Čini mi se da smo u zadnjih desetak postova nešto, ili nekoga izgubili? Nigdje ne vidim Krista. Samo uzimamo neke ljude za primjer i prekoravamo jedni druge. Tko su naši pravednici? Da li su to oni za koje pismo kaže: " jer svi su sagriješili i lišeni su Božje slave ..." (Rim 3:23). Da li ćemo se s njima opravdati? Da li su to oni koji su promjenili moj, naše živote? Da li su to oni po kojima imamo sutrašnjicu, po kojima smo u vjećnosti?
To što smo Krista zanemarili, On je na to navikao. Ali ne gasimo Duha. To nije dobro za nas. Ja vam ovdje ne želim držati skraćeni tečaj o "kršćanskom" životu. Samo pozivam sve nas da gledamo u Začetnika. Onda se neće dogoditi da pljujemo jedni po drugima. Tko je taj koji želi zamazati ono što je On oprao? (" i svi su opravdani darom njegove milost, otkupljenjem u Kristu Isusu." Rim 3:24).
Hvala Gospodinu da mi to nemožemo zamazati, jer to je Njegovo dijelo. To što govorimo jedni o drugima, to je ono što je u našim srcima, i što izlazi iz njih (Mk 7:21-23). To govori više o nama, nego onome kome su riječi upućene. I zato nema snage u pomirbenim stavovima koji upućuju na više tolerancije, poštivanja (" pa budimo bolji"). Jedino što nam je ćiniti je doći Kristu kao sirofeničanka (Mk 7:27) u poniznosti kao psić, pod Njegove noge. Tamo je naša utjeha, ali tamo je i naša snaga.
A sve ove opservacije o tome tko je šta u prošlosti učinio ostavimo Njemu: "Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost - jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti - da učini očitom svoju pravednost u sadašnje vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa." (Rim 3:23-26)
Krist je naša prošlost, naša sadašnjost i naša budućnost. Ponašamo se kao mala djeca koja idu u jaslice kad između toga ubacujemo nevažne sitnice.
Neka bi nam Gospodin vratio pogled na sebe.
To što smo Krista zanemarili, On je na to navikao. Ali ne gasimo Duha. To nije dobro za nas. Ja vam ovdje ne želim držati skraćeni tečaj o "kršćanskom" životu. Samo pozivam sve nas da gledamo u Začetnika. Onda se neće dogoditi da pljujemo jedni po drugima. Tko je taj koji želi zamazati ono što je On oprao? (" i svi su opravdani darom njegove milost, otkupljenjem u Kristu Isusu." Rim 3:24).
Hvala Gospodinu da mi to nemožemo zamazati, jer to je Njegovo dijelo. To što govorimo jedni o drugima, to je ono što je u našim srcima, i što izlazi iz njih (Mk 7:21-23). To govori više o nama, nego onome kome su riječi upućene. I zato nema snage u pomirbenim stavovima koji upućuju na više tolerancije, poštivanja (" pa budimo bolji"). Jedino što nam je ćiniti je doći Kristu kao sirofeničanka (Mk 7:27) u poniznosti kao psić, pod Njegove noge. Tamo je naša utjeha, ali tamo je i naša snaga.
A sve ove opservacije o tome tko je šta u prošlosti učinio ostavimo Njemu: "Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost - jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti - da učini očitom svoju pravednost u sadašnje vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa." (Rim 3:23-26)
Krist je naša prošlost, naša sadašnjost i naša budućnost. Ponašamo se kao mala djeca koja idu u jaslice kad između toga ubacujemo nevažne sitnice.
Neka bi nam Gospodin vratio pogled na sebe.