2.dio Sumnje kojima je obavijen Pavle
Nakon što je primio kršćanstvo, bilo je za očekivati da Pavle uvažava mišljenje Isusovih učenika i da se
sa njima druži, jer su oni bili ti koji su direktno od Isusa učili vjeru i bili počašćeni da rastu i odgajaju
se pod njegovom kontrolom. Oni su bez sumnje, u to doba, bili najupućeniji ljudi u učenje kršćanstva.
Međutim, vijesti o njemu govore drugačije. On se nakon svog velikog zaokreta u shvaćanju i
vjerovanju, nije odmah uputio u Jeruzalem, nego je otputovao u jedno mjesto, južno od Damaska. To
on sam priznaje u svojoj poslanici upućenoj Galačanima. Ova oblast nosila je nekada naziv „Ism” (Ism
je riječ arapskog porijekla.) Šta ga je, dakle, navelo da tamo otputuje? Odgovor na ovo pitanje daje
James Makinon u svojoj, izuzetno vrijednoj knjizi "Od Mesije do Konstantina" gdje on kaže da je Pavle,
kako izgleda, otišao tamo, da bi proučio sadržaj nove vjere i da je tek nakon tri godine odatle krenuo u
Jeruzalem, gdje će se susresti sa Petrom i Isusovim bratom, Jakovom. Družeći se sa njima Pavle je
pokušao da sazna što više o Isusu i njegovom učenju. Ovdje se nameće jedno pitanje:Zašto je Pavle, i
nakon što je prihvatio vjeru Isusovu, proveo pune tri godine u izolaciji?
3. Odnos učenika prema Pavlu
a) Odnos između Pavla i Barnabe
Barnaba je bio prvi koji je upoznao Pavla nakon njegovog dolaska u Jeruzalem. On ga je upoznao i sa
ostalim apostolima i ispričao im kako je Pavle vidio Gospodina na putu za Damask, da je u njega
odmah povjerovao i u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Njih dvojica (Pavle i Barnaba)
radili su zajedno na propagiranju vjere dok nisu stigli do petnaestog poglavlja Djela apostolskih.
Tada
se desilo nešto veoma važno -žestoko su se posvađali i prestali da se druže!?? Ova priča se iznenada
navodi u Djelima apostolskim, tamo gdje bi je čitalac najmanje očekivao.
Do ovog sukoba između
Pavla i Barnabe je došlo u Antiohiji. Izgleda da je jedan od razloga za Pavlov razlaz sa Barnabom, a
kasnije i sa Petrom, bio taj što su Barnaba i Petar bili strogi i dosljedni u primijeni Isusova učenja, a
Pavle popustljiv. Tako npr. Pavle, za razliku od ove dvojice, novopridošlim kršćanima iz reda pagana
obrezivanje (sunnećenje) proglašava neobaveznim!?
Pavlova poslanica Galačanima, koju je on uputio iz
Antiohije, je veoma važna za rasvjetljavanje ovog raskola, jer je to, vremenski gledano, njegova
najstarija poslanica.
On u njoj, po prvi put, javno obznanjuje svoje neslaganje sa apostolima i iznosi
svoje mišljenje da mu nije potrebna pomoć nikog od apostola u razumijevanju i propagiranju
kršćanstva. On, naime, tada po prvi put počinje tvrditi da znanje o vjeri prima direktno, putem objave!?
To se nedvosmisleno vidi iz njegovih riječi:
„Doista, braćo dajem vam do znanja: evanđelje koje sam propovijedio nije ljudska stvar, niti
ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka,već objavom Isusa Krista.”(Galačanima 1,11-12)(kako samo ovo protumačiti molim vas???)
Štaviše, on u daljnjem tekstu otvoreno napada Petra, koga naziva imenom „Kefa” i optužuje ga za
licemjerstvo i zavođenje Barnabe. Istovremeno, on ulaže sav trud da svojim pristalicama dokaže da on
u svakom trenutku prima objavu od Boga. (Galačanima 2,11-13)!???
Iz ovih njegovih riječi se
nedvosmisleno može zaključiti da je Pavle već u doba pisanja ove poslanice bio u sukobu sa apostolima.
U njoj on obznanjuje svoj raskid odnosa sa Petrom i kaže:
„A kad je Kefa došao u Antiohiju, ja sam mu se u lice suprotstavio, jer je zavrijedio osudu”, a
zatim dodaje:
„Kefi, pred svima rekoh: „Ako ti koji si židov živiš paganski, a ne židovski, kako možeš siliti pagane da žive židovski?” (Galačanima 2,11 i 2,14)
Gornji citati govore da je do sukoba između Pavla i Petra, najvjerovatnije došlo, poslije održavanja
jeruzalemskog koncila, na kome je odlučeno da se novoobraćeni kršćani iz reda pagana, izuzimaju iz
obreda obrezivanja, bar privremeno.
Odlukom ovog koncila oni su bili izuzeti od još nekih propisa koji
su bili na snazi u Zakonu Mojsijevom, osim konzumiranja mesa zadavljene životinje, krvi i životinja
zaklanih u ime kipova i preljube. Tom prilikom Pavle je stavio Mojsijev zakon van snage za
novoobraćene kršćane, istina uz izdavanje odluke da je to privremeno, dok se novoobraćeni kršćani ne
ustabile u vjeri i dok ne postanu spremni za prihvatanje svih obaveza koje propisuje jevrejski zakon.
Pavle navodi kako je Petar pokazao nerazumijevanje prema paganima, novoobraćenim kršćanima, pa
je javno morao da se usprotivi Petru ovim riječima:
„Ako ti koji si židov živiš paganski, a ne židovski, kako možeš siliti pagane da žive
židovski?” (Galačanima 2,14)
U jednoj studiji pod naslovom “Naše svete knjige”Džej Metili dolazi do sljedećeg zaključka:
1.Barnaba i ostali apostoli u početku su prihvatili Pavla i povjerovali mu, misleći da je
povjerovao u sve što se od kršćana traži.
2.Zbog toga se Barnaba družio sa Pavlom duže vremena.
3.Barnaba je napustio Pavla kada je između njih došlo do sukoba u mišljenju o vjerskim pitanjima.
4.Sudionici jeruzalemskog koncila nisu u potpunosti dokinuli obred obrezivanja niti druge propise iz
Mojsijevog zakona, nego su dopustili da to novoobraćeni pagani u kršćanstvo, mogu uraditi naknadno,
računajući da je to samo prvi korak u prihvatanju svih postavki kršćanskog učenja.
5.Međutim, Pavle je ubrzo poslije toga počeo propagirati da su svi propisi Tore zauvijek dokinuti,
nazivajući ih prokletstvom koga ih je Isus oslobodio:
„Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona, postavši mjesto nas proklet, - stoji naime pisano:
„Proklet svaki koji visi na drvetu.” (Galačanima 3,13)
U pogledu obrezivanja on pokušava dokazati da po Isusu u tome nema nikakve koristi i kaže:
„Za tu slobodu Krist nas oslobodio. Prema tome budite nepokolebivi, ne dopustite da vas ponovo
upregnu u jaram ropstva! Pazite! Ja Pavao, velim vam: primite li obrezivanje, Krist za vas više
neće imati nikakvo značenje.” (Galačanima 5,1-2)
Mi smo, međutim, vidjeli da o tome Petar i Barnaba imaju sasvim drugačije mišljenje. Pogledajmo na kratko (Galačanima 2,11-
14) i uvijerimo se u to!
6.Kada je svijet čuo da se Pavle ovako drsko suprotstavlja apostolima koji su direktno od Isusa učili
vjeru, protiv njega podigao se talas pobuna, zbog čega je bio prisiljen da se Galačanima obrati
posebnom poslanicom.
7.U ovoj poslanici on objašnjava da se oni ne slažu sa njim i zbog tog ih ukorava. Bilo bi poštenije da
je rekao da se on ne slaže sa apostolima, prvim Isusovim učenicima. Ulažući sav trud da se opravda, on
kaže da mu u shvatanju i tumačenju vjere nisu potrebni ni apostoli, jer znanje direktno, putem objave,
dobija od Isusa. (Galačanima 1,11-13)
8.Ova poslanica je napisana nakon jeruzalemskog koncila, što potvrđuje da je već tada bilo došlo do
raskola između Pavla i apostola koji su mu na koncilu izašli u susret stavši na njegovu stranu. Da je
prije, ili na samom koncilu, između njih došlo do sukoba, oni ga sigurno ne bi podržali. Međutim, Pavle
u svojoj poslanici ne navodi ni jednu riječ o njihovoj pomoći, vjerovatno kao odgovor na njihovo
kasnije protivljenje njegovim stavovima.
9.Sve druge Pavlove poslanice su napisane poslije ove, jer je po izjavi Džej Vej Minila, njegova
poslanica Galačanima, najstarijeg datuma.Prema tome, sve što je u njima kazano o Trojstvu,
utjelovljenju, iskupu od grijeha, dokidanju propisa Mojsijeva zakona i sl. su samo lična shvatanja i
razmišljanja Pavlova.U svemu ovome on nije mogao naći svoje istomišljenike među Isusovim učenicima.(nastavlja se...)
Nakon što je primio kršćanstvo, bilo je za očekivati da Pavle uvažava mišljenje Isusovih učenika i da se
sa njima druži, jer su oni bili ti koji su direktno od Isusa učili vjeru i bili počašćeni da rastu i odgajaju
se pod njegovom kontrolom. Oni su bez sumnje, u to doba, bili najupućeniji ljudi u učenje kršćanstva.
Međutim, vijesti o njemu govore drugačije. On se nakon svog velikog zaokreta u shvaćanju i
vjerovanju, nije odmah uputio u Jeruzalem, nego je otputovao u jedno mjesto, južno od Damaska. To
on sam priznaje u svojoj poslanici upućenoj Galačanima. Ova oblast nosila je nekada naziv „Ism” (Ism
je riječ arapskog porijekla.) Šta ga je, dakle, navelo da tamo otputuje? Odgovor na ovo pitanje daje
James Makinon u svojoj, izuzetno vrijednoj knjizi "Od Mesije do Konstantina" gdje on kaže da je Pavle,
kako izgleda, otišao tamo, da bi proučio sadržaj nove vjere i da je tek nakon tri godine odatle krenuo u
Jeruzalem, gdje će se susresti sa Petrom i Isusovim bratom, Jakovom. Družeći se sa njima Pavle je
pokušao da sazna što više o Isusu i njegovom učenju. Ovdje se nameće jedno pitanje:Zašto je Pavle, i
nakon što je prihvatio vjeru Isusovu, proveo pune tri godine u izolaciji?
3. Odnos učenika prema Pavlu
a) Odnos između Pavla i Barnabe
Barnaba je bio prvi koji je upoznao Pavla nakon njegovog dolaska u Jeruzalem. On ga je upoznao i sa
ostalim apostolima i ispričao im kako je Pavle vidio Gospodina na putu za Damask, da je u njega
odmah povjerovao i u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Njih dvojica (Pavle i Barnaba)
radili su zajedno na propagiranju vjere dok nisu stigli do petnaestog poglavlja Djela apostolskih.
Tada
se desilo nešto veoma važno -žestoko su se posvađali i prestali da se druže!?? Ova priča se iznenada
navodi u Djelima apostolskim, tamo gdje bi je čitalac najmanje očekivao.
Do ovog sukoba između
Pavla i Barnabe je došlo u Antiohiji. Izgleda da je jedan od razloga za Pavlov razlaz sa Barnabom, a
kasnije i sa Petrom, bio taj što su Barnaba i Petar bili strogi i dosljedni u primijeni Isusova učenja, a
Pavle popustljiv. Tako npr. Pavle, za razliku od ove dvojice, novopridošlim kršćanima iz reda pagana
obrezivanje (sunnećenje) proglašava neobaveznim!?
Pavlova poslanica Galačanima, koju je on uputio iz
Antiohije, je veoma važna za rasvjetljavanje ovog raskola, jer je to, vremenski gledano, njegova
najstarija poslanica.
On u njoj, po prvi put, javno obznanjuje svoje neslaganje sa apostolima i iznosi
svoje mišljenje da mu nije potrebna pomoć nikog od apostola u razumijevanju i propagiranju
kršćanstva. On, naime, tada po prvi put počinje tvrditi da znanje o vjeri prima direktno, putem objave!?
To se nedvosmisleno vidi iz njegovih riječi:
„Doista, braćo dajem vam do znanja: evanđelje koje sam propovijedio nije ljudska stvar, niti
ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka,već objavom Isusa Krista.”(Galačanima 1,11-12)(kako samo ovo protumačiti molim vas???)
Štaviše, on u daljnjem tekstu otvoreno napada Petra, koga naziva imenom „Kefa” i optužuje ga za
licemjerstvo i zavođenje Barnabe. Istovremeno, on ulaže sav trud da svojim pristalicama dokaže da on
u svakom trenutku prima objavu od Boga. (Galačanima 2,11-13)!???
Iz ovih njegovih riječi se
nedvosmisleno može zaključiti da je Pavle već u doba pisanja ove poslanice bio u sukobu sa apostolima.
U njoj on obznanjuje svoj raskid odnosa sa Petrom i kaže:
„A kad je Kefa došao u Antiohiju, ja sam mu se u lice suprotstavio, jer je zavrijedio osudu”, a
zatim dodaje:
„Kefi, pred svima rekoh: „Ako ti koji si židov živiš paganski, a ne židovski, kako možeš siliti pagane da žive židovski?” (Galačanima 2,11 i 2,14)
Gornji citati govore da je do sukoba između Pavla i Petra, najvjerovatnije došlo, poslije održavanja
jeruzalemskog koncila, na kome je odlučeno da se novoobraćeni kršćani iz reda pagana, izuzimaju iz
obreda obrezivanja, bar privremeno.
Odlukom ovog koncila oni su bili izuzeti od još nekih propisa koji
su bili na snazi u Zakonu Mojsijevom, osim konzumiranja mesa zadavljene životinje, krvi i životinja
zaklanih u ime kipova i preljube. Tom prilikom Pavle je stavio Mojsijev zakon van snage za
novoobraćene kršćane, istina uz izdavanje odluke da je to privremeno, dok se novoobraćeni kršćani ne
ustabile u vjeri i dok ne postanu spremni za prihvatanje svih obaveza koje propisuje jevrejski zakon.
Pavle navodi kako je Petar pokazao nerazumijevanje prema paganima, novoobraćenim kršćanima, pa
je javno morao da se usprotivi Petru ovim riječima:
„Ako ti koji si židov živiš paganski, a ne židovski, kako možeš siliti pagane da žive
židovski?” (Galačanima 2,14)
U jednoj studiji pod naslovom “Naše svete knjige”Džej Metili dolazi do sljedećeg zaključka:
1.Barnaba i ostali apostoli u početku su prihvatili Pavla i povjerovali mu, misleći da je
povjerovao u sve što se od kršćana traži.
2.Zbog toga se Barnaba družio sa Pavlom duže vremena.
3.Barnaba je napustio Pavla kada je između njih došlo do sukoba u mišljenju o vjerskim pitanjima.
4.Sudionici jeruzalemskog koncila nisu u potpunosti dokinuli obred obrezivanja niti druge propise iz
Mojsijevog zakona, nego su dopustili da to novoobraćeni pagani u kršćanstvo, mogu uraditi naknadno,
računajući da je to samo prvi korak u prihvatanju svih postavki kršćanskog učenja.
5.Međutim, Pavle je ubrzo poslije toga počeo propagirati da su svi propisi Tore zauvijek dokinuti,
nazivajući ih prokletstvom koga ih je Isus oslobodio:
„Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona, postavši mjesto nas proklet, - stoji naime pisano:
„Proklet svaki koji visi na drvetu.” (Galačanima 3,13)
U pogledu obrezivanja on pokušava dokazati da po Isusu u tome nema nikakve koristi i kaže:
„Za tu slobodu Krist nas oslobodio. Prema tome budite nepokolebivi, ne dopustite da vas ponovo
upregnu u jaram ropstva! Pazite! Ja Pavao, velim vam: primite li obrezivanje, Krist za vas više
neće imati nikakvo značenje.” (Galačanima 5,1-2)
Mi smo, međutim, vidjeli da o tome Petar i Barnaba imaju sasvim drugačije mišljenje. Pogledajmo na kratko (Galačanima 2,11-
14) i uvijerimo se u to!
6.Kada je svijet čuo da se Pavle ovako drsko suprotstavlja apostolima koji su direktno od Isusa učili
vjeru, protiv njega podigao se talas pobuna, zbog čega je bio prisiljen da se Galačanima obrati
posebnom poslanicom.
7.U ovoj poslanici on objašnjava da se oni ne slažu sa njim i zbog tog ih ukorava. Bilo bi poštenije da
je rekao da se on ne slaže sa apostolima, prvim Isusovim učenicima. Ulažući sav trud da se opravda, on
kaže da mu u shvatanju i tumačenju vjere nisu potrebni ni apostoli, jer znanje direktno, putem objave,
dobija od Isusa. (Galačanima 1,11-13)
8.Ova poslanica je napisana nakon jeruzalemskog koncila, što potvrđuje da je već tada bilo došlo do
raskola između Pavla i apostola koji su mu na koncilu izašli u susret stavši na njegovu stranu. Da je
prije, ili na samom koncilu, između njih došlo do sukoba, oni ga sigurno ne bi podržali. Međutim, Pavle
u svojoj poslanici ne navodi ni jednu riječ o njihovoj pomoći, vjerovatno kao odgovor na njihovo
kasnije protivljenje njegovim stavovima.
9.Sve druge Pavlove poslanice su napisane poslije ove, jer je po izjavi Džej Vej Minila, njegova
poslanica Galačanima, najstarijeg datuma.Prema tome, sve što je u njima kazano o Trojstvu,
utjelovljenju, iskupu od grijeha, dokidanju propisa Mojsijeva zakona i sl. su samo lična shvatanja i
razmišljanja Pavlova.U svemu ovome on nije mogao naći svoje istomišljenike među Isusovim učenicima.(nastavlja se...)