Subota vs. Nedjelja

Isto je i s Deset zapovijedi, koje se nigdje u Pismu ne izdvajaju kao neka zasebna ili superiorna kategorija, nego su uvijek promatrane u kontekstu Zakona, sa naglaskom na principe, ne slovo kao takvo, koje bi predstavljalo konačnu riječ objave. Na taj način tumači ih Crkva već dva tisućljeća, po Isusovu primjeru – koji zapovijedi dopunjuje i usavršava:

"Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. 22A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu." (Mt 5, 21-22)

"Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! 28A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.'' (Mt 5, 27-28 )

Ove dvije zapovijedi dio su Dekaloga. I ako je njih Isus usavršio i nadopunio, koliko više da to vrijedi za subotu, koja je simbol starog saveza i starog stvaranja, te kao takva slika nove i bolje stvarnosti – novog saveza i novog stvaranja.

I te kako se izdvajaju, dekalog je zakon Božji, stavljen u kovčeg, a ceremonijalni (Mojsijev) pored kovčega ...

Isus nije usavršavao Zakon budući da je Zakon savršen kao i njegov Tvorac, On ga je samo došao prikazati u njegovom pravom "svjetlu", odnosno prikazati ga na pravi način bez ikakvih ljudskih faktora koji su se tokom stoljeća prikrpali, kao što je npr. bio problem sa subotom.

12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

I još jednom da ponovimo, subota iz Dekaloga nije nikakav simbol, ona potječe od stvaranja prije pada u grijeh, zar je toliko teško za zapamtiti?

Sve u svemu subota je kontradiktorna kršćanstvu,jer tko svetkuje subotu taj riječima ispovijeda a dijelima negira Kristovo Uskrsnuće.

smirnof je napisao/la:

Sve u svemu subota je kontradiktorna kršćanstvu,jer tko svetkuje subotu taj riječima ispovijeda a dijelima negira Kristovo Uskrsnuće.

Mislim da si se zabunio, ipak je suprotno ...

21 Ko ima zapovjesti moje i drži ih, on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaće k njemu ljubav Otac moj; i ja ću imati ljubav k njemu, i javiću mu se sam.

3 I po tom razumijemo da Ga poznasmo, ako zapovjesti Njegove držimo.

4 Koji govori: Poznajem Ga, a zapovesti Njegove ne drži, laža je, i u njemu istine nema

Znači radi se o Božjim, a ne ljudskim zapovijestima. Nadam se da možeš razlučiti čija je subota, a čija je nedjelja zapovijest?

Ma znaš šta,ja ću se ipak ugledat na apostole jer oni su bili Isusovi učenici pa su itekako prepoznali Njegovu volju.Tako da ću kao i dosada, kao i oni okupljati se sa ostalim kršćanima u prvi dan tijedna na euharistiji.

smirnof je napisao/la:

Sve u svemu subota je kontradiktorna kršćanstvu,jer tko svetkuje subotu taj riječima ispovijeda a dijelima negira Kristovo Uskrsnuće.

Notorna laz,ako nije u pitanju neznanje.
Zar je Krist morao umrijeti da bi se prestala svetkovati subota?Dapace,svetkovanjem subote se velica Kristovo uskrsnuce,pokazuje se da je Bozja rijec dosljedna i ispunjava se sve sto je u Bibliji receno.
12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

"Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. 22A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu." (Mt 5, 21-22)

A ja svaki dan od ,,vrlih'' krscana cujem kao moderator,sektasi,neznalice,krivovjerci,budalasi i sad nek ne ponavljam jos koje rijeci,pa evo mjerila izmjerite si vi koji to govorite placu za izreceno!

smirnof je napisao/la:

Sve u svemu subota je kontradiktorna kršćanstvu,jer tko svetkuje subotu taj riječima ispovijeda a dijelima negira Kristovo Uskrsnuće.

Promisli Smirnofe kakvu nelogičnu apsurdnost krije u sebi teologija "sve u svemu" - Bog je, prema "sve u svemu" - blagoslovio sjeme kontradikcije - subotu na kraju stvaranja?!Kakva mu je to platonisticka teleologija da se zaplete u antijudaizam iz kojega je i potekla teologija "sveusvemu" koja zanemaruje da je Jagnje bilo zaklano od postanja svijeta i da jagnjetu nije trebala platonisticka dijalektika svijeta, teza koju je simbolizirala nedostatni pocinak, subota, koja se u svoj negaciji urusila i nadvladala afirmacijom negacije negacije - nedjeljom kao danom uskrsnuca - drugim svijetom...Iza "sveusvemu" se krije sila opojnosti tmine koja nikada nece nalikovati svjetlu suslicnosti sili Kristove smrti i Njegovog ispunjenja zakona ...

Dina je napisao/la:

Genesis 2 >>
Genesis 2 Croatian Bible

1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Mislis,da se ovi redci ne mogu uzeti kao pocetak svetkovanja subote?Sto znaci kontinuitet?U biti,subota se od stvaranja na ovoj zemlji uvijek svetkovala.

Ne mogu, jer nigdje ne piše da se subota svetkovala od početka. Ovdje svatko može vidjeti da piše kako je Bog posvetio i blagoslovio subotu, a ne zapovjedio da je ljudi obilježavaju i svetkuju – učinit će to tek s Mojsijem, kada će subota postati znak starog saveza, te kao takva, zajedno s čitavim Zakonom, slika nove i savršenije stvarnosti (koja upućuje, i bit će ostvarena u Kristu).

Svjedok sam kad se u sred Turske u nase vrijeme nasla Biblija u dom koji je otkrio istinu o svetkovanju subote,svetkovali 3o gode. a da nisu bili pripadnici adventisticke denominaciji li bilo koje druge denominacije.

Moguće, volio bih znati malo detaljnije o tom slučaju.

No, opet nismo dobili dokaz o kontinuitetu svetkovanja subote od početka kršćanstva pa do danas – što je itekako važan kriterij za provjeru pravovjernosti.

Pa ako vrijede ostale zapovijesti iz dekaloga zasto ne bi vrijedila i subota,a ako nesmijemo ubiti,krasti,lagati,zeljeti tudje,zasto smijemo ne drzati subotu nego nedjelju koja po Cezaru nema kontinuitet svetkovanja takodje.

Dekalog vrijedi, ali ne više kao stara stvarnost koja ukazuje na Krista, nego nova i savršenija stvarnost koju je Krist ostvario, ispunio i otkrio joj pravi smisao. Nakon Krista nije više dovoljno reći i poštivati ''ne ubij'', nego će čovjek odgovarati i za mržnju, nije dovoljno izbjegavati bludni čin djelom, nego i mišlju i riječima i željom. Prema tome, vidimo kako Isus u ovim točkama usavršava i ispunja zapovijedi… i stoga isti princip vrijedi i za subotu. Ona kao slika i navještaj buduće stvarnosti ispunjenje dobiva u Kristu – svojim počinkom u zemlji Isus je ispunja i središnjim događajem novog saveza čini uskrsnuće, kojeg se mi spominjemo kad slavimo dan Gospodnji.

Abraham je napisao/la:

U čemu je tajna razloga primjene dijalektike
teleologije sveze stvaranje-uskrsnuće kako bi se dokazala nova subota
tj nedjelja?
Čemu platonizam u stvarnosti otkupa?

Adventisti danas na jednak način koriste Aristotelovu silogističku
logiku, pa ipak nikome nije pala zamisao da je odbaci jer potječe od
poganskog filozofa. Razum nije vlasništvo ikoje religije nego Božji dar
pristupačan podjednako svim ljudima.

10 je napisao/la:

Ovo su navodi Katoličke crkve, nije bitno od kuda su "pokupljeni" i nisu vađeni iz nikakvog konteksta, sad ako ti imaš problema sa istima obrati se tima koji su ih objavili, ja nisam vidio da ih je "vodstvo" demantiralo i za mene su u potpunosti vjerodostojni. U buduće ću možda malo više gledati da citiram pape sa nadom da će biti prihvaćeniji od njihovog vjerništva.

Problem je u nerazumijevanju snage i značenja ovih navoda – jer se, sve i da jesu autentični, ne radi o službenom stavu Crkve nego osobnom mišljenju i tumačenju pojedinaca koji nemaju vlast učiteljskog autoriteta Crkve (koji pripada zboru biskupa na čelu s papom). Prema tome, ovi napisi iz novina po svojoj se snazi ne razlikuju od izjave bilo kojeg drugog katolika na ovom forumu – s kojim se mogu i ne moram slagati, ukoliko njegovi stavovi nisu u skladu sa službenim naukom Crkve. A službeni nauk Crkve možeš pronaći u Katekizmu, tako da te jedino mogu uputiti da ga ondje potražiš i uvažiš stavove koji su izneseni. Jer, definitivno nema smisla raspravljati oko nečega, što druga strana ne vjeruje i zastupa.

I te kako se izdvajaju, dekalog je zakon Božji, stavljen u kovčeg, a ceremonijalni (Mojsijev) pored kovčega ...

Čitav kovčeg je, zajedno sa pripadajućim sadržajima, slika nove i savršenije stvarnost. I ne samo kovčeg, nego čitav šator, kasnije Hram, zemaljska je slika nebeske stvarnosti. Jedna od temeljnih spoznaja biblijske teologije od koje treba početi svaka referentna rasprava.

U kovčegu se, kao što čitamo, nalaze tri stvari: zlatna posuda s manom, Aronov štap i ploče sa zapovijedima. Nebeska mana slika je nove i savršenije stvarnosti. Aronov štap također je slika nove i savršenije stvarnosti. Vjerujem da se slažeš s time. Prema tome, ako dvije od tri stvari koje se nalaze u kovčegu nisu vječna i nepromjenjiva stvarnost, nego slika i navještaj buduće i savršenije stvarnosti, logički tada isto vrijedi i za treću, zar ne? Upravo tako čitamo kod sv. Pavla:

"Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, koliko li će slavnija biti služba Duha. Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje." (2 Kor 3, 7-12)

Prema tome, nadam se da sada razumiješ zašto mi katolici držimo da subota nije vječna i nepromjenjiva stvarnost, nego slika nove i savršenije koja je ostvarena u Kristu.

I zato ova tvrdnja:

Isus nije usavršavao Zakon budući da je Zakon savršen kao i njegov Tvorac, On ga je samo došao prikazati u njegovom pravom "svjetlu", odnosno prikazati ga na pravi način bez ikakvih ljudskih faktora koji su se tokom stoljeća prikrpali, kao što je npr. bio problem sa subotom.

12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

…nije točna, kao što uostalom stoji u Pismu:

''Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.'' (Heb 10,1)

Jer, ako bi Zakon kao takav bio savršen i ne bi trebao usavršenja, mi bismo doista trebali neprestano prinositi žrtve, trebali bi se obrezivati, izvršavati sve kazne, čitav propisani kult itd., međutim budući a su stare uredbe samo slika onoga što je ostvareno u Kristu, mi im danas više nismo podložni, nego:

''...sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.'' (Rim 7,6)

Tako da:

I još jednom da ponovimo, subota iz Dekaloga nije nikakav simbol, ona potječe od stvaranja prije pada u grijeh, zar je toliko teško za zapamtiti?

…vidimo da je subota, zajedno sa kompletnom stvarnošću Starog zavjeta samo simbol, iako potječe iz razdoblje prije pada. Jednako kao što je drvo spoznaje dobra i zla simbol, i kao što je voda simbol, koji također potječu iz istog razdoblja.

Caesar je napisao/la:

Dina je napisao/la:

Genesis 2 >>
Genesis 2 Croatian Bible

1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Mislis,da se ovi redci ne mogu uzeti kao pocetak svetkovanja subote?Sto znaci kontinuitet?U biti,subota se od stvaranja na ovoj zemlji uvijek svetkovala.

Ne mogu, jer nigdje ne piše da se subota svetkovala od početka. Ovdje svatko može vidjeti da piše kako je Bog posvetio i blagoslovio subotu, a ne zapovjedio da je ljudi obilježavaju i svetkuju – učinit će to tek s Mojsijem, kada će subota postati znak starog saveza, te kao takva, zajedno s čitavim Zakonom, slika nove i savršenije stvarnosti (koja upućuje, i bit će ostvarena u Kristu).

Svjedok sam kad se u sred Turske u nase vrijeme nasla Biblija u dom koji je otkrio istinu o svetkovanju subote,svetkovali 3o gode. a da nisu bili pripadnici adventisticke denominaciji li bilo koje druge denominacije.

Moguće, volio bih znati malo detaljnije o tom slučaju.

No, opet nismo dobili dokaz o kontinuitetu svetkovanja subote od početka kršćanstva pa do danas – što je itekako važan kriterij za provjeru pravovjernosti.

Pa ako vrijede ostale zapovijesti iz dekaloga zasto ne bi vrijedila i subota,a ako nesmijemo ubiti,krasti,lagati,zeljeti tudje,zasto smijemo ne drzati subotu nego nedjelju koja po Cezaru nema kontinuitet svetkovanja takodje.

Dekalog vrijedi, ali ne više kao stara stvarnost koja ukazuje na Krista, nego nova i savršenija stvarnost koju je Krist ostvario, ispunio i otkrio joj pravi smisao. Nakon Krista nije više dovoljno reći i poštivati ''ne ubij'', nego će čovjek odgovarati i za mržnju, nije dovoljno izbjegavati bludni čin djelom, nego i mišlju i riječima i željom. Prema tome, vidimo kako Isus u ovim točkama usavršava i ispunja zapovijedi… i stoga isti princip vrijedi i za subotu. Ona kao slika i navještaj buduće stvarnosti ispunjenje dobiva u Kristu – svojim počinkom u zemlji Isus je ispunja i središnjim događajem novog saveza čini uskrsnuće, kojeg se mi spominjemo kad slavimo dan Gospodnji.

Abraham je napisao/la:

U čemu je tajna razloga primjene dijalektike
teleologije sveze stvaranje-uskrsnuće kako bi se dokazala nova subota
tj nedjelja?
Čemu platonizam u stvarnosti otkupa?

Adventisti danas na jednak način koriste Aristotelovu silogističku
logiku, pa ipak nikome nije pala zamisao da je odbaci jer potječe od
poganskog filozofa. Razum nije vlasništvo ikoje religije nego Božji dar
pristupačan podjednako svim ljudima.

10 je napisao/la:

Ovo su navodi Katoličke crkve, nije bitno od kuda su "pokupljeni" i nisu vađeni iz nikakvog konteksta, sad ako ti imaš problema sa istima obrati se tima koji su ih objavili, ja nisam vidio da ih je "vodstvo" demantiralo i za mene su u potpunosti vjerodostojni. U buduće ću možda malo više gledati da citiram pape sa nadom da će biti prihvaćeniji od njihovog vjerništva.

Problem je u nerazumijevanju snage i značenja ovih navoda – jer se, sve i da jesu autentični, ne radi o službenom stavu Crkve nego osobnom mišljenju i tumačenju pojedinaca koji nemaju vlast učiteljskog autoriteta Crkve (koji pripada zboru biskupa na čelu s papom). Prema tome, ovi napisi iz novina po svojoj se snazi ne razlikuju od izjave bilo kojeg drugog katolika na ovom forumu – s kojim se mogu i ne moram slagati, ukoliko njegovi stavovi nisu u skladu sa službenim naukom Crkve. A službeni nauk Crkve možeš pronaći u Katekizmu, tako da te jedino mogu uputiti da ga ondje potražiš i uvažiš stavove koji su izneseni. Jer, definitivno nema smisla raspravljati oko nečega, što druga strana ne vjeruje i zastupa.

I te kako se izdvajaju, dekalog je zakon Božji, stavljen u kovčeg, a ceremonijalni (Mojsijev) pored kovčega ...

Čitav kovčeg je, zajedno sa pripadajućim sadržajima, slika nove i savršenije stvarnost. I ne samo kovčeg, nego čitav šator, kasnije Hram, zemaljska je slika nebeske stvarnosti. Jedna od temeljnih spoznaja biblijske teologije od koje treba početi svaka referentna rasprava.

U kovčegu se, kao što čitamo, nalaze tri stvari: zlatna posuda s manom, Aronov štap i ploče sa zapovijedima. Nebeska mana slika je nove i savršenije stvarnosti. Aronov štap također je slika nove i savršenije stvarnosti. Vjerujem da se slažeš s time. Prema tome, ako dvije od tri stvari koje se nalaze u kovčegu nisu vječna i nepromjenjiva stvarnost, nego slika i navještaj buduće i savršenije stvarnosti, logički tada isto vrijedi i za treću, zar ne? Upravo tako čitamo kod sv. Pavla:

"Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, koliko li će slavnija biti služba Duha. Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje." (2 Kor 3, 7-12)

Prema tome, nadam se da sada razumiješ zašto mi katolici držimo da subota nije vječna i nepromjenjiva stvarnost, nego slika nove i savršenije koja je ostvarena u Kristu.

I zato ova tvrdnja:

Isus nije usavršavao Zakon budući da je Zakon savršen kao i njegov Tvorac, On ga je samo došao prikazati u njegovom pravom "svjetlu", odnosno prikazati ga na pravi način bez ikakvih ljudskih faktora koji su se tokom stoljeća prikrpali, kao što je npr. bio problem sa subotom.

12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

…nije točna, kao što uostalom stoji u Pismu:

''Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.'' (Heb 10,1)

Jer, ako bi Zakon kao takav bio savršen i ne bi trebao usavršenja, mi bismo doista trebali neprestano prinositi žrtve, trebali bi se obrezivati, izvršavati sve kazne, čitav propisani kult itd., međutim budući a su stare uredbe samo slika onoga što je ostvareno u Kristu, mi im danas više nismo podložni, nego:

''...sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.'' (Rim 7,6)

Tako da:

I još jednom da ponovimo, subota iz Dekaloga nije nikakav simbol, ona potječe od stvaranja prije pada u grijeh, zar je toliko teško za zapamtiti?

…vidimo da je subota, zajedno sa kompletnom stvarnošću Starog zavjeta samo simbol, iako potječe iz razdoblje prije pada. Jednako kao što je drvo spoznaje dobra i zla simbol, i kao što je voda simbol, koji također potječu iz istog razdoblja.

Ne mogu, jer nigdje ne piše da se subota svetkovala od početka.

E jako mi je zao,ovo je samo tvoje tumacenje,jer ne zelis prihvatiti,a a sto bi Bogposvetio nesto ako mu nije ugodno da ga se time stuje?

Svjedok sam kad se u sred Turske u nase vrijeme nasla Biblija u dom koji je otkrio istinu o svetkovanju subote,svetkovali 3o gode. a da nisu bili pripadnici adventisticke denominaciji li bilo koje druge denominacije.

Moguće, volio bih znati malo detaljnije o tom slučaju.

Pa evo najdetaljnije,covjek turske nacionalnosti dobio Bibliju od djevojke katolkinje,donio kuci i cjela obitelj se je pridrzavala onoga sto je nasla u Bibliji.Dogadjaj nijeizmisljen,jer se je nakon 30 godina desio susret,naseg adventistickog pastora i jednoga iz te obitelji,kad su prve rijeci bile izgovorene...,,kad ces nas krstiti''/u nekim denomiacijama bi se ovdje postavio sveti kamen gdje bi ga ljudi ljubili,kod nas nema misticizma/pastor je zanjemio od pitanja,ovo ti ne prepricavam jer poznam pastora covjeka franzuza koji je jedno kratko vrijeme bio u Turskoj poslom i dozivio ovo,i cula sam osobno iz usta covjeka a i nas je Hr.zet tako da je govorio na lijepom hrvatskom jeziku i moglo ga se razumjeti sto govori covjek.Nije jedini slucaj.U Albaniji je bila starica skoro da nije niti znala da postoje adventisti koja je godinama zivila po nacelima Biblije,cak je i za svih tih godina u svojoj vjernosti prema Bogu skupljala desetak.Dragi moji apologete,Bog ne treba kontinuitet svetkovanja subote/A i izbegao si od stvaranja pokazati kontinuitet svetkovanja nedjelje/Bogu trebaju cita srca i duh pravi u njemu.Bogu trebaju vjerni ljudi,kao sto je vjerna magnetna igla polu.
Bogu su potrebni ljudi,ljudi koji se ni kupiti ni prodati mogu,ljudi koji su vjerni kao magnetna igla polu.
EG.White



Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

E,vidis Cezare, i ostali ovakve Bog treba ljude.
No, opet nismo dobili dokaz o kontinuitetu svetkovanja nedjelje od početka kršćanstva pa do danas – što je itekako važan kriterij za provjeru pravovjernosti.

Vidis mogla bi ja postaviti ovakvo pitanje,a slijedece bi bilo koji se je dan svetkovao do pocetka SVIJETA,kome je bio posvecen taj dan koji se je svetkovao?

Aristotelovac ne bi baš mogao zaključiti iz Novog zavjeta da apostoli nisu svetkovali subotu i da su po uputstvu Duha Svetoga ili po primjeru Gospodinovom prešli na svetkovanje nedjelje iz razloga afirmacije negacije negacije , jer što bi odgovorili Izaiji 66,22.23:
"
22 Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom - riječ je Jahvina - tako će vam ime i potomstvo trajati.
23 Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim - govori Jahve."
Dakle, poslije uskrsnuća i poslije uznesenja nakon suda.

Što bi Platon rekao apostolima za Djela 13,14.44; 16,13; 17,2; 18,4.11)
Ne bi li odobravao : Dobro činite jer štujete Božju ideju počinka prije vremena kvarenja djela, eto dao vam je i Sina da svojom žrtvom ispuni ideju i spasi griješnika od smrti i preseli mu dušu u duhovno tijelo...

Slažem se da je rasudna i kreativna snaga uma dar Božji i da će u slobodi nadahnuća veliki dio katoličke crkve prihvatiti svetkovanje subote i napustiti svetkovanje prvog dana iz razloga što uskrsnuće nedjeljom nije dokaz za napuštanje svetkovanja subote..

Aristotelovac bi dalje utvrdio:" Ni u jednoj optužnici podignutoj protiv apostola Pavla, nije mu se pripisivalo da zanemaruje subotnji dan"!
»8 Pavao se branio: Ničim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara.« Djela 25,8.
Koji dan spominje apostol Jakov u prisustvu apostola i učenika /spominje subotu. Dela 15,21.
Luka, ovaj dan označava kao naročiti dan za okupljanje i propovijedanje Božje reijči. Djela 13,44.
Više godina poslije Kristovog uskrsnuća apostol Pavao u »subotnji dan« vrlo nadahnuto propovjeda o planu spasenja čovjeka. Djela 13,14


10 I was in the Spirit on the Lord’s day, and I heard behind me a loud voice like the sound of a trumpet,

Papa zna.

smirnof je napisao/la:

Papa zna.

Kako koji....


bSyriac Diadascalia 26, ur. Connolly, str. 233. Podastiru se i drugi zanimljivi dokazi da bi se potvrdila nadmoćnost nedjelje nad subotom. Na primjer, pisac dokazuje da je prigodom stvaranja prvog dana nedjelje “sedmi dan bio nepoznat... Koji je veći, onaj koji je bio stvoren i postojao, ili onaj koji još nije postojao i za koga se nije ni očekivalo da će postojati?” Još jedna potvrda uzeta je iz prava prvenstva koje uživa prvorođenac u očevom blagoslovu: “Blagoslivljaš li svoju mlađu djecu ili prvorođenca? A i Pismo kaže: Jakov će biti blagoslovljen među prvorođencima.” Pisac zatim zagovara nadmoćnost nedjelje citirajući Barnabu 6,13: “Vidi, ja činim da prvo bude posljednje, a posljednje prvo” i Mateja 20,16: “Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.” On zaključuje raspravu dodajući da je nedjelja kao “ogdoad [tj. osmi dan]... veća od subote” (Connolly, str. 234-236). Raznolika i bizarna narav ovih dokaza ukazuje da su se vodile neprestane polemike o suboti i štovateljima subote kao i na napore koje su obje strane ulagale kako bi obranile prednosti svoga dana bogoslužja.
1Athanasius, De sabbatis et circumcisione 4, PG 28,138.
2Loc. cit.
3Isto.
4J. Daniélou, “Le Dimanche comme huitième jour”, Le Diamnche, Lex Orandi 39, 1965., str. 62: “U Starom zavjetu... sedmi dan je izraz savršenstva.” Niels-Erik A. Andreasen, The Old Testament Sabbath SBL Diss. Series 7, 1972., str. 196: “Moramo se podsjetiti da nije počinak (prestanak rada) ono što dovršava stvaranje, već dovršeno stvaranje daje povod i počinku i suboti.” Za sedmi dan kao simbol cjelovitosti, ispunjenja i savršenstva, vidi Nicola Negretti, Il Settimo Giorno, Analecta Biblica 55, 1973., str. 44-45,57-58.
5Još jedna zanimljiva varijacija dokaza iz stvaranja jest tumačenje prvoga dana ne kao obljetnice stvaranja svijeta, već kao rođenja Kristova. Ova se zamisao javlja kod Klementa Aleksandrijskog (oko 150.-215. g. po Kr.) za koga “sedmi dan, uklanjanjem zla, priprema praiskonski dan, naš istinski počinak”. Ovaj prvi dan stvaranja tumači se alegorijski kao “Riječ koja prosvjetljuje ono što je skriveno” budući da je tog dana “najprije nastao Onaj koji je svjetlo” (Stromateis 6,16, GCS 2,501-502). Euzebije produbljuje ovaj koncept tumačenjem da je prvog dana stvoreno samo svjetlo, budući da “ništa drugo što bi bilo stvoreno ne bi dolikovalo Riječi” (Commentaria in Psalmos, PG 23,1173-1176). Ovaj koncept stvaranja Riječi prvoga dana, koji bi danas većina kršćana odbacila kao subordinacionizam, mora se smatrati još jednim iskrenim pokušajem da se nađe održivo teološko opravdanje za štovanje nedjelje i - Gregory of Nazianus, Oratio 44 In novam Dominicam, PG 36,612-613.

Caesar je napisao:
Dekalog vrijedi, ali ne više kao stara stvarnost koja ukazuje na Krista, nego nova i savršenija stvarnost koju je Krist ostvario, ispunio i otkrio joj pravi smisao. Nakon Krista nije više dovoljno reći i poštivati ''ne ubij'', nego će čovjek odgovarati i za mržnju, nije dovoljno izbjegavati bludni čin djelom, nego i mišlju i riječima i željom.

Znači li to da PRIJE Krista čovjek nije pred Bogom odgovarao za mržnju i za grešne misli i želje? Ja ti mogu navesti hrpu starozavjetnih citata koji govore da je čovjek i prije Kristovog dolaska odgovarao pred Bogom za sve ove stvari, jednako kao što odgovara za njih i nakon Kristovog dolaska. Krist nam nije dao novi standard moralnosti, nego je objasnio onaj koji je već dan. Krist nije ništa DODAO ili promijenio iz Božjeg otkrivenog zakona (Deset zapovijedi); dapače, On je taj zakon uzdigao na najviši mogući nivo i dao mu jedan božanski smisao, kakvog je taj zakon oduvijek i trebao imati. A od svakog pojedinca ovisi hoće li i on uzvisiti Božji zakon u svome srcu, ili će slijediti vlastite zakone. Ovo posljednje je i jedna od ključnih poanti Pavlove misli, barem u poslanici Rimljanima.

Prema tome, vidimo kako Isus u ovim točkama usavršava i ispunja zapovijedi… i stoga isti princip vrijedi i za subotu. Ona kao slika i navještaj buduće stvarnosti ispunjenje dobiva u Kristu – svojim počinkom u zemlji Isus je ispunja i središnjim događajem novog saveza čini uskrsnuće, kojeg se mi spominjemo kad slavimo dan Gospodnji.

U potpunosti se slažem s tobom da je Isus USAVRŠIO i ISPUNIO zapovijedi. Međutim, očito se ne slažemo, kad je u pitanju značenje tih riječi. Ja pod tim riječima podrazumijevam da je On rasvjetlio pravi smisao zapovijedi.

Kad je riječ o suboti, ti tvrdiš da je ona oduvijek bila samo "slika" i "navještaj buduće stvarnosti". Međutim, ona nije dana Izraelcima zato da bude slika, kao što ni jedna druga zapovijed iz Dekaloga nije dana da bi bila slika ili navještaj buduće stvarnosti. U Deset zapovijedi jasno piše zbog čega je subota dana čovjeku: ona je uspomena na stvaranje. A uspomena je nešto što ne može biti zamijenjeno drugom uspomenom, jer se time automatski gubi smisao uspomene. Bog je pri stvaranju svijeta posvetio i blagoslovio samo jedan dan - subotu. Je li On tada subotu odredio da bude samo slika, ili privremeni tip buduće slavne stvarnosti? Koje slavne stvarnosti? Subota je posvećena u savršenom svijetu, u kojemu nije postojala potreba za privremenim "slikama" i "navještajima". Subotu Bog nije odvojio od ostalih dana zato da bi bila "slika" nečega boljeg, nego ju je posvetio na kraju svog SAVRŠENOG i potpuno završenog stvaranja, kojega više nije trebalo dotjerivati.

Teološki, kontekstualno, kao i lingvistički, nema apsolutno nikakvog smisla tvrdnja da je subota pri stvaranju bila određena da bude privremena slika neke bolje stvarnosti. Ona je bila dan za slavlje! Dan za slavljenje Božjeg savršenog i završenog stvaranja, a čovjeku je dana kao podsjetnik na to stvaranje i kao podsjetnik da je njegov Bog njegov Stvoritelj i Vlasnik njegovog života. Ako bismo značenje subote prebacili na bilo koji drugi dan u tjednu, to bi bilo kao da značenje Biblije prebacimo na neku drugu knjigu. Zašto? Zato što nije ČOVJEK odredio koji dan treba biti posvećen, nego je BOG to odredio. Ali u Bibliji piše da će si čovjek uzeti za pravo da promijeni Božje zakone i Božja vremena (Daniel 7:25).

Isus nikad nije promijenio ili ukinuo niti jednu od Deset zapovijedi. Da je to učinio, onda bismo mi danas smjeli ubijati, činiti preljub, psovati Boga, tući roditelje, itd. Međutim, Isus nije promijenio ni jednu od Deset zapovijedi. Ono što je On s njima učinio, jest da im je vratio njihov izvorni smisao. A što je Isus učinio sa zapovijedi o subotnjem odmoru? Je li ijednim svojim postupkom ili riječju Isus ikad promijenio ovu zapovijed? Nije. I nju je istaknuo i dao joj njezin izvorni smisao i pokazao ju u njezinoj punoj ljepoti.

U petak je Isus rekao: "Svršeno je!", kao što je Bog u prvi petak, na kraju svog stvaranja rekao: "Svršeno je!". U subotu je Isus počivao u grobu, kao što je Bog počinuo u dan subotnji pri stvaranju. Što se dogodilo u nedjelju, u dan uskrsnuća? Biblija taj dan naziva "prvi dan tjedna". A subota je nazvana "sedmi dan". Je li se išta promijenilo? Je li nedjelja nakon uskrsnuća odmah postala "sedmi dan"? Nije. Isus nije učinio tu promjenu. Ali postavlja se pitanje: Tko jest?

Justin:

Subota je posvećena u savršenom svijetu, u kojemu nije postojala potreba za privremenim "slikama" i "navještajima". Subotu Bog nije odvojio od ostalih dana zato da bi bila "slika" nečega boljeg, nego ju je posvetio na kraju svog SAVRŠENOG i potpuno završenog stvaranja, kojega više nije trebalo dotjerivati.

U tome i jest problem, što taj svijet nije bio savršen, imao je mogućnost pada ( i pao je), ljudski rod se plodio i množio, nije znao suditi dobro i zlo, itd. Novi svijet će biti savršen, kada neće biti ni ženidbe ni udaje, koji neće nikada moći pasti, kada ćemo postići božanski status itd.A on je počeo uskrsnućem prvoga dana. Dakle, subota je znak staroga, privremenoga i promjenjivoga, dakle, ne vrijedi više.

Pozdrav forumu od Štefeka.
Malo sam navratio i preletio preko zadnje 2 stranice teme. Primjećujem kako na momente rasprava po dubini i izboru argumenta prelazi laičke okvire kojima pripadam.

Moj dojam je kako se od biblijskog teksta kao zajedničke polazne točke dolazi do suprotnih zaključaka ovisno o primjenjenjoj metodi prikladnoj za obranu vlastitih stavova.
Čini mi se da bi se strane u diskusiji trebale zapravo suglasiti o metodi potrage jer ovako nikad neće doći do odgovora gomilajući argumente prikupljene preko izabrane metode.

Mene kao laika i čitatelja Biblije na rel. niskom nivou zanima zašto vjesnici Radosne vijesti neznabošcima - apostoli - u propovjedima tako malo ili ništa govore o suboti, dok mnogo govore o Isusu i njegovim djelima?

Ako subota nakon uskrsnuća ima za obraćene neznabošce značaj kao i za Židove, tj. bez nje nema spasenja (prekršaj jedne zapovjedi ruši i sve ostale) zašto apostolske knjige ne spominju obavezu proslave subote za neznabošce?

Ili su neznabošci bili prvo poučeni Židovskom zakonu pa onda tek bili kršteni kao kršćani?
Koliko znam bez obzira na propovjedi u sinagogama za ovo nema biblijskih dokaza!

Samo na osnovu Biblije osobno mislim kako je klimavo dokazivati prednost nedjelje pred subotom, a još klimavije "kako je nedjelja veća od subote i mijenja subotu".

Ostaju neki biblijski navodi u Novom zavjetu koji govore kako su za neke ljude svi dani jednaki i to im nije za zlo.

No, mislim da je nemoguće Biblijom dokazati kako će se na nebu štovati nedjalja.

Štefek.

haim je napisao/la:

Justin:

Subota je posvećena u savršenom svijetu, u kojemu nije postojala potreba za privremenim "slikama" i "navještajima". Subotu Bog nije odvojio od ostalih dana zato da bi bila "slika" nečega boljeg, nego ju je posvetio na kraju svog SAVRŠENOG i potpuno završenog stvaranja, kojega više nije trebalo dotjerivati.

U tome i jest problem, što taj svijet nije bio savršen, imao je mogućnost pada ( i pao je), ljudski rod se plodio i množio, nije znao suditi dobro i zlo, itd. Novi svijet će biti savršen, kada neće biti ni ženidbe ni udaje, koji neće nikada moći pasti, kada ćemo postići božanski status itd.A on je počeo uskrsnućem prvoga dana. Dakle, subota je znak staroga, privremenoga i promjenjivoga, dakle, ne vrijedi više.

Dakle:
31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.

Ako veoma dobro nije savrseno proizilazi da je predestinirano nesavrsenstvo da bi se covjek po poznanju dobra i zla pozelio savrsenstva tj. lika onoga koji je imao doci.....?!

haim je napisao/la:

Justin:

Subota je posvećena u savršenom svijetu, u kojemu nije postojala potreba za privremenim "slikama" i "navještajima". Subotu Bog nije odvojio od ostalih dana zato da bi bila "slika" nečega boljeg, nego ju je posvetio na kraju svog SAVRŠENOG i potpuno završenog stvaranja, kojega više nije trebalo dotjerivati.

U tome i jest problem, što taj svijet nije bio savršen, imao je mogućnost pada ( i pao je), ljudski rod se plodio i množio, nije znao suditi dobro i zlo, itd. Novi svijet će biti savršen, kada neće biti ni ženidbe ni udaje, koji neće nikada moći pasti, kada ćemo postići božanski status itd.A on je počeo uskrsnućem prvoga dana. Dakle, subota je znak staroga, privremenoga i promjenjivoga, dakle, ne vrijedi više.

Pozdrav forumu od Štefeka.

Pozdrav Stefek,zbiljam te dugo nije bilo,a eto ovdje nista novo,vidis brat heim kaze da je Bog stvorio nesavrsen svijet,pa mozda je i tako Dragi Bog cekao nas ljude 21 st.da to sve usavrsimo!!!

Novi svijet će biti savršen, kada neće biti ni ženidbe ni udaje, koji neće nikada moći pasti, kada ćemo postići božanski status itd

E ,dragi brate Heim,zbog takvog statusa su ljudi pali u grijeh,njihova zelja biti kao Bogovi.Ali ja uzimam da si ovo malo napisao kao zabunu pa ti i ne zamjeram.Ne zaboravi Bog sve sto stvara je savrseno,kako smo mi samo ljudi i to k tomu grjesni malo imamo sile, i moci ispravljati Boga.Od nas sve sto se trazi je,nek budemo poslusni Bogu i neka nas Njegova milost spase.

Dakle, subota je znak staroga, privremenoga i promjenjivoga, dakle, ne vrijedi više

Dakle subota ce se svjetkovati i u vjecnosti dragi brate Haim.
Subota je vjecna i nepromjenjljiva koja ce se i u vjecnosti slaviti.
Izaija 66.22 i 23
23 Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim - govori Jahve.
24 Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima.

Zašto onda adventisti ne slave mlađake?