11. Ona je preko njega, kao našeg predstavnika, dana svim narodima. (Djela 17,26)
12. To nije jevrejska institucija, jer je uspostavljena 2300 godina prije nastanka jevrejske nacije.
13. Biblija je nikad ne zove jevrejskom subotom, već uvijek „subotom Gospoda Boga tvojega“. Ljudi trebaju pažljivo
obilježiti Božji sveti dan odmora.
14. Subota se spominje u razdoblju patrijaraha.
15. Ona je prije Sinaja bila dio Božjeg zakona. (2. Mojsijeva 16,4.5.27-29)
16. Bog je stavio subotu u srce svog moralnog Zakona. (2. Mojsijeva 20,1-17) Zapovijest o suboti kao danu odmora
nepromjenljiva je kao i ostalih devet zapovijesti.
17. Zapovijest o suboti kao i sve ostale zapovijesti izgovorena je glasom živoga Boga. (5. Mojsijeva 4,12.13)
18. Svaku zapovijest Bog je lično napisao. (2. Mojsijeva 31,18)
19. Bog ih je ispisao na kamenim pločama i tako potvrdio njihovu nepromjenljivost. (5. Mojsijeva 5,22)
20. Ploče na kojima je bio ispisan Božji zakon čuvane su u Kovčegu zavjeta, u Svetinji nad svetinjama. (5. Mojsijeva
10,1-5)
21. Bog je potpuno zabranio svaki rad subotom. (2. Mojsijeva 34,21)
22. Zato što su prezreli subotu, Bog je dozvolio da jedan naraštaj Izrailjaca umre u pustinji. (Jezekilj 20,12.13)
23. Ona je uzvišenim znakom istinitog Boga. (Jezekilj 20,20)
24. Bog je obećao da će Jerusalim zauvijek stajati ako Jevreji budu čuvali i poštovali subotu. (Jeremija 17,24.25)
25. U svojoj kasnijoj istoriji dospjeli su u vavilonsko ropstvo zato što su prekršili subotu. (Nemija 13,18)
26. I Jerusalim je bio razoren zbog toga što je prekršena zapovijest o suboti. (Jeremija 17,27)
27. Bog je obećao naročiti blagoslov svima koji je svetkuju. (Isaija 56,6.7)
28. Ovo obećanje sastavni je dio proročanstva koje se odnosi na hrišćansku religiju. (Vidi: Isaija 56. poglavlje)
29. Bog će uzdići svakoga ko čuva subotu. (Isaija 56,2)
30. Bog nas poziva da je zovemo „slavnom“, a ne „starom jevrejskom subotom“ ili „jarmom ropstva“. (Isaija 58,13)
31. Budući da su „mnoge generacije“ gazile subotu, ona će u posljednjim danima biti obnovljena. (Isaija 58,12.13)
32. Svi proroci čuvali su i poštovali sedmi dan.
33. Božji Sin u svojoj otkupiteljskoj misiji na našoj Zemlji poštovao je sedmi dan. Tako je slijedio primjer svoga Oca.
Zar da ne slijedimo siguran primjer i Oca i Sina? (Luka 4,16; Jovan 15,10)
34. Sedmi dan je Gospodnji dan. (Vldl: Otkrivenje 1,10; Marko 2,28; Isaija 58,13; 2. Mojsijeva 20,10)
35. Isus je bio Gospodar subote (Marko 2,28), što znači da je On ovaj naročiti i posvećeni dan držao i poštovao.
36. On je odbranio subotu kao ustanovu i poseban izraz Božje milosti usmjerene čovjeku. (Мarко 2,23-28)
37. Isus nije napustio subotu, već je pažljivo učio kako je treba svetkovati. (Matej 12,1-13)
38. Svoje učenike učio je da subotom ne čine ništa što nije „po zakonu“. (Matej 12,12)
39. On je poučio učenike da subota treba biti poštovanom i poslije Njegovog vaskrsenja. (Matej 24,20)
40. Pobožne žene koje su nakon raspeća brinule o Isusovom tijelu i grobu, vrlo pažljivo su svetkovale sedmi dan.
(Luka 23,56)
41. Mnogo godina poslije Hristovog vaskrsenja apostol Pavle u „subotnji dan“ vrlo nadahnuto propovijeda o planu
spasenja čovjeka. (Djela 13,14)
42. Pavle, apostol neznabožaca, ističe da Jerusalimljani i njihovi knezovi nisu poštovali glasove proroka čije su riječi
čitali svake subote. (Djela 13,27)
43. Luka, nadahnuti hrišćanski istoričar, pišući svoje hronike ovaj dan označava kao naročiti dan za okupljanje i
propovijedanje Božje riječi. (Djela 13,44)
44. Obraćenici iz mnogoboštva pridaju suboti isto značenje. (Djela 13,42)
45. Prilikom velikog hršćanskog sabora 52. godine n. e. u prisustvu apostola i učenika apostol Jakov spominje subotu.
(Djela 15,21)
46. Na svojim misionarskim putovanjima apostoli su subotom držali propovijedi i molitvene sastanke. (Djela 16,13)
47. Apostol Pavle na javnim sastancima subotom čitao je i s prisutnima proučavao Bibliju. (Djela 17,2.3)
48. Propovjednici mlade hrišćanske Crkve posvećivali su mnogo vremena proučavanju Božje riječi na skupovima koji
su održani subotom. (Djela 17,2)
49. U knjizi Djela apostolska spominje se 48 sastanaka održanih tog dana. (Vidi: Djela 13,14.44; 16,13; 17,2; 18,4.11)
50. Jevreji i vjernici prve hrišćanske Crkve nisu raspravljali o svetkovanju subote. To znači da su hrišćani u
apostolskom razdoblju svetkovali subotu zajedno sa Jevrejima.
12. To nije jevrejska institucija, jer je uspostavljena 2300 godina prije nastanka jevrejske nacije.
13. Biblija je nikad ne zove jevrejskom subotom, već uvijek „subotom Gospoda Boga tvojega“. Ljudi trebaju pažljivo
obilježiti Božji sveti dan odmora.
14. Subota se spominje u razdoblju patrijaraha.
15. Ona je prije Sinaja bila dio Božjeg zakona. (2. Mojsijeva 16,4.5.27-29)
16. Bog je stavio subotu u srce svog moralnog Zakona. (2. Mojsijeva 20,1-17) Zapovijest o suboti kao danu odmora
nepromjenljiva je kao i ostalih devet zapovijesti.
17. Zapovijest o suboti kao i sve ostale zapovijesti izgovorena je glasom živoga Boga. (5. Mojsijeva 4,12.13)
18. Svaku zapovijest Bog je lično napisao. (2. Mojsijeva 31,18)
19. Bog ih je ispisao na kamenim pločama i tako potvrdio njihovu nepromjenljivost. (5. Mojsijeva 5,22)
20. Ploče na kojima je bio ispisan Božji zakon čuvane su u Kovčegu zavjeta, u Svetinji nad svetinjama. (5. Mojsijeva
10,1-5)
21. Bog je potpuno zabranio svaki rad subotom. (2. Mojsijeva 34,21)
22. Zato što su prezreli subotu, Bog je dozvolio da jedan naraštaj Izrailjaca umre u pustinji. (Jezekilj 20,12.13)
23. Ona je uzvišenim znakom istinitog Boga. (Jezekilj 20,20)
24. Bog je obećao da će Jerusalim zauvijek stajati ako Jevreji budu čuvali i poštovali subotu. (Jeremija 17,24.25)
25. U svojoj kasnijoj istoriji dospjeli su u vavilonsko ropstvo zato što su prekršili subotu. (Nemija 13,18)
26. I Jerusalim je bio razoren zbog toga što je prekršena zapovijest o suboti. (Jeremija 17,27)
27. Bog je obećao naročiti blagoslov svima koji je svetkuju. (Isaija 56,6.7)
28. Ovo obećanje sastavni je dio proročanstva koje se odnosi na hrišćansku religiju. (Vidi: Isaija 56. poglavlje)
29. Bog će uzdići svakoga ko čuva subotu. (Isaija 56,2)
30. Bog nas poziva da je zovemo „slavnom“, a ne „starom jevrejskom subotom“ ili „jarmom ropstva“. (Isaija 58,13)
31. Budući da su „mnoge generacije“ gazile subotu, ona će u posljednjim danima biti obnovljena. (Isaija 58,12.13)
32. Svi proroci čuvali su i poštovali sedmi dan.
33. Božji Sin u svojoj otkupiteljskoj misiji na našoj Zemlji poštovao je sedmi dan. Tako je slijedio primjer svoga Oca.
Zar da ne slijedimo siguran primjer i Oca i Sina? (Luka 4,16; Jovan 15,10)
34. Sedmi dan je Gospodnji dan. (Vldl: Otkrivenje 1,10; Marko 2,28; Isaija 58,13; 2. Mojsijeva 20,10)
35. Isus je bio Gospodar subote (Marko 2,28), što znači da je On ovaj naročiti i posvećeni dan držao i poštovao.
36. On je odbranio subotu kao ustanovu i poseban izraz Božje milosti usmjerene čovjeku. (Мarко 2,23-28)
37. Isus nije napustio subotu, već je pažljivo učio kako je treba svetkovati. (Matej 12,1-13)
38. Svoje učenike učio je da subotom ne čine ništa što nije „po zakonu“. (Matej 12,12)
39. On je poučio učenike da subota treba biti poštovanom i poslije Njegovog vaskrsenja. (Matej 24,20)
40. Pobožne žene koje su nakon raspeća brinule o Isusovom tijelu i grobu, vrlo pažljivo su svetkovale sedmi dan.
(Luka 23,56)
41. Mnogo godina poslije Hristovog vaskrsenja apostol Pavle u „subotnji dan“ vrlo nadahnuto propovijeda o planu
spasenja čovjeka. (Djela 13,14)
42. Pavle, apostol neznabožaca, ističe da Jerusalimljani i njihovi knezovi nisu poštovali glasove proroka čije su riječi
čitali svake subote. (Djela 13,27)
43. Luka, nadahnuti hrišćanski istoričar, pišući svoje hronike ovaj dan označava kao naročiti dan za okupljanje i
propovijedanje Božje riječi. (Djela 13,44)
44. Obraćenici iz mnogoboštva pridaju suboti isto značenje. (Djela 13,42)
45. Prilikom velikog hršćanskog sabora 52. godine n. e. u prisustvu apostola i učenika apostol Jakov spominje subotu.
(Djela 15,21)
46. Na svojim misionarskim putovanjima apostoli su subotom držali propovijedi i molitvene sastanke. (Djela 16,13)
47. Apostol Pavle na javnim sastancima subotom čitao je i s prisutnima proučavao Bibliju. (Djela 17,2.3)
48. Propovjednici mlade hrišćanske Crkve posvećivali su mnogo vremena proučavanju Božje riječi na skupovima koji
su održani subotom. (Djela 17,2)
49. U knjizi Djela apostolska spominje se 48 sastanaka održanih tog dana. (Vidi: Djela 13,14.44; 16,13; 17,2; 18,4.11)
50. Jevreji i vjernici prve hrišćanske Crkve nisu raspravljali o svetkovanju subote. To znači da su hrišćani u
apostolskom razdoblju svetkovali subotu zajedno sa Jevrejima.