U Novom Zavjetu imamo dvije grčke riječi za pakao: "hades" i "gehenna".
HADES
Hades je inače u grčkoj mitologiji bog Podzemlja, a ista riječ se koristi i za samo to Podzemlje... U drugom stoljeću prije Krista u židovsku misao se počelo uvlačiti ovo grčko poimanje pakla... Međutim, kad Evanđelisti (Matej, Marko, Luka, Ivan) govore o "paklu", oni ovu riječ "hades" koriste tako, da imaju na umu starozavjetno hebrejsko, a ne grčko poimanje pakla. To se sasvim jasno može vidjeti u samoj Bibliji, u Evanđeljima, Djelima apostolskim i Otkrivenju.
Jedan od najjasnijih primjera je u Djelima apostolskim 2:25-32 - ovdje sasvim jasno vidimo da evanđelist upotrebljava riječ pakao (hades) u smislu groba, u kojemu tijelo trune. Ovo se sasvim slaže sa starozavjetnim pogledom na pakao ("šeol"). Inače, Septuaginta je grčki prijevod Starog Zavjeta, napisana od 3. - 1. stoljeća prije Krista u Aleksandriji. U Septuaginti je starozavjetna (hebrejska) riječ za pakao ("šeol") prevedena grčkom riječi "hades". Budući da su se Evanđelisti koristili tim prijevodom (Septuagintom), jer su pisali na grčkom, zato su i oni u svojim knjigama (NZ) umjesto hebrejske riječi za pakao (šeol) napisali grčku riječ "hades", ali su zadržali starozavjetno poimanje te riječi (dakle, grob - mjesto gdje se nalaze mrtvaci, koji ništa ne znaju - npr. 1. Samuelova 2:6, 2. Samuelova 22:6, Job 24:19, Psalam 6:5; 16:10; 30:3; 31:17; 49:14; 89:48, Izreke 5:5; 7:24, Propovjednik 9:10, Izaija 14:9.11; 28:15; 38:18, Hošea 13:14).
Jedina iznimka u Novom Zavjetu je Luka 16:19-31 (Isusova parabola o Lazaru i bogatašu). Ovdje riječ "hades" doista ima značenje mjesta gdje se nepravedni muče.
Međutim, ako se uzme u obzir povijesni kontekst, nije toliko teško shvatiti o čemu je ovdje riječ i zbog čega ne smijemo graditi teologiju na temelju ove parabole...