Upućuje li množina riječi “subote” isključivo na sedmi dan subotu? Činjenica da množina ima tri značenja: (1) nekoliko subota (Septuaginta, Ezekiel 46,3; Izaija 1,13; Djela 17,2), (2) jedna subota (usprkos množini - Septuaginta, Izlazak 20,11; Marko 1,21; 2,23-24; 3,2-4), i (3) cijeli tjedan (usp. naslovi psalama u Septuaginti, psalam 23,1; 47,1; 93,1; Marko 16,2; Luka 24,1; Djela 20,7) navela je neke na zaključak da se ovaj izraz u Kološanima ne odnosi isključivo na sedmi dan subotu, već na “tjedne dane”.63 Ovo gledište zaslužuje razmatranje budući da nabrajanje ne upućuje na godišnje, mjesečne ili tjedne blagdane. Štoviše, činjenica da u Galaćanima 4,10 (usp. Rimljanima 14,5), gdje se Pavao protivi vrlo sličnoj lažnoj nauci koja je nastojala na štovanju “dana, mjeseca, vremena i godine”, lista počinje s “danima” (množina), daje nam razloga da vjerujemo kako “subote” u Poslanici Kološanima obuhvaćaju i druge dane osim subote. Pavao u ovom slučaju upozorava na štovanje godišnjih, mjesečnih i tjednih blagdana općenito (uključujući i subotu). Potporu ovom tumačenju daje i popis u kojem se nalaze “jela i pića” i štovanje blagdana. Tekst u Rimljanima 14,2.5 upućuje na isti uzajamni odnos između jedenja i štovanja dana. Stoga je sasvim moguće da su “dani” u poslanicama Rimljanima i Galaćanima, i “subote” u Kološanima međusobno povezani uključujući i subote ili druge tjedne dane obilježene postom ili izbjegavanjem jela. Neki od tumača koji kološansku herezu definiraju kao “gnosticiranje judaizma “ jesu: Jacques Dupont, Gnosis: La Connaissance religieuse dans les .p.tres de S. Paul, 1949., str. 256,489-493. E. Percy, Die problem der Kolosser und Epheserbriefe, 1946., str. 137-178. Joseph B. Lightfoot, St. Paul’s Epistle to the Colossians and to Philemon, 1879., str. 73-113. Stanislas Lyonnet, “Paul’s Adversaries in Colossae”, u Conflict at Colossae, ur. Fred O. Francis i Wayne A. Meeks, SBL Sources for Biblical Study 4, 1973., str. 147-162. S druge strane, G.nther Bornkamm, “The Heresy of Colossians,” u Conflict at Colossae, str. 126, kategorički izjavljuje: “Međutim, meni samo jedna misao izgleda mogućom: kološanski nauk o prirodnim silama pripada drevnoj mitologiji i spekulacijama orijentalne eonske teologije koja je bila raširena i živa u helenističkom sinkretizmu.” Usp. Ernst Lohmeyer, Der Brief an die Kolosser, 1930., str. 3. M. Dibelius u An die Kolosser, Epheser, An Philemon, 1953., opširno raspravlja o 2,8 i 2,23. Drugi tumače kološansku herezu kao sinkretizam judaističkih i helenističkih elemenata. Vidi Edward Lohse, A Commentary on the Epistle to the Colossian and to Philemon, 1971., str. 115-116. Norbert Huged., Commentaire de l’.p.tre aux Colossiens, str. 9,143. W. Rordrf, Sunday, str. 136: “Mi se, zapravo, bavimo mogućnošću postojanja cijele struje sinkretističke tradicije u kojoj je judaističko-kršćanska građa nerazrješivo isprepletena s građom helenističkog i materijalističkog podrijetla.” Usp. Handley C. G. Moule, Colossian Studies, 1898., koji ovu herezu definira kao “mješavinu judaizma i gnosticizma s naglaskom na ovo potonje.”
Dobro je poznato da su ne samo Židovi, već i rani kršćani postili u određene dane.Didache 8,1 savjetuje kršćane da ne poste s licemjerima drugog i petog dana u tjednu, već četvrtog i šestog.
U sljedbaškom judaizmu post je bio još stroži. Zamijetite da u je Dokumentu Zadokite zapovjeđeno držanje posta zajedno sa svetim danima: “Obdržavajte subotu u svakoj njezinoj pojedinosti, i blagdane i postove u skladu s običajem koji su prvobitno uspostavili ljudi koji su ušli u savez u ‘zemlji damaščanskoj’.” Znamo, međutim, da post nije bio dopušten u subotu ni među Židovima ni među prvim kršćanima.
To bi značilo da, ako se, kao što neki vjeruju, uzdržavanje od hrane o kojem se govori u Kološanima i Rimljanima može opravdano dovesti u vezu s “danima” i “subotama”, onda ovo potonje ne može izravno upućivati na sedmi dan subotu, već na određene tjedne dane posta. W. Rordorf, Sunday, str. 137: “Nije sigurno kako bismo trebali razumjeti ‘polaganje veće vrijednosti na jedan nego na drugi’. Budući da se ovaj izraz javlja u kontekstu uzdržavanja od hrane, možemo ga smatrati nekom vrstom dana posta.” Slično mišljenje zastupa i M. J. Langrange, L’.p.tre aux Romains, 1950., str. 325. Joseph Huby, Saint Paul, .p.tre aux Romains, 1957., str. 455-456. James Denny, Romans, The Expositor’s Greek Testament, 1961., str. 702.
Ako zbog istraživanja pretpostavimo da se “subote” u Poslanici Kološanima odnose na subotu u potpunosti ili makar dijelom, pitanje koje se mora razmotriti jest: kakvu su vrst štovanja subote zastupali lažni učitelji? Podaci koje pruža Poslanica Kološanima suviše su oskudni da bi se na ovo pitanje mogao dati određeni odgovor. Ipak, narav hereze nam dopušta da izvučemo neke osnovne zaključke. Pretjerano naglašavanje držanja uredbi o prehrani prenosilo se, nema sumnje, i na držanje subote. Obožavanje “prirodnih sila” moralo je utjecati i na štovanje subote i blagdana budući da se vjerovalo da astralne sile, koje upravljaju zvijezdama, nadziru i kalendar i ljudske živote. G.nther Bornkamm u vezi s ovim kaže: “Pavao spominje mlađake i subote (Kološanima 2,16), dane, mjesece, vremena i godine (Galaćanima 4,10), dakle, dane i vremena koji ni u kom slučaju ne pripadaju povijesti spasenja, već periodičnom ciklusu prirode, to jest odgovaraju kretanju zvijezda. To je sadržaj i značenje ‘prirodnih sila svijeta‘.”Neki od tumača koji kološansku herezu definiraju kao “gnosticiranje judaizma “ jesu: Jacques Dupont, Gnosis: La Connaissance religieuse dans les .p.tres de S. Paul, 1949., str. 256,489-493. E. Percy, Die problem der Kolosser und Epheserbriefe, 1946., str. 137-178. Joseph B. Lightfoot, St. Paul’s Epistle to the Colossians and to Philemon, 1879., str. 73-113. Stanislas Lyonnet, “Paul’s Adversaries in Colossae”, u Conflict at Colossae, ur. Fred O. Francis i Wayne A. Meeks, SBL Sources for Biblical Study 4, 1973., str. 147-162. S druge strane, G.nther Bornkamm, “The Heresy of Colossians,” u Conflict at Colossae, str. 126, kategorički izjavljuje: “Međutim, meni samo jedna misao izgleda mogućom: kološanski nauk o prirodnim silama pripada drevnoj mitologiji i spekulacijama orijentalne eonske teologije koja je bila raširena i živa u helenističkom sinkretizmu.” Usp. Ernst Lohmeyer, Der Brief an die Kolosser, 1930., str. 3. M. Dibelius u An die Kolosser, Epheser, An Philemon, 1953., opširno raspravlja o 2,8 i 2,23. Drugi tumače kološansku herezu kao sinkretizam judaističkih i helenističkih elemenata. Vidi Edward Lohse, A Commentary on the Epistle to the Colossian and to Philemon, 1971., str. 115-116. Norbert Huged., Commentaire de l’.p.tre aux Colossiens, str. 9,143. W. Rordrf, Sunday, str. 136: “Mi se, zapravo, bavimo mogućnošću postojanja cijele struje sinkretističke tradicije u kojoj je judaističko-kršćanska građa nerazrješivo isprepletena s građom helenističkog i materijalističkog podrijetla.” Usp. Handley C. G. Moule, Colossian Studies, 1898., koji ovu herezu definira kao “mješavinu judaizma i gnosticizma s naglaskom na ovo potonje.”
Čini se da subota u kontekstu kološanske hereze nije štovana kao znak stvaranja, izbora ili otkupljenja, već, kao što ističe Eduard Lohse, “zbog prirodnih sila svijeta koje upravljaju kretanjem zvijezda i tako do u sitnice ođreduju kalendar”.68 Zamijetite da ovo astrološko praznovjerje nije prevladavalo samo u helenističkim krugovima, već i u judaizmu. Kumranska zajednica je, na primjer, spekulirala o odnosu između anđela, astralnih sila i strogog štovanja blagdana./U Knjizi Jubileja, čiji su ulomci nađeni u prvoj i četvrtoj špilji u Kumranu, ne kaže se samo da su sve vrste anđela stvorene prvog dana kad i nebo i zemlja, već da je Božji anđeo otkrio ljudima kalendar i znakove zodijaka da mogu štovati dane, mjesece i subote (Jubileji 5,15). Točno i ispravno štovanje dana od najveće je važnosti. Sve nevolje koje su zadesile Izrael pripisivale su se zanemarivanju kalendara i blagdana. Festivali, mjeseci, subote i godine, slično Galaćanima 4,10 i Kološanima 2,16, javljaju se i, na primjer, u Book of Jubilees 6,32-38; 23,19. Dokument Zadokite tvrdi da “je Bog s onima koji se čvrsto drže Njegovih zapovijedi učinio vječni Savez - koji je Bog uvijek održavao s Izraelom, otkrivajući im tajne u odnosu na koje je Izrael zastranio, čak i svoje svete subote i slavne blagdane, svoje pravedne uredbe, putove svoje istine i namjere svoje volje, pa ako je čovjek vrši, živjet će” /
Judeo-kršćanska sljedba elkosaita (oko 100. g. po Kr.) pruža još jedan primjer kako je obožavanje astralnih sila utjecalo na njihovo štovanje subote. Hipolit izvještava: “Elkasait ovako govori: ‘Postoje zle zvijezde neznaboštva... Čuvaj se sila dana, utjecaja ovih zvijezda, te ne počinji nikakav posao tijekom njihove vladavine. I ne krštavaj čovjeka ili ženu u dane kad ove zvijezde vladaju, kad Mjesec (izlazeći) između njih juri nebom i putuje zajedno s njima... Ali, štoviše, poštuj dan subotnji budući da je to jedan od onih dana u koje prevladavaju (sile) ovih zvijezda.”Hippolytus, The Refutation of all Heresies, 9,11, ANF V, str. 133. Usp. Epiphanius, Adversus Haereses 29,8,5. Slična astrološka praznovjerja prate Cerintovo štovanja subote (Filastrius, Haereses 36, CSEL 38,19), Desiteja Samarijskog (Origen, De Principiis 4,3,2), Simonijana (Pseudo-Clement, Homilia 2,35,3) i Hipsistarijana (Gregory Nazianzius, Oratio 18,5, PG 35,991). Usp. E. Lohse, TDNT VII, str. 33.