Istinska crkva

kći Božja

u kat. hramu na Trešnjevci (Knežija) gdje sam odrastao, stajali smo u koloni pred Marijinim kipom i redom ga ljubili. Kraj kipa je stajala opatica s maramicom i brisala ga nakon svakog cjelivanja. Bio sam mali dječak kad smo to činili, išao sam redovito na vjeronauk, bio aktivan u župi, zapravo djetinjstvo sam proveo među salezijancima i njihovim studentima.

Znam da će se sigurno javiti revni branitelji kat. vjerovanja koji će ti reći da u ljubljenju križa nema ništa sporno, naprotiv, da je to vanjski pokazatelj ljubavi prema nevidljivom Spasitelju i zahvalnost za ono što je učinio na križu a da mi drugi (u ovom slučaju ja) nismo to tada razumjeli jer nismo bili upoznati s kat. naukom, a danas još manje. To je otprilike retorika s kojom se argumentiraju slične pojave.

Nemoj nasjesti na tu ili sličnu priču, zato što je riječ o činu koji nema pozitivnog duhovnog smisla, a da ne spominjem paralelno stavljanje novca u škrabicu. To je idolopklonstvo u najgrubljem obliku, religija pale prirode koja odbija štovati Boga u Duhu i istini. To je slično onom što katolički fanatici s Filipina čine kad se razapinju, možda si to vidjela u medijima ovih dana. Mi trebamo imati duhovno otkrivenje o onom što je Isus učinio za nas na križu, i djelotvornu provedbu tih vrijednosti u životu. Tada ne trebamo stajati u redu da bismo ljubili bezvrijedni komad drva ili kameni kip.

Stranac, dragi moj brate u Kristu
ja sam mislila da sam u zabludi i da ne smijem misliti da je to materijalizam i idolopoklonstvo iako je u meni sve vikalo da to nije ispravno...sad mi je malo lakše kad vidim da ljudi uočavaju nepravilnosti, ... žao mi je što do njih dolazi i željela bi da crkva što prije popravi te nepravilnosti kod sebe da ne bi dovodila ljude u zbunjenost. Hvala vam puno , puno, od srca...

23 Jer prolazeći i motreći vaše svetinje nađoh oltar na kome bješe napisano: Bogu nepoznatom. Kog dakle ne znajući poštujete Onog vam ja propovijedam.
24 Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, On budući Gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenim crkvama,
25 Niti prima ugađanja od ruku čovječijih, kao da bi Onome trebalo šta koji sam daje svima život i dihanje i sve.


Kako se razlikuje vjera apostola od današnje prakse ...

kći Božja

ono što nazivaš 'sve je u meni vikalo da je to krivo' zapravo je osvjedočenje Svetog Duha. On ti ukazuje da je taj religiozni sustav kriv i protivan živom Bogu. Na nešto drugo bih sad bacio težište, jer ovo su očite stvari.

Što sad učiniti, kako se postaviti? Znam da se u dobronamjernosti potiho nadaš da bi kat. crkva mogla promjeniti kriva učenja i prakse kojih smo se dotakli. Da je u njezinom vodstvu tijekom stoljeća, kao i današnjem, bio gram spremnosti na promjenu to bi se već odavno dogodilo. Nažalost, to se nikad neće dogoditi. Ne samo to, ona će još dublje tonuti u štovanje kipova, slika, relikvija, uzdavat će se u zastupanje Marije i svetaca, umjesto u jedino moguće zastupništvo, ono koje obavlja Veliki svećenik, Gospodin Isus Krist. Sve ljude koji su tijekom povijesti ukazivali na nepravilnosti, njezino vodstvo i niže rangirani aktivisti su progonili, omalovažavali, izopčavali, proglašavali hereticima, a mnoge su i pobili.

Znam da sam vjerojatno grubo otvoren, ali još veća zamka od prebivanja u organiziranoj religiji jest nastojanje da se ona promjeni. Niti jedna religiozna organizacija u povijesti nije se promjenila, barem ne na bolje. Pri tom ne mislim samo na kat. crkvu.

Želim ti Božju mudrost, razumijevanje i blagoslov, nemoj zamjeriti ako sam bio preotvoren, ali ovo su pitanja gdje nema tihe diplomacije.

kći Božja

Draga braćo i sestre
mislim na ljubljenje križa u crkvi na Veliki Petak, npr. križ koji stoji ispred oltara drži jedan od ministranata ,a drugi ministrant s druge strane križa s ubrusom obriše mjesto koje je vjernik poljubio.Vjernici u koloni idu do križa i poljube križ,a na podu do križa stoji košarica u koju pobožni puk ubaciva novac,5 ,10 ,20 kn.Meni to pomalo izgleda na prodaju i izdaju Isusa kakvu je počinio Juda. Ako griješim ja se ispričavam ,ali stvarno bi željela biti poučena o tom činu.
Hvala vam braćo i sestre u Kristu...

Da, ono, ubacivanje sitniša u košarice, za uzdržavanje zajednice kojoj pripadaš (koja to Crkva živi bez novca?), za dobro djelo, pred znakom Krista, i u znak spremnosti na žrtvu, dobrovoljno, i nije prisutno na većini župa (službeno ga u obredu i nema), to je takva pljačka i izdaja, nevjerovatno.

Bila sam braćo danas na misi i pitala sam braću isto pa su mi odgovorili da je to za Kristov grob...ja se ispričavam ako sam nekog naljutila postavivši ovo pitanje...ne bih ipak gledala crno no našu kat. crkvu jer vjerujem svim srcem svom ljubljenom Učitelju: Ni vrata paklena neće je nadvladati...Hvala vam od srca braćo i sestre , sve vas od srca ljubim u Kristu Isusu Gospodinu našemu:D:cheers:

No Nick je napisao/la:

Molitvu shvati ozbiljno, i čim počneš da se moliš - veruj da već tada Bog radi tebi u korist, iako toga u tom momentu možda nisi svesna ili ne vidiš odmah rezultate.

Zanima me, koji je najbolji način molitve ?

usamljena je napisao/la:

No Nick je napisao/la:

Molitvu shvati ozbiljno, i čim počneš da se moliš - veruj da već tada Bog radi tebi u korist, iako toga u tom momentu možda nisi svesna ili ne vidiš odmah rezultate.

Zanima me, koji je najbolji način molitve ?

Iskreni nacin je jedini pravi nacin.

Zar neiskreno srce može moliti ? Kad pitam za način moljenja tada mislim, dali je bolje čitati psalme ili samo meditirati ?

Ja bih ti preporučio krunicu,moćno oružije od kojeg i sam đavao biježi.

Preporučaš li molitvu iz vlastita iskustva, ili zato što je tako propisano ili je tako netko rekao.

jedno od najljepših poredjenja je "Molitva je izlivanje duše pred Gospodom". Moje lično iskustvo je da Gospod zna šta nam treba, ali meni treba da porazgovaram sa Njim. Da znam da je odvojio jedno vrijeme u svom sveznanju i velikom poslu za mene, i da mu kažem sve svoje misli, čežnje, želje, strahove onako kako ih osjećam. A još kada vidim uslišenje, e tada je to nešto posebno. Učim se svakodnevno u molitvi i molitvi. Prvo se učim kazati, šta tražiti, a učim se i slušati.
"Ko ište dobiće i ko traži nalazi."

usamljena je napisao/la:

Zar neiskreno srce može moliti ? Kad pitam za način moljenja tada mislim, dali je bolje čitati psalme ili samo meditirati ?

Naravno da se moze neiskreno moliti,to su molitve u kojima govoris stvari koje ustvari ne mislis, ali znas da bi se Gospodu svidele da kazes.To su neiskrene molitve.A iskrene molitve su kada otvoris svoje srce Gospodu( otvoreno razgovaras) i kazes Mu ono sto ti stvarno lezi na dusi, sav teret, greh, trazis da ti pomogne da razumes da shvatis.Lako ces se snaci kada Mu pridjes otvoreno kao savrsenom Ocu koji ionako sve zna stoga nema smisla ista skrivati od Njega, osloboditi se pred njim potpuno i iskreno traziti pomoc.Traziti da On licno sprovede Njegova obecanja u tvom zivotu i proslavi svoje ime cineci cuda u tebi i oko tebe.

Hvala na iskrenom odgovoru amos, neka te gospod i dalje vodi i nadahnjuje.

kvisko je napisao/la:

jedno od najljepših poredjenja je "Molitva je izlivanje duše pred Gospodom". Moje lično iskustvo je da Gospod zna šta nam treba, ali meni treba da porazgovaram sa Njim. Da znam da je odvojio jedno vrijeme u svom sveznanju i velikom poslu za mene, i da mu kažem sve svoje misli, čežnje, želje, strahove onako kako ih osjećam. A još kada vidim uslišenje, e tada je to nešto posebno. Učim se svakodnevno u molitvi i molitvi. Prvo se učim kazati, šta tražiti, a učim se i slušati.
"Ko ište dobiće i ko traži nalazi."

Slažem se sa tobom "kvisko" lijepo si ovo rekao, a pointa svega je u, znati slušati, a to danas najviše fali modernom čovjeku, koji previše priča, juri i žuri, tako da uopće nikoga više niti ne čuje, a kamoli da posluša što mu to ima reći njegov sused, pastor ili kolega na poslu.