Raj & Pakao

Izaija 66,24:
" Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše:
crv njihov neće umrijeti
i njihov se oganj neće ugasiti-
bit će na gadost svim ljudima"
Kada će to biti?
Nije li ovo opomena pred skorašnje vrijeme izvršnog suda kojim iščezava zlo uništenjem sotone i svih koji su odbacili ispuniti uvjet vječnog života - Kristovu pravednost.
Već se i danas možemo gaditi nad zlom ako ljubimo Božju pravednost i znamo da je Adam bio stvoren bez slabosti ispunjenja Zapovijedi..Znamo da je Krist platio dug života za sve nas , dug koji nas je oslobodio smrti i grijeha koji je silom zakona carovao za smrt..A sada kraljuje život u nama Duhom
da bismo vjerom održali pobjedu Isusa Krista do Njegovog drugog dolaska.
abraham

Krizostom je napisao/la:

Da li vjerujete da postoje raj i pakao...ako da, gdje se oni nalaze?

Tamo gdje je Gospodin Isus Krist nalazi se Raj, a tamo gdje On nije jest Pakao. Drukčije rečeno, u paklu nema pokajanja, nema ljubavi i zajedništva. Vječna tama i svakojake gadosti.
Dobro je jedan učenjak rekao: u paklu i kad bi ponudili nekomu mogućnost izlaska, ne bi pristao, jer je tamo i dospio svojevoljno - ponosno. Tako isto ne bi vani jer ga drži taj krivi ponos, a zove se nadmenost, oholost i arogancija.

Neki bogoslovi kažu da je pakao stanje duše, a ne mjesto. Dalo bi se o tom porazgovarati.

cubela je napisao/la:

Neki bogoslovi kažu da je pakao stanje duše, a ne mjesto. Dalo bi se o tom porazgovarati.

Ispravno kažu, i još treba dodati da stanje određuje i stvara i samo stanište te je stoga korelacija obostrana=pakao je stanje duše koja oko sebe formira i takvu stvarnost.

Papine su riječi o postojanju Pakla, izgovorene tijekom nedjeljne Mise u propovijedi u župi svete Felicite i sinova mučenika, izazvale brojne i raznovrsne komentare. Benedikt XVI. je istaknuo kako je Isus došao „da nam kaže kako nas sve želi u Raju a ne u Paklu, o kojem se malo govori u naše vrijeme, a koji postoji i vječan je za one koji svoje srce zatvaraju Njegovoj ljubavi“.
Osvrnuvši se na Papine riječi u razgovoru za naš radio, otac Enzo Bianchi, prior ekumenske zajednice Bose, kazao je kako je Sveti Otac prije svega podsjetio na poruku koju drugim riječima sveti Pavao donosi u poslanici Timoteju: Bog želi da se svi ljudi spase. To je volja Božja, a Isus je došao reći nam tu istinu i pokazati nam put spasenja. Bez sumnje treba spomenuti, kako su govorili proroci, također i Isus, da će biti Božji sud. Kad ne bi bilo suda, naš bi život bio apsurd, to bi značilo da svi možemo živjeti kako želimo, bez drugih, protiv drugih, čineći zlo, i imati isti ishod. Sveti je Otac dakle dobro učinio što je podsjetio na mogućnost Pakla, mogućnost da čovjek odabere smrtonosan put koji ga vodi odsutnosti Božjoj, jer Pakao je odsutnost Boga, života i ljubavi. Žalosno je što se ljudi zbog toga čude, problem je što se danas više ne propovijeda, nažalost u našim crkvenim zajednicama malo se govori o sudu. Ali, ako nema općega, posljednjeg suda, kakav bi mogao biti smisao našem životu s jednakim ishodom za sve: za ugnjetavača, nasilnika, ubojicu i žrtvu? Veoma je dobro što je Papa na to podsjetio. To ne priječi da brojni sveci, mistici i osobito teolog von Balthasar, veoma drag Benediktu XVI., od nas traže da se nadamo za sve. Nije riječ o nijekanju Pakla, o nijekanju stanja bez Boga, jer o njemu govori Isus, nego je riječ o nadanju, tražiti Boga da njegovo milosrđe na sudu učini ono što je nama nemoguće: spasenje svih.To ne znači relativizirati Pakao ili misliti da postoji ishod jednak za sve ljude. Dobro došle riječi Benedikta XVI. – istaknuo je otac Bianchi i dodao kako je Pakao povezan s osobnom slobodom svakoga pojedinca, jer premda nas privlači i zavodi zlo, možemo mu se doista oprijeti i u svakom slučaju moliti Božje milosrđe. Ali ako se netko ne opire zlu, nego se dapače slobodno podaje zlu, čak misli da mu milosrđe Božje nije potrebno, ishod će mu biti život bez Boga, bez života, bez ljubavi, to jest ono što Sveto pismo naziva Paklom, gdje vlada smrt ne vlada ljubav, nema Božje nazočnosti – zaključio je otac Bianchi.

Dakle, pozivamo kršćane da propovijedaju istražni sud iz Otkrivenja 14 glave - istražni sud, sud prije Kristovog drugog dolaska i sud Božji nakon 1000 godina poslije uzašašća svetih po Isusovom drugom dolasku.
Konaćno da je jedan katolik progovorio javno o tome da se premalo propovijeda Sud.
Adventisti sedmoga dana propovijedaju Istražni sud i Kristovo posredovanje za nas.
Živimo u vrijeme Dana pomirenja i očišćenja Nebeske svetinje!

blagoslovljeni koji propovijedaju vijest o Sudu iz Otkrivenja!
abraham

Pakao. najjace oruzje krscanstva. njime je krscanstvo na svoju stranu obuhvatilo milijune i posijalo strah među jos vise ljudi.
pakao je mjesto vjecne patnje covjecje duse. za onoga u paklu nema oprosta, sazaljenja, nade i izbavljenja. osuđeni su na VJECNU patnju, oganj, suze i ceznju za spasenjem koje nikada nece doci.
zamislite da ste odrasla osoba koja nikada nije cula za krscanstvo. koji bi bio vas koncept najgore kazne. siguran sam da nebi bilo ni blizu konceptu pakla. sama rijec pakao na zemlji među ljudima sije strah, i nitko ne prolazi (barem u sebi) ravnodusno kada je netko izgovori.
kakav to um pun mržnje moze stvoriti takvo mjesto, i sto je jos gore u njega slati svoju vlastitu djecu. to sigurno nije bog koji nas voli i kojem je stalo do nas. to je bog kojemu se klanjaju krscani (i zidovi i muslimani). ta rijec je 2000 godina mucila milijune zivota. ljudi su zbog toga dusevno i mentalno oboljevali. bojali su se. ubijali zbog straha od posljedica samog ubijanja.
razmislite da li je vas bog dobar kao sto se cini i dali je on dobar OTAC. i na kraju postoji li on? moj odgovor kao osobe koja je odrasla u strogoj hrvatskoj katolickoj obitelji je NE!
nastavak slijedi...

?????? pakao ne postoji ja u to nikada i ako sam hriscanin nisam verovao. Mozda ono kad sam bio mali. Ali kasnije, ma ajde kakav pakao i Bog koji baca ljude u veeeeecni pakao.


I jedno pitanje: ko ne postoji Bog ili pakao'?*

Mislim da ćemo se mi svi jako iznenaditi u dan kada dođemo "na onaj svijet" i biti uvjereni da nismo uvijek bili u pravu i mislili ispravno.Neću nikom nametati svoje mišljenje ali u Bibliji piše da pakao postoji i da u njega idu svi koji ne budu spašeni.Btw ajmo se zapitati ; Kada bi u postocima bilo samo 5% šanse da pakao postoji i da smo na putu u njega,da li bismo bili ravnodušni prema tome?

Pakao, takav kako ga neki tumace samo bi me naljutio na Boga. On moj Otac, a takav tiranin da bude, to ne bih mogao da podnesem.

Prvi bih se pobunio i iz izinata bih Ga odbacio.

Ej ljudi, zivimo sto ili 80 godina, i gresim za to vreme, a onda me Bog moj Otac PRAVEDNI I DOBRI, pun ljubavi, milostivi, zalostivi i obilan milosrdjem, koji prasta grehe, nepravde i bezakonja baca u V E C N I pakao. Da vecno ispastam zato sto Ga nisam prihvatio ili Ga nisam slusao za samo 100 godina zivota!
Pa sudovi na zemlji imaju vise milosti i razumevanja pravde, od onoga sto neki govore da Bog ima.

Izivinite ja jesam hriscanin ali to ne mogu prihvatiti.

Kazna ce biti adekvatna mojim gresima. A plata za greh, kaze Bozija rec je smrt. To je tako, samo obicna smrt. A ne neko vecno mucenje.

bez ljutnje molim

Brate Jevrejine,

Ti si gore napisao ovo:

"Pakao, takav kako ga neki tumace samo bi me
naljutio na Boga. On moj Otac, a takav tiranin da bude, to ne bih mogao
da podnesem.

Prvi bih se pobunio i iz izinata bih Ga odbacio."

To su jako ozbiljne reči za jednog čoveka kao što si ti, bez obzira o kojoj se temi radi. Ne kažem sada ko je u pravu ili ko ne. Neovoisno o tome i o temi uopšte. Evo šta mislim da je pravi pristup Bogu, jer tvoj pristup sigurno nije ispravan.

Rimljanima 9.-ta glava.

Reći ćeš mi dakle: "Što onda još kori? Jer tko se može protiviti volji njegovoj?
O čovječe, tko si ti, da pregovaraš Bogu Zar da rukotvorina govori majstoru
svojemu: "Što si me tako načinio?"
Ili zar lončar nema vlasti nad glinom, da od iste tvari načini jednu posudu za
čast, a drugu za sramotu.
Što dakle ako je Bog posude gnjeva, što su pripravljene za propast, podnio s
mnogom strpljivošću, da pokaže na njima gnjev SVOJ i objavi silu svoju?
I ako na posudama milosrđa, Što ih je predodredio za slavu, hoće da pokaže
bogatstvo milosti svoje?

MISLIM DA BI SVAKI HRIŠĆANIN TREBAO DA VOLI BOGA BEZ OBZIRA KOJA JE NJEGOVA ODLUKA, VERUJUĆI MU NEOGRANIČENO, VOLETI GA SLEPO I POTPUNO PREDANO.
Ako to ne činimo na taj način, moje mišljenje je da nam nešto onda suštinski fali u iskustvu i odnosu sa Bogom.

Brat Aladin
www.nevesta-hristova.org

A sada i o limbu:




• Termin limba posljednjih nekoliko godina počeo se smatrati zastarjelim, a poznato je da mu se Benedikt XVI. protivi još iz vremena dok je bio predstojnik Kongregacije za nauk vjere.


NEKRŠTENA DJECA ODLAZE U RAJ
Papa ukida limb 2008. godine

Limb je mjesto gdje borave duše djece namjerno ubijene u majčinoj utrobi i mala djeca koja nisu krštena. One ne idu u Nebo. To je mjesto bez blaženog gledanja Boga ili Pakao bez patnje. Postoji neka vrst blaženstva, no to nije nebesko blaženstvo. U Danteovoj Božanstvenoj komediji limb se nalazi u prvom krugu pakla, a u njemu se nalaze i duše svih dobrih ljudi koji su umrli prije Krista te čekaju dan uskrsnuća.


Termin limba posljednjih nekoliko godina počeo se smatrati zastarjelim, a poznato je da mu se Benedikt XVI. protivi još iz vremena dok je bio predstojnik Kongregacije za nauk vjere kada je izjavio "da se radi samo o teološkoj hipotezi koju bi on osobno ukinuo". No, kako pišu agencije, Benedikt XVI. smatra da prvenstveno treba ukinuti 'Limbus infantium', u kojemu se nalaze nekrštena djeca, odnosno prihvatiti koncept da i nekrštena djeca odlaze u raj. Stručnjaci objašnjavaju kako ukidanjem limba tradicija vjere neće biti narušena, već će se eliminirati slike i metafore koje se ne uklapaju u bogatstvo Kristove poruke nade i spasenja.
Međunarodno Katoličko teološko povjerenstvo posljednjih dana raspravljalo je o tom pitanju i pretpostavljalo se da će Papa službeno objaviti ukidanje limba na audijenciji s Međunarodnim Katoličkim teološkim povjerenstvom održanoj u petak 7. listopada, no Papa u svom govoru ipak nije spomenuo limb. Benedikt XVI. namjerava ukinuti limb nakon savjetovanja s teolozima i svoju izjavu o ukidanju limba odgodio je na sljedeće dvije godine.
Prije 13. stoljeća Crkva je smatrala da sva nekrštena djeca, uključujući i novorođenu djecu koja su umrla pri porodu, zbog Istočnog grijeha idu u pakao jer nisu primila sakrament krštenja. No, 1905. godine papa Pio X. je o limbu rekao slijedeće: "Djeca koja su umrla prije nego što su krštena odlaze u limb, gdje ne uživaju u blaženoj viziji Boga, ali to ne znači da pate, dakle ne zaslužuju raj, no ni pakao ili čistilište".
Kasnije je u Katekizmu Katoličke crkve izostavljeno spominjanje limba, a o djeci umrloj prije krštenja piše da su prepuštena Božjem milosrđu. Katolički teolog John MacDaid za BBC je izjavio: "Zbog svakog roditelja vjernika koji izgubi dijete i kojega muči sudbina tog djeteta moramo biti potpuno uvjereni da je to dijete Bog primio na nebesima".

Ma sta kazes?

Ti verovatno dozivljavas Boga na drugaciji nacin od mene. Ja znam da je jedno govoriti o Njemu, a sasvim je nesto drugo sta mi dozivljavamo u srcu.

I na kraju krajeva nikada mi se takav Bog do kraja ne bi svideo ako bi ljude bacao u pakao.

I zar nije malo preterano tvoje sudjenje ljudskih srca? Ja mogu za tebe svasta misliti ali to ne znaci da sam u pravu.

Vec ima duze vreme kako me ti sudis, procenjujes i ucis. Postavljas se kao moj duhovni vodja, mali papa, na ovom forumu, kao ja sam glup i ne znam, to su sve duboke teme mi smo ili ja svi ovde slepi i nista ne bi smo razumeli, a ti si tako pametan i veliki i od tebe trebam uciti.
Ako se oduprem argumentima ili kazem svoje misljenje odma se ljutis i zanovetas kao i dragomir.

A kada bih ti rekao da si arognatan i postavljas se kao neki duhovni autoritet i pre licis na papu nego nekog poniznog hriscnanina verovatno bi se opet uvredio.

Vec duze vreme trpim, da bukvalno trpim taj tvoj nadmen stav, i ponizno te slusam, a ti uhvatio maha pa mislis kako samo ti nesto znas i sve si ti u pravu.
Pljujes i iznosis neke stvari o mojoj crkvi na fourmu, a kao vasa je zajednica sveta toliko i tako da svi treba da dotrcimo do vas.

Pocinjes da me nerviras.

Da se ti nisi malo uzoholio kako se to desilo sotoni na Nebu kada je bio?

Mislis li ti da ja ne mogu da govorim kao ti? I da se postavim prema tebi na isti nacin? Hoces li da vidis kako je to, i koliko je ruzno sebe velicati i samouzvisivati?

Moja je dobra volja sto te ovako slusam i trudim se da budem uctiv. Ja mogu biti kao ti. I napasti te, i ne samo jednom da te napadnem, vec da te stalno napadam. Pa bi onda kukao i zalio se. Jer ti i dragomir cim vas neko malo dokaci vi kukate kao da vam je neznam sta receno.

Molim te da povedes malo racuna, o nacinu kako tretiras svoje sagovornike, jer ako nastavis ovako i u ovom stilu ja cu ti uzvratiti istom merom.

Daj malo postovanja i za druge.

Idu li djeca u limb, pakao ili raj?

Više je dnevnih novina nedavno pisalo o tome da papa Benedikt XVI. želi promijeniti katolički nauk o »limbu«. Jedino u našem i vašem tjedniku »Glas Koncila« nismo ništa o tome mogli čitati. Je li riječ o »novinarskoj patki« i je li tobožnja želja Svetoga Oca izmišljena, pa se niste osvrtali? Ipak: što je s katoličkom naukom o limbu; što on konkretno znači?

Vaš čitatelj, Zagreb

U prošlome broju Glasa Koncila od 29. listopada u vijesti o godišnjem zasjedanju Međunarodne teološke komisije - koja je savjetodavno tijelo Svete Stolice - piše da su se teolozi iz cijeloga svijeta bavili »ponajprije pitanjem djece koja su umrla pije nego što su primila sakrament krsta«, ali se dodaje da je »kraća Papina propovijed zacijelo razočarala sve one koji su u medijima špekulirali da će Papa 'ukinuti' nauk o takozvanom limbu, stanju ili mjestu kamo 'odlaze' nekrštena djeca nakon smrti«. Preporučujemo da pročitate taj članak naslovljen »Prije govora - šutnja« (na str. 6).
U njemu se pojašnjava ono što nalazimo i u Katekizmu Katoličke Crkve, i u Suvremenoj katoličkoj enciklopediji i u Općem religijskom leksikonu: »Kao stručni teološki izraz označava mjesto ili privremeno stanje onih koji su umrli bez nužnih preduvjeta za ulazak u nebo ali i bez osobne krivnje nužne za čistilište ili za osudu na pakao. Koncept limba bitno je teološki postulat koji omogućuje raspravu o mogućnosti spasenja ljudi koji, bez osobne krivice, nisu imali izričito iskustvo Isusa Krista ili Crkve«, navodi Suvremena katolička enciklopedija.
Katekizam Katoličke Crkve ne spominje izravno riječ »limb«, ali u broju 1261. navodi: »Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ne može drugo nego ih povjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko Božje milosrđe, naime, koje želi da se svi ljudi spase, i Isusova nježnost prema djeci kada govori: 'Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!' (Mk 10. 14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja. To zahtjevniji je stoga poziv Crkve da se maloj djeci ne priječi da po daru svetoga krštenja dođu Kristu.«
Tradicionalna teologija, osim toga, razlikuje »limb otaca« od »limba djece«. Prvi, limb otaca, označava pretpostavljeno stanje pravednika koji su u povijesti živjeli prije Krista i zato ga nisu mogli poznavati. Drugi, limb djece, odnosi se na stanje djece koja su umrla bez krštenja, ali nisu počinila nikakav ozbiljan osobni grijeh. Nije, naime, bilo jasno »kako bi netko mogao misliti kao da su u nebu s obzirom da su umrli u stanju istočnoga grijeha«. S druge strane, i usprkos autoritetu sv. Augustina, nije bilo jasno kako bi ih se moglo osuditi na pakao s obzirom na to da nisu nikada imali prilike počiniti ozbiljan osobni grijeh. Učenje ranih teologa bilo je vrlo opširno, ali ne postoji dogmatska definicija crkvenoga Učiteljstva o tom pitanju.
U današnje vrijeme, navodi se u spomenutome tekstu, kada raspravlja o pitanju limba, onda raspravu smješta u kontekst teologije smrti. Mišljenje koje su donijeli teolozi iz Međunarodne teološke komisije proslijedit će Benediktu XVI. i Zboru za nauk vjere tijekom sljedeće godine. No, nije papa Benedikt XVI. onaj koji traži »izmjene«, već - mišljenje, a to je prije njega učinio i papa Ivan Pavao II, jer je to pitanje od velike pastoralne važnosti, posebno za one vjernike kršćane čija su djeca umrla prije nego što su uspjela primiti krštenje. Teologija tumači da je Božja volja da se cijeli svijet spasi, pa se po tome onda i izvodi »univerzalna spasiteljska volja Božja«, što znači da se opravdano naglašava nužnost krštenja za spasenje, ali već otačka teologija, kao i srednjovjekovna govore o nekoj vrsti »pretpakla« ili »limba« gdje duše umrle djece ne trpe muka, ali još uvijek ne sudjeluju u potpunome blaženome gledanju Boga »licem u lice«.

Vatikan punkerima namijenio Pakao


Smjesom heavy metala, punka i jazza u Paklu i klasične glazbe u Raju, skladatelj u Vatikanu priprema mjuzikl prema Danteovoj Božanstvenoj komediji





Raj, Pakao ili Čistilište?



Otac Marco Frisina, ravnatelj rimskog dijecezanskog zbora, koji je već skladao velik broj djela za talijansku televiziju i pape, planira za jesen premijeru mjuzikla u Rimu, a zatim turneju po europskim prijestolnicama.

Prema pisanju talijanskog dnevnika La Repubblica, Frisina će Pakao opisivati 'pobunjeničkim' rockom, punkom i jazzom dok će Raj dočaravati klasičnom glazbom. Gregorijanski korali pratit će Čistilište.

Božanstvena komedija, opis Danteovih putovanja Paklom, Čistilištem i Rajem kojima ga vodi pjesnik Vergilije, smatra se jednim od najvećih europskih književnih dometa.

Izvinite, ali kakva je ova tema gore o deci? Ja nisam ni znao da toga ima u katolickom nauku.

Ko jos moze ovakve stvari ozbiljno shvatiti?

Draga braco,vi polako ovu temu pretvoriste u stvarni pakao,a sto mislite o ideji zatvaranja teme prije nego bude pakao,molim vas nemojte se vrjedjati,jer rijeci koje koristite u vasoj konverzaciji,stvarno pocinju,izazivati,osjecaj pakla..

Prenosim iz Vjesnika:

Sad kad je Ivan Pavao II. zašao onkraj ovozemaljske egzistencije, zanimljivo je podsjetiti kako je on gledao na eshatološka pitanja vjere: zagrobni život, pakao, raj i čistilište.
»Raj postoji. On nije apstrakcija, ali ni fizičko mjesto među oblacima. Nebo i Blaženstvo u kojem ćemo se nalaziti živi je i osobni odnos sa Svetim Trojstvom«, tumačio je Wojtyla napominjući da će u raj ići oni koji su prihvatili Boga tijekom života. Pakao je, smatrao je, iskustvo vječnog tragičnog nezadovoljstva, koje nastaje kada se odbija Božja ljubav. Čistilište je pak stanje očišćenja poslije smrti u koje se dolazi zahvaljujući molitvama Kristu i molitvama živih. Oni koji su dospjeli u njega, mogu nastaviti put prema raju, jer prijelazno stanje u kojem jesu pokazuje da su već otvoreni prema Bogu.

abraham

Domagoj Matošević




Isus i pakao

Na jednoj već dobrano išaranoj školskoj fasadi u Zagrebu već se dugo vremena nalazi jedan zanimljiv grafit koji glasi: »U raju je dobro, ali u paklu je ekipa.« Budući da se poruka nalazi na školskoj fasadi, moguće je zaključiti da su njezini autori vjerojatno mlađi ljudi. Ako je to istina, onda se nužno nameće pitanje: kako mladima danas govoriti o važnim istinama vjere ili pak o svetom životu kad se čini da im ništa više nije sveto i da su izgubili osnovnu razinu poštovanja prema svetome? Ipak, bilo bi pogrešno zbog toga primjera odmah ocrniti mladoga čovjeka i držati ga nesposobnim za prihvaćanje i provođenje svetoga života.
Čini se da taj grafit više ocrtava vrijeme i društvo u kojem mladi čovjek odrasta, a manje njegovo duhovno promišljanje i osobni stav. Stoga takvi i slični grafiti samo govore o snažnoj prisutnosti duhovne nezainteresiranosti ili vjerskog indiferentizma u kojemu se ništa ne uzima ozbiljno i u kojemu je Bog stavljen u izlog kao jedan od artikala na koji se može ili ne treba računati.
No ostaje pitanje kako unatoč takvoj situaciji govoriti o temeljnim istinama vjere u koje svakako ulazi i postojanje pakla. Odgovor na to pitanje valjalo bi najprije potražiti u životu Isusa. Poznato je da se Isus nije bojao govoriti o paklu i da nije zaobilazio tu temu, ali ako se pomnije istražuju naslovnici kojima se Isus obraćao kada je govorio o paklu, doći će se do jedne više nego zanimljive činjenice. Naime, u evanđeljima se ni na jednom mjestu ne spominje da je Isus o paklu govorio carinicima ili grešnicima, nego je o tome govorio ili svojim učenicima ili onima koji su se držali vjerskim vođama, poput farizeja i pismoznanaca. Može se, dakle, zaključiti da je Isus o paklu govorio onima koji su se držali svetima, a o nebu onima koji su se priznavali grešnicima. Nije li se kroz povijest, pa čak i danas, činilo obratno?
Isus zapravo pokazuje pravi smjer kojim se treba ići ususret današnjem čovjeku. Tolikim suvremenim carinicima i grešnicima valjalo bi progovoriti, a još više životom svjedočiti o radosti života s Bogom. Prije nego što se nekoga »bezbožnika« unaprijed osudi, valjalo bi ga približiti Isusovoj riječi: »Došao sam da život imaju, u izobilju da ga imaju.« Jedino po susretu s tom Riječi Života moći će se doći do spoznaje istine da je jedina i prava ekipa ipak ona u raju

Iz Glasa Koncila

------------
abraham

Samo da dodam - što se tiče nauka o limbu, nikada nije bio nauk Katoličke Crkve, nego razmišljanja nekih pojedinaca teologa.