da čini volju Očevu (što govori da nije isto što i Otac) te istovremeno svjedoči da je jedno s Ocem (različit od Oca i ipak jedno s Njime. Jedan Bog a tri osobe )

"Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje" Otk 2:8
Jedini način da se ovo ispravno shvati je da čovjek povjeruje onome što Crkva uči od početka... da je Isus i pravi Bog i pravi čovjek u isto vrijeme. Riječ koja je tijelom postala, koja je jedno s Ocem ali ne isto što Otac. Sve ostalo vodi u apsurd

Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama - što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. 1 IV 1:1-4
Ovo je također jedan izvrstan primjer gdje vidimo da se Riječ, Život očitovala nama i da je prije nego se očitovala bila kod Oca (a ne Otac). Dakle, i ovo je direktna potvrda učenja koje Crkva nosi od početka.

Ima toga još, no za početak je ovo dovoljno. Zar ćeš stvarno svoj život povjerit u ruke čovjeku koji je svoju nauku prvi put iznio 1950. god?

Ef. 3, 9 I da otkrijem svima, kako se je ostvarila tajna od vjekova skrivena u Bogu, koji je sve stvorio po Isus Kristu.

Dakle, Isus Krist po kome je sve stvoreno nije Isus Krist kojeg je Marija rodila... Jer je prije čovjeka Isusa mnogo toga već bilo stvoreno.

Pa zašto onda govoriš da je u Heb 10:5-8 razgovor između čovjeka Isusa i Boga, kad znamo da se taj razgovor odvio u nebu prije utjelovljenja Riječi?

Naravno, ovaj stih je potpuno točan i on govori ono što Crkva uči otkad postoji. Viječna Riječ, Život, koja je kod Oca ali ne isto s Ocem, postala je tijelom i nastanila se među nama. Ta Riječ je i prije utjelovljenja, i za vrijeme života (cijelog) i nakon uskrsnuća i nakon uzašašća činila volju Očevu.
Dakle, ta nestvorena Riječ je razlog zašto je Isus za života mogao reći: "Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" Iv 8:58

Dakle, taj isti Isus, u istom vremenu kad govori da vrši volju Očevu koji je na nebu, svjedoči da je On prije Abrahama i svjedoči "Ja Jesam". Dakle, ovaj stih direktno potvrđuje našu vjeru

Dakle, da naglasim – ne kaže Oče moj zašto si me ostavio, nego Bože moj zašto si me ostavio... Dakle, ostavio ga je Bog (i Otac i Sin i Duh Sveti, odnosno Otac=Sin=Duh Sveti).

Mi znamo da je Riječ i prije utjelovljenja i prije raspeća i nakon uskrsnuća Oca zvala Bogom i Riječ je i prije utjelovljenja činila volju Očevu.

Bez obzira na to što govorite, smrt tijela znači da je nešto umrlo... ukoliko bi Isus bio druga božanska osoba, značilo bi da je jedan dio te božanske osobe (tijelo) umrlo... Što naravno nema smisla!

Vi uporno pretpostavljate da je Isus ili čovjek ili Bog. To je kriva pretpostavka (kao što smo vidjeli ranije). Isus je u isto vrijeme i pravi čovjek i pravi Bog.
Dakla, budući da vi priznajete da i običan čovjek ima besmrtnu dušu koja ne umire skupa s tijelom, onda je jasno da smrt čovjekovog tijela ne znači smrt nestvorene Riječi.

jony je napisao/la:

melkisedek je napisao/la:

““Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.”” Lk 1:34-35

“Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.” Lk 2:11

Naravno, Marija je rodila Spasitelja. A Isus je postao Spasitelj tek kad je umro na križu za nas. Sve do tada je bio na putu da bude naš Spasitelj. Da Isus nije umro nitko od nas ne bi bio spašen. Dakle, ako ćemo tvrditi da je Isus u trenutku rođenja bio Spasitelj - onda molim objašnjenje zašto je morao umrijeti da nas spasi ako nas je spasio svojim rođenjem?

Kao što kad posadiš žir – posadio si stablo hrasta. To u tom trenutku nije stablo hrasta, ali bit će... I budući da će biti slobodno možeš reći da si posadio stablo hrasta...

Idemo još jednom...
1. Piše: "Danas vam se rodio Gospodin". Ne piše "danas se rodio onaj koji će za 30 god postati Gospodin".
2. Kad kaže "danas vam se rodio spasitelj" to znači upravo to što piše. To što je spasiteljsko djelo dovršeno smrću na križu, ne poništava da je Isus spasitelj od rođenja. Jer, spasiteljsko djelo jeste završilo smrću na kružu, ali tad nije počelo. A početak je i prije utjelovljenja Riječi. Stoga je Bog Spasitelj i prije nego je Riječ tijelom postala. To, uostalom, piše i u SZ.
A morao je umrijeti na križu zato što je to završetak (ne početak) otkupiteljskog djela.

Dakle, držimo se mi činjenica: piše: "Danas vam se rodio Krist, Spasitelj, Gospodin."

Isto tako, zaboravio si prokomentirat Lk 1:34-35 gdje direktno vidimo da je Isus začet kao Bog budući da je začet po Duhu Svetomu. Naravno, začet je i kao čovjek jer mu je majka Marija.

Dakle, Isus je i pravi čovjek i pravi Bog. Po Mariji je dobio ljudsku narav, a po Duhu Svetome je Riječ ušla u svijet činiti Očevu volju

Nema smisla vaše objašnjenje. Mariji je rekao NEMOJ ME ZADRŽAVATI jer idem Ocu. Kad bi bilo ono što vi kažete, u tom slučaju je on nakon toga još 40 dana bio s učenicima i tek tada uzišao Ocu. Dakle, zašto bi onda rekao Mariji da ga ne zadržava kad će biti još 40 dana na zemlji prije nego ode Ocu.

Upravo suprotno. Jasno je da je rekao Mariji da ga ne zadržava i da je ubrzo zatim uzišao Ocu i kasnije se pokazao Tomi! A ovo uzašće o kojem vi pričate je ono koje se događa nakon 40 dana ukazivanja kad se rastao od njih!

Propustio si vidjet poantu. Uzašašće upravo jeste trenutak kad Gospodin Isus sjeda Bogu s desne strane. Ako bi htjeli reć da je uzašašće trenutak kad Isus ponovo postaje Bog, onda je to taj trenutak jer je to trenutak kad sjeda na prijestolje.

A inače: ovdje je važno vidjeti još nešto: Gospodin Isus (dakle Bog) ide k Ocu (Bogu) i sjeda Njemu s desne strane. Dakle Bog (Sin) odlazi Bogu (Ocu) i sjeda mu s desne strane
To je točno ono što mi vjerujemo.

Učenici tada nisu primili Duha Svetoga – inače ga ne bi morali čekati do gornje sobe i Pedesetnice. Tu im je samo zapovjeđeno da prime Duha! U protivnom ga ne bi morali čekati da se spusti na njih u obliku jezičaka.

"Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga." Iv 20:21-22

Tu je upotrijebljen grčki glagol dahne - "emphusao" koji se u Pismu koristi samo dva puta, ovdje i u Post 2:7. Bog je na takav način dahnuo svog Duha samo dva puta, pri stvaranju čovjeka kad je ovaj trebao oživit i sad, kad im daje ovlast otpuštanja i zadržavanja grijeha apostolima (što naprosto vabi za raspravu zašto ne priznajete sakrament ispovjedi).

Dakle, s jedne strane imam "dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga.", a s druge strane imam tvoje: "Učenici tada nisu primili Duha Svetoga". Kome da vjerujem?

Naravno, ja mogu odgovorit na tvoje pitanje no to je sad previše izvan teme. Dovoljno je reći da učenici tada jesu primili duha Svetoga i to zato što tako piše. Ako se to ne uklapa u sliku koju imate, tim gore po tu sliku.

No da se mi vratimo Isusu. Dakle, tu vidimo tri stvari. Bog Isus Krist je poslan od Boga Oca i daje učenicima Boga Duha Svetoga. Dakle, budući da je Isus po tvom vlastitom priznanju tada Bog, onda si u poziciji da moraš prihvatit da on nije Otac jer ga Otac šalje apostolima da im da Duha Svetoga. To je bila poanta mog prošlog odgovora.

Čovječe, nemoj biti naivan i mislit da je Istina na svijet došla 1950. godine. Duh Istine je Crkvi dat puuuuno ranije.

melkisedek je napisao/la:

Ova izrazito nerazumna izjava se rodila u glavi jednog čovjeka 1950. god. koji je sam za sebe tvrdio da je konačni prorok veći od Bibliskih. Nikad nitko prije toga nije vjerovao ovakvo što. Ta misao nije pala na pamet čak ni onima za koje je ovaj lažni prorok tvrdio da su proroci koji su bili prije njega (a što ovi nikad nisu tvrdili sami za sebe - to ćemo obraditi na posebnoj temi).

Dragi prijatelju, molio bih te da razgovaramo o Božjoj Riječi i biblijskim stihovima i da nam to budu argumenti. Ovakav pokuša diskreditacije je potpuno nepotreban. A uz to je i potpuno netočan... 

melkisedek je napisao/la:

Čovječe, nemoj biti naivan i mislit da je Istina na svijet došla 1950. godine. Duh Istine je Crkvi dat puuuuno ranije. 

Ne znam zašto mi pokušavaš pripisati nešto što nikad nisam rekao i što ne vjerujem. Dakle, još te jednom pozivam da se držimo Riječi Božje i da ne gubimo živce. U krajnjem slučaju, nitko nas ne tjera na razgovor. 

melkisedek je napisao/la:

Riječ (Sin) bijaše kod Boga (Oca) i Riječ (Sin) bijaše Bog. Riječ (Sin) tijelom postade i nastani se među nama. 

Ivan 1,1 U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Dakle, sam si rekao da je Riječ=Sin. Sam si rekao da je Bog=Otac. A Biblija kaže "Riječ bijaše Bog", odnosno Sin bijaše Otac. Evo primjera koji zorno prikazuje da je to moguće.
U početku zagrijavanja H2O u krutom stanju imamo led. Zatim imamo led i vodu. A zatim led postane voda. Dakle, cijelo vrijeme govorimo o jednoj kemijskoj tvari H2O koja je promijenila svoj oblik iz leda u vodu i sve ono što je nekad bilo led sad je postalo voda. Ista stvar je i s Bog (Ocem) i Riječju (Sinom). To je ista osoba koja je POSTEPENO promijenila svoj oblik iz Oca u Sina, te zato slijedeće nije takva glupost kojom si je ti htio prikazati:

melkisedek je napisao/la:

U početku bijaše Otac i Otac bijaše kod Oca i Otac bijaše Otac.
U početku bijaše Sin i Sin bijaše kod Sina i Sin bijaše Sin

Prema gore opisanom, vidimo da je ovo sasvim moguće i da je to zapravo i istina iako si to nazvao "nebulozom". I da izbjegnem moguće nerazumijevanje, Riječ (Sin) iz Iv. 1, 1 nije čovjek Isus Krist, zato što pismo kaže:
Ivan 1,2-3 Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.
Dakle, ta Riječ (Sin) je poslije postala tijelom u čovjeku Isusu Kristu i u njemu je prebivala punina božanstva tjelesno:
Kološanima 2,9 Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva. 
Dakle, u čovjeku Isusu je prebivala punina Božanstva, a ne samo jedan dio Božanstva , tj. jedna trećina Božanstva ili jedna od tri božanske osobe. Pismo jasno kaže da je u Njemu prebivala PUNINA BOŽANSTVA.

Kako nisam imao vremena komentirati cijeli post, zamolio bih te za odgovor na pitanje je li u čovjeku Isusu stanovala punina Božanstva (dakle i Otac i Sin i Duh Sveti) ili samo jedna božanska osoba (Sin) . Ne vidim da si bio konkretan u komentaru na taj dio. Ostatak posta namjeravam komentirati poslije...

Isus Krist je utjelovljna Rijec Bozja=Logos, a Rijec Bozja je druga bozanska osoba. Prije krscanstva nije postojala rijec za osobu to jest nije bilo tog pojma nego je postojao pojam individue. Krscnatsvo to mijenja jer Isus otkriva da Bog nije individua kada se obraca Ocu i salje Duha Svetog. Problem se javlja u terminologiji i na scenu stupa pojam osobe. Osoba za razliku od individue nikako ne postoji sama za sebe. Osoba je uvijek osoba u odnosu na neku drugu osobu. Sin je Sin samo u odonsu na Oca, a Otac je Otac u odnosu na Sina, itd. Sin, Otac i Duh Sveti su sami za sebe jednostavno Bog. Trojstvo omogucuje da Boga shvatimo kao Ljubav jer je to bit svake te Osobe da potpuno ljubi one druge dvije. Prvo zbog pojma osobe nije moguce da Bog bude samo jedna osoba jer osoba sama za sebe bez odnosa prema nekoj drugoj osobi ne postoji, eventualno moze biti individua kao u islamu, ali onda ne moze biti ljubav nego samo sebeljublje, a ti procijeni koliko ti to istinito djeluje.

Nije 1 Otac + 1 Sin + 1 Duh = 3
već je 1 x 1 x 1 = 1 Bog
Svako ima svoju funkciju.
Bog je glavni - glava svega.
Sin je dio Oca. Duh je dio Oca.
Svaki od njih radi što Otac zaželi.
Postoji hijerarhija.
Da li čašom možeš zagrabiti cijeli ocean?
Nemožeš!
Tako isto i svojim ograničenim mozgom nemožemo sve percipirati.

Postoji samo jedan Bog sa tri lica Bog Otac, Bog Sin i Bog Sveti Duh. Dakle samo jedan Bog, a tri nacina na koja se nama otkrio.

Voda moze biti u tecnom, cvrstom i gasovitom stanju ali je on u svakom slucaju u sustini voda sacinjena od dva atoma vodonika i jednog kiseonika.

Magic Master je napisao/la:

Postoji samo jedan Bog sa tri lica Bog Otac, Bog Sin i Bog Sveti Duh. Dakle samo jedan Bog, a tri nacina na koja se nama otkrio.

Voda moze biti u tecnom, cvrstom i gasovitom stanju ali je on u svakom slucaju u sustini voda sacinjena od dva atoma vodonika i jednog kiseonika.

Sviđa mi se ovakvo viđenje, ali reci mi dali bi mogao reći da je to Bog :Otac, Sin i Sveti Duh, namesto Bog Otac i Bog Sin i Bog Sveti Duh.Da je to jedna osoba Boga na tri načina ili službe Božije nama otkrivene ?