Kršćanski Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Kršćanski ForumLogin

PREŠLI SMO NA https://krscanski.chat/


Subota vs. Nedjelja

power_settings_newLogin to reply
+57
Aladin
miki
aletheia
SD
Ruta
stefani
Caesar
atanasije
crusadercro
stranac
kvisko
smirnof
Didahe
branko
amos
melkisedek
Domenika
QEA
simply
dubec
Filozofska misao
Štefek
Sinke
Gubavac
ILIJA
jakob
crusader
Mika
matej24
otpadnik
misliti
servus dei
dragan
Eutanasije
imhotep
Medeni
Darko
vijesnik
UČENIK10
10
No Nick
Daniel
braslav
forestsilvy
ziger
Fazlija
maki
samaritanka
Spart
laodikejac
Wiklif
cubela
Justin
dominik
kon
maxadsl
kainos
61 posters

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
smirnof je napisao/la:
Zašto onda adventisti ne slave mlađake?

To treba pitati Izaiju,kako ne kuzis da je rijec o vremenskom intervalu.
A tebe treba svakako pohvaliti na tako mudrom pitanju.Subota je jedino posvecena za slavljenje.
Izaija 66.22 i 23
23 Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim - govori Jahve.
24 Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima.

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Od mlađaka do mlađaka,od subote do subote ove riječi navode da će se Gospodin neprestano slavit a ne da će se subota neprestano svetkovat, jer da je tako onda bi se i mlađaci trebali cijelo vrijeme slavit i to kroz cijelu viječnost a znamo da apostoli više nisu držali mi do jednog ni do drugog.Drugim riječima Prorok Izaija subotu i mlađake u ovom stihu upotrebljava samo zato da pokaže kako će se to Gospodin slaviti bez prestanka.

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
smirnof je napisao/la:
Zašto onda adventisti ne slave mlađake?


Subota vs. Nedjelja - Page 44 Lunar_libration_with_phase2

Subota vs. Nedjelja - Page 44 Mond_Phasen

Subota vs. Nedjelja - Page 44 180px-Nebra_Scheibe

Adventisti ne obozavaju mjesec, zvijezde ni sunce..a ni sam kalendar..svetkuju subotu kao spomenik stvaranja i dan od odmora..
"
1 I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. 2 Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. 3 I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati 4 i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. 5 Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova."

Sto ti ovo znaci o apostolima :
Od mlađaka do mlađaka,od subote do subote ove riječi navode da će se Gospodin neprestano slavit a ne da će se subota neprestano svetkovat, jer da je tako onda bi se i mlađaci trebali cijelo vrijeme slavit i to kroz cijelu viječnost a znamo da apostoli više nisu držali mi do jednog ni do drugog.Drugim riječima Prorok Izaija subotu i mlađake u ovom stihu upotrebljava samo zato da pokaže kako će se to Gospodin slaviti bez prestanka.


Sto su apostoli drzali, svetkovali?
Subotu ili nedjelju?

Da vidimo kod apostola Pavla sto on to pise u Kolosanima...
U slučaju - Kološanima 2,16-17, sve što je rečeno o izopačenoj uporabi jedne ustanove kao što je subota ne može se opravdano koristiti da se dovede u pitanje valjanost zapovijedi o suboti. Uredba se ne poništava osudom njezine zlouporabe. Ali prije nego što se izravnije usredotočimo na Pavlov stav prema suboti, trebamo utvrditi što se u Kološanima 2,16-17 osuđuje: praksa ili načela?
Praksa ili načelo. Osuđuje li Pavao doista pet asketsko-vjerskih običaja (“jela, pića, godišnje blagdane, mlađake i subote) koje su promicali lažni učitelji u Kolosi? U svjetlu činjenice da su ovi običaji potkopavali sveobuhvatnost i dovoljnost Kristovog otkupljenja, mi s pravom očekujemo da ih Pavao odmah osudi. Međutim, što apostol čini?
Razmotrimo sada glagol kojim se on koristi: “neka vas nitko ne osuđuje.” Značenje je ovoga glagola neutralno i ne znači “osuđivati”, već “prosuđivati” s odobravanjem ili neodobravanjem. Pavao se opet koristi istim glagolom u Rimljanima kad se bavi sličnim problemom: “Koji jede sve, neka ne prezire onoga koji ne jede” (14,3). “Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan.” (14,5) Značenje glagola, prema njegovoj uobičajenoj uporabi, nije “osuditi”, već “izraziti mišljenje, odlučiti, prosuditi”. Zamijetite da ovaj glagol ukazuje da je Pavao prilično snošljiv u tom pitanju. On ne osuđuje određene običaje, već samo ustrajava na tome da se nikoga ne smije prisiljavati da ih štuje. Pavao, kao što kaže Charles R. Erdmann, “odluku prepušta svakom kršćaninu”. A Lukyin Williams usmjerava pozornost na ovu važnu činjenicu riječima: “Zamijetite da Sv. Pavao zastupa šire gledište od onoga koje zabranjuje štovanje zakona o hrani i blagdana. On to pitanje prepušta svakom pojedincu. Ono što on kaže jest da štovanje (ili neštovanje) ne treba biti osnova prema kojoj će netko osuđivati Kološane.”
Stoga mi zaključujemo da u 16. retku upozorenje nije usmjereno protiv subote, blagdana i uredbi o hrani, već protiv onih koji promiču ove običaje kao neizostavnu pomoć za kršćansko savršenstvo i kao potrebu u zaštiti od “prirodnih sila svijeta” i tako poriču Kristovu dostatnost.17. redak upućuje na zaključak da Pavao nije namjeravao reći da su ovi obredi bezvrijedni: “To je samo sjena stvarnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist.” Priznajući da su blagdani iz Starog zavjeta “sjena stvarnosti koja je imala doći”, Pavao nije mogao “ukinuti subotu i nazvati je sjenom prošlosti”. E. F. Scott izvrsno primjećuje da “Pavao, koji je i sam Židov, ne može priznati da su najsvetije uredbe židovstva bezvrijedne sjene. Njegova misao ista je kao i misao pisca Poslanice Hebrejima koji nalazi vrijednost u svim drevnim obredima sve dok oni, određenom vrstom slikovitog jezika, upućuju na budućnost, na veliko ispunjenje (subota je predslika savršenog Božjeg počinka. Hebrejima 4,11).
Međutim, nekoliko komentatora, koji ne mogu prihvatiti da je Pavao mogao starozvajetne svete dane i asketske običaje sinkretističke naravi smatrati “sjenama” koje imaju proročko značenje i svrhu, pokušali su riješiti ovu dvojbu proizvoljnim dodavanjem riječi “samo” ili “u najboljem slučaju” nakon riječi “sjena” tako da se ovom potonjem izrazu daje negativna konotacija. Nadalje, glagol “jesu sjena” tumači se ili prevodi sa “bili su sjena” čime se podrazumijeva da je Kristovim dolaskom njihova svrha sasvim prestala.54 Da bi opravdali ovo tumačenje, neki dokazuju da Pavao nije mogao propise o hrani sumnjivog podrijetla smatrati “sjenom stvarnosti koja je imala doći”. Umjesto toga oni su bili sjene kršćanske vjere, ali sada to više nisu.Prema ovom tumačenju oni su imali opravdanu svrhu samo prije, ali ne i nakon Kristovog dolaska što, naravno, nije istina. Kako je Bog mogao u jednom trenutku dati ove praznovjerne zabrane o prehrani, a kasnije ih odbaciti?
Najuvjerljiviji je zaključak da se Pavao ne spori oko podrijetla, oblika ili opravdanosti ovih obreda, već da priznaje njihovu vrijednost, očito zato što ih je prepoznao kao izraz plemenitih i iskrenih, premda pogrešno vođenih duhovnih težnji. Međutim, apostol stavlja ove obrede u pravi odnos spram Krista pomoću kontrasta “sjena -stvarnost”. Pavao iz ovog ugla promatranja vidi da ne samo štovanje blagdana, već čak i uzdržavanje od jela, može služiti kao sjena u pripremanju kršćana za stvarnost svijeta koji ima doći.57 Starozavjetni blagdani sadrže poruku za kršćane. Pashom (koju mi danas nazivamo Uskrs) se slavi uspomena na Kristovu otkupiteljsku žrtvu i navješćuje Njegov dolazak (Marko 14,25; 1. Korinćanima 11,26), blagdan beskvasnih kruhova slikovito prikazuje “čistoću i čestitost“ 1. Korinćanima 5,8, Pedesetnica izlijevanje Svetoga Duha (Djela 2,4), a subota, kao što smo vidjeli, blagoslove spasenja koji su slika vječnog počinka Božjeg naroda. Međutim, Pavao upozorava da sjena ne smije postati zamjena za stvarnost koja je Krist, “Tijelo” i “Glava” (19. redak). William Barclay dobro izražava Pavlovu misao: “On [Pavao] kaže da je religija koja se temelji na jedenju i pijenju određenih vrsta hrane i pića i na uzdržavanju od ostalih, religija koja se temelji na štovanju subote i sličnom, samo sjena prave religije; jer stvarna je religija zajednica s Kristom.“
Mi prijezirno gledamo na ovo izopačeno shvaćanje onoga što je bitno, a ipak ovaj problem neprekidno muči kršćanstvo. Religija se prečesto pretvara u obrede i pravila kojima treba biti poslušan. “Ti propisi,” objašnjava Pavao, “istina, imaju neku prividnu mudrost u samovoljnom bogoštovlju, krivom štovanju i trapljenju tijela, ali nemaju nikakve vrijednosti da budu dovoljne tjelesnom čovjeku” (2,23). Pobožnost zakonu može kršćanina učiniti samo zatočenikom “tijela”, da bude “bezrazložno napuhan svojom tjelesnom pameti” 2,18. Rješenje koje apostol nudi za asketski i vjerski legalizam jest: “Tražite ono što je gore, gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane! Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji, jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu!” (3,1-3)
Mi stoga zaključujemo da Pavao u Kološanima 2,16 ne osuđuje uzdržavanje od hrane i pića ili štovanje blagdana kao što je subota, već pogrešne pobude za njihovo štovanje. Pavao se protivi da se ovi običaji promiču kao dodatna pomoć za spasenje, kao sredstvo za pribavljanje zaštite od “prirodnih sila svijeta”.
Subota u Kološanima 2,16. Blagdani koje su propisali lažni učitelji nazivaju se “godišnji blagdani, ili mlađaci, ili subote” (2,16). Komentatori se slažu da ova tri izraza prikazuju logičan i progresivan slijed (godišnji, mjesečni, tjedni) kao i iscrpan popis posvećenih blagdana. Ovo stajalište potvrđuje pojavljivanje ovih izraza, u sličnom ili obrnutom slijedu, pet puta u Septuaginti i nekoliko puta u ostaloj literaturi.Međutim, u Izaiji 1,13-14 nailazimo na izuzetak gdje se “mlađak” nalazi na početku niza, a ne u sredini, ali ova iznimka ne opovrgava uobičajenu uporabu.
The Seventh-day Adventist Bible Commentary tumači “subote” kao oznaku godišnjih obrednih, a ne tjednih subota Levitski zakonik 23,6-8, 15,16,21,24,25,27,28,37,38. Činjenica je da se i za subotu i za Dan pomirenja u hebrejskom koristi sintagma shabbath shabbath.n, što znači “subota” (Izlazak 31,15; Levitski zakonik 23,3.32; 16,31). Ali u Septuaginti ovaj je izraz je preveden grčkom sintagmom koja ima drugi smisao od jednostavnog izraza u Kološanima 2,16. Stoga se ovaj potonji izraz jezično ne može protumačiti kao da se misli na Dan pomirenja ili neku drugu obrednu subotu budući da se oni nikad ne imenuju tim izrazom.

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Upućuje li množina riječi “subote” isključivo na sedmi dan subotu? Činjenica da množina ima tri značenja: (1) nekoliko subota (Septuaginta, Ezekiel 46,3; Izaija 1,13; Djela 17,2), (2) jedna subota (usprkos množini - Septuaginta, Izlazak 20,11; Marko 1,21; 2,23-24; 3,2-4), i (3) cijeli tjedan (usp. naslovi psalama u Septuaginti, psalam 23,1; 47,1; 93,1; Marko 16,2; Luka 24,1; Djela 20,7) navela je neke na zaključak da se ovaj izraz u Kološanima ne odnosi isključivo na sedmi dan subotu, već na “tjedne dane”.63 Ovo gledište zaslužuje razmatranje budući da nabrajanje ne upućuje na godišnje, mjesečne ili tjedne blagdane. Štoviše, činjenica da u Galaćanima 4,10 (usp. Rimljanima 14,5), gdje se Pavao protivi vrlo sličnoj lažnoj nauci koja je nastojala na štovanju “dana, mjeseca, vremena i godine”, lista počinje s “danima” (množina), daje nam razloga da vjerujemo kako “subote” u Poslanici Kološanima obuhvaćaju i druge dane osim subote. Pavao u ovom slučaju upozorava na štovanje godišnjih, mjesečnih i tjednih blagdana općenito (uključujući i subotu). Potporu ovom tumačenju daje i popis u kojem se nalaze “jela i pića” i štovanje blagdana. Tekst u Rimljanima 14,2.5 upućuje na isti uzajamni odnos između jedenja i štovanja dana. Stoga je sasvim moguće da su “dani” u poslanicama Rimljanima i Galaćanima, i “subote” u Kološanima međusobno povezani uključujući i subote ili druge tjedne dane obilježene postom ili izbjegavanjem jela. Neki od tumača koji kološansku herezu definiraju kao “gnosticiranje judaizma “ jesu: Jacques Dupont, Gnosis: La Connaissance religieuse dans les .p.tres de S. Paul, 1949., str. 256,489-493. E. Percy, Die problem der Kolosser und Epheserbriefe, 1946., str. 137-178. Joseph B. Lightfoot, St. Paul’s Epistle to the Colossians and to Philemon, 1879., str. 73-113. Stanislas Lyonnet, “Paul’s Adversaries in Colossae”, u Conflict at Colossae, ur. Fred O. Francis i Wayne A. Meeks, SBL Sources for Biblical Study 4, 1973., str. 147-162. S druge strane, G.nther Bornkamm, “The Heresy of Colossians,” u Conflict at Colossae, str. 126, kategorički izjavljuje: “Međutim, meni samo jedna misao izgleda mogućom: kološanski nauk o prirodnim silama pripada drevnoj mitologiji i spekulacijama orijentalne eonske teologije koja je bila raširena i živa u helenističkom sinkretizmu.” Usp. Ernst Lohmeyer, Der Brief an die Kolosser, 1930., str. 3. M. Dibelius u An die Kolosser, Epheser, An Philemon, 1953., opširno raspravlja o 2,8 i 2,23. Drugi tumače kološansku herezu kao sinkretizam judaističkih i helenističkih elemenata. Vidi Edward Lohse, A Commentary on the Epistle to the Colossian and to Philemon, 1971., str. 115-116. Norbert Huged., Commentaire de l’.p.tre aux Colossiens, str. 9,143. W. Rordrf, Sunday, str. 136: “Mi se, zapravo, bavimo mogućnošću postojanja cijele struje sinkretističke tradicije u kojoj je judaističko-kršćanska građa nerazrješivo isprepletena s građom helenističkog i materijalističkog podrijetla.” Usp. Handley C. G. Moule, Colossian Studies, 1898., koji ovu herezu definira kao “mješavinu judaizma i gnosticizma s naglaskom na ovo potonje.”
Dobro je poznato da su ne samo Židovi, već i rani kršćani postili u određene dane.Didache 8,1 savjetuje kršćane da ne poste s licemjerima drugog i petog dana u tjednu, već četvrtog i šestog.


U sljedbaškom judaizmu post je bio još stroži. Zamijetite da u je Dokumentu Zadokite zapovjeđeno držanje posta zajedno sa svetim danima: “Obdržavajte subotu u svakoj njezinoj pojedinosti, i blagdane i postove u skladu s običajem koji su prvobitno uspostavili ljudi koji su ušli u savez u ‘zemlji damaščanskoj’.” Znamo, međutim, da post nije bio dopušten u subotu ni među Židovima ni među prvim kršćanima.
To bi značilo da, ako se, kao što neki vjeruju, uzdržavanje od hrane o kojem se govori u Kološanima i Rimljanima može opravdano dovesti u vezu s “danima” i “subotama”, onda ovo potonje ne može izravno upućivati na sedmi dan subotu, već na određene tjedne dane posta. W. Rordorf, Sunday, str. 137: “Nije sigurno kako bismo trebali razumjeti ‘polaganje veće vrijednosti na jedan nego na drugi’. Budući da se ovaj izraz javlja u kontekstu uzdržavanja od hrane, možemo ga smatrati nekom vrstom dana posta.” Slično mišljenje zastupa i M. J. Langrange, L’.p.tre aux Romains, 1950., str. 325. Joseph Huby, Saint Paul, .p.tre aux Romains, 1957., str. 455-456. James Denny, Romans, The Expositor’s Greek Testament, 1961., str. 702.


Ako zbog istraživanja pretpostavimo da se “subote” u Poslanici Kološanima odnose na subotu u potpunosti ili makar dijelom, pitanje koje se mora razmotriti jest: kakvu su vrst štovanja subote zastupali lažni učitelji? Podaci koje pruža Poslanica Kološanima suviše su oskudni da bi se na ovo pitanje mogao dati određeni odgovor. Ipak, narav hereze nam dopušta da izvučemo neke osnovne zaključke. Pretjerano naglašavanje držanja uredbi o prehrani prenosilo se, nema sumnje, i na držanje subote. Obožavanje “prirodnih sila” moralo je utjecati i na štovanje subote i blagdana budući da se vjerovalo da astralne sile, koje upravljaju zvijezdama, nadziru i kalendar i ljudske živote. G.nther Bornkamm u vezi s ovim kaže: “Pavao spominje mlađake i subote (Kološanima 2,16), dane, mjesece, vremena i godine (Galaćanima 4,10), dakle, dane i vremena koji ni u kom slučaju ne pripadaju povijesti spasenja, već periodičnom ciklusu prirode, to jest odgovaraju kretanju zvijezda. To je sadržaj i značenje ‘prirodnih sila svijeta‘.”Neki od tumača koji kološansku herezu definiraju kao “gnosticiranje judaizma “ jesu: Jacques Dupont, Gnosis: La Connaissance religieuse dans les .p.tres de S. Paul, 1949., str. 256,489-493. E. Percy, Die problem der Kolosser und Epheserbriefe, 1946., str. 137-178. Joseph B. Lightfoot, St. Paul’s Epistle to the Colossians and to Philemon, 1879., str. 73-113. Stanislas Lyonnet, “Paul’s Adversaries in Colossae”, u Conflict at Colossae, ur. Fred O. Francis i Wayne A. Meeks, SBL Sources for Biblical Study 4, 1973., str. 147-162. S druge strane, G.nther Bornkamm, “The Heresy of Colossians,” u Conflict at Colossae, str. 126, kategorički izjavljuje: “Međutim, meni samo jedna misao izgleda mogućom: kološanski nauk o prirodnim silama pripada drevnoj mitologiji i spekulacijama orijentalne eonske teologije koja je bila raširena i živa u helenističkom sinkretizmu.” Usp. Ernst Lohmeyer, Der Brief an die Kolosser, 1930., str. 3. M. Dibelius u An die Kolosser, Epheser, An Philemon, 1953., opširno raspravlja o 2,8 i 2,23. Drugi tumače kološansku herezu kao sinkretizam judaističkih i helenističkih elemenata. Vidi Edward Lohse, A Commentary on the Epistle to the Colossian and to Philemon, 1971., str. 115-116. Norbert Huged., Commentaire de l’.p.tre aux Colossiens, str. 9,143. W. Rordrf, Sunday, str. 136: “Mi se, zapravo, bavimo mogućnošću postojanja cijele struje sinkretističke tradicije u kojoj je judaističko-kršćanska građa nerazrješivo isprepletena s građom helenističkog i materijalističkog podrijetla.” Usp. Handley C. G. Moule, Colossian Studies, 1898., koji ovu herezu definira kao “mješavinu judaizma i gnosticizma s naglaskom na ovo potonje.”
Čini se da subota u kontekstu kološanske hereze nije štovana kao znak stvaranja, izbora ili otkupljenja, već, kao što ističe Eduard Lohse, “zbog prirodnih sila svijeta koje upravljaju kretanjem zvijezda i tako do u sitnice ođreduju kalendar”.68 Zamijetite da ovo astrološko praznovjerje nije prevladavalo samo u helenističkim krugovima, već i u judaizmu. Kumranska zajednica je, na primjer, spekulirala o odnosu između anđela, astralnih sila i strogog štovanja blagdana./U Knjizi Jubileja, čiji su ulomci nađeni u prvoj i četvrtoj špilji u Kumranu, ne kaže se samo da su sve vrste anđela stvorene prvog dana kad i nebo i zemlja, već da je Božji anđeo otkrio ljudima kalendar i znakove zodijaka da mogu štovati dane, mjesece i subote (Jubileji 5,15). Točno i ispravno štovanje dana od najveće je važnosti. Sve nevolje koje su zadesile Izrael pripisivale su se zanemarivanju kalendara i blagdana. Festivali, mjeseci, subote i godine, slično Galaćanima 4,10 i Kološanima 2,16, javljaju se i, na primjer, u Book of Jubilees 6,32-38; 23,19. Dokument Zadokite tvrdi da “je Bog s onima koji se čvrsto drže Njegovih zapovijedi učinio vječni Savez - koji je Bog uvijek održavao s Izraelom, otkrivajući im tajne u odnosu na koje je Izrael zastranio, čak i svoje svete subote i slavne blagdane, svoje pravedne uredbe, putove svoje istine i namjere svoje volje, pa ako je čovjek vrši, živjet će” /


Subota vs. Nedjelja - Page 44 Lunar_libration_with_phase2

Judeo-kršćanska sljedba elkosaita (oko 100. g. po Kr.) pruža još jedan primjer kako je obožavanje astralnih sila utjecalo na njihovo štovanje subote. Hipolit izvještava: “Elkasait ovako govori: ‘Postoje zle zvijezde neznaboštva... Čuvaj se sila dana, utjecaja ovih zvijezda, te ne počinji nikakav posao tijekom njihove vladavine. I ne krštavaj čovjeka ili ženu u dane kad ove zvijezde vladaju, kad Mjesec (izlazeći) između njih juri nebom i putuje zajedno s njima... Ali, štoviše, poštuj dan subotnji budući da je to jedan od onih dana u koje prevladavaju (sile) ovih zvijezda.”Hippolytus, The Refutation of all Heresies, 9,11, ANF V, str. 133. Usp. Epiphanius, Adversus Haereses 29,8,5. Slična astrološka praznovjerja prate Cerintovo štovanja subote (Filastrius, Haereses 36, CSEL 38,19), Desiteja Samarijskog (Origen, De Principiis 4,3,2), Simonijana (Pseudo-Clement, Homilia 2,35,3) i Hipsistarijana (Gregory Nazianzius, Oratio 18,5, PG 35,991). Usp. E. Lohse, TDNT VII, str. 33.




descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Dina je napisao/la:


haim je napisao/la:
Justin:

Subota je posvećena u savršenom svijetu, u kojemu nije postojala potreba za privremenim "slikama" i "navještajima". Subotu Bog nije odvojio od ostalih dana zato da bi bila "slika" nečega boljeg, nego ju je posvetio na kraju svog SAVRŠENOG i potpuno završenog stvaranja, kojega više nije trebalo dotjerivati.


U tome i jest problem, što taj svijet nije bio savršen, imao je mogućnost pada ( i pao je), ljudski rod se plodio i množio, nije znao suditi dobro i zlo, itd. Novi svijet će biti savršen, kada neće biti ni ženidbe ni udaje, koji neće nikada moći pasti, kada ćemo postići božanski status itd.A on je počeo uskrsnućem prvoga dana. Dakle, subota je znak staroga, privremenoga i promjenjivoga, dakle, ne vrijedi više.

Pozdrav forumu od Štefeka.

Pozdrav Stefek,zbiljam te dugo nije bilo,a eto ovdje nista novo,vidis brat heim kaze da je Bog stvorio nesavrsen svijet,pa mozda je i tako Dragi Bog cekao nas ljude 21 st.da to sve usavrsimo!!!
Novi svijet će biti savršen, kada neće biti ni ženidbe ni udaje, koji neće nikada moći pasti, kada ćemo postići božanski status itd

E ,dragi brate Heim,zbog takvog statusa su ljudi pali u grijeh,njihova zelja biti kao Bogovi.Ali ja uzimam da si ovo malo napisao kao zabunu pa ti i ne zamjeram.Ne zaboravi Bog sve sto stvara je savrseno,kako smo mi samo ljudi i to k tomu grjesni malo imamo sile, i moci ispravljati Boga.Od nas sve sto se trazi je,nek budemo poslusni Bogu i neka nas Njegova milost spase.
Dakle, subota je znak staroga, privremenoga i promjenjivoga, dakle, ne vrijedi više

Dakle subota ce se svjetkovati i u vjecnosti dragi brate Haim.
Subota je vjecna i nepromjenjljiva koja ce se i u vjecnosti slaviti.
Izaija 66.22 i 23
23 Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim - govori Jahve.
24 Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima.


Dakle, ti vjeruješ da će i budući svijet moći pasti u grijeh, i da neće biti vječan, da će ljudi i tada biti u ženidbi i udaji, bez mogućnosti suđenja dobra i zla?
Što se subote, a i dekaloga tiče, gdje piše da su vječni i nepromjenjivi? Navedeni stihovi samo slikovito označavaju vječnost, razumljivo ntadašnjim ljudima.
Glede božanskog statusa, nije bila zabuna, jer smo po Kristu na to i pozvani.

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
haim je napisao/la:
Dina je napisao/la:


haim je napisao/la:
Justin:

Subota je posvećena u savršenom svijetu, u kojemu nije postojala potreba za privremenim "slikama" i "navještajima". Subotu Bog nije odvojio od ostalih dana zato da bi bila "slika" nečega boljeg, nego ju je posvetio na kraju svog SAVRŠENOG i potpuno završenog stvaranja, kojega više nije trebalo dotjerivati.


U tome i jest problem, što taj svijet nije bio savršen, imao je mogućnost pada ( i pao je), ljudski rod se plodio i množio, nije znao suditi dobro i zlo, itd. Novi svijet će biti savršen, kada neće biti ni ženidbe ni udaje, koji neće nikada moći pasti, kada ćemo postići božanski status itd.A on je počeo uskrsnućem prvoga dana. Dakle, subota je znak staroga, privremenoga i promjenjivoga, dakle, ne vrijedi više.

Pozdrav forumu od Štefeka.

Pozdrav Stefek,zbiljam te dugo nije bilo,a eto ovdje nista novo,vidis brat heim kaze da je Bog stvorio nesavrsen svijet,pa mozda je i tako Dragi Bog cekao nas ljude 21 st.da to sve usavrsimo!!!
Novi svijet će biti savršen, kada neće biti ni ženidbe ni udaje, koji neće nikada moći pasti, kada ćemo postići božanski status itd

E ,dragi brate Heim,zbog takvog statusa su ljudi pali u grijeh,njihova zelja biti kao Bogovi.Ali ja uzimam da si ovo malo napisao kao zabunu pa ti i ne zamjeram.Ne zaboravi Bog sve sto stvara je savrseno,kako smo mi samo ljudi i to k tomu grjesni malo imamo sile, i moci ispravljati Boga.Od nas sve sto se trazi je,nek budemo poslusni Bogu i neka nas Njegova milost spase.
Dakle, subota je znak staroga, privremenoga i promjenjivoga, dakle, ne vrijedi više

Dakle subota ce se svjetkovati i u vjecnosti dragi brate Haim.
Subota je vjecna i nepromjenjljiva koja ce se i u vjecnosti slaviti.
Izaija 66.22 i 23
23 Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim - govori Jahve.
24 Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima.


Dakle, ti vjeruješ da će i budući svijet moći pasti u grijeh, i da neće biti vječan, da će ljudi i tada biti u ženidbi i udaji, bez mogućnosti suđenja dobra i zla?
Što se subote, a i dekaloga tiče, gdje piše da su vječni i nepromjenjivi? Navedeni stihovi samo slikovito označavaju vječnost, razumljivo ntadašnjim ljudima.
Glede božanskog statusa, nije bila zabuna, jer smo po Kristu na to i pozvani.

Dakle, ti vjeruješ da će i budući svijet moći pasti u grijeh, i da neće biti vječan, da će ljudi i tada biti u ženidbi i udaji, bez mogućnosti suđenja dobra i zla?

NE ja vjerujem samo u BOZJU savrsenost.A ovo si ti rekao a ne ja.
Navedeni stihovi samo slikovito označavaju vječnost, razumljivo ntadašnjim ljudima.

Daklem, Bog dao jednim ljudima zakon,a drugi ga imaju prava promjeniti,jer imaju svoju teoriju sedmog dana?

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Pa vi ste se dosta odmakli u diskusiji da ne znma da li ima smisli odgovorati na pitanja koje ste postavili ranije.
U svakom slucaju subota je bila Boziji dan odmora(pocinak)jer Bog je radi a ne covjek,ali je Bog uveo covjeka u dan subotni svoj mir.Bog je dao ljudima subotu jos prije muke i grijeha.Ljudi su mogli imati vjecni mir ili subotu da nisu pali u grijeh.Poslije toga kakvo je znacenje imalo taj dan koji se nekada Bogu dopao kad je sve stvorio i u uzivao u stvorenom i u Svojim stvorenjima.Grijeh je sve to onecistio i pokvario.Bog to vise nije mogao da gleda i zato se Sin Boziji spustio da izbavi zarobljene i unisti djela Sotone.Na krstu je On oduzeo moc djavolu i slavno ga pobjedio,kada je na samrti izjavio "Svrseno je ",tada je doslo do ispunjenja divnog djela spasenja i na ovom temelju se pojavljuje stvarni Sabat-subot,za Boga i Njegov naro kojeg mozemo proslavljati u blazenom stanju nasih srca.Ta zrtva ispnjava sve sve i pravedne Bozje zahtjeve i sada u Njemu imamo potpuni mir i pocinak.
Sta je bila svrha ceremonijalnog zakona?Ceremonije,obredi koji su dati u zakonu:
Obrezanje je govorilo o dolasku Duha Sveto i obrezanju srca.
Ulje pomazanja je govorilo o izlicu Duha Svetoga
Beskvani hljebovi su govorili o njegovj bezgresnoj prirodi
Subota je tipoloski prestavlja Hrist.
Tako je za svakoga,ko je upozano Gospoda Isusa kao svog licnog Spasitelja pripremljeno mjesto odmora u Njegovoj osobi i Njegovom djelu.Izraeski Sabat(subota) je samo slaba senka onoga sto je trebalo nastupiti.I kao sto je propisana smrta kazna svakog onog ko je omalovazavao ili nije drzao Sabat,nekim radom i tako ga obescascavao.Slicno tome covjek ne sme ni pomisliti,da on jos treba nesto nadodati savrsenoj Hristovoj zrtvi kroz svoja djela.Dodati nesto djelu spasenja,bila bi to oholost i gadost pred Bogom i radi toga nemoj da se usudimo kao u 4 Mojsijevoj 15:32 )kada bi neki covjek se usudio da skuplja suvo granje,morao bi biti kamenovan na smrt.)tako i mi bi skupljali svoje suhe grane pravednosti a to nam ne bi bilo na korist.Ja duboko vjerujem da je Bog nasao u Hristu sveti subotnji mir i u Njemu se moze i treba smiriti i tvoja dusa.Postoji jos jedan subotnji mir a to je u buducnosti a to je Vjeciti pocinak u Bogu.

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Dina je napisao/la:
E jako mi je zao,ovo je samo tvoje tumacenje,jer ne zelis prihvatiti,a a sto bi Bogposvetio nesto ako mu nije ugodno da ga se time stuje?


Ne, to je ono što jasno i izričito stoji u Pismu:

‘’I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.’’ (Post 2, 2-3)

I nigdje do Mojsija ne primjećujemo bilo kakve naznake da je itko svetkovao subotu, ili da je Bog takvo što naredio. A da je riječ o središnjem propisu otajstva spasenja kako da adventisti tumače, takvo što ne bi nikako smjelo biti ispušteno, zar ne? Jedino u što se možeš pouzdati za vlastit priželjkivani zaključak jest svojevoljno i neutemeljeno dodavanje Pismu, a to nikome ne bih preporučio da čini.

Dragi moji apologete,Bog ne treba kontinuitet svetkovanja subote


Bog je jasno obećao da će svoj narod čuvati u istini od silaska Duha Svetoga pa do drugoga Kristova dolaska (Mt 16,18: 28,20; Iv 14,16), i nikome nije dopušteno uvoditi nauke koji bi samo i jedan dan iščeznule s kruga zemaljskog (Gal 1, 8-9). Prema tome, ako svetkovanje subote ne udovoljava kriteriju kontinuiteta (štoviše, ako čak desetak stoljeća nalazimo posvemašnje iščeznuće takve prakse), onda to jasno upućuje da se ne radi o apostolskom, nego ljudskom nauku. A što o takvim naucima Pismo govori, vjerujem da nam je svima dobro poznato.

A i izbegao si od stvaranja pokazati kontinuitet svetkovanja nedjelje


Zašto bih dokazivao nešto što ne tvrdim, i što uostalom nema snagu argumenta?

A da je svetkovanje dana Gospodnjeg apostolski nauk koji se u Crkvi čuva od njezinog nastanka pa do danas današnjeg, posve je bjelodano i potvrđuje Isusovo obećanje, da će Duh Sveti ostati s Crkvom do konca vremena. Pitanje je samo vjerujemo li tome obećanju, ili radije priklanjamo uši drukčijim i suprotnim proročanstvima.

abraham je napisao/la:
Aristotelovac ne bi baš mogao zaključiti iz Novog zavjeta da apostoli nisu svetkovali subotu i da su po uputstvu Duha Svetoga ili po primjeru Gospodinovom prešli na svetkovanje nedjelje iz razloga afirmacije negacije negacije , jer što bi odgovorili Izaiji 66,22.23:

"22 Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom - riječ je Jahvina - tako će vam ime i potomstvo trajati.
23 Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim - govori Jahve."


Ovome bi najprije upitali adventiste zašto ne provesti do kraja predloženu logiku i zaključiti da mlađaci (a time, posljedično, i ostali židovski blagdani) na jednak način imaju obvezatnu vrijednost – i zašto ih isti naposljetku ne svetkuju? Time bismo uvidjeli da zaključci ove metode prosudbe dolaze u kontradikciju sa svečanim sudom apostola iz Dj 15, 28-29, te je s obzirom na temeljnu pretpostavku nadahnutosti svetih knjiga – ova metoda interpretacijski nevaljana.

A zatim bismo, u potrazi za ispravnom metodom prosudbe, zauzeli širu perspektivu i uvidjeli da su, u skladu s Otk 4,8, i mlađaci i subote, i sva ostala vremena i blagdani, samo zemaljski simbol bezvremenske vječnosti, u kojoj nema ni dana ni tjedana ni mjeseca ni godina, nego je čitava stvarnost, budući neprolazna, jedno vječno sada.

Što bi Platon rekao apostolima za Djela 13,14.44; 16,13; 17,2; 18,4.11)
Ne bi li odobravao : Dobro činite jer štujete Božju ideju počinka prije vremena kvarenja djela, eto dao vam je i Sina da svojom žrtvom ispuni ideju i spasi griješnika od smrti i preseli mu dušu u duhovno tijelo...


U navedenim recima apostoli nisu svetkovali subotu po snazi Mojsijeva zakona (čija je obvezatnost dokinuta na temelju Mt 16, 18-19 i Mt 18,18 ), nego ulazili u sinagoge kako bi okupljenim Židovima i prolezitima navijestili radosnu vijest. Razlog tome bila je izvrsna prigoda povodom okupljanja veće mase naroda na subotnji dan (no inače), i apostoli su je, kao što vidimo- iskoristili. Isto kao što su koristili i druge različite prigode za naviještanje evanđelja, dok su naprotiv lomili kruh prvog dana u tjednu (Dj 20,7; 1 Kor 16,2), sa ustaljenom praksom sve do dana današnjeg.

Slažem se da je rasudna i kreativna snaga uma dar Božji i da će u slobodi nadahnuća veliki dio katoličke crkve prihvatiti svetkovanje subote i napustiti svetkovanje prvog dana iz razloga što uskrsnuće nedjeljom nije dokaz za napuštanje svetkovanja subote..


Isti Duh Sveti koji upućuje Crkvu u istinu već skoro čitava dva tisućljeća, nadahnuo je apostole da prepoznavši značaj Kristove žrtve, dokinu teret ceremonijalnosti Zakona, te uvedu kršćanski puk u slobodu duha, ne svetkujući više sliku starog, nego stvarnost novog poretka. I ne nalazimo ikakve naznake da je taj isti Duh, u desetak stoljeća nakon apostola, na ikoji način svjedočio kršćanskom svijetu o potrebi zakonskog obdržavanja subote. S obzirom da ne vjerujem da je moguće Duhu Božjemu iznevjeriti svoje poslanje, sasvim sam siguran da nije ni nakon toga ikog navodio na svetkovanje subote – poglavito ne, jer je uz takvu vjeru, u pravilu vezana i nevjera u istinitost Isusovog obećanja da će Crkva ostati stup i uporište istine do konca svijeta.

Aristotelovac bi dalje utvrdio:" Ni u jednoj optužnici podignutoj protiv apostola Pavla, nije mu se pripisivalo da zanemaruje subotnji dan"!
»8 Pavao se branio: Ničim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara.« Djela 25,8.


Svakako je moguće da je Pavao kao rođeni Židov, hoteći postati svima sve kako bi pošto poto neke pridobio, nastavio s obdržavanjem Zakona, no sasvim mu sigurno nije pridavao spasenjsko značenje, niti ga nametao onima, koji su prihvatili evanđelje mimo Zakona. I stoga nema razloga da mi odstupamo od njegova učenja, i propisujemo išta više od onog što je potrebno – poglavito što se tiče starih propisa koji su u Kristu ispunili svoju svrhu.

Koji dan spominje apostol Jakov u prisustvu apostola i učenika /spominje subotu. Dela 15,21


Kao dan u koji se oduvijek čitaju Mojsije i proroci u sinagogama – što je posve točno, a ipak logički ne implicira da su sa subotom nastavili i kršćani koji prihvaćaju vjeru u Krista mimo Zakona. Naprotiv, oni koji uče opsluživanju starih blagdana, sablažnjavaju narod Božji:

''Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati? Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!'' (Gal 4, 9-11)

''Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo.'' (Kol 2, 16-17)

Luka, ovaj dan označava kao naročiti dan za okupljanje i propovijedanje Božje reijči. Djela 13,44.
Više godina poslije Kristovog uskrsnuća apostol Pavao u »subotnji dan« vrlo nadahnuto propovjeda o planu spasenja čovjeka. Djela 13,14


…među Židovima i prozelitima, koji obdržavaju Zakon – propovijeda se evanđelje kada dolaze u sinagogu u najvećem broju. Ništa više od toga.

A što se tiče povijesnih svjedočanstava – radi se o autentično kršćanskim, pravovjernim spisima, koji odražavaju činjenice općeg stanja među svekolikim pukom. Da se obilježava dan Gospodnji kao spomen na Kristovo uskrsnuće i nadu u Njegov ponovni dolazak, jasno je i nesporno. Dok o suboti već u sv. Pismu imamo jasne spoznaje da je riječ o propisu koji zajedno sa čitavim obrednim dijelom Zakona, ne obvezuje više kršćane i ne koristi spasenju. I nikome nije pridržano pravo da im predbacuje njegovo neobdržavanje, jer kršćani više ne obilježavaju starozavjetnu sliku, nego novozavjetno ostvarenje istog.

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Justin je napisao/la:

Znači li to da PRIJE Krista čovjek nije pred Bogom odgovarao za mržnju i za grešne misli i želje? Ja ti mogu navesti hrpu starozavjetnih citata koji govore da je čovjek i prije Kristovog dolaska odgovarao pred Bogom za sve ove stvari, jednako kao što odgovara za njih i nakon Kristovog dolaska. Krist nam nije dao novi standard moralnosti, nego je objasnio onaj koji je već dan. Krist nije ništa DODAO ili promijenio iz Božjeg otkrivenog zakona (Deset zapovijedi); dapače, On je taj zakon uzdigao na najviši mogući nivo i dao mu jedan božanski smisao, kakvog je taj zakon oduvijek i trebao imati. A od svakog pojedinca ovisi hoće li i on uzvisiti Božji zakon u svome srcu, ili će slijediti vlastite zakone. Ovo posljednje je i jedna od ključnih poanti Pavlove misli, barem u poslanici Rimljanima.


Nakon što je prvi čovjek u raju zemaljskom prekršio obećanje i odbio poslušnost Bogu, znamo što de dogodilo. Bio je protjeran i kažnjen, a čitav ljudski rod izgubio je pravo na rajsku slavu. No, Bog je ipak u svojoj dobroti odlučio u svome Sinu ljudskom rodu vratiti ono što je u prvome čovjeku izgubio. Na taj središnji čin čitavog otajstva spasenja, pripravljao ih je pedagoški – otkrivajući im postupno u sve većem stupnju jasnoće svoj savršeni božanski Zakon, i navješćujući postupno dolazak Otkupitelja (prvi navještaj imamo odmah nakon pada). Sklapa s ljudskim rodom nekoliko saveza: sa Noom, Abrahamom, Mojsijem, u kojima upravo prepoznajemo postupnost očitovanja i priprave za središnji i konačni savez. Prvi savez bio je sa šačicom ljudi, drugi se već proteže na pleme, treći na čitav narod. Dakle postupno se objavljuje sve većem opsegu ljudskog roda, a isto tako i u sve većoj mjeri i stupnju jasnoće, otkriva određene propise i daje znakove saveza, koji upućuju na konačnu objavu božanskog Zakona. Noi kao znak saveza ostavlja dugu, Abrahamu obrezanje, Mojsiju objavljuje svoje ime i… predaje mu Zakon – koji će postati najjasnijom slikom savršene Božje stvarnosti. Sve to dakle još biva samo priprava i nepotpuna, nesavršena slika središnjeg događaja spasenja. Taj događaj je utjelovljenje Sina Božjega, njegova objava svijetu, te muka, smrt i uskrsnuće kojima rekapitulira sve ono, što je ljudski rod izgubio kroz prvog čovjeka. On nam otkriva sve je čuo od Oca i objavljuje puninu istine koja se nalazi od Boga i namijenjena je ljudskom rodu, i kojoj su prethodne objave bile samo slika i navještaj.

S time se, sasvim sigurno, slažemo. Sada se postavlja pitanje – na koji način Isus usavršava i ispunja prethodne objave? Nadograđuje li naprosto i samo na već postojeću bazu (čemu je dobar primjer preljuba i ubojstva), ili pak daje novi propis koji ne mora imati veze s time? Ili, drugim riječima, uključuje li ta nadogradnja osim materije materiju i postojeću formu, ili samo materiju koja stoji u službi svrhe tog propisa? Ti tvrdiš da je prvo, ja drugo. Pa, hajmo provjeriti.

Kao najbolji primjer, možemo najprije uzeti poglavlje u kojem Isus govori specifično o toj temi. Smatram da ćemo na tom uzorku najbolje moći uvidjeti na koji način Isus usavršava i ispunja stare propise.

"Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. 32 A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub."

33 "Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. 34 A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje.

"Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! 39 A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.''

"Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 44 A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.’’

Kao što vidimo, Isus dokida obvezu starih propisa. Više nije dopušteno otpuštati ženu, zaklinjati se, vraćati talionskim načelom i mrziti neprijatelja. Naprotiv, odsada vrijedi jedan savršeniji zakon, i ako bi netko vršio stare propise, postaje ne više vršitelj, nego krivac protiv Božjeg zakona. No ipak, načelo koje ističe Isus, da nije došao dokidati Zakon nego ga ispuniti, mora vrijediti. Kako? Tu se vraćamo na prethodno pitanje gdje sam iznio razlikovanja u našim pogledima s obzirom na način ispunjenja Zakona.

Ako bi se Isus morao nužno koristiti istom formom propisa, tada bi ovdje zapravo kršio svoju tvrdnju – ne bi ispunio, nego dokinuo Zakon. No, zato upravo tu uviđamo da ispunjenje Zakona nije nužno vezano na puku nadogradnju forme (kao kod govora o zabrani ubojstva i preljuba), nego ta nadogradnja smjera na višu svrhu propisa! I zato možemo reći, da Isus usavršava Zakon, ako imamo pred očima u kojoj službi stoje navedeni propisi – ako uviđamo da je viša svrha propisa, redom: vjernost bračnome drugu, jamstvo vlastitog svjedočanstva, opraštanje uvrede i ljubav prema ljudima, tada doista uviđamo da ih Isus ispunjava. Sada čovjekova vjernost u braku ne ovisi o njegovoj volji, nego se poštuje da ono što Bog stvori čovjek neka ne rastavlja, sada za svjedočanstvo govori naša vjera, sada moramo bezuvjetno praštati uvrede i bezuvjetno voljeti sve ljude, sviđali nam se oni ili ne.

I upravo tu najjasnije možemo uvidjeti u kojoj su mjeri stari propisi bili samo slika, i u kojoj su mjeri bili nesavršeni u odnosu na novi u savršeni Zakon, koja se nalazi kod Boga – koji više nije objavljen od strane grešnih ljudi, nego Božjega Sina, i kao jamstvo zapečaćen Njegovu krvlju.

I vjerujem da sada možeš razumjeti zašto mi katolici vjerujemo da, pored svih ostalih argumenata – subota više ne obvezuje, i da je na jednak način slika nove i savršenije stvarnosti. Zato što je subota ispunjena prema načelu koje nalazimo u Pismu – da ispunjenje nije vezano za (staru) formu propisa, nego njegovu višu svrhu! I zato mi prepoznajemo da Isus nije vezan za subotu kao sedmi dan – na kojoj bi bazi nužno morao usavršiti propis, nego se ispunjenje i usavršenje odnosi na svrhu u kojoj stoji subota. Kao što čitamo u SZ, svrha subote je spomen na prvo stvaranje i izlazak iz egipatskog ropstva. I ti događaji doista jesu navještaj buduće i savršenije stvarnosti. Prvo stvaranje smjera prema novom – stara narav više nije dovoljna za ulazak u kraljevstvo nebesko, nego se potrebno nanovo roditi iz vode i Duha i postati novo stvorenje u Kristu (2 Kor 5,17). A novi izlazak je neizmjerno savršenija slika starog, sa impozantnom simbolikom – robovi su simbol grijeha, Mojsije Isusa, faraon đavla, voda krštenja, sloboda novog rođenja, pustinja kušnji, mana Euharistije, obećana zemlja raja itd. Čitava ta stvarnost ostvarena je središnjim događajem otajstva spasenja – Isusovim uskrsnućem. Ono omogućava da mi postanemo nova stvorenja, sada dostojna kraljevstva nebeskog, i omogućava nam da izađemo iz ropstva grijeha i dobijemo narav djece Božje. I to uskrsnuće dogodilo se na prvi dan tjedna – dan koji predstavlja početak starog stvaranja, i dan u koji je čitavo stvorenje rekapitulirano, a ljudski rod obnovljen. Zato mi prepoznajemo kao dan Novoga saveza upravo prvi dan. Da, subota je dobra i upućuje na velike događaje, ali koliki god oni bili, samo su slika Isusovome uskrsnuću koje se zbilo prvoga dana, i kada se dogodilo nešto još veličanstvenije. I zato kažemo, da je u nedjelji Isus ispunio subotu – ispunio je čitav Stari savez, sve što je objavljeno o Njegovu dolasku, smrti i uskrsnuću, i ispunio je čitavu simboliku koju sadrži subota. A to je ono što je nama bitno, i u čemu prepoznajemo Novi savez, koji je ispunjenje staroga.

Pitaš još tko je uveo svetkovanje nedjelje umjesto subote, jer ne vidimo nigdje da je to učinio Isus. Odgovor je sljedeći: učinila je to Crkva, kojoj su predani ključevi kraljevstva nebeskog (Mt 16, 18-19; 18,18 ), da bi u Isusovo ime i trajnom pomoću Duha Svetoga, utvrđivala narod Božji u pravoj vjeri, i upravljala njime na slavu Božju i širenje Božjeg kraljevstva. Isto kao što je na Jeruzalemskom saboru dokinula obvezatnost Mojsijeva zakona (što također Isus nije osobno učinio, na deklarativnoj razini), zajedno s njime dokinula je obvezatnost obdržavanja subote, i kao ispunjenje treće Božje zapovijedi – uvela svetkovanje dana Gospodnjeg. Tu je Crkva prepoznala ono, što je svojim otkupiteljskim činom za nas postigao Isus Krist. On je usavršio čitav Zakon, sa svim pripadajućim dijelovima koji jesu ili nisu zapisani u Pismu. Usavršio je i ispunio sve što je Bog predao Mojsiju - pisanu Toru (Deset zapovijedi), i usmenu Toru (Mišnu, koja je kasnije dobrim dijelom zapisana u Pentateuhu), sa svim pripadajućim dijelovima – pa tako i subotom. I sva proročanstva, naravno.

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
[quote="Caesar.

Pitaš još tko je uveo svetkovanje nedjelje umjesto subote, jer ne vidimo nigdje da je to učinio Isus. Odgovor je sljedeći: učinila je to Crkva, kojoj su predani ključevi kraljevstva nebeskog (Mt 16, 18-19; 18,18 ), svim pripadajućim dijelovima – pa tako i subotom. I sva proročanstva, naravno.[/quote]

Napkokon jedan koji to priznaje....Hvala Caesare!

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Dina:
Dakle, ti vjeruješ da će i budući svijet moći pasti u grijeh, i da neće biti vječan, da će ljudi i tada biti u ženidbi i udaji, bez mogućnosti suđenja dobra i zla?

NE ja vjerujem samo u BOZJU savrsenost.A ovo si ti rekao a ne ja.
Navedeni stihovi samo slikovito označavaju vječnost, razumljivo ntadašnjim ljudima.

Daklem, Bog dao jednim ljudima zakon,a drugi ga imaju prava promjeniti,jer imaju svoju teoriju sedmog dana?


Draga Dina, postavio sam vrlo konkretno pitanje, ne samo tebi, već i svima. Subota je:
1. znak stvaranja Staroga svijeta (Post 2, 2-3),
2.koji je bio uvjetan i imao mogućnost propasti (Post 2, 16-17),
3.gdje čovjek nije mogao suditi dobro i zlo (Post 3, 5),
4.i koji je bio nedovršen (Post 1, 28).
5.Taj svijet je nakraju i pao (Post 3, 6-24).

Za razliku od njega, Novi svijet je sasvim različit:
1.on je bezuvjetan i nikada neće propasti (Otk 21, 4),
2. gdje će ljudi suditi anđele i svijet (1 Kor 6, 2-3),
3.biti sinovi Božji, dakle imati božanski status (Otk 21, 7),
4. i gdje neće biti ženidbe ni udaje, tu zapovijed će sam Bog opozvati (Mk 12, 25), te će biti kao anđeli nebeski.
5.Najbitnija razlika je da je u Novom svijetu Bog postao čovjek, i da je uskrsnućem Prvoga dana taj svijet počeo.

Dakle, subota je bila znak nečega prolaznog i propadljivog, veoma dobrog, ali što je bilo podložno prolaznosti. Uskrsnućem od mrtvih počelo je Novo Stvaranje, Novi Svijet. Ako se mijenja svijet, mijenja se i znak toga svijeta. Ispunjava se subota, dan kada je Bog počinuo, isusovim počivanjem u grobu, i dan poslije sviću nova vremena. Zato je svetkovanje subote kontradiktorno kršćansvu.

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Krizostom je napisao/la:
[quote="Caesar.

Pitaš još tko je uveo svetkovanje nedjelje umjesto subote, jer ne vidimo nigdje da je to učinio Isus. Odgovor je sljedeći: učinila je to Crkva, kojoj su predani ključevi kraljevstva nebeskog (Mt 16, 18-19; 18,18 ), svim pripadajućim dijelovima – pa tako i subotom. I sva proročanstva, naravno.


Napkokon jedan koji to priznaje....Hvala Caesare![/quote]

U svakom slučaju, Crkva je imala svaki razlog i pravo da to učini - kao što je imala pravo i dužnost da odredi novozavjetni kanon, te zadržava učiteljski autoritet nad narodom Božjim sve do dana današnjeg, i do konca svijeta. Pitanje je samo da li poštujemo ovu Božju odluku, ili za svoju vjeru smatramo mjerodavnijom neku drugu instancu, koji si je tu vlast samovoljno prisvojila.

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Caesar je napisao:
I zato možemo reći, da Isus usavršava Zakon, ako imamo pred očima u kojoj službi stoje navedeni propisi – ako uviđamo da je viša svrha propisa, redom: vjernost bračnome drugu, jamstvo vlastitog svjedočanstva, opraštanje uvrede i ljubav prema ljudima, tada doista uviđamo da ih Isus ispunjava. Sada čovjekova vjernost u braku ne ovisi o njegovoj volji, nego se poštuje da ono što Bog stvori čovjek neka ne rastavlja, sada za svjedočanstvo govori naša vjera, sada moramo bezuvjetno praštati uvrede i bezuvjetno voljeti sve ljude, sviđali nam se oni ili ne.

Dakle, ti tvrdiš da je vjernost bračnom drugu, jamstvo vlastitog svjedočanstva, opraštanje uvrede i ljubav prema ljudima "viša svrha propisa". Imam sad nekoliko pitanja:

1) Što to znači da su ove stvari "viša svrha propisa"? Je li ta svrha postojala oduvijek u Deset zapovijedi, ili je nastala tek nakon što je Isus došao na Zemlju? Drugim riječima, zar je prije Kristovog dolaska bilo u redu mrziti ljude, biti nevjeran bračnom drugu, nepraštati uvrede? Zar su Deset Božjih zapovijedi prije Kristovog dolaska dopuštale sve ove stvari?

2) Što ti znači ova riječ "sad"? Od kad počinje ovo "sad"? Od kojeg to trenutka počinje vrijediti zakon ljubavi? Ako se ja dobro sjećam, Bog je drevnim Izraelcima jako često naglašavao da trebaju "ljubiti" jedni druge, neprijatelje, a iznad svega svoga Boga. Ili sam nešto krivo pročitao u Petoknjižju?

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Caesar je napisao/la:
Krizostom je napisao/la:
[quote="Caesar.

Pitaš još tko je uveo svetkovanje nedjelje umjesto subote, jer ne vidimo nigdje da je to učinio Isus. Odgovor je sljedeći: učinila je to Crkva, kojoj su predani ključevi kraljevstva nebeskog (Mt 16, 18-19; 18,18 ), svim pripadajućim dijelovima – pa tako i subotom. I sva proročanstva, naravno.


Napkokon jedan koji to priznaje....Hvala Caesare!


U svakom slučaju, Crkva je imala svaki razlog i pravo da to učini - kao što je imala pravo i dužnost da odredi novozavjetni kanon, te zadržava učiteljski autoritet nad narodom Božjim sve do dana današnjeg, i do konca svijeta. Pitanje je samo da li poštujemo ovu Božju odluku, ili za svoju vjeru smatramo mjerodavnijom neku drugu instancu, koji si je tu vlast samovoljno prisvojila.[/quote]


Uvijek se tu nameće ono pitanje "što ili tko je 'Crkva'"? I što je "Katolička crkva"? Je li to ista Crkva kao i "Rimokatolička crkva"? A što je s Grkokatoličkom i Pravoslavnom? Sve su to "katoličke" crkve... Kako znamo koja je "najkatoličanskija"? Postoji li danas objektivni autoritet koji nam može potpuno objektivno reći koje knjige trebaju biti dio starozavjetnog, a koje novozavjetnog kanona, ili koji dan treba svetkovati? Pravi odgovor je: NE. Danas takav autoritet više ne postoji. Zašto? Zato što je najobjektivniji autoritet postojao u 1. stoljeću, a to su bili apostoli i prvi kršćani, koji su se u potpunosti slagali oko toga koje knjige su nadahnute, a koje nisu, kao i oko toga koje evanđelje treba propovijedati, kao i oko toga koje nauke treba govoriti. Neslaganje oko kanona Biblije i oko nauka je došlo kasnije, kao i pitanje oko autoriteta, kao što je i papa došao kasnije... Zapamtimo, ni pape ni neslaganja oko kanona Biblije nije bilo u 1. stoljeću. Dokažite mi povijesno da je bilo.

Zar vi ljudi doista vjerujete da su se tek u 4. stoljeću skupile crkvene vođe, da su uzeli sve religijske spise koji su do tada bili napisani i da su tek tada po prvi put u povijesti počeli razmišljati o tome koji su spisi nadahnuti, a koji nisu? Svakome tko bolje poznaje povijest je jasno da su prvi kršćani ZNALI koji spisi su nadahnuti, a koji nisu. Sve do kraja 2. stoljeća nisu postojala druga evanđelja osim onih koja imamo u kanonu Biblije. Što se tiče Pavlovih poslanica, koje čine najveći dio NZ-a, ponovno je stvar jasna. Otkrivenje je napisao isti Ivan koji je napisao i istoimeno evanđelje i poslanice, Petar i Juda su također bili Isusovi učenici, a Jakov Mu je bio brat, koji je postao vođa prve crkve u Jeruzalemu. Prema tome, je li prvim kršćanima bilo teško odrediti koji spisi su nadahnuti, a koji nisu? Bilo im je to "mačji kašalj".

Zašto je Crkva tek u 4. stoljeću službeno "sjela" i odlučila da će "odrediti" koji spisi su nadahnuti, a koji nisu? Zato što su do tog vremena nastali određeni spisi koji su za sebe tvrdili da su nadahnuti, a ustvari to nisu bili. Većina tih spisa je napisana pod lažnim imenom, što već u startu pokazuje "istinu" o njihovoj "nadahnutosti". Dakle, najveće pitanje nije bilo koji spisi su nadahnuti, nego je najveće pitanje bilo što ćemo raditi s ovim drugim spisima, koji za sebe tvrde da su nadahnuti? Na žalost, Katolička crkva je neke od tih spisa uvrstila u kanon u 16. stoljeću i nazvala ih "deuterokanonskim spisima". Katolička crkva za sebe tvrdi da ima to pravo. Ona tvrdi da je ona odredila koji spisi su nadahnuti, a koji nisu. Ali tko je "ona"? Tko je "crkva"? Tko od ljudi ima najveće i Bogom-dano pravo odrediti koji su spisi nadahnuti, a koji nisu? Pa sigurno apostoli i prvi kršćani, koji su se po tom pitanju savršeno slagali. A Rimokatolička crkva danas želi reći da ona ima "apostola" na svome čelu. Nema veće laži od te. Apostoli su umrli u 1. stoljeću. Dali su svoje živote za Krista kojega su vjerovali i osobno poznavali. Nitko nakon njih nema pravo tvrditi za sebe da je apostol. Jedino što smijemo tvrditi jest da imamo "apostolsku vjeru i učenje", ali i to možemo dokazati tek ako je naše učenje u potpunosti usklađeno s apostolskim spisima, koje imamo - gdje? U Novom zavjetu! To je tako jednostavno...

Nakon smrti posljednjeg apostola, Ivana, kanon Biblije je bio zatvoren. Sve što je "crkva" kasnije dodala, dodala je na svoju odgovornost. A dodala je neke spise zato, što joj Biblija nije bila dovoljna da potkrijepi sve lažne doktrine koje su se tijekom stoljeća nagomilale. Pa su se neki od apokrifnih spisa pokazali kao zgodni za potkrepljivanje tih nauka... Jedna od tih nauka je i nauka o sedmom danu, tj. danu od odmora, kojega treba posvetiti Bogu. U Bibliji je taj "sedmi dan" subota. Isus nikad ni jednim svojim djelom i ni jednom svojom riječju nije taj dan promijenio. Dapače, On ga je svojim životom, kao i svojom smrću u potpunosti ispoštovao i objasnio njegovu pravu vrijednost, svrhu i značaj.

Međutim, budući da su već u prvim stoljećima kršćani počeli svetkovati uz subotu još jedan dan - nedjelju (da bi se razlikovali od Židova), te budući da je Konstantin kasnije odredio taj dan (nedjelju) za dan od odmora, Rimokatolička crkva je pokušavala biblijski opravdati svetkovanje nedjelje umjesto subote. U tome su joj najbolje pomogli vanbiblijski spisi, od kojih su mnogi napisani pod lažnim imenom, tj. spadaju u apokrife.

Ako pitate Rimokatolike zašto vjeruju u "osmi dan", oni će vas pitati: "Zar niste nikad čitali Barnabinu poslanicu?" Međutim, ta poslanica je apokrifni spis koji u sebi sadrži puno kontradiktornosti u odnosu na ono što piše u Bibliji. Ali ako netko želi svoju teologiju o "sedmom danu" graditi na temelju spisa nekoga tko je sebe nazivao "Barnabom" i tko je govorio na jedan mističan način o nekakvom "osmom danu" i k tome još i izvrtao neke biblijske retke (čak je neke retke i "citirao", koji ustvari uopće u Bibliji ne postoje), samo naprijed...

Ako je Bog u Bibliji već pri stvaranju svijeta jedan dan u tjednu "posvetio" (tj. "odvojio od ostalih"), tada se ja pitam gdje mi vidimo u Bibliji "od-posvećivanje" toga dana i "posvećivanje" prvog dana tjedna? Ne vidimo. Ustvari, ni prvi kršćani to nisu vidjeli. Prvi kršćani su jedno vrijeme svetkovali i subotu i nedjelju. I ne samo "prvi" kršćani, nego su mnogi još i u 6. stoljeću, i kasnije, svetkovali i subotu i nedjelju. A kroz cijelu povijest su uvijek postojali kršćani koji su svetkovali samo subotu, kao što u Bibliji vidimo da treba. Kako ćemo nazvati te kršćane? Jesu li oni isto "crkva", ili su oni nešto drugo, zato što ih je manje?

Na temelju čega se određuje što ili tko je prava crkva? Na temelju broja vjernika, ili na temelju ispravnosti učenja? Biblijska knjiga Otkrivenje Ivanovo nam kaže da će u posljednje vrijeme pravi Kristovi sljedbenici (tj. "prava Crkva") biti brojčano u manjini i da će biti proganjani. Ali ta knjiga nam daje jednu definiciju po kojoj možemo znati tko spada u "pravu Crkvu", a ta definicija glasi: "...koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa." (Otkrivenje 14:12). Mislim da stvar ne može biti jasnija. Ne mogu sve "crkve" biti u pravu, kad je nauka u pitanju. Kad je riječ o "danu od odmora", na kraju imamo samo dvije opcije: ili je subota "dan od odmora", ili je to nedjelja. Ako su u pravu one crkve koje kažu "nedjelja", tada je većina u pravu. Ali mi u Bibliji jasno vidimo da će u posljednje vrijeme MANJINA biti u pravu. To bi nas trebalo barem malko bocnuti i natjerati na razmišljanje, da ne prihvaćamo sve zdravo za gotovo, samo zato što "tako kaže Crkva"...

Ponavljam pitanje: Tko je Crkva? Tko je prava Crkva? Tko je vrhovni autoritet za kršćansku vjeru? Sveto Pismo i apostoli? Ili netko drugi? Zašto?

Uvjeren sam da će oni koji doista vole Boga i koji su Mu odani, shvatiti nebiblijske istine koje postoje u njihovoj crkvi (ako postoje, a vjerojatno u svakoj crkvi postoji barem jedna...), te da će prestati u njih vjerovati i da će svoju vjeru početi sve više usklađivati s onim što su apostoli zapisali u Svetome Pismu.

Oni kršćani koji kažu za sebe da vole Boga i da su Mu odani, a ne zanima ih što im je Bog otkrio u Pismu, niti bi to htjeli znati, to zasigurno nisu pravi Kristovi sljedbenici. Ako volimo Boga kao Boga, najvažnija stvar na svijetu bit će nam da upoznamo i slijedimo Njegovu volju. A tada će nam ju Bog doista i otkriti.

Najveći problem današnjih vjernika je u tome što NE ČITAJU Bibliju, nego SLIJEPO VJERUJU crkvi (koja god crkva to bila).

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
haim je napisao/la:
Dina:
Dakle, ti vjeruješ da će i budući svijet moći pasti u grijeh, i da neće biti vječan, da će ljudi i tada biti u ženidbi i udaji, bez mogućnosti suđenja dobra i zla?

NE ja vjerujem samo u BOZJU savrsenost.A ovo si ti rekao a ne ja.
Navedeni stihovi samo slikovito označavaju vječnost, razumljivo ntadašnjim ljudima.

Daklem, Bog dao jednim ljudima zakon,a drugi ga imaju prava promjeniti,jer imaju svoju teoriju sedmog dana?


Draga Dina, postavio sam vrlo konkretno pitanje, ne samo tebi, već i svima. Subota je:
1. znak stvaranja Staroga svijeta (Post 2, 2-3),
2.koji je bio uvjetan i imao mogućnost propasti (Post 2, 16-17),
3.gdje čovjek nije mogao suditi dobro i zlo (Post 3, 5),
4.i koji je bio nedovršen (Post 1, 28).
5.Taj svijet je nakraju i pao (Post 3, 6-24).

Za razliku od njega, Novi svijet je sasvim različit:
1.on je bezuvjetan i nikada neće propasti (Otk 21, 4),
2. gdje će ljudi suditi anđele i svijet (1 Kor 6, 2-3),
3.biti sinovi Božji, dakle imati božanski status (Otk 21, 7),
4. i gdje neće biti ženidbe ni udaje, tu zapovijed će sam Bog opozvati (Mk 12, 25), te će biti kao anđeli nebeski.
5.Najbitnija razlika je da je u Novom svijetu Bog postao čovjek, i da je uskrsnućem Prvoga dana taj svijet počeo.

Dakle, subota je bila znak nečega prolaznog i propadljivog, veoma dobrog, ali što je bilo podložno prolaznosti. Uskrsnućem od mrtvih počelo je Novo Stvaranje, Novi Svijet. Ako se mijenja svijet, mijenja se i znak toga svijeta. Ispunjava se subota, dan kada je Bog počinuo, isusovim počivanjem u grobu, i dan poslije sviću nova vremena. Zato je svetkovanje subote kontradiktorno kršćansvu.


Ne da mi se previše komentarisati, ali čist platonizam, neoplatonizam i grčka filosofija. Smile

Hoćeš da ti postiram jevrejsko shvatanje subote, koje nema veze s ovim što si ti kazao? Cool

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
No Nick:

"]
haim je napisao/la:
Dina:
Dakle, ti vjeruješ da će i budući svijet moći pasti u grijeh, i da neće biti vječan, da će ljudi i tada biti u ženidbi i udaji, bez mogućnosti suđenja dobra i zla?

NE ja vjerujem samo u BOZJU savrsenost.A ovo si ti rekao a ne ja.
Navedeni stihovi samo slikovito označavaju vječnost, razumljivo ntadašnjim ljudima.

Daklem, Bog dao jednim ljudima zakon,a drugi ga imaju prava promjeniti,jer imaju svoju teoriju sedmog dana?


Draga Dina, postavio sam vrlo konkretno pitanje, ne samo tebi, već i svima. Subota je:
1. znak stvaranja Staroga svijeta (Post 2, 2-3),
2.koji je bio uvjetan i imao mogućnost propasti (Post 2, 16-17),
3.gdje čovjek nije mogao suditi dobro i zlo (Post 3, 5),
4.i koji je bio nedovršen (Post 1, 28).
5.Taj svijet je nakraju i pao (Post 3, 6-24).

Za razliku od njega, Novi svijet je sasvim različit:
1.on je bezuvjetan i nikada neće propasti (Otk 21, 4),
2. gdje će ljudi suditi anđele i svijet (1 Kor 6, 2-3),
3.biti sinovi Božji, dakle imati božanski status (Otk 21, 7),
4. i gdje neće biti ženidbe ni udaje, tu zapovijed će sam Bog opozvati (Mk 12, 25), te će biti kao anđeli nebeski.
5.Najbitnija razlika je da je u Novom svijetu Bog postao čovjek, i da je uskrsnućem Prvoga dana taj svijet počeo.

Dakle, subota je bila znak nečega prolaznog i propadljivog, veoma dobrog, ali što je bilo podložno prolaznosti. Uskrsnućem od mrtvih počelo je Novo Stvaranje, Novi Svijet. Ako se mijenja svijet, mijenja se i znak toga svijeta. Ispunjava se subota, dan kada je Bog počinuo, isusovim počivanjem u grobu, i dan poslije sviću nova vremena. Zato je svetkovanje subote kontradiktorno kršćansvu.


Ne da mi se previše komentarisati, ali čist platonizam, neoplatonizam i grčka filosofija. Smile


onda moraš kod optičara, jer ovo je komparacija biblijskih redaka koji govore o razvoju istih stvarnosti. Cool

Hoćeš da ti postiram jevrejsko shvatanje subote, koje nema veze s ovim što si ti kazao? Cool


Zbog čega onda ne slijediš i "jevrejsko" shvaćanje Krista, Boga, biblije i Tradicije? Budi dosljedan Cool

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
Tko veli da nisam dosledan?

Uostalom, ja sam spomenuo samo subotu. Ono što ti veliš za nju je čist neoplatonizam i platonizam, a ne biblijska filosofija. Zašto? Zato što nigde nemaš textove koji vele da je subota, ne znam, "znak nečega prolaznog i propadljivog, veoma dobrog, ali što je bilo podložno prolaznosti." To je samo pogrešna interpretacija prožeta platonizmom i neoplatonizmom, koje karakteriše dualizam i negativnost prema materijalnome svetu, dok jevreji nikada nisu tako shvatali ovaj svet, subotu još manje.

Zato crkveni oci, budući grci poreklom i pod uticajima grčke filosofije, nikada nisu prepoznali važnost subote, i svega ostaloga što se tiče jevreja i njihove Biblije. Došlo je do potpune zamene - velika i važna institucija Biblije postala je praktično ništa i bezvredno u očima grčkih filosofa. Prava šteta.

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
100 ČINJENICA O SUBOTI

Zašto treba poštovati subotu? Šta je suština subote? Kada je izdvojena, ko je uspostavio i za koga? Čiji je dan subota?
Mnogi drže prvi dan sedmice - nedjelju. Šta Biblija kaže o tome? Adventisti drže sedmi dan - subotu. Na osnovi kojih
biblijskih dokaza?

BIBLIJSKE ČINJENICE O SEDMOM DANU

1. Nakon šest dana djelovanja u sedmici stvaranja Zemlje, Bog je počinuo sedmog dana. (1. Mojsijeva 2, 1-3)
2. Ova istina potvrdila je taj dan kao Božji dan odmora, ili subotu. Ime subota znači dan odmora. Dan u koji se beba
rodi kasnije postaje njezinim rođendanom. Tako je sedmi dan, dan u koji je Bog počinuo, postao Njegovim danom
odmora - subotnjim danom.
3. Zato je sedmi dan postao Božjim danom odmora. Da li možemo zamijeniti dan svog rođenja danom u koji nismo
rođeni? Ne. Isto tako ne možemo zamijeniti Božji dan odmora danom u koji On nije počinuo. Tako je sedmi dan još
uvijek Božji subotni dan.
4. Stvoritelj je blagoslovio sedmi dan. (1. Mojsijeva 2,3)
5. On je posvetio sedmi dan. (2. Mojsijeva 20,11)
6. Bog je ustanovio subotu u Edemskom vrtu. (1. Mojsijeva 2,1-3)
7. Subota je ustanovljena prije pada u grijeh i zato nije simbol, jer su simboli uvedeni poslije pada u grijeh.
8. Isus je rekao da je subota načinjena za čovjeka (Marko 2,27); što znači za sve Ijude bez obzira na vrijeme u kome
su živjeli i narod kome su pripadali.
9. Ona je uspomena na stvaranje. (2. Mojsijeva 20,11; 31,17) Svojim počivanjem u sedmi dan mi se sjećamo tog
veličanstvenog događaja.
10. Subota je dana Adamu, praocu Ijudskog roda. (Marko 2,27; 1. Mojsijeva 2,1-3)

descriptionSubota vs. Nedjelja - Page 44 EmptyRe: Subota vs. Nedjelja

more_horiz
privacy_tip Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.
power_settings_newLogin to reply