Brate Jasone,
vidim da iz prvog puta nisi shvatio način na koji Bog Jahve spašava čovjeka (što sam i očekivao). Prema tome, moram ti to još malo pojasniti, prije nego što ti odgovorim. Molim te, shvati ovu stvar, jer ako ju ne shvatiš, mi se možemo do prekosutra ovdje prepucavati, ali svatko će pjevati svoju pjesmu...
Ja sam rekao da Bogu Jahvi nije NAJVAŽNIJE da netko bez greške izvršava sve Njegove zapovijedi, nego Mu je najvažnije da Njega čovjek VOLI, da vjeruje u Njega.
TI SI ME ONDA PITAO:
"Želiš li mi onda reći i da su najveći zločinci koji ubijaju ljude,a vjeruju u Biblijskog Boga spašeni?"
Gledaj,moraš shvatiti što sam mislio pod "vjeruju u Boga". Nisam imao na umu samo nekakvo vjerovanje da Bog postoji... Imao sam na umu POVJERENJE. Ustvari, ja sam i napisao "VJEROVATI BOGU", a ne vjerovati u Boga - moraš zamjećivati ove detalje, jer ako ne, onda ćeš me lako pogrešno shvatiti... To je razlika - obraćeni čovjek VJERUJE BOGU, ima jedan novi odnos s Njim. Dakle, ono što omogućuje čovjeku da bude opravdan pred Bogom i da bude spašen ako bi Isus Krist sutra došao - jest VJERA U BOGA (ali da nema zabune, pod ovim mislim VJEROVATI BOGU, tj. povjerenje u Boga). A ova vjera podrazumijeva potpuno predanje. To je kao kad čovjek dođe do ruba litice i onda učini još jedan korak. On sad više nema nikakvih dokaza, ali Bog ga poziva da skoči. Bog ga poziva da Mu preda svoje srce i svoj um, da Mu vjeruje. Osnova za čovjekovo spasenje, dakle, nije da vrši tu, tu i tu zapovijed, nego je osnova za njegovo spasenje u tome, da dođe u ISPRAVNI ODNOS s Bogom. A složit ćeš se, da je odnos puno dublja stvar, nego samo izvršavanje zakona. Ljubav ide dalje od zakona. Kad bi se ljubav zaustavila na vršenju zakona, tada bi to bio legalizam, a ne ljubav. Ljubav prema Bogu je ono što spašava čovjeka! Bog ne mnogo mjesta u Bibliji kaže da On ne traži žrtve paljenice (iako ih je tražio), nego da Mu je najvažnije od svega - raskajano srce. I još kaže: "Poslušnost je vrednija od najbolje žrtve!". Prije svega, mi trebamo Boga voljeti, predati Mu se s povjerenjem, biti spremni da nas On mijenja, da nas stalno uči svojoj volji... Ako netko kaže: "Ja vršim sve zapovijedi i to znači da sam pred Bogom pravedan!", takva osoba je prema biblijskom nauku obični legalist i takva osoba pred Bogom Jahvom nije opravdana, jer takva osoba smatra da može sama, svojom silom, zaslužiti spasenje! Ali spasenje je, prema Bibliji, Božji dar (Efeženima 2:8-9)! Bog je bezuvjetno svima oprostio, a čovjek se samo treba poniziti i PRIHVATITI BOŽJI OPROST. A naravno, nakon što čovjek to učini, nakon što se "pomiri" s Bogom, uđe u ispravni odnos s Njim - naravno da nakon toga čovjek više neće željeti griješiti i da će ulagati svu svoju snagu, da izvršava sve što Bog kojega on sada voli od njega traži! Dakle, kao što sam napisao, VRŠENJE ZAPOVIJEDI je POSLJEDICA obraćenja Bogu, a NE UZROK! Bog nas ne prihvaća i ne spašava na temelju našeg vršenja zapovijedi, nego na temelju našeg povjerenja u Njega, na temelju ispravnog odnosa s Njim!
Dakle: Bog nas ne spašava na temelju toga što MI ČINIMO, nego na temelju toga što je On učinio na križu (omogućio nam je svima opravdanje pred Njim) i na temelju toga što On i danas čini za nas (ako prihvatimo Njegovu žrtvu, opravdava nas, iako smo i dalje grešnici i nesposobni da 100% izvršavamo Njegov Zakon)!
PITAO SI ME:
"Onda bi te zamolio da mi objasniš -;Zašto je Jahve pogubljavao odrđene ljude u Starom zavjetu,ako mu nije bila bitno šta oni čine na zemlji?"
Levitski zakonik 20:23-24
Ponovljeni zakon 9:4-6
U ovim retcima piše da je Bog odlučio uništiti one narode zbog njihove pokvarenosti, zbog njihovih grijeha. Ti narodi su sebi napravili druge bogove i njima se se klanjali i u tome su otišli tako daleko, da su i svoju djecu prinosili na žrtve i radili su svakojake gadosti. Ti narodi su otišli predaleko, da bi se mogli vratiti. Bog je preko Izraelaca odlučio kazniti te narode i istrijebiti ih s lica Zemlje. To je bio "dan Suda Božjega" za te narode, na neki način. Vidimo da je Bog nekoliko puta u povijesti to učinio, jer su ti narodi otišli predaleko, da bi se mogli vratiti Njemu. Oni su svoja srca toliko otvrdnuli i svoju savjest toliko ugušili i svoju volju toliko upropastili, da nisu više imali ni volje ni snage da se odluče da će služiti Bogu Jahvi. Bog je zato odlučio pokazati svoju moć tim narodima, a u isto vrijeme i Izraelcima, a preko njih i cijelome svijetu. I to je drugi razlog zbog kojega je On te narode odlučio uništiti - da svijet shvati koji Bog je najjači!
Moramo shvatiti, brate Jasone, da je ono vrijeme bilo sasvim drukčije od našega. Svi oni narodi bili su mnogobožački narodi i svi su vjerovali u stotine svojih bogova. Nije bilo teoretske šanse da će ti ljudi prijeći na služenje bogu Jahvi, zbog toga što se On radikalno razlikovao od svih njihovih božanstava! U čemu? Pa prije svega, njihova božanstva su bila vrlo tolerantna i dopuštala su ljudima da obožavaju bilo kojeg Boga. Međutim, Bog Jahve je bio "ljubomoran Bog", kako i sam kaže za sebe! Što to znači? To znači da On nije dopuštao da netko obožava bilo kojeg boga uz Njega! Dakle, vidimo da već u startu tim narodima nije padalo na pamet da služe Bogu Jahvi, jer je taj Bog imao neke zahtjeve koji njima nisu odgovarali, nisu im pasali... Također je Bog Jahve od Izraelaca tražio LJUBAV. On je došao u njihove živote, On ih je oslobodio iz ropstva, i sada je od njih očekivao da Mu budu vjerni, da s Njim uspostave jedan bliski odnos. On je Izraelce prvenstveno odgajao i poučavao po pitanju ODNOSA. Deset Zapovijedi je jezgrovit izražaj moralnih standarda. Bog Jahve je najveći naglasak stavio na moral, na međusobno poštivanje i ljubav. Čak je davao i neke kazuističke zapovijedi, koje su išle i dalje od samih 10 zapovijedi (kao npr. "ako naiđeš na zalutalog vola svojega neprijatelja, odvedi ga k njemu" - vidimo da je Bog htio reći Izraelcima da oni trebaju biti "LJUDI", prije svega, da trebaju biti osjetljivi za tuđe potrebe, a ne da samo vrše nekakve obrede, kao mnogobošci...)! Bog Jahve je tražio od ljudi najtežu moguću stvar - tražio je LJUBAV. A tadašnji mnogobožački narodi su voljeli da oni mogu sami određivati granice morala... Oni su služili svojim bogovima onako kako je njima pasalo - prostitucijom, prinašanjem životinjskih, zemaljskih i ljudskih žrtava... Njihovi bogovi nisu s njima imali nikakav prisni odnos, nego su im samo služili za pospješivanje plodnosti zemlje, stoke i ljudi, dakle, da im osiguraju materijalnu sigurnost. A oni su na neki način mogli tim svojim bogovima upravljati, mogli su ih kontrolirati, jer su znali (tj. sami odredili) koje žrtve trebaju prinositi i koje obrede izvršavati, kako bi "umilostivili" svoja božanstva...
Međutim, Bog Jahve je u svemu tome bio jedna velika suprotnost - Izraelci su morali biti spremni i na težak život, i na pustinjske uvjete, i na glad i žeđ, ako su htjeli ići za Njim. Međutim, On im je obećavao da Mu moraju vjerovati, ako žele biti sretni, ako žele doći u "obećanu zemlju". Istu stvari danas taj Bog nama govori. Znaš prijatelju, uvijek je za čovjeka bilo puno lakše i jednostavnije rješenje, da prinosi nekakve materijalne žrtve svome bogu, koji bi mu onda za uzvrat davao nekakvu financijsku sigurnost (ali i ta sigurnost je bila samo ljudska iluzija, budući da taj bog nije ustvari postojao...). Uvijek je, dakle, čovjeku bilo lakše prinositi svome bogu nekakve materijalne žrtve, nego duhovne žrtve. ALI BOG JAHVE JE TRAŽIO OD IZRAELACA VJERNOST I LJUBAV I SPREMNOST NA JEDAN ODNOS POVJERENJA, NA SURADNJU!!! On je učio tome Izraelce, da je On puno veći od Njih (Izaija 55:8-9) i da oni Njega ne mogu u potpunosti shvatiti i da oni Njega ne mogu kontrolirati i da moraju biti spremni da se mijenjaju, da mijenjaju svoj način razmišljanja i svoja srca, svoj karakter! To je ono što je najvažnije! Jer, nema toga što oni mogu učiniti, da ih On voli još više. On ih je od početka volio maksimalno. Zato ih je i spasio iz ropstva. Vršenjem zapovijedi oni Njega ne bi "umilostivili" da ih više voli, nego bi svoja vlastiti srca činili mekšima, budući da su Božji zakoni moralne naravi! On od njih traži da izgrađuju međusobno odnose ljubavi, a isto tako i sa Njim!
Nadam se da si sad napokon razumio način na koji Bog Jahve spašava čovjeka, brate moj.
Ako ti još nešto nije jasno, pitaj.
U idućem postu ću detaljno odgovoriti na JAKOVA.
vidim da iz prvog puta nisi shvatio način na koji Bog Jahve spašava čovjeka (što sam i očekivao). Prema tome, moram ti to još malo pojasniti, prije nego što ti odgovorim. Molim te, shvati ovu stvar, jer ako ju ne shvatiš, mi se možemo do prekosutra ovdje prepucavati, ali svatko će pjevati svoju pjesmu...
Ja sam rekao da Bogu Jahvi nije NAJVAŽNIJE da netko bez greške izvršava sve Njegove zapovijedi, nego Mu je najvažnije da Njega čovjek VOLI, da vjeruje u Njega.
TI SI ME ONDA PITAO:
"Želiš li mi onda reći i da su najveći zločinci koji ubijaju ljude,a vjeruju u Biblijskog Boga spašeni?"
Gledaj,moraš shvatiti što sam mislio pod "vjeruju u Boga". Nisam imao na umu samo nekakvo vjerovanje da Bog postoji... Imao sam na umu POVJERENJE. Ustvari, ja sam i napisao "VJEROVATI BOGU", a ne vjerovati u Boga - moraš zamjećivati ove detalje, jer ako ne, onda ćeš me lako pogrešno shvatiti... To je razlika - obraćeni čovjek VJERUJE BOGU, ima jedan novi odnos s Njim. Dakle, ono što omogućuje čovjeku da bude opravdan pred Bogom i da bude spašen ako bi Isus Krist sutra došao - jest VJERA U BOGA (ali da nema zabune, pod ovim mislim VJEROVATI BOGU, tj. povjerenje u Boga). A ova vjera podrazumijeva potpuno predanje. To je kao kad čovjek dođe do ruba litice i onda učini još jedan korak. On sad više nema nikakvih dokaza, ali Bog ga poziva da skoči. Bog ga poziva da Mu preda svoje srce i svoj um, da Mu vjeruje. Osnova za čovjekovo spasenje, dakle, nije da vrši tu, tu i tu zapovijed, nego je osnova za njegovo spasenje u tome, da dođe u ISPRAVNI ODNOS s Bogom. A složit ćeš se, da je odnos puno dublja stvar, nego samo izvršavanje zakona. Ljubav ide dalje od zakona. Kad bi se ljubav zaustavila na vršenju zakona, tada bi to bio legalizam, a ne ljubav. Ljubav prema Bogu je ono što spašava čovjeka! Bog ne mnogo mjesta u Bibliji kaže da On ne traži žrtve paljenice (iako ih je tražio), nego da Mu je najvažnije od svega - raskajano srce. I još kaže: "Poslušnost je vrednija od najbolje žrtve!". Prije svega, mi trebamo Boga voljeti, predati Mu se s povjerenjem, biti spremni da nas On mijenja, da nas stalno uči svojoj volji... Ako netko kaže: "Ja vršim sve zapovijedi i to znači da sam pred Bogom pravedan!", takva osoba je prema biblijskom nauku obični legalist i takva osoba pred Bogom Jahvom nije opravdana, jer takva osoba smatra da može sama, svojom silom, zaslužiti spasenje! Ali spasenje je, prema Bibliji, Božji dar (Efeženima 2:8-9)! Bog je bezuvjetno svima oprostio, a čovjek se samo treba poniziti i PRIHVATITI BOŽJI OPROST. A naravno, nakon što čovjek to učini, nakon što se "pomiri" s Bogom, uđe u ispravni odnos s Njim - naravno da nakon toga čovjek više neće željeti griješiti i da će ulagati svu svoju snagu, da izvršava sve što Bog kojega on sada voli od njega traži! Dakle, kao što sam napisao, VRŠENJE ZAPOVIJEDI je POSLJEDICA obraćenja Bogu, a NE UZROK! Bog nas ne prihvaća i ne spašava na temelju našeg vršenja zapovijedi, nego na temelju našeg povjerenja u Njega, na temelju ispravnog odnosa s Njim!
Dakle: Bog nas ne spašava na temelju toga što MI ČINIMO, nego na temelju toga što je On učinio na križu (omogućio nam je svima opravdanje pred Njim) i na temelju toga što On i danas čini za nas (ako prihvatimo Njegovu žrtvu, opravdava nas, iako smo i dalje grešnici i nesposobni da 100% izvršavamo Njegov Zakon)!
PITAO SI ME:
"Onda bi te zamolio da mi objasniš -;Zašto je Jahve pogubljavao odrđene ljude u Starom zavjetu,ako mu nije bila bitno šta oni čine na zemlji?"
Levitski zakonik 20:23-24
Ponovljeni zakon 9:4-6
U ovim retcima piše da je Bog odlučio uništiti one narode zbog njihove pokvarenosti, zbog njihovih grijeha. Ti narodi su sebi napravili druge bogove i njima se se klanjali i u tome su otišli tako daleko, da su i svoju djecu prinosili na žrtve i radili su svakojake gadosti. Ti narodi su otišli predaleko, da bi se mogli vratiti. Bog je preko Izraelaca odlučio kazniti te narode i istrijebiti ih s lica Zemlje. To je bio "dan Suda Božjega" za te narode, na neki način. Vidimo da je Bog nekoliko puta u povijesti to učinio, jer su ti narodi otišli predaleko, da bi se mogli vratiti Njemu. Oni su svoja srca toliko otvrdnuli i svoju savjest toliko ugušili i svoju volju toliko upropastili, da nisu više imali ni volje ni snage da se odluče da će služiti Bogu Jahvi. Bog je zato odlučio pokazati svoju moć tim narodima, a u isto vrijeme i Izraelcima, a preko njih i cijelome svijetu. I to je drugi razlog zbog kojega je On te narode odlučio uništiti - da svijet shvati koji Bog je najjači!
Moramo shvatiti, brate Jasone, da je ono vrijeme bilo sasvim drukčije od našega. Svi oni narodi bili su mnogobožački narodi i svi su vjerovali u stotine svojih bogova. Nije bilo teoretske šanse da će ti ljudi prijeći na služenje bogu Jahvi, zbog toga što se On radikalno razlikovao od svih njihovih božanstava! U čemu? Pa prije svega, njihova božanstva su bila vrlo tolerantna i dopuštala su ljudima da obožavaju bilo kojeg Boga. Međutim, Bog Jahve je bio "ljubomoran Bog", kako i sam kaže za sebe! Što to znači? To znači da On nije dopuštao da netko obožava bilo kojeg boga uz Njega! Dakle, vidimo da već u startu tim narodima nije padalo na pamet da služe Bogu Jahvi, jer je taj Bog imao neke zahtjeve koji njima nisu odgovarali, nisu im pasali... Također je Bog Jahve od Izraelaca tražio LJUBAV. On je došao u njihove živote, On ih je oslobodio iz ropstva, i sada je od njih očekivao da Mu budu vjerni, da s Njim uspostave jedan bliski odnos. On je Izraelce prvenstveno odgajao i poučavao po pitanju ODNOSA. Deset Zapovijedi je jezgrovit izražaj moralnih standarda. Bog Jahve je najveći naglasak stavio na moral, na međusobno poštivanje i ljubav. Čak je davao i neke kazuističke zapovijedi, koje su išle i dalje od samih 10 zapovijedi (kao npr. "ako naiđeš na zalutalog vola svojega neprijatelja, odvedi ga k njemu" - vidimo da je Bog htio reći Izraelcima da oni trebaju biti "LJUDI", prije svega, da trebaju biti osjetljivi za tuđe potrebe, a ne da samo vrše nekakve obrede, kao mnogobošci...)! Bog Jahve je tražio od ljudi najtežu moguću stvar - tražio je LJUBAV. A tadašnji mnogobožački narodi su voljeli da oni mogu sami određivati granice morala... Oni su služili svojim bogovima onako kako je njima pasalo - prostitucijom, prinašanjem životinjskih, zemaljskih i ljudskih žrtava... Njihovi bogovi nisu s njima imali nikakav prisni odnos, nego su im samo služili za pospješivanje plodnosti zemlje, stoke i ljudi, dakle, da im osiguraju materijalnu sigurnost. A oni su na neki način mogli tim svojim bogovima upravljati, mogli su ih kontrolirati, jer su znali (tj. sami odredili) koje žrtve trebaju prinositi i koje obrede izvršavati, kako bi "umilostivili" svoja božanstva...
Međutim, Bog Jahve je u svemu tome bio jedna velika suprotnost - Izraelci su morali biti spremni i na težak život, i na pustinjske uvjete, i na glad i žeđ, ako su htjeli ići za Njim. Međutim, On im je obećavao da Mu moraju vjerovati, ako žele biti sretni, ako žele doći u "obećanu zemlju". Istu stvari danas taj Bog nama govori. Znaš prijatelju, uvijek je za čovjeka bilo puno lakše i jednostavnije rješenje, da prinosi nekakve materijalne žrtve svome bogu, koji bi mu onda za uzvrat davao nekakvu financijsku sigurnost (ali i ta sigurnost je bila samo ljudska iluzija, budući da taj bog nije ustvari postojao...). Uvijek je, dakle, čovjeku bilo lakše prinositi svome bogu nekakve materijalne žrtve, nego duhovne žrtve. ALI BOG JAHVE JE TRAŽIO OD IZRAELACA VJERNOST I LJUBAV I SPREMNOST NA JEDAN ODNOS POVJERENJA, NA SURADNJU!!! On je učio tome Izraelce, da je On puno veći od Njih (Izaija 55:8-9) i da oni Njega ne mogu u potpunosti shvatiti i da oni Njega ne mogu kontrolirati i da moraju biti spremni da se mijenjaju, da mijenjaju svoj način razmišljanja i svoja srca, svoj karakter! To je ono što je najvažnije! Jer, nema toga što oni mogu učiniti, da ih On voli još više. On ih je od početka volio maksimalno. Zato ih je i spasio iz ropstva. Vršenjem zapovijedi oni Njega ne bi "umilostivili" da ih više voli, nego bi svoja vlastiti srca činili mekšima, budući da su Božji zakoni moralne naravi! On od njih traži da izgrađuju međusobno odnose ljubavi, a isto tako i sa Njim!
Nadam se da si sad napokon razumio način na koji Bog Jahve spašava čovjeka, brate moj.
Ako ti još nešto nije jasno, pitaj.
U idućem postu ću detaljno odgovoriti na JAKOVA.