potpisujem sve što je mickey mouse rekao...
odavno sam shvatio da se glazbu ne može dijeliti na dobre i loše žanrove. rijetki su žanrovi koji su sami po sebi negativni (death/black metal mi sada jedini pada na pamet)... no, reći, klasika je dobra, rock nije ili pop je dobar, a rap nije, jest deplasirano. u svakom žanru ima i lošeg i dobrog, čak bih rekao da svaki žanr ima svoju svijetlu i mračnu stranu. uzmite npr. worldbeat elektroniku... enigma je mračnijeg, negativnijeg tona, dok je deep forest vedrog, pozitivnog tona, a zapravo se radi o istom, i to vrlo uskom žanru glazbe (usporedite npr. deep forest - 'madazulu' i enigma - 'beyond the invisible', pa vidite kolika je razlika u raspoloženju, tolika da vam se čini da se radi o sasvim drugom žanru glazbe). isto važi i za klasiku. straußa recimo uživam slušati, dok me bach većinom izluđuje. a čak i isti izvođači mogu imati mračnu i svijetlu stranu... npr. 'changes' od 2paca je stvarno predivna, pozitivna pjesma i glazbeno i tekstualno, dok agresivni 'hit em up' s milijun psovki može pobrati samo one suprotne epitete (jest da tu psuje samo 2pacov gost biggie
), a uzmite recimo melodičnu i inspirativnu 'take away my pain' i užasno žestoku i agresivnu 'this dying soul' od dream theatera, ako pričamo o rocku. vjerojatno ne znate sve te pjesme, ali preporučam vam da ih skinete (nemojte se pravit da to ne radite, na balkanu smo 
), da iz prve ruke shvatite o čemu pričam.
ono što ovime hoću reći je sljedeće: pošto svaki žanr ima svoju mračnu i svijetlu stranu, znači da nije bitno koji se žanr koristi za slavljenje Boga, već je bitno samo da se uzme ono pozitvino iz svakog žanra, bila to klasika, rock, pop, rap, elektronika, štogod. uz to je važno da i tekst bude u skladu s time. i još nešto je važno napomenuti - kršćanstvo je religija radosti! niste li sretni što poznajete Isusa i što vam je dao drugu šansu? ako jeste, onda bi vam trebala biti sva glazba koja tu radost može iskazati prikladna za slavljenje Boga. crncima će to biti rap, gospel, rnb, štogod... bijelcima klasika, rock, pop, štogod... no, danas živimo u pluralizmu, pa svatko može na svoj način doživljavati glazbu i tako danas i bijelci slušaju 2paca i crnci slušaju u2... jest da je češći slučaj da bijelci slušaju crnačku glazbu, nego obratno, ali to je zato što su crnci prirodno nadareni za glazbu i praktički većina modernih glazbenih žanrova potiče od crnaca, no pustimo to sada... ono što hoću reći - nemojte osuđivati ljude koji proslavljaju Boga glazbenim žanrom koji vama uopće ne može biti za tako nešto. različiti smo, i zato trebamo biti toga svjesna, te tolerirati ono što ne možemo shvatiti.
odavno sam shvatio da se glazbu ne može dijeliti na dobre i loše žanrove. rijetki su žanrovi koji su sami po sebi negativni (death/black metal mi sada jedini pada na pamet)... no, reći, klasika je dobra, rock nije ili pop je dobar, a rap nije, jest deplasirano. u svakom žanru ima i lošeg i dobrog, čak bih rekao da svaki žanr ima svoju svijetlu i mračnu stranu. uzmite npr. worldbeat elektroniku... enigma je mračnijeg, negativnijeg tona, dok je deep forest vedrog, pozitivnog tona, a zapravo se radi o istom, i to vrlo uskom žanru glazbe (usporedite npr. deep forest - 'madazulu' i enigma - 'beyond the invisible', pa vidite kolika je razlika u raspoloženju, tolika da vam se čini da se radi o sasvim drugom žanru glazbe). isto važi i za klasiku. straußa recimo uživam slušati, dok me bach većinom izluđuje. a čak i isti izvođači mogu imati mračnu i svijetlu stranu... npr. 'changes' od 2paca je stvarno predivna, pozitivna pjesma i glazbeno i tekstualno, dok agresivni 'hit em up' s milijun psovki može pobrati samo one suprotne epitete (jest da tu psuje samo 2pacov gost biggie
), a uzmite recimo melodičnu i inspirativnu 'take away my pain' i užasno žestoku i agresivnu 'this dying soul' od dream theatera, ako pričamo o rocku. vjerojatno ne znate sve te pjesme, ali preporučam vam da ih skinete (nemojte se pravit da to ne radite, na balkanu smo ), da iz prve ruke shvatite o čemu pričam.ono što ovime hoću reći je sljedeće: pošto svaki žanr ima svoju mračnu i svijetlu stranu, znači da nije bitno koji se žanr koristi za slavljenje Boga, već je bitno samo da se uzme ono pozitvino iz svakog žanra, bila to klasika, rock, pop, rap, elektronika, štogod. uz to je važno da i tekst bude u skladu s time. i još nešto je važno napomenuti - kršćanstvo je religija radosti! niste li sretni što poznajete Isusa i što vam je dao drugu šansu? ako jeste, onda bi vam trebala biti sva glazba koja tu radost može iskazati prikladna za slavljenje Boga. crncima će to biti rap, gospel, rnb, štogod... bijelcima klasika, rock, pop, štogod... no, danas živimo u pluralizmu, pa svatko može na svoj način doživljavati glazbu i tako danas i bijelci slušaju 2paca i crnci slušaju u2... jest da je češći slučaj da bijelci slušaju crnačku glazbu, nego obratno, ali to je zato što su crnci prirodno nadareni za glazbu i praktički većina modernih glazbenih žanrova potiče od crnaca, no pustimo to sada... ono što hoću reći - nemojte osuđivati ljude koji proslavljaju Boga glazbenim žanrom koji vama uopće ne može biti za tako nešto. različiti smo, i zato trebamo biti toga svjesna, te tolerirati ono što ne možemo shvatiti.
