Petar stijena vs. Petar kamen

Sama rijec je jasna onaj koji je protiv Krista i naravno svaki onaj koji uci I donosi drugo Evandjelje osim onoga koje nam je dato u Svetom Pismu ili iskrivljuje ono sto je napisano on je ANTIKRIST.

2SO 2:3 Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti,
Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom...
2SO 2:5 Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama?


2SO 2:6I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme.
2SO 2:7 Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen.
Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga
2SO 2:9njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima
]]2SO 2:10 i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili.
2SO 2:11 I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži
2SO 2:12 te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost.


Osim toga nije tocno da vjeruje papa u to da je Krist dosao u tjelu jer vjeruju u besmrtnost duse tako da ispada da ni smrt nije smrt jer u osnovi je covjek besmrtan ,otuda i vjecno przenje u paklu.
Isus je umro i uskrsnuo to takodje znaci da je umro kao tjelo a tjelo znamo da je Duh Dusa i Tjelo.
1SO 5:23 A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista."


Zadnja promjena: ; ned 01 srp 2007, 01:04; ukupno mijenjano 3 put/a.

Caesar je napisao/la:

A ja ti opet ponavljam jedan citat iz kojeg možemo vidjeti da upravo Petar ima prvenstvo među apostolima:

''Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima;
a što god odriješiš na zemlji, bit će
odriješeno na nebesima.''

I, zanima me, zbog čega se pitanje papinog prvenstva nije postavljalo sve do reformacije? Nije to nešto što bi se iznenada sjetio jedan pojedinac i uveo, kontinuitet papinske dužnosti postoji od života sv. Petra do danas. Evo i popisa:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_papa

Za mene sasvim dovoljni argumenti da se ne sumnja u opravdanost prvenstva Petrovog nasljednika, takvo pitanje je posljedica reformacijskog sukoba, prije svega političke prirode nego vjerske.

Bilo bi dobro kad bi pustili da Bibilija bude tumač:

19Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji 20nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. 21U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. 22U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

Znam da bi neki htjeli vladati, ali to nije karakteristika Kristove crkve, "onaj koji zeli biti najveći među vama neka svima bude sluga"...

Šta Petar kaže tko je Stijena?

Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, 5pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu.
6Stoga stoji u Pismu:
Evo postavljam na Sionu
kamen odabrani,
dragocjeni kamen ugaoni:
Tko u nj vjeruje,
ne, neće se postidjeti.
7Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni 8i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni.

Zašto bi Petru imputirali nešto što si ni on sam nikada nije prisvajao?

Nisam baš dobio takav dojam:

Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: 2pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; 3i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. 4Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.

Od kud si iščitao da je on nad drugima, jednostavno piše da je on jedan od starješina ...
Nadam se da ne misliš da je vrhovni pastir papa?

10 je napisao/la:

Od kud si iščitao da je on nad drugima, jednostavno piše da je on jedan od starješina ...
Nadam se da ne misliš da je vrhovni pastir papa?

Upravo iz onog citata koji sam stavio, i činjenice da kontinuitet papinske službe postoji od vremena prve Crkve.
I to pitanje se nije uopće postavljalo sve do reformacije, kad Lutheru treba zaštita svjetovnih vladara pa počinje osporavati papinski primat, da bi stekao političku podršku njemačkih knezova.

Osim toga nije tocno da vjeruje papa u to da je Krist dosao u tjelu jer vjeruju u besmrtnost duse tako da ispada da ni smrt nije smrt jer u osnovi je covjek besmrtan ,otuda i vjecno przenje u paklu.
Isus je umro i uskrsnuo to takodje znaci da je umro kao tjelo a tjelo znamo da je Duh Dusa i Tjelo.

Reći da Papa ne vjeruje da je Isus došao u tijelu teška je i velika laž koja najbolje može pokazati tko se na ovom forumu koristi lažima i prijevarama. Ovo nije uvreda, već sasvim konkretna i objektivna činjenica.

Katolici vjeruju da se Isus rodio u tijelu te uskrsnuo u tijelu- jer je grob bio prazan. Tisuće teoloških misli, slika u Crkvama, slika van Crkvi, priča u dječjim slikovnicama u Katoličkom izdavaštvu, pisama Katoličkih pisaca-govore i ističu tu činjenicu.

Ilija, imaš li hrabrosti uzeti Bibliju i staviti ruku na NJu te reći da Katolici ne vjeruju da je Isus došao u tijelu?
Ja sam kao Katolički apologetik jasno i glasno ovdje izjavio službeno učenje Katoličke Crkve.

Ili ćeš se javno ispričati ovdje da si bio u krivu , i da više nećeš pričati da ne vjerujemo u Kristov tijelesni dolazak.

Cijenio bih administratorsku pomoć u provedbi ovog incidenta.

a zaglavni je kamen sam Krist Isus

Uopće nije sporno da je Isus zaglavni kamen Crkve.
Ali ako pitamo Isusa tko je Stijena Crkve- On će reći Petar.

Tako da slušajući Isusa dolazimo do činjenice da je Petar Stijena koja ima ključeve neba i zemlje. Ta mu je moć dana, nema je sam od sebe, već je sluga koji održava čin i položaj. Ništa više, ništa manje.

Od kud si iščitao da je on nad drugima, jednostavno piše da je on jedan od starješina ...
Nadam se da ne misliš da je vrhovni pastir papa?

Nikako, Katolička Crkva je oduvijek govorila da je "vrhovni pastir" Isus i samo Isus.

Ako pročitaš Biblijski citat o kojem govorimo, jasno je da Petar sebe ne naziva starješinom već sustarješinom- dakle nekim tko ima mogućnost uplitanja u poteze zajednice kojoj piše. Niti jedan drugi apostol sebe nije nazvao sustarješinom.

Katolička Crkva u potpunosti prati takvu strukturu danas. Papa je biskup koji ima utjecaja na ostale biskupe, iako je pravi Natpastir na Nebesima. Papa je, naravno, čovjek kao i svaki drugi- grešan i podložan zlu, ali radi se tek o čovjeku na položaju.

Dragi moji forumasi,pisanje velikim slovima,i pisanje izrazitim bojama nije dozvoljeno po pravilima lijepog internetskog ponasanja,vrijedjanje je zabranjeno po pravilima foruma,stoga vas molim pripazite i na druge ucesnike,foruma,koji bi zeljeli mir i blagoslov na forumu.
Agresivni i cinicni duh takodje nije dopusten;
1.Prva konsekvenca je zatvaranje teme,
2.Konsekvenca je baniranje clanova koji ne postuju pravila foruma.

Prihvaćam i ispričavam se na korištenju crvenih slova. Mnogi su počeli koristiti ta slova stoga sam zaboravio da se ne smiju koristiti.

Cijenio bih da administratori i moderatori ovog foruma zauzmu stav u vezi korisnika Ilije.

Ne tražim ispriku, već uvažavanje mojeg ispravka netočnog navoda u ovoj diskusiji. Katolici vjeruju da je Isus došao u tijelu i tražim da korisnik Ilija prizna svoje neznanje i nepoznavanje Katoličkih vjerovanja te priznanje da je iznio neistinitu tvrdnju, svojim neznanjem, ako ne namjernim iskrivljavanjem.

Takvo što bi bilo u skladu s mojim ispravkom originalne poruke na temi Vicarius Filli Dei. Kada si u krivu, ispričaš se i uskladiš svoje stavove s činjeničnim stanjem.

Caesar je napisao/la:

10 je napisao/la:

Od kud si iščitao da je on nad drugima, jednostavno piše da je on jedan od starješina ...
Nadam se da ne misliš da je vrhovni pastir papa?

Upravo iz onog citata koji sam stavio, i činjenice da kontinuitet papinske službe postoji od vremena prve Crkve.
I to pitanje se nije uopće postavljalo sve do reformacije, kad Lutheru treba zaštita svjetovnih vladara pa počinje osporavati papinski primat, da bi stekao političku podršku njemačkih knezova.

Nije samo Lutheru trebala pomoć svjetovnih vladara, trebala je i Rimskom biskupu:Godine 533. u pismu obuhvaćenom Justinijanovim Kodeksom, car Justinijan proglasio je
rimskog biskupa poglavarom svih crkava. On je također priznao papski utjecaj u odstranjivanju hereze.
Kad je Justinijanov general Belizarije oslobodio Rim 538. godine rimski biskup je oslobođen nadzora koji su nad njim imali Ostrogoti (Istočni Goti), čiji je arijanizam doprinio
ograničavanju razvitka Katolič[size=12]ke crkve. Sad je biskup mogao ostvarivati povlastice što ih mu je dao Justinijanov dekret godine 533.; mogao je povećati autoritet papske stolice.


Zadnja promjena: ; sub 30 lip 2007, 22:33; ukupno mijenjano 1 put.

car Justinijan proglasio je
rimskog biskupa poglavarom svih crkava.

Zapravo, Justinijan je samo dao svjetovno priznanje već odavno prihvaćenom poglavarstvu Rima nad ostalim Crkvama. Dokazi su destine zapisa Kršćanskih otaca prije 533 koji svi od reda smatraju Rimskog biskupa kao vodstvo nad ostalim Crkvama.

U svom klasičnom djelu "O državi Božjoj" Augustin, jedan od najutjecajnijih crkvenih otaca,
iznosi katolički ideal opće Crkve koja je pod nadzorom opće države. Augustinovo mišljenje
udara temelje srednjovjekovnoj papskoj teologiji.

Uvjeren sam, i Protestantskoj etici u velikoj mjeri.

<BLOCKQUOTE>

Sinke je napisao/la:

Prihvaćam i ispričavam se na korištenju crvenih slova. Mnogi su počeli koristiti ta slova stoga sam zaboravio da se ne smiju koristiti.

Cijenio bih da administratori i moderatori ovog foruma zauzmu stav u vezi korisnika Ilije.

Ne tražim ispriku, već uvažavanje mojeg ispravka netočnog navoda u ovoj diskusiji. Katolici vjeruju da je Isus došao u tijelu i tražim da korisnik Ilija prizna svoje neznanje i nepoznavanje Katoličkih vjerovanja te priznanje da je iznio neistinitu tvrdnju, svojim neznanjem, ako ne namjernim iskrivljavanjem.

Takvo što bi bilo u skladu s mojim ispravkom originalne poruke na temi Vicarius Filli Dei. Kada si u krivu, ispričaš se i uskladiš svoje stavove s činjeničnim stanjem.

S ovim se slazem,krscanski nije sramota ispricati se i reci oprosti pogrijesio sam,ali je i sramota i grijeh,podmetati i govoriti neistinu,diskutirati se moze konstruktivno u Krscanskom duhu i miru Kristovom.Hvala ,svim clanovima koji prihvate pravila foruma,i nacelo,cascu cinite jedan drugoga vecim od sebe,Ilija molim te,prihvati ponudu Sinkea,sredimo stvari,i idemo dalje u bratskoj ljubavi u konstruktivne diskusije.</BLOCKQUOTE>

Augustin je u svojoj analizi zbiljske socijalne zbilje imao jedan racionalistički, realistički, historijski pristup svojoj analizi propasti Rimskog carstva. Kada je Rim god 476 propao/
476.god. se uzima kao godina pada Zapadnog rimskog carstva. Tada je Odoakar, vjerovatno Skir, svrgnuo Romula Augustula, posljednjeg zapadnorimskog cara. Ova godina (476.) se u periodizacijama često uzima kao početak srednjeg vijeka. Analogno tome, kraj srednjeg vijeka bi dolazio 1453.god. , kada je palo Istočno rimsko carstvo. No, 476.god. za same Rimljane nije predstavljala ništa revolucionarno../
Augustin postavlja temeljno pitanje, zašto je Rim propao kada je to bio Sveti Grad?
Iz ovog pitanja on među prvima izvodi dvije paradigme, jednu o ovozemaljskoj, a drugu o Božjoj državi. Božija država je utemeljena na kategoriji kršćanske milosti i njena je zadaća da kršćane ujedini u vječnu zajednicu blaženstva. Ovozemaljska država je produkt zla i ona je od đavola, te je stoga Rim i morao propasti.
Augustin socijalne i kulturne procese posmatra kao povijesne kategorije, gdje se povijest odvija kroz šest etapa. On ove povijesne procese individualizira i posmatra ih kroz prizmu individualne, historije Isusa Krista, koja je ujedno i povijest -čovječanska historija.
Tako, prema Aureliju, imamo proces rađanja, razvoja, sazrijevanja, raspeća, uskrsnuća i ponovnog dolaska.
Prema njemu država, društvo predstavlja jednu organsku cjelinu koja je dinamična i u konstantnim je promjenama. On društvo posmatra kao historijsku kategoriju. Prema njemu društvo nije jedan završen, stalan, konstantan sustav, nego u sebi sadrži široke historijske mogućnosti i perspektive. Kada on društvo i državu posmatra, definira ih kao historijske kategorije koje nisu ništa drugo nego druga strana i proces cjelokupng života Isusa Krista, onda je Augustin po ovom stajalištu preteča jedne nove filozofske discipline koju definiramo kao filozofiju povjesti.
No, čini mi se da katolička eshatologija nije iskoristila sve mogućnosti Augustinove filozofije povijesti u smislu svrhe
telosa povijesti , budući je za Augustina svrha filozofije - sreća to se i telos povijesti mora pokazivati u svakdašnjem životu crkve ..
M.Luther koristi Augustinovu misao o Rimu i proširuje je eshatološkom tvrdnjom o Babilonu što je Luthera dovelo do ekskomuniciranja.. te mu je zaista trebala pomoć vladara..Kada je pročitao bulu kazao je da mirne savjesti sada može reči da je papa - autor te bule - Antikrist..

Molim sve koji misle da sam imao losu namjeru pisuci velika ili crvena slova da mi to oproste.Kako sam nov medju vama nadam da to necete uzeti za zlo, Ispricavam se Sinkeu licno ukoliko sam povrijedio njegova vjerska osjecanja, naime to mi nije bila ni namjera ni motiv.
Ipak ne mogu se odreci izjave o tome dali Papa vjeruje da je Isus u tjelu dosao jer ona bitno zavisi od toga kako katolici razumiju tjelo ,odnosno sta se desava nakon smrti sa tjelom,jer takodje je za pretpostaviti ako nista drugo da se covjek ne sastoji samo od mesa i kostiju vec i od duha i duse kako i pise, u tom smislu ako mi se ovaj pojam objasni a da zadovoljava kriterijume Biblije spreman sam povuci napisano .Ovim posebno molim da mi se objasni segment koji govori o tome sta se sa tjelom desava kad neko umre....gdje ide dusa itd

ILIJA je napisao/la:

Molim sve koji misle da sam imao losu namjeru pisuci velika ili crvena slova da mi to oproste.Kako sam nov medju vama nadam da to necete uzeti za zlo, Ispricavam se Sinkeu licno ukoliko sam povrijedio njegova vjerska osjecanja, naime to mi nije bila ni namjera ni motiv.
Ipak ne mogu se odreci izjave o tome dali Papa vjeruje da je Isus u tjelu dosao jer ona bitno zavisi od toga kako katolici razumiju tjelo ,odnosno sta se desava nakon smrti sa tjelom,jer takodje je za pretpostaviti ako nista drugo da se covjek ne sastoji samo od mesa i kostiju vec i od duha i duse kako i pise, u tom smislu ako mi se ovaj pojam objasni a da zadovoljava kriterijume Biblije spreman sam povuci napisano .Ovim posebno molim da mi se objasni segment koji govori o tome sta se sa tjelom desava kad neko umre....gdje ide dusa itd

Iz priloženog ne mogu zaključiti što misliš da Katolici vjeruju. Tko te podučavao Katoličkim vjerovanjima? Uvjeravam te, ako se o Katoličkim vjerovanjima obučavaš iz Protestantskih izvora, vrlo brzo ćeš se naći u problemima. U svojem apologetskom životu proučavao sam Protestantizam iz protestantskih izvora i mogu objektivno reći da sam učvrstio svoju vjeru u Katolicizam nakon toga.

Većina Protestanata uopće ne poznaje Katoličku teologiju i vjerovanja. Pastori uglavnom šire neistine iz neznanja, a ima i ljudi koji lažu u vezi Katoličkih vjerovanja. Vjernici koji proučavaju Katolicizam vrlo brzo mogu shvatiti ako njihova braća Protestanti krivo tumače njihova vjerovanja. Tako da je važno poznavati vjeru kako bi se moglo diskutirati u vezi nje.

Katolici, naravno, vjeruju da je i Isus došao i uskrsnuo tijelom na ovome svijetu. Isus je tijekom "Tri dana svoje slave" vrijeme proveo oživljenog Duha u "tamnici", ( 1 Petrova 3:18 ) gdje je propovijedao spasenje dušama iz doba Noe ( svjesnima sebe ). U svakom slučaju, "tamnicu" teolozi prihvaćaju kao "čistilište" jer ako su ti ljudi u paklu, kako bi dostigli spasenje koje Isus propovijeda? Iako je Bogu sve moguće, i ja držim da je takvo tumačenje ovog Biblijskog citata ispravno.

Katoličko vjerovanje u vezi tijela je Biblijski opravdano kao Hram Duha Svetoga ( 1 Korićanima 3:16, 1 Korićanima 6:19 ) i dužni smo se prema našem Hramu odnositi s poštovanjem.

Nakon smrti, naše tijelo propada u truleži, ali se i tada prema njemu odnosimo s poštovanjem- kao i Protestanti ( posjeta grobljima ).

Katolici ne vjeruju da duša nije svjesna sebe nakon smrti, kao što i Biblija uči ( Luka 16:19 ). Lazar je u "Krilu Abrahamovu" a zli bogataš u paklu, iako još nije došao Sudnji Dan ( jer spominju ljude na zemlji ). Neke duše mogu čak i doseći Nebo i od tamo moliti za ljude na zemlji zajedno sa starješinama u Nebu ( Otkrivenje 5:8 ). Inače, svi ljudi uskrišuju tijelom ( 1 Korićanima 15:12 ) kako su sijali ( 1 Korićanima 15:42 ) .


Da li trebaš još pojašnjenje? Reci izravno što si , barem dosad, mislio da je Katoličko vjerovanje u vezi Isusovog tijela, kako bih mogao shvatiti o čemu pričamo i kako da shvatimo naše razlike.

Želim ti, inače, obilje Božjeg blagoslova.

U našim Biblijama prva stranica Novog zavjeta slijedi neposredno nakon posljednje stranice Starog zavjeta. Za neupućena čitatelja to može značiti da nema vremenskog razmaka između oba zavjeta. U stvarnosti ih razdvaja oko četiri stoljeća. Tijekom razdoblja između oba zavjeta židovski narod je bio izložen, kako u svojoj domovini tako i u inozemstvu u dijaspori, vrlo utjecajnoj helenističkoj (grčkoj) kulturi i filozofiji. Utjecaj helenizma na judaizam očit je u mnogim područjima, uključujući prihvaćanje grčkog dualizma, što je vidljivo u nekim židovskim književnim djelima onog vremena.

Židovska literatura nastala tijekom razdoblja između oba zavjeta općenito je poznata kao apokrifna i pseudoepigrafska. Većina kršćana ne smatra ove ne-kanonske knjige božanski nadahnutima i autoritativnima kao knjige Biblije. To ne umanjuje njihovu povijesnu vrijednost, budući da su glavni izvor podataka o povijesnom i ideološkom razvitku onog vremena.

Kad je riječ o čovjekovoj naravi i njegovoj budućnosti, tijekom razdoblja između dva zavjeta pojavile su sve dvije škole židovske filozofske misli. Prva je, palestinski judaizam, ostala vjerna starozavjetnom holističkom učenju o čovjekovoj naravi i predstavlja glavnu pozadinu potrebnu za razumijevanje Novog zavjeta. Palestinski judaizam je smrt smatrao besvjesnim snom cijele osobe i naglašavao potrebu konačnog uskrsnuća tijela. Važnost ovog gledišta za proučavanje Novog zavjeta možemo ilustrirati apokrifnom knjigom Baruhova apokalipsa (poznata kao 2. Baruhova), koju je neki palestinski Židov napisao u drugoj polovici prvog stoljeća kršćanske ere. Pisac uči da umrli “spavaju u zemlji” i da će, kad se Mesija vrati, “svi koji su zaspali s nadom u Njega, ponovno ustati”.U tom će se trenutku okupiti svih pravednici, a zli će tugovati jer je došlo vrijeme njihovih muka.Takvo gledište jako slično novozavjetnom učenju o uskrsnuću tijela, koje je dio niza ideja koje su Grcima bile “ludost” (1 Kor 1,23).

Druga filozofska škola je helenistički judaizam koji je bio pod snažnim utjecajem grčkog dualizma. Helenistički judaizam je naročito cvjetao u Aleksandriji, zavičaju Filona, poznatog židovskog filozofa koji je pokušao izraditi sintezu grčkih i hebrejskih ideja. U spisima helenističkih Židova nalazimo jasne iskaze o preživljavanju i besmrtnosti duše. Bestjelesno postojanje čini se da je vječna sudba spašenih. Na primjer, apokrifna Knjiga jubileja (nastala oko 135. godine prije Krista) uči da “kosti” počivaju u grobu dok “duhovi” žive neovisno: “I njihove će kosti počivati u zemlji, a njihovi duhovi će se silno radovati; oni će znati da je Gospodin koji vrši sud i pokazuje milosrđe… svima koji ga ljube.” (23,31)

Na sličan način Knjiga Mudrosti, koju je napisao neki helenistički Židov između 50. i 30. godine prije Krista, kaže da su “duše pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva… oni su u miru… nada im je puna besmrtnosti.” (3,1.3.4)Isto gledište nalazimo u 4. Makabejaca, filozofskoj raspravi koju je neki helenistički Židov napisao prije kršćanske ere. Umrli pravednici uzlaze odmah u vječno blaženstvo, dok zli silaze na vječno mučenje, koje varira u snazi.

Sažeto rečeno, za vrijeme razdoblja između oba zavjeta, kako je to prikladno izrazio Wheeler Robinson: “Dualističko tumačenje odnosa tijela i duše (ili duha) prisutno je u helenističkom pravcu judaizma (Mudrost 9,15), ali je strano palestinskom pravcu, koji izravno povezuje misao Starog zavjeta s mnogo toga u Novome.”

U pristupu proučavanju novozavjetnog učenja o čovjekovoj naravi ne možemo zanemariti mogući utjecaj helenističkog judaizma na pisce novozavjetnih knjiga. Uostalom, s vjerojatnim izuzećem Mateja, sve su novozavjetne knjige pisane na grčkom i služe se četirima velikim grčkim antropološkim riječima: psyche-duša, pneuma-duh, soma-tijelo i sarx-meso (put). Ove su riječi obično rabljene u novozavjetna vremena s grčkim dualističkim značenjem. Duša i duh označuju nematerijalan i besmrtan dio čovjekove naravi, dok tijelo i meso opisuju materijalni i smrtni dio.

Pitanje je stoga: U kojoj se mjeri dualističko značenje ovih uvezenih grčkih riječi odražava u spisima Novog zavjeta? Iznenađuje, kako ćemo to vidjeti kasnije u ovom poglavlju, da dualističko značenje i uporaba ovih izraza nisu prisutni u Novom zavjetu. Čak i oni tekstovi koji su na prvi pogled dualistički u svojoj oprečnosti između mesa i duha, pomnijim ispitivanjem otkrivaju holističko rauzmijevanje čovjekove prirode. Meso i duh ne označavaju dva odvojena i oprečna dijela čovjekove naravi, već dvije različite vrste načina života: onog usmjerenog na sebe i onog usmjerenog na Boga.

Halo, Ilija , kako gledaš na to da postoje različita mišljenja o tome da je Protestantska reformacija uglavnom počela kao reakcija na srednjovjekovna praznovjerja o životu poslije smrti u čistilištu. Reformatori su odbacili kao nebiblijsko i nerazumno kupovanje i prodavanje oprosta kojima se smanjuje boravak duša umrlih rođaka u čistilištu. Međutim i dalje su vjerovali u svjesno postojanje duša bilo u raju ili paklu tijekom razdoblja između smrti i uskrsnuća. Calvin je to uvjerenje izrazio mnogo agresivnije od Luthera.U svojoj raspravi Psychopannychia, koju je napisao protiv anabaptista koji su učili da duše između smrti i uskrsnuća jednostavno spavaju, Calvin tvrdi da tijekom tog razdoblja duše vjernika uživaju nebesko blaženstvo, dok se duše nevjernika muče u paklu. Prigodom uskrsnuća tijelo se ponovno spaja s dušom, i tako pojačava rajska zadovoljstva ili bol u paklu. Od tog vremena ovo je učenje o tom razdoblju prihvatila većina protestantskih crkava i nalazimo ga u različitim kredima (vjerovanjima).

Westminstersko vjerovanje (1646), koje se smatra definitivnim iskazom prezbiterijanskog vjerovanja u svijetu engleskog govornog područja, kaže: "Tijelo ljudi se poslije smrti vraća u prah, i propada; ali njihove duše (koje ne umiru niti spavaju), budući da su besmrtne, odmah se vraćaju Bogu koji ih je dao. Duše pravednih koje su tako usavršene u svetosti, primljene su u najviša nebesa, gdje gledaju Božje lice u svjetlu i slavi, čekajući potpuno izbavljenje svojih tijela; a duše zlih bačene su u pakao gdje ostaju u mukama i potpunoj tami, čuvane za sud velikog dana."Ovo priznanje nastavlja iznošenjem nebiblijskog vjerovanja u čistilište.

Odbacivanjem nebiblijskog popularnog praznovjerja o mukama duša u čistilištu, reformatori su otvorili put za ponovno ispitivanje čovjekove naravi od strane racionalističkih filozofa u Prosvjetiteljskom dobu. Ovi filozofi nisu odmah napustili ideju o besmrtnosti duše. Prvi značajan napad na vjerovanje u nastavak života nakon smrti došao je od Davida Humea (1711.–1776.), engleskog filozofa i povjesničara. On je sumnjao u besmrtnost duše zato što je vjerovao da sve znanje potječe od osjetilnih percepcija tijela.Budući da smrt označava kraj svih osjetilnih percepcija, nemoguće je da duša svjesno postoji poslije smrti tijela.

Opadanje u vjerovanje zagrobnog života doseglo je vrhunac sredinom osamnaestog stoljeća kad su se Francuskom, Engleskom i Amerikom proširili ateizam, skepticizam i racionalizam. Objava Darwinova djela Postanak vrsta (1859) nanijelo je još jedan udarac vjerovanju u nadnaravno i posebno u besmrtnost duše. Ako je čovjekov život nastao spontano, onda ljudska bića nemaju božanskog duha ni besmrtne duše. Darwinove teorije potaknule su ljude da potraže "znanstvene" dokaze za natprirodne pojave kao što je nadživljavanje duše.
Zanimanje javnosti za život duše poslije smrti ubrzo je obnovljeno izdanjem djela The Coming Race (1860) Bulmer-Lyttona. Ova je knjiga utjecala na niz pisaca koji su pridonijeli da okultizam postane moda britanskog društva. U Americi je zanimanje javnosti za komuniciranje s dušama umrlih pokrenuto seansama sestara Fox koje su živjele u Hydesdaleu, u saveznoj državi New York. One su 31. ožujka 1848. provele seansu u kojoj ih je navodni duh ubijenog čovjeka, koji se nazvao William Duesler, obavijestio da će, ako kopaju u podrumu, naići na njegovo truplo. Informacija se pokazala točnom; truplo je nađeno.

Budući da su duhovi umrlih u kući Foxovih komunicirali preko kuckanja na stolu, u Americi i Engleskoj je brzo postalo modom održavati seanse "kuckanja po stolu" kao načinu komuniciranja s duhom umrle osobe. Ova je pojava privukla pozornost velikog broja učenih ljudi koji su 1882. osnovali Društvo za psihičko istraživanje (SPR). Henry Sedgwich, poznati filozof iz Cambridgea, postao je sredstvom za okupljanje u društvo nekih od najutjecajnijih ljudi svog vremena, uključujući Williama Gladstonea (bivšeg britanskog premijera) i Arthura Balfoura (budućeg premijera).

Važan rezultat pokreta SPR prikazan je u radu Josepha Banks Rhinea, koji je 1930. počeo istraživati svjesni život poslije smrti. Rhine je bio obrazovan kao biolog na sveučilištu Chicago a kasnije se bavio sa SPR dok je predavao na harvardskom sveučilištu. On je redefinirao i drugim imenima označio predmete koje je SPR godinama istraživao; skovao je izraze kao što su "ekstrasenzorna percepcija" (ESP), "para-normalna psihologija" ili "parapsihologija". Time se proučavanju zagrobnog života željelo dati znanstvenu vjerodostojnost. Kasnije je Rhine, zajedno s Williamom McDougalom koji je služio kao predsjednik britanskih i američkih skupina SPR-a, osnovao Odjel za psihičke studije pri sveučilištu Duke. Rusi su opet provodili svoje vlastite psihičke pokuse. Njihove su nalaze u popularnom obliku u Psychic Discoveries Behind the Iron Curtain objavili Sheila Ostrander i Lynn Schroeder (1970).

Krajem 1960-tih pokojni episkopalni biskup James A. Pike potaknuo je novo i vrlo široko zanimanje za ideju komuniciranja s duhovim umrlih time što je redovno komunicirao sa svojim pokojnim sinom. Danas je naše društvo preplavljeno medijima i psihicima koji svoje usluge reklamiraju preko televizije, časopisa, radija i novina. U svojoj knjizi At the Hour of Death, K. Osis i E. Haraldson pišu: "Spontana iskustva kontakata s mrtvima su iznenađujuće raširena. U jednom nacionalnom ispitivanju mišljenja… dvadeset i sedam posto američkog stanovništva reklo je da su imali susrete s umrlim rođacima… udovci i udovice… su izvijestili o susretima sa svojim umrlim supružnicima dvostruko češće – pedeset i jedan posto."Komuniciranje s duhovima umrlih nije samo američki fenomen. Istraživanja provedena u drugim zemljama pokazuju sličan visok postotak ljudi koji se služe uslugama medija da komuniciraju s duhovima svojih voljenih pokojnika.

U svojoj knjizi Immortality or Extinction? Paul i Linda Badham, oboje profesori na sveučilištu St. David u Walesu, posvetili su jedno poglavlje "Dokazima iz psihičkog istraživanja" da potkrijepe svoje vjerovanje u svjesni život poslije smrti. Pisali su: "Neki vjeruju da se izravni kontakt s umrlom osobom može postići preko medija koji navodno imaju sposobnost da, dok su u transu, prenesu poruke između umrlih i živih. Vjerovanje u stvarnost takve komunikacije je krvotok spiritističkih crkava, a ožalošćeni koji traže usluge medija često su zapanjeni osvjedočavajućim opisom pokojnih dragih koje im mediju daju. U nekim slučajevima medij može također pokazati poznavanje prošlog života pokojnika."

Badhamovi priznaju da su mediji u mnogo slučajeva prevaranti koji zasnivaju svoje poruke na "pažljivom promatranju i inteligentnom pogađanju".Pa ipak vjeruju da postoji "siguran dokaz da je osobnost nadživjela smrt tijela".Svoje vjerovanje potkrepljuju izvještavanjem o slučajevima više članova Društva za psifičko istraživanje (SPR), koji su nakon smrti nastavili slati poruke živim članovima SPR-a da dokažu kako su nadživjeli smrt.

Naša namjera nije opovrći sposobnost nekih medija da od duhova prime i prenose poruke. Pitanje je da li takve poruke potječu od duhova umrlih ili od Sotoninih duhova. S ovim se pitanjem možemo pozabaviti kasnije ako budemo istraživali posjet kralja Šaula mediju u En Doru (1 Sam 28,7-25). Zasad je dovoljno primijetiti da spiritizam danas još uvijek ima glavnu ulogu u poticanju vjerovanja da duša živi poslije smrti. Ljudi koji su preko medija komunicirali s navodnim duhovima svojih voljenih pokojnika imaju razloga vjerovati u besmrtnost duše.

Drugi značajni razvoj u naše vrijeme, koji je pridonio promicanju vjerovanja u nadživljavanje duše jeste studija o "doživljajima bliske smrti". Takve su studije zasnovane na izvještajima o ljudima koji su vraćeni u život nakon bliskog susreta sa smrti, i od liječnika i medicinskih sestara koji su izvijestili o doživljajima nekih svojih pacijenata na samrtnoj postelji.

Izvještaji o doživljajima osoba koje su imale blizak susret sa smrti često su jednaki onome što mnogi vjeruju da je život duše u raju. Premda nema dva jednaka izvještaja, njihove su uobičajene karakteristike: dojam smirenosti, osjećaj povlačenja velikom brzinom kroz neki mračni prostor, bestežinsko lebdenje, duhovno tijelo, svijest da se nalaze u blizini nekog duhovnog bića, susret s jarkim svjetlom često protumačenim kao Isus Krist ili anđeo, i viđenje grada svjetla.Takvi se doživljaji tumače kao dokaz da smrću duša napušta tijelo i nastavlja živjeti u bestjelesnom stanju.

Izvještaji o bliskim susretima sa smrću nisu novi. Možemo ih naći u klasičnoj književnosti kao što su History of the English Church Časnog Bede, Tibetan Book of Dead, Primitive Culture Sir Edwarda Burnett Taylora i Platonova Republic.U djelu Republic Platon izvješćuje o značajnom doživljaju bliske smrti, kojeg koristi da potvrdi vjerovanje u besmrtnost duše.

Evo što je pisao: "Er, sin Amenijev, po rodu Pamfilijac. Dogodilo se da je poginuo u bitci, a kad su se trupla prikupljena desetog dana već raspadala, ustanovljeno je da je njegovo tijelo ostalo netaknuto; kad su ga donijeli kući, u trenutku pogreba, dok je dvanaestog dana ležao na lomači, odjednom je oživio, a kad se vratio u život, rekao je da je vidio drugi svijet. Rekao je: kad je njegova dušao napustila tijelo, putovao je s velikim mnoštvom pa su stigli do neke tajanstvene zemlje u kojoj su u zemlji bila dva otvora jedan pored drugoga, a iznad njih, nasuprot njima, na nebu još dva otvora, i da su suci sjedili između njih i nakon svake presude zatražili da pravednici krenu desno i gore prema nebu sa znakovima koji su im bili pričvršćeni ispred suda nakon što im je izrečena presuda, a nepravednici su kretali nalijevo i dolje, i oni su iza sebe nosili znakove onoga što ih je snašlo, a kad se on sam približio, rekli su mu da mora biti vjesnik čovječanstvu da im kaže za drugi svijet, pa su zatražili da dobro sluša i promatra sve što se dešava na tom mjestu… No kako i na koji se način vratio u tijelo, rekao je, ne zna, ali kad mu se iznenada vratio vid, vidio je sebe kako leži na pogrebnoj lomači."

Platon svoju priču završava ovim značajnim komentarom: "Tako je priča sačuvana… I ona će nas spasiti ako budemo vjerovali… da je duša besmrtna i da može izdržati u svim krajnostima dobra i zla."Možemo se pitati kakvu to vrst spasenja može ponuditi vjerovanje u besmrtnost duše. Živjeti kao bestjelesna duša ili duh u nekom eteričnom svijetu teško da se može usporediti s biblijskom nadom u uskrsnuće cijele osobe u stvarni život na ovom planetu, Zemlji obnovljenoj u svom prvotnom savršenstvu. Ovom ćemo se pitanju vratiti u posljednjem poglavlju u kojem ćemo ispitati biblijsku viziju budućeg svijeta.
No nedavna izjava pape Benedickta XVI o tome da duše umrlih počivaju u Božjem srcu i čekaju uskrsenje je značajna za međuvjerski dijalog..
Propovjednik 9,5
Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.
Kako možemo znati da mrtvi ne znaju ništa?

Zadnja promjena: ; ned 01 srp 2007, 10:08; ukupno mijenjano 1 put.

Dušu spasiti od jame:
Job 33,28
On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.`
Job 33,29
Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:
Job 33,30
da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.
Job 33,22
kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
Job 38,17
Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Psalam 6,6
jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
Psalam 88,6
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
Psalam 88,11
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
Psalam 106,28
Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.
Psalam 115,17
Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u Podzemlje.

Propovjednik 9,3
Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima.
Propovjednik 9,5
Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.

Izaija 8,19
Reknu li vam: "Duhove pitajte i vrače koji šapću i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! -

Izaija 22,2
grade pun vreve, grade bučni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne padoše od mača, nit` u boju poginuše mrtvi tvoji;

Izaija 26,14
Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih!

Izaija 26,19
Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati.

Izaija 59,10
Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez očiju. Spotičemo se u podne k`o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.

Sve gore spomenuto ipak ne može promijeniti činjenicu da Biblija jasno govori o svijesti mrtvih nakon smrti: kao što Petar govori da mrtvi mogu slušati propovjed Isusovu u "tamnici" ( 1 Petrova 3:18 ) tako Biblija i govori da mrtvi na nebu mogu moliti Boga za pravdom nad svojim ubojicama ( a na zemlji još ima živih Kršćana koji moraju predati sebe mučeništvu- dakle nije došao pravi "Kraj svijeta" ) u Otkrivenju 6:10.

Ali ne bih želio ići off-topic, svoja vjerovanja dao sam kako bih ustvrdio zna li drugi korisnik prava vjerovanja Katoličke Vjere ili je netko našeg dragog brata prevario.