Subota vs. Nedjelja

Sa Haimovog Bloga:
"Pošto je za nas kršćane Mesija došao, svaki kršćanin koji slavi subotu umjesto nedjelje, čini u neku ruku bogohuljenje!"
Krist je dakle ispunjavanjem zakona a i svetkovanjem subote koje nadmašuje dekalošku dodanost zakona - grijeha radi - činio u neku ruku bogohuljenje, odnosno kao Prvosvećenik je po ovoj logici hulio ...?!

Dakle, tko svetkuje subotu, riječima ispovijeda, a djelima negira i odbacuje Uskrsnuće.

Kako se i kojim djelima potvrđuje Uskrsnuće tj. onoga Tko je uskrišen i Onoga koji je uskrisio ispunjivaća Ljubavi?
Nisu li to djela koja je Bog providio i kojih je narav svetost davanja a nepostojanje egoistićne zavidnosti , uzimanje, rušenje Božjeg odraza u čovjeku...Idemo dalje od Melanchtona i ustvrdimo da je izvorna nutrina novog čovjeka milost posvećenja koja slijedi iz susličnosti sa Kristovom smrću tako da karakter po milosti nadmašuje djela..Ona samo ukazuju na potpunu predanost Kristu, predanost iz koje izvire Kristova ljubav kroz koju vjera radi..Što radi?

abraham je napisao/la:

Sa Haimovog Bloga:
"Pošto je za nas kršćane Mesija došao, svaki kršćanin koji slavi subotu umjesto nedjelje, čini u neku ruku bogohuljenje!"

Krist je dakle ispunjavanjem zakona a i svetkovanjem subote koje nadmašuje dekalošku dodanost zakona - grijeha radi - činio u neku ruku bogohuljenje, odnosno kao Prvosvećenik je po ovoj logici hulio ...?!

Krist je ispunjavao sve odredbe Mojsijevog zakona cijeli svoj život. No treba shvatit da Mojsijev zakon nije ukinut za vrijeme Isusovog života, nego po smrti. Tada su prestale važiti slike i tada su one zamjenjene sa novim i boljim stvarnostima.

Treba primjetiti da je Kajfa, tadašnji Veliki svećenik, još za vrijeme suđenja Isusu na sebi nosio Božje obećanje dano Izraelu. Čak i tada, na vrhuncu čovjekovog odbijanja Boga i na vrhuncu svoje nevjernosti, Bog je bio vjeran svojim obećanjima (jer Bog nije kao čovjek pa da kriši svoju riječ). Zato piše:

""Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod" Iv 11:49-51

Slika židovskog svećenstva, skupa sa svim obećanjima koje im je Bog dao, nije prestala sve do Kristove smrti. Tek tad prestaje slika svećenstva, a skupa s njom i slika Zakona. Tad staro svećenstvo biva zamjenjeno novim, i stari Zakon (skupa sa cijelim dekalogom) sa novim.

Stoga, argument, Isus se držao Mojsijevog zakona, pa bi i mi trebali, nikako ne drži vodu i on je, dapače, potpuno pogrešan.

Inače, u navedenom citatu vidimo nešto što protestanti nikako ne mogu shvatiti... Bog je vjeran svojim obećanjima čak i kad čovjek nije vjeran svojim.
Bog nikad nije ukinio službu Velikog svećenika, čak niti kad je Kajfa svojom tvrdokornošću dao raspet Krista. Kristovom smrću, on je na sebe preuzeo ono što je Izraelu bilo vječno obećano.
Slično je i sa Zakonom, on je u Kristu našao svoje ispunjenje, i po Kristu je doživio svoju promjenu.

Stoga, od tada više ne vrijedi prijanjanje uz sliku, nego smo sliku dužni zamjenit novom i pravom stvarnošću. Prijanjanje uz jedan dio slike, znači prijanjanje uz cijelu, a to uistinu znači odgovornost cijelom Mojsijevom zakonu koji nije imao snagu da donese život.

Subota nije dio novog zakona jer je ona bila znak koji je Izrael imao po Mojsijevom zakonu. Nju je Izrael dobio kao zapovjed na Sinaju. Do Sinaja je Subota bila Božja (ne čovjekova) i govorila je o dovršenosti njegovih djela. Nakon Sinaja je postala Izraelova zapovjed koja je znak upravo tog saveza.

Ona danas ne vrijedi jer je ni Isus ni apostoli nisu naredili. Dapače, direktno je rečeno da nas nitko neće suditi po održavanju subota. Dakle, subota kao znak dovršenosti prvog stvaranja je uistinu svoj smisao ispunila Kristovom smrću na križu kad uistinu jeste kraj prvog stvaraja.
A kraj novog stvaranja i dan dovršenosti Božjeg djela, koje je ranije bilo predskazano slikom, jeste nedjelja. I to je npomućena vjera Crkve od početka. Crkva je to uvijek ispovjedala, čak do te mjere da o tome nije bilo spora.

Stoga, reći da Crkva nikad nije postojala (a po vama nije) jeste blasfemija jer Boga pravi lašcem. A Bog nije lažac. Jer, ako je bio vjeran obećanju koje je dao slici (židovskom svećenstvu), koja je imala biti zamjenjena stvarnošću koliko je više vjeran stvarnosti (Crkvi) kojoj je obećao Duha Istine sve do kraja svijeta.

Nitko nema opravdanja za neposluh jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, jer tu se ne radi o nevjeri u čovjeka (koji može biti svakakav), nego nevjeri Bogu.

Dakle, tko svetkuje subotu, riječima ispovijeda, a djelima negira i odbacuje Uskrsnuće.

Kako se i kojim djelima potvrđuje Uskrsnuće tj. onoga Tko je uskrišen i Onoga koji je uskrisio ispunjivaća Ljubavi?
Nisu li to djela koja je Bog providio i kojih je narav svetost davanja a nepostojanje egoistićne zavidnosti , uzimanje, rušenje Božjeg odraza u čovjeku...Idemo dalje od Melanchtona i ustvrdimo da je izvorna nutrina novog čovjeka milost posvećenja koja slijedi iz susličnosti sa Kristovom smrću tako da karakter po milosti nadmašuje djela..Ona samo ukazuju na potpunu predanost Kristu, predanost iz koje izvire Kristova ljubav kroz koju vjera radi..Što radi?

[/quote]

Crkvu potvrđuje obećanje, a one unutar Crkve djela. Izabranje Izraela nije uvjek potvrđivano djelima ali ono je uvjek bilo potvrđeno obećanjem. A unutar Izraela je bilo uvjek i nevjernosti i neposluha, kao i vjernosti i posluha.
S tim da treba još nešto naglasit, Izraelu je rečeno da je slika koja će biti zamjenjena, a Crkvi je rečeno da je stvarnost koja nikad neće biti zamjenje. I, naravno, Crkvi je sukladno obećanju, zauvjek dan Duh Istine da je vodi.

Ljudima se može činit da je ona pogriješila u svom službenom učenju, no to će na tome i ostati... učinilo im se.

Dina:

Pogledajte molim vas kako moze covjek daleko otici u svojoj masti

nije mašta, nego dokazi, kako povijesni, tako i biblijski. sad, što nekome smetaju očite činjenice, što ja tu mogu

i odbaciti zapovijed svetkovanja subote.

nije odbačena-ona je bila važeća za svoje vrijeme, i ispunila je svoju ulogu

Kao
da su ove civilizacujske kulture postojale prije nego je Bog stvarao
svijet,ali i sam u jednom trenutku potvrdjuje da je nedjelja prvi
dan,pa idemo onda racunati koji je dan.

nisu postojale, no opis stvaranja svijeta je izrečen u stilu, simbolima, slikama i književnoj vrsti tadašnjeg vremena i kulture. nije na temelju stvaranja uveden sedmodnevni tjedan sa subotom, nego je naprotiv, već postojeći poslužio svetom piscu da opiše stvaranje-tadašnjim ljudima razumljivim jezikom. oni koji misle da je svijet doslovno stvoren onako kako je opisano u Bibliji, zaboravljaju da Biblija nije pisana u 21.st.u Americi, nego prije 2-3 tisuće godina na Bliskom Istoku

A kako to da Krist nije
svetkovao nedjelju?

tako što ćeš ti uključiti malo logiku, i razmisliti: ako je nedjelja dan Uskrsnuća, onda očito da je za vrijeme javnog djelovanja nije mogao slaviti kada se isto Uskrsnuće još nije desilo. no, učenicima se nakon Uskrsnuća ukazuje u nedjelju, s njima lomi kruh i tumači Pisma, te im udjeljuje Duha.

Izlazak 20,9
Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.

Izlazak 20,10
A
sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada
nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga
tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe
unutar tvojih vrata

i što s time? Bog je u SZ-u puno toga zapovijedio: obrezanje koje je proglašeno vječnim Savezom, Božje Ime, pashu itd. biblija nije zakonik rimskog prava ni američki ustav-ona je povijest zakona i objave, i treba ju znati ispravno tumačiti. ona ima svoj nutarnji život i zakonitosti, svrhu i smisao. nemožeš jednostavno navoditi retke-na taj način možemo dokazati apsolutno sve što želimo. i jehovini svjedoci tako "dokazuju"

Abraham:

Sa Haimovog Bloga:
"Pošto je za nas kršćane Mesija došao, svaki kršćanin koji slavi subotu umjesto nedjelje, čini u neku ruku bogohuljenje!"
Krist
je dakle ispunjavanjem zakona a i svetkovanjem subote koje nadmašuje
dekalošku dodanost zakona - grijeha radi - činio u neku ruku
bogohuljenje, odnosno kao Prvosvećenik je po ovoj logici hulio ...?!

Citat:

Dakle, tko svetkuje subotu, riječima ispovijeda, a djelima negira i odbacuje Uskrsnuće.

Kako se i kojim djelima potvrđuje Uskrsnuće tj. onoga Tko je uskrišen i Onoga koji je uskrisio ispunjivaća Ljubavi?
Nisu
li to djela koja je Bog providio i kojih je narav svetost davanja a
nepostojanje egoistićne zavidnosti , uzimanje, rušenje Božjeg odraza u
čovjeku...Idemo dalje od Melanchtona i ustvrdimo da je izvorna nutrina
novog čovjeka milost posvećenja koja slijedi iz susličnosti sa
Kristovom smrću tako da karakter po milosti nadmašuje djela..Ona samo
ukazuju na potpunu predanost Kristu, predanost iz koje izvire Kristova
ljubav kroz koju vjera radi..Što radi?

točno abrahame, tako to izgleda kada istrgneš pojedine misli iz konteksta, točno tako kako si naveo. Isus nije vršio zakon kao neki židov naprosto, nit je iščekivao Mesiju-on je bio to. Zakon je bio, a s njime i subota, do ispunjenja u kristu. no , činjenica ostaje-svaki židov koji svetkuje subotu, SZ-ni ili današnji, zaziva dolazak mesije koji još nije došao-i adventista skupa s njim (premda načelno vjeruje da je ovaj već došao!). u tome smislu, abrahame.
glede djela, stvari su jasne i ne želim ponavljati napisano. Crkva je živi organizam i uređeno Tijelo-Bog nije Bog nereda nego reda. nemože proći tvrdnja: budi dobar kršćanin, a svetkuj kako hoćeš. kršćaninovo svetkovanje mora biti smisleno, a svetkovanje slike mimo ispunjenja nije smisleno.

Pozdrav braći katolicima koja još nisu upoznata u potpunosti sa svojim vjerovanjem:



“The Bible says, remember that thou keep holy the Sabbath day. The Catholic Church says, No! By my divine power I abolish the Sabbath day, and command you to keep holy the FIRST day of the week. And lo! The entire civilized world bows down in reverent obedience to the command of the holy Catholic Church.” — Father Enright, former President of Redemptorist College.




“Most Christians assume that Sunday is the biblically approved day of worship. The Roman Catholic Church protests that it transferred Christian worship from the biblical Sabbath (Saturday) to Sunday, and that to try to argue that the change was made in the Bible is both dishonest and a denial of Catholic authority. If Protestantism wants to base its teachings only on the Bible, it should worship on Saturday.” — Rome’s Challenge www.immaculateheart.com/maryonline December 2003





“SUNDAY is our MARK of authority... The church is ABOVE the Bible, and this transference of Sabbath observance is proof of that fact.” — Catholic Record, September 1, 1923.





“We confess that the Pope has power of changing Scripture and of adding to it, and taking from it, according to his will.” — Roman Catholic Confessions for Protestants Oath, Article XI, (Confessio Romano-Catholica in Hungaria Evangelicis publice praescripta te proposita, editi a Streitwolf), as recorded in Congressional Record of the U.S.A., House Bill 1523, Contested election case of Eugene C. Bonniwell, against Thos. S. Butler, Feb. 15, 1913.


“The pope has power to change times, abrogate laws, and dispense with all things, even the precepts of Christ.” — Decretal De Translat. Espiscop. Cap.

“The Pope and God are the same, so he has all power in Heaven and earth.” — Pope Pius V, quoted in Barclay, Chapter XXVII, p. 218, “Cities Petrus Bertanous.”


“The Pope is not only the representative of Jesus Christ, but he is Jesus Christ, Himself, hidden under the veil of human flesh.” — Catholic National, July 1895.



Znači, ubuduće bih molio za principijelnost da ne ponavljamo gradivo uvijek iz početka.

Lijepi pozdrav!

Znam židove pored mene koji svetkuje subotu kao kršćanin, neke židove ortodoksne Židove koji su adventisti sedmoga dana i dobro poznaju iskrivljavanje sjene od strane idolizirajučih teologa nedjelje koji nemaju argumente za nadvisivanje subote po nedjelji.., a znam i neke židove koji su svetkovali nedjelju jer su prešli na katolićanstvo , neki dragovoljno a neki nedragovoljno..Uskrsnuće je posljedica Kristove pravednosti, to nije bila moć čovjeka već moć Ljubavi mesije koji je ostao Gospodar subote koja je bila milosna kruna Ljubavi Stvoritelja i darovana za sva vremena koja uključuju i uskrisenje..Mesijanska milosna pravednost prethodila je ispunjenju plana spasenja u kojem se sveobuhvatnost subote kao krune milosti iskazala u djelu žrtve ali je nije suzila na sadržaj ispunjavanja jer bi i sam zakon koji obuhvata subotnju zapovjest kao radi grijeha dodanu a kao satavni dio dekaloga, bio dio sjene koja prolazi kretanjem sunca pravednosti.. sjena je dio milosti i milost ne završava sjenom već se iskazuje u osvjetljavanju svega što oko nije vidjelo i uho čulo, a što je bilo na dohvat ruke i prije sjena...
Svođenje subote teološkim ispunjenjem, logikom iskrivljene sjene, na nedjelju je degradiranje sveobuhvatne milosti sa njenog šireg savršenog opsega i dosega preko uskog razumjevanja uskrisenja na povijesn kontekst sa univerzalno vremenske dimenzije vječnog svećenstva koje nadmašuje sjenu jer je sunce pravednosti u svom kretanju vječno i postojalo je kao izvorište milosti i prije grijeha..

10 je napisao/la:

Pozdrav braći katolicima koja još nisu upoznata u potpunosti sa svojim vjerovanjem:

Pozdrav i tebi. Hvala na želji da bolje upoznamo svoju vjeru i mogu reći da se i ja nadam tom istom. Naime, iskustvo pokazuje da onaj tko ne potroši dovoljno vremena na proučavanje svoje vjere, te nije učvršćen u njoj, često postaje lak plijen drugima koji mu njegovu vjeru onda mogu i krivo prikazati.

Pa evo, da prvo odgovorim na tvoje citate počevših od onih o tvrdnji da je papa zapravo Bog, da to mi učimo i vjerujemo, samo što se to zapravo ne zna i skriva od prosječnog vjernika.

“The Pope is not only the representative of Jesus Christ, but he is Jesus Christ, Himself, hidden under the veil of human flesh.” — Catholic National, July 1895.

Ova izjava se prvi put javlja u protestantskom časopisu Evangelical Christendom, January 1, 1895. te kasnije, također u protestantskom časopisu "Church Review," in England, October 3, 1895
Koliko sam vidio, nigdje se ne može pronaći nikakav Catholic National, July 1895. Nego su izvori na netu otkrili najstariji broj iz 1927. godine. Pa ako ti imaš kakve druge i opširnije informacije o ovom časopisu, bilo bi korisno da ih pokažeš.

Što se same izjave tiče, ona se pripisuje venecijanskom kardinalu Sartou koji je naknadno, 1903. postao Papa Pio X. No, u trenutku kad su izašle navedene novine, znači, prije nego je postao Papa, do njega je došao upit o toj izjavi. U odgovoru je dao prijepis govora i to je objavljeno preko RADIO REPLIES by Fathers Rumble and Carty (volume 2)

"The Pope REPRESENTS Jesus Christ Himself, and therefore is a loving father. The life of the Pope is a holocaust of love for the human family. His word is love; love, his weapon; love, the answer he gives to all who hate him; love, his flag, that is, the Cross, which signed the greatest triumph on earth and in heaven." RADIO REPLIES by Fathers Rumble and Carty (volume 2)

Dakle, prvo, tadašnji kardinal nije rekao ono što mu se pripisuje. Drugo, izjave kardinala nemaju obvezujući karakter, kao što to nemaju niti izjave Papa osim kad govori ex catedra. Ovo je dosta složeno pitanje i velika većina protestanata ne zna što to znači, pa ih to može dovesti u zabunu oko stavova Crkve.
Dakle, ako se Crkvu želi ispravno optužit, onda je potrebno da to bude na temelju njenog službenog učenja koje obvezuje sve katolike. Sve ostalo je neobvezujuće i prema tome, za argumentaciju pogrešno.

http://www.bringyou.to/apologetics/num4.htm

“The Pope and God are the same, so he has all power in Heaven and earth.” — Pope Pius V, quoted in Barclay, Chapter XXVII, p. 218, “Cities Petrus Bertanous.”

Ovo se ne može potvrditi niti iz jednog jedinog izvora. Naravno, osim što jedna ista rečenica kruži internetom, nikakve potvrde za sam tekst se ne može pronaći. Ako vi možete, izvolite pokažite, s tim da bih zamolio i dvije rečenice prije i dvije rečenice poslije navedene. Naime, do sad sam naučio da se izjave ne samo iskrivljava i falsificira, nego i čupa iz konteksta. Pa premao tome, dok se ne pokaže izvor ove izjave, nema smisla niti raspravljat o njoj.
Dakle, ako izvor postoji i ako nije u pitanju čista podvala, vjerujem da ga neće biti problem pokazati te rečenicu smjestit u kontekst tako što će se pokazat i okolni tekst.

Inače, Papa nije Bog. Nije jednak Bogu. Papa je Kristov namjesnik na zemlji, tj. njegov predstavnik.
Meni je jasno da vi u KC nužno gledate svog arhi-neprijatelja (jer jedino to opravdava vaše postojanje), no ako nas već želite optuživati, onda to bar činite na temelju činjenica.
Nije baš prihvatljivo optuživat nekog za neku vjeru koju ovaj u opće ne gaji.

Pa evo, da se ne dovodiš u takvu situaciju evo i par linkova gdje se vidi što mi uistinu učimo:

Općenito koncili:
http://www.shc.edu/theolibrary/docs.htm

Inače, ako želite potegnuti optužnicu, počnite od početka, od prvih koncila. Jer je to najlakše za ispravno razumjeti jer se radi o osnovama vjere. Kasnije tekstove, bez uvrede, mislim da ćete teško ispravno razumjeti s obzirom na predrasude koje čovjek često nosi sa sobom.


Službeno učenje Katoličke Crkve o Papi, izrečeno dogmatski (znači, obvezujuće) na 1. Vatikanskom koncilu:

http://www.intratext.com/X/ENG0063.HTM

Dakle, prihvaćamo optužbe na račun onog što učimo.
Na račun onog što ne učimo, možemo se samo pomoli Bogu da nitko ne nastrada od objeda i kleveta.

“We confess that the Pope has power of changing Scripture and of adding to it, and taking from it, according to his will.” — Roman Catholic Confessions for Protestants Oath, Article XI, (Confessio Romano-Catholica in Hungaria Evangelicis publice praescripta te proposita, editi a Streitwolf), as recorded in Congressional Record of the U.S.A., House Bill 1523, Contested election case of Eugene C. Bonniwell, against Thos. S. Butler, Feb. 15, 1913.

http://www.geocities.com/visplace/godsmith20.htm

Radi se o dokazanom falsifikatu koji je od kongresne komisije iste 1913 takvim i proglašen. Čitavo poglavlje je puno hereza i očito ga je pisao netko tko baš i ne zna najbolje učenje Crkve. Podvaljivat ovo kao službeno učenje je upravo smiješno. No, na žalost, ovakvi pamfleti se svako malo javljaju sa ciljem klevete Crkve.
Još jednom pozivam da se o učenju Crkve koristiš s onim dokumentima koje smo obavezni vjerovat a ne kojekakvim rekla-kazala pamfletima sumnjivog porijekla i sadržaja.

http://www.geocities.com/okc_catholic/articles/jesuit_oath.html

“The pope has power to change times, abrogate laws, and dispense with all things, even the precepts of Christ.” — Decretal De Translat. Espiscop. Cap.

A ovo je ono što mi stvarno učimo i to je činjenica. Sve ostalo je ispraznost.

http://www.intratext.com/X/ENG0063.HTM
http://www.catholic.com/library/papal_infallibility.asp
http://www.catholic.com/thisrock/2002/0202sbs.asp


"Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." Lk 10:16

"Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu." Ef 5:29-32

Papa je Kristov namjesnik na zemlji a ne sam Krist kao što vi vjerujete da mi vjerujemo. Još jednom ponavljam, meni je jasna vaša potreba da nas sotonizirate i da u nama gledate svo zlo ovog svijeta i jasno mi je da vam nasušno treba to da se mi klanjamo Papi.
E pa mi to baš nećemo.

Krist je pravi Bog i pravi čovjek i samo se Bogu klanjamo, a Papa je Pertov nasljednik, nositelj ključeva koji vežu i razvezuju, svidjelo se to kome ili ne

Znači, ubuduće bih molio za principijelnost da ne ponavljamo gradivo uvijek iz početka.

Lijepi pozdrav!

Možete vi govorit do sudnjeg dana da mi vjerujemo da je papa Bog, kad to jednostavno nije točno. Izvlačenje citata iz neobvezujućih, a često i nedokazivih izvora (a često i dokazivo falsificiranih izvora) je besmisleno.
To je kao da ja tebe optužim da ne vjeruješ da je Krist pravi Bog i to zato što sam vidio adventiste koji to uistinu ne vjeruju i koji tvrde da je njihova vjera izvorni adventizam (i to potkrepljuju citatima ranih adventista).

Ono što razlikuje Katoličku Crkvu od svih ostalih (s djelomičnim izuzetkom Pravoslavne) je dogmatski izričaj koji je jedini mjerodavan za svakog katolika. Ako u takvom izričaju možete pronaći da vjerujemo da je Papa Bog, onda se javite.

Zbog duge potrage za izvorima citata oko papinstva, ostatak odgovora koji je vezan uz temu naknadno.


P.S.
Nekad je za odgovor na optužbe potrebno posegnuti i u same Vatikanske arhive...

http://www.angelfire.com/ms/seanie/forgeries/zenzelinus.html

Kao što sam već rekao na temi "Božji zakon", svaku raspravu treba početi iz početka, tj. da u raspravu krećemo iz zajedničkih polaznih točki. To znači da je za ispravnu i iskrenu raspravu potrebno da se usuglase premise iz kojih se vuku daljnji zaključci.

Premisa iz koje su adventisti izvukli svoje zaključke je:
Budući da je 10 Božjih zapovjedi koje je Bog dao Mojsiju na brdu Sinaju nepromjenjivo, onda je jasno da je izuzimanje zakona o održavanju subote narušavanje tog zakona, i prema tome, uvreda samom Bogu.

Ja sam tad rekao, a i sad ponavljam, ako je točna ta premisa, onda ću ja i bez posebne rasprave o suboti, prihvatit da je subota i danas obavezna!

No, ako ta premisa nije točna, onda bi ste vi trebali biti ti koji će razmislit o svojim zaključcima koje ste izvukli iz krive premise.

No, ono što se događa je, na žalost, uobičajena pogrešna praksa da se rasprave pokušavaju vodit bez usuglašavanja u polaznim točkama. To dovodi do neprekidne vrtnje u krugu i nemogućnosti u sporazumjevanju. Jer, kako se netko može sporazumjeti oko nekog pitanja ako se u startu razlikuju polazna gledišta?
Zato sam, unatoč usmenom dogovoru da slijedeća rasprava koju budem vodio bude subota, ipak odlučio kratko napisat nešto o (ne)promjenjivosti Božjeg zakona upisanog u kamenim pločama.
No, budući da tamo nema odgovora, pretpostavio sam da nema puno ni primjedbi. Zato se i jesam javio na temu "subota ili nedjelja" jer sam smatrao da smo usuglasili osnovnu premisu.

No, čini se da ipak nismo. Zato te pozivam da se vratimo jedan korak u natrag i da mi pokažeš da je dekalog nepromjenjiva stvarnost (kako ti vjeruješ), a ne slika koja je doživjela promjenu (što ja vjerujem). Već sad vidim da ako to ne uradimo, da ćemo se nastavit vrtit u krugu, svatko u svom filmu.

I još jednom naglašavam ono što sam ranije napisao, ja do sad ni jednu riječ nisam rekao kakav je taj novi i promjenjeni zakon, ne zato što ne želim, nego zato što je to besmisleno ako ste vi u pravu da novog i promjenjenog zakona uopće nema.

Da bi smo upoće otvorili tu temo, moramo raščistit pitanje koje joj prethodi.
Potpuno je kriva argumentacija ona koja pokušava sudit premisi prema zaključku koji je izveden (a to je pokušaj da se novi i promjenjeni zakon tumači (osporava) jer još uvijek (po vama) vrijedi stari i nepromjenjeni dekalog).
Pravilno je da se prvo provjere premise, pa tek onda krene dalje u rasprvu.

Stoga, ako vam je stvarno stalo do istine, onda bi trebali raščistit temu (ne)promjenjivosti i stalnosti zapovjedi upisanih u kamene ploče. To je prva točka.

No ako ne želite, onda ću i ja nastavit samo pisati ovdje o suboti i nedjelji i tako će svatko napisat 30.000 postova a da se nećemo maknuti dalje od početka.

Što se tiče citata koje si dao o Crkvenom autoritetu koji je promjenio Božji zakon, citirao si samo nečija mišljenja i tumačenja (koja mogu i ne moraju biti točna). No, još jednom ponavljam, to pitanje možemo raspravit nakon što utvrdimo da li je dekalog nepromjenjiv ili nije. Ako je nepromjenjiv, onda ste vi u pravu i bez ikakvih daljnjih rasprava.

Slažeš li se?

Otrcane raspre o papi i papstvu su već dosadne i ne daju ploda..
Ako netko hoće razgovarati na temu iz povijesti papstva to može ostvariti i na ovoj temi :
https://izaija95.forumcroatian.com/povijest-crkve-f28/sveta-stolica-car-justinijan-i-i-moa-rimskih-bsikupa-t1447.htm#46515

Kada je riječ o dekalogu , apostol Pavao nas podsjeća o njegovoj svrsi - dodan je grijeha radi i ne oživljava..Kako je Krist došao kao svrha zakona to je domesijanska svrha zakona prestala ali ukauje na grijeh onima koji su pod zakonom i nisu još evanđeljem ušli pod milost..Dekalog je izraz vječnih načela i dolaskom Krista ostaju načela svetosti koja se nalaze u Kristovoj pravednosti koju primamo milošću..Svatko tko primi milost pravednosti i svetosti ne samo da se nasmrt slaže sa neraskidivim zakonom vječnog života - tj. da samo svetosti pipada život vječni već u njemu ne vlada više sila grijeha budući je pod milošću i u njemu vlada Duh života..

No , kako stvorenje nije kreator načela iz kojih je izveden dekalog kao čuvar do Krista to izlazi da je intervencija stvorenja - čovjeka , makar i bio pod milošću neopravdana..U svijesti svetaca ne postji odvažnost mjenjanja dekaloga , pa ni u smislu zamjene sjene sa ispunjenjem sjene..

Slažem se sa prebacivanjem ove rsprave o dekalogu na temu Božji zakon , to možeš i sam napraviti tako što ćemo tamo nastaviti :

Najuobičajenija riječ u Starom zavjetu za zakon je torah, u značenju "smjernica", "uputa" ili "zakon". Premda riječtorah ima jasno značenje, često se odnosi na sve upute koje je Bog dao svom narodu -Post 26,5; Izl 16,4; Iz 1,10 i 8,20-. U Psalmu 119 nalazimo više riječi kojima je opisan Božji zakon ("propisi" [r. 2], "naredbe" [r. 4], "pravila [r. 5], "zapovijedi" [r. 6]), i sve potpadaju pod jedan koncept: torah, ukupnost otkrivene Božje volje. U riječi torah bili su uključeni moralni, obredni i građanski zakoni Izraela. Budući da je Božji "zakon" bio čitav plan spasenja, Izaija je mogao potvrditi da "otoci žude za njegovom naukom" (Iz 42,4). Petoknjižje, glavni izvor ovih uputa, nazvan je Tora ili Božji zakon -Neh 8,18; 9,3.

Novi zavjet uzima grčku riječ nomos da prikaže torah. Različita značenja riječi nomos odražavaju bogato značenje njezinog hebrejskog orginala. Tako može ukazivati na Sveto pismo kao otkrivenje Božje volje (Iv 15,25), Petoknjižje općenito (Mt 7,12), a ponekad na Dekalog (Jak 2,10-12) ili obredni zakon (Dj 15,1).

Potreba za duhovnom poslušnošću zakonu dolazi od same prirode Božjeg zakona, koji je "duhovan" (Rim 7,14). Oni koji ne slušaju zakon su "tjelesni" i "prodani pod grijeh" (r. 14). Takva osoba ima samo vanjsku "formu religije" (2. Tim 3,5). Njihova poslusnost nije iz srca; ona je činjena samo da zadovolji zahtjeve i predstavlja legalizam, koji se razlikuje od duhovne poslušnosti duhovnog zakona. Dok pokušavaju da ispune zahtjeve zakona, neprijatelji Bižnji su u neprestanom konfliktu sa Božjim zakonom, zato sto je "zakon svet i zapovijed sveta i pravedna i dobra." (Rim 7,12)

Moralni zakon, koji je dobar po Božjem određenju, nikada ne vodi u nešto što je loše, pogrešno ili uništavajuće. Ono što donosi smrt je grijeh u nama. (r. 13, 21) Zlo je zarobilo ljudska stvorenja pod "zakon grijeha" do te mjere da ih je ograničilo da žele da čine dobro, nagoneći ih da odstupe od duhovnog zakona, duhovnog Boga, (r. 23,21) da postanu "nesrećne" osobe koje nose "tijelo smrti." (r. 24)

Jedino rešenje toj ropskoj sili grijeha jeste Isus: Njegova osoba, Njegov život, Njegova zamjenička žrtva, Rim 8,1-4. Njegovo ispunjenje zakona Mt 5,17,18 i Njegovo učenje o deset zapovijedi. r. 1-48 Njegova osoba i život osvjedočava nas o našoj griješnosti; Njegova žrtva nas oslobadja od zakona grijeha; Njegovo ispunjenje zakona potvrđuje vrijednost zakona; i Njegovo učenje naglašava duhovnu dimenziju zakona.

Kristovo ispunjenje zakona jasno pokazuje da je On došao da uništi grijeh, a ne da uništi i ukine Božji zakon. "Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. " (r. 17) Dok se ovdje "zakon" odnosi na Pentateuk, u 19. redku i u ostatku Materja 5. poglavlja, Isus jasno ima na umu duhovne dimenzije Dekaloga.

Na gori blaženstava Isus jasno govori o duhovnoj prirodi zakona. Zabrana u šestoj zapovijedi, "Ne ubij," uključuje ljutnju koja usmjerava brata protiv brata (r. 22, 23) i antagonističko ponašanje koje stvara neprijateljstvo.(r. 28 Zapovijest da volimo naše bližnje takodjer zahtjeva da volimo naše neprijatelje, blagosiljamo one koji nas kuni, da činimo dobro onima koji nas mrze i da se molimo za one koji nas progone. (r. 43, 44) Ovo duhovno proširenje moralnog zakona nema namjeru da eliminira zakon. Umjesto da uči kršćane "da krše" zapovjesti, Isus je želi da oni ih "nauče" i "izvrše." (r. 19) Ta se namjera nastavlja kroz cjelu kršćansku povijest. Knjiga Otkrivanja, opisujući vrjeme kraja i ostatak kršćanske crkve, spominje zapovjedi i predskazuje vjerne kršćane koji ih drže. (Otk 12,17; 14,12)

Melkisedek, nadam se da ćeš ovaj put biti zadovoljan sa količinom citata i njhovom vjerodostojnošću ...


“Is not every Christian obliged to sanctify Sunday and to abstain on that
day from unnecessary servile work? Is not the observance of this law among the most prominent of our sacred duties? But you may read the Bible from Genesis to Revelation, and you will not find a single line authorizing the sanctification of Sunday. The Scriptures enforce the religious observance of Saturday, a day which we never sanctify.” James Cardinal Gibbons, The Faith of Our Fathers (1917 edition), p. 72-73 (16th Edition, p 111; 88th Edition, p. 89).

“For example, nowhere in the Bible do we find that Christ or the Apostles ordered that the Sabbath be changed from Saturday to Sunday. We have the commandment of God given to Moses to keep holy the Sabbath day, that is the 7th day of the week, Saturday. Today most Christians keep Sunday because it has been revealed to us by the [Roman Catholic] church outside the Bible.” Catholic Virginian, October 3, 1947, p. 9, article “To Tell You the Truth.”

“Most Christians assume that Sunday is the biblically approved day of worship. The Catholic Church protests that it transferred Christian worship from the biblical Sabbath (Saturday) to Sunday, and that to try to argue that the change was made in the Bible is both dishonest and a denial of Catholic authority. If Protestantism wants to base its teachings only on the Bible, it should worship on Saturday.” Rome’s Challenge www.immaculateheart.com/maryonline Dec 2003.
Who Made Sunday Holy?

“Question: How prove you that the church had power to command feasts and holydays?”
“Answer: By the very act of changing the Sabbath into Sunday, which Protestants allow of and therefore they fondly contradict themselves by keeping Sunday strictly, and breaking most other feasts commanded by the same church.”

“Question: Have you any other way of proving that the church has power to institute festivals of precept?”
“Answer: Had she not such power, she could not a done that in which all modern religionists agree with her; -she could not have substituted the observance of Sunday the first day of the week, for the observance of Saturday the seventh day of the week, a change for which there is no Scriptural authority.” Stephen Keenan, A Doctrinal Catechism On the Obedience Due to the Church, 3rd edition, Chapter 2, p. 174 (Imprimatur, John Cardinal McCloskey, Archbishop of New York).


“Question - Which is the Sabbath day?”
“Answer - Saturday is the Sabbath day.”
“Question - Why do we observe Sunday instead of Saturday?”
“Answer - We observe Sunday instead of Saturday because the Catholic Church, in the Council of Laodicea (A.D. 364), transferred the solemnity from Saturday to Sunday.” Peter Geiermann, C.S.S.R., The Convert’s Catechism of Catholic Doctrine, p. 50, 3rd edition, 1957.

“Nowhere in the Bible is it stated that worship should be changed from Saturday to Sunday...Now the Church...instituted, by God’s authority, Sunday as the day of worship. This same Church, by the same divine authority, taught the doctrine of Purgatory long before the Bible was made. We have, therefore, the same authority for Purgatory as we have for Sunday.” Martin J. Scott, Things Catholics Are Asked About, 1927 edition, p. 136.

“Written by the finger of God on two tables of stone, this Divine code (ten commandments) was received from the Almighty by Moses amid the thunders of Mount Sinai...Christ resumed these Commandments in the double precept of charity--love of God and of the neighbour; He proclaimed them as binding under the New Law in Matthew 19 and in the Sermon on the Mount (Matthew 5)...The (Catholic) Church, on the other hand, after changing the day of rest from the Jewish Sabbath, or seventh day of the week, to the first, made the Third Commandment refer to Sunday as the day to be kept holy as the Lord’s Day...He (God) claims one day out of the seven as a memorial to Himself, and this must be kept holy...” The Catholic Encyclopaedia, vol. 4, “The Ten Commandments”, 1908 edition by Robert Appleton Company; and 1999 Online edition by Kevin Knight, Imprimatur, John M. Farley, Archbishop of New York.

“Question. What warrant have you for keeping Sunday preferably to the ancient sabbath which was Saturday?
“Answer. We have for it the authority of the Catholic church and apostolic tradition.”

“Question. Does the Scripture anywhere command the Sunday to be kept for the Sabbath?”
“Answer. The Scripture commands us to hear the church (St.Matt.18:17; St. Luke 10:16), and to hold fast the traditions of the apostles. 2 Thess 2:15. But the Scripture does not in particular mention this change of the Sabbath.”

“Perhaps the boldest thing, the most revolutionary change the Church ever did, happened in the first century. The holy day, the Sabbath, was changed from Saturday to Sunday. ‘The day of the Lord’ was chosen, not from any direction noted in the Scriptures, but from the (Catholic) Church’s sense of its own power...People who think that the Scriptures should be the sole authority, should logically become 7th Day Adventists, and keep Saturday holy.” St. Catherine Church Sentinel, Algonac, Michigan, May 21, 1995.

“Is Saturday the seventh day according to the Bible and the Ten Commandments? I answer yes. Is Sunday the first day of the week and did the Church change the seventh day - Saturday - for Sunday, the first day? I answer yes. Did Christ change the day'? I answer no!”
“Faithfully yours, J. Card. Gibbons.” James Cardinal Gibbons, Archbishop of Baltimore, Md. (1877-1921), in a signed letter.

“Question. - How prove you that the Church hath power to command feasts and holy days?”
“Answer. - By the very act of changing Sabbath into Sunday which Protestants allow of; and therefore they fondly contradict themselves, by keeping Sunday strictly, and breaking most other feasts commanded by the same Church.”

“Question. - How prove you that?”
“Answer. - Because by keeping Sunday, they acknowledge the Church’s power to ordain feasts, and to command them under sin: and by not keeping the rest by her commanded, they again deny, in fact, the same power.” An Abridgment of the Christian Doctrine, composed by Henry Tuberville, p. 58.”

“Some theologians have held that God likewise directly determined the Sunday as the day of worship in the New Law, that He Himself has explicitly substituted the Sunday for the Sabbath. But this theory is now entirely abandoned. It is now commonly held that God simply gave His Church the power to set aside whatever day or days she would deem suitable as Holy Days. The (Roman Catholic) Church chose Sunday, the first day of the week, and in the course of time added other days as holy days.” John Laux, A Course in Religion for Catholic High Schools and Academies, 1936 edition, vol. 1, p. 51.

“The Catholic church for over one thousand years before the existence of a Protestant, by virtue of her divine mission, changed the day from Saturday to Sunday...The Protestant World at its birth found the Christian Sabbath too strongly entrenched to run counter to its existence; it was therefore placed under the necessity of acquiescing in the arrangement, thus implying the (Catholic) Church’s right to change the day, for over three hundred years. The Christian Sabbath is therefore to this day, the acknowledged offspring of the Catholic Church as spouse of the Holy Ghost, without a word of remonstrance from the Protestant World.” James Cardinal Gibbons in the Catholic Mirror, September 23, 1983.

“Protestantism, in discarding the authority of the (Roman catholic) Church, has no good reasons for its Sunday theory, and ought logically to keep Saturday as the Sabbath.” John Gilmary Shea, American Catholic Quarterly Review, January 1883.

“St John speaks of the Lord’s day (Rev 1:10) but he does not tell us what day of the week that was, much less does he tell us what day was to take the place of the Sabbath ordained in the commandments. St.Luke speaks of the disciples meeting together to break bread on the first day of the week. Acts 20:7. And St. Paul (1 Cor.16:2) orders that on the first day of the week the Corinthians should lay in store what they designated to bestow in charity on the faithful in Judea: but neither the one or the other tells us that this first day of the week was to be henceforth a day of worship, and the Christian Sabbath; so that truly the best authority we have for this ancient custom is the testimony of the church. And therefore those who pretend to be such religious observers of Sunday, whilst they take no notice of other festivals ordained by the same church authority, show that they act more by humor, than by religion; since Sundays and holidays all stand upon the same foundation, namely the ordinance of the (Roman Catholic) church.” Catholic Christian Instructed, 17th edition, p. 272-273.
Whose Day of Worship is Sunday?

“Sunday is a Catholic institution and its claim to observance can be defended only on Catholic principles...From beginning to end of Scripture there is not a single passage that warrants the transfer of weekly public worship from the last day of the week to the first.” Catholic Press, Sydney, Australia, August 1900.

“They [the Protestants] deem it their duty to keep the Sunday holy. Why? Because the Catholic Church tells them to do so. They have no other reason...The observance of Sunday thus comes to be an ecclesiastical law entirely distinct from the divine law of Sabbath observance...The author of the Sunday law...is the Catholic Church.” Ecclesiastical Review, February 1914.

“The Sunday...is purely a creation of the Catholic Church.” American Catholic Quarterly Review, January 1883.

“It is well to remind the Presbyterians, Baptists, Methodists, and all other Christians, that the Bible does not support them anywhere in their observance of Sunday. Sunday is an institution of the Roman Catholic Church, and those who observe the day observe a commandment of the Catholic Church.” Priest Brady, in an address reported in The News, Elizabeth, New Jersey, March 18, 1903.

“Sunday...is the law of the Catholic Church alone...” American Sentinel (Catholic), June 1893.
Who do we Reverence Keeping Sunday Holy?

“Protestants...accept Sunday rather than Saturday as the day for public worship after the Catholic Church made the change...But the Protestant mind does not seem to realize that...In observing the Sunday, they are accepting the authority of the spokesman for the church, the Pope.” Our Sunday Visitor, February 15, 1950.


“Of course the Catholic Church claims that the change (Saturday Sabbath to Sunday) was her act...And the act is a mark of her ecclesiastical authority in religious things.” H.F. Thomas, Chancellor of Cardinal Gibbons.

“It was the Catholic church which...has transferred this rest to Sunday in remembrance of the resurrection of our Lord. Therefore the observance of Sunday by the Protestants is an homage they pay, in spite of themselves, to the authority of the (Catholic) church.” Monsignor Louis Segur, Plain Talk About the Protestantism of Today, p. 213.

“Sunday is our mark or authority...the church is above the Bible, and this transference of Sabbath observance is proof of that fact.” Catholic Record of London, Ontario, September 1, 1923.

“From this we may understand how great is the authority of the church in interpreting or explaining to us the commandments of God - an authority which is acknowledged by the universal practice of the whole Christian world, even of those sects which profess to take the holy Scriptures as their sole rule of faith, since they observe as the day of rest not the seventh day of the week demanded by the Bible, but the first day. Which we know is to be kept holy, only from the tradition and teaching of the Catholic church.” Henry Gibson, Catechism Made Easy, # 2, 9th edition, vol. 1, p. 341-342.

Zadnja promjena: 10; sub 15 stu 2008, 17:45; ukupno mijenjano 1 put.

“I have repeatedly offered $1,000 to anyone who can prove to me from the Bible alone that I am bound to keep Sunday holy. There is no such law in the Bible. It is a law of the holy Catholic Church alone. The Bible says, ‘Remember the Sabbath day to keep it holy.’ The Catholic Church says: ‘No. By my divine power I abolish the Sabbath day and command you to keep holy the first day of the week.’ And lo! The entire civilized world bows down in a reverent obedience to the command of the holy Catholic Church.” father T. Enright, C.S.S.R. of the Redemptoral College, Kansas City, in a lecture at Hartford, Kansas, February 18, 1884, printed in History of the Sabbath, p. 802.
The Sabbath Truth Conclusion and Challenge

“1) That Protestants, who accept the Bible as the only rule of faith and religion, should by all means go back to the observance of the Sabbath. The fact that they do not, but on the contrary observe the Sunday, stultifies them in the eyes of every thinking man.

“2) We Catholics do not accept the Bible as the only rule of faith. Besides the Bible we have the living Church, the authority of the Church, as a rule to guide us. We say, this Church, instituted by Christ to teach and guide man through life, has the right to change the ceremonial laws of the Old Testament and hence, we accept her change of the Sabbath to Sunday. We frankly say, yes, the Church made this change, made this law, as she made many other laws, for instance, the Friday abstinence, the unmarried priesthood, the laws concerning mixed marriages, the regulation of Catholic marriages and a thousand other laws...

“It is always somewhat laughable, to see the Protestant churches, in pulpit and legislation, demand the observance of Sunday, of which there is nothing in their Bible.” Peter R. Kraemer, Catholic Church Extension Magazine, USA (1975), Chicago, Illinois, “Under the blessing of the Pope Pius XI”

“The arguments...are firmly grounded on the word of God, and having been closely studied with the Bible in hand, leave no escape for the conscientious Protestant except the abandonment of Sunday worship and the return to Saturday, commanded by their teacher, the Bible, or, unwilling to abandon the tradition of the Catholic Church, which enjoins the keeping of Sunday, and which they have accepted in direct opposition to their teacher, the Bible, consistently accept her (the Catholic Church) in all her teachings. Reason and common sense demand the acceptance of one or the other of these alternatives: either Protestantism and the keeping holy of Saturday, or Catholicism and the keeping holy of Sunday. Compromise is impossible.” James Cardinal Gibbons, in Catholic Mirror, December 23, 1893.

“Sunday is founded, not of scripture, but on tradition, and is distinctly a Catholic institution. As there is no scripture for the transfer of the day of rest from the last to the first day of the week, Protestants ought to keep their Sabbath on Saturday and thus leave Catholics in full possession of Sunday.” Catholic Record, September 17, 1893.

“The (Roman Catholic) Church changed the observance of the Sabbath to Sunday by right of the divine, infallible authority given to her by her founder, Jesus Christ. The Protestant claiming the Bible to be the only guide of faith, has no warrant for observing Sunday.” The Catholic Universe Bulletin, August 14, 1942, p. 4.




“Regarding the change from the observance of the Jewish Sabbath to the Christian Sunday, I wish to draw your attention to the facts:

“I am going to propose a very plain and serious question to those who follow ‘the Bible and the Bible only’ to give their most earnest attention. It is this: Why don’t you keep holy the Sabbath day?...
“The command of the Almighty God stands clearly written in the Bible in these words: ‘Remember the Sabbath day, to keep it holy. Six days shalt thou labor, and do all thy work; but the seventh day is the Sabbath of the Lord thy God; in it thou shalt not do any work.’ Exodus 20:8-10...

“You will answer me, perhaps, that you do keep the Sabbath; for that you abstain from all worldly business and diligently go to church, and say your prayers, and read your Bible at home every Sunday of your lives...

“But Sunday is not the Sabbath day. Sunday is the first day of the week: the Sabbath day is the seventh day of the week. Almighty God did not give a commandment that men should keep holy one day in seven; but He named His own day, and said distinctly: ‘Thou shalt keep holy the seventh day’; and He assigned a reason for choosing this day rather than any other - a reason which belongs only to the seventh day of the week, and cannot be applied to the rest. He says, ‘For in six days the Lord made heaven and earth, the sea and all that in them is, and rested on the seventh day: wherefore the Lord blessed the Sabbath day and hallowed it’, Exodus 20:11, Genesis 2:1-3. Almighty God ordered that all men should rest from their labor on the seventh day, because He too had rested on that day: He did not rest on Sunday, but on Saturday. On Sunday, which is the first day of the week, He began the work of creation; He did not finish it. It was on Saturday that He ‘ended His work which he had made: and God blessed the seventh day, and sanctified it: because that in it He had rested from all His work which God created and made.’ Genesis 2:2-3...

“Nothing can be more plain and easy to understand than all this; there is nobody who attempts to deny it. It is acknowledged by everybody that the day which Almighty God appointed to be kept holy was Saturday, not Sunday. Why do you then keep holy the Sunday and not Saturday?

“You will tell me that Saturday was the Jewish Sabbath, but that the Christian Sabbath has been changed to Sunday. Changed! But by whom? Who has the authority to change an express commandment of Almighty God? When God has spoken and said, ‘Thou shalt keep holy the seventh day’, who shall dare to say, ‘Nay, thou mayest work and do all manner of worldly business on the seventh day: but thou shalt keep holy the first day in its stead?’ This is a most important question, which I know not how you answer...

“You are a Protestant, and you profess to go by the Bible and the Bible only; and yet, in so important a manner as the observance of one day in seven as the holy day, you go against the plain letter of the Bible, and put another day in the place of that day which the Bible has commanded. The command to keep holy the seventh day is one of the Ten Commandments; you believe that the other nine are still binding. Who gave you authority to tamper with the fourth? If you are consistent with your own principles, if you really follow the Bible, and the Bible only you ought to be able to produce some portion of the New Testament in which this fourth commandment is expressly altered.” Excerpts from “Why Don’t You Keep Holy the Sabbath Day?”, pages 3-15 in The Clifton Tract, vol. 4, published by the Roman Catholic Church 1869.
Seventh Day Sabbath Truth Conclusion



Nema potrebe za tvrdnjama poput one tvoje da Adventisti gledaju neprijatelja u KC, a još manje da to opravdava razlog našeg postojanja, niti smo mi pisali Bibliju, a još manje smo vršili bilo kakve promjene koje su navedene u citatima gore, pa prema tome ne bi škodilo malo trezvenosti kod sličnih izjava.

Kršćanima koji danas odmaraju želim subotni blagoslov, a također i svima ostalima Božji blagoslov i mir!

Subota je Bozji dar covijeku da ima vremena za Boga. Ali ako zelimo slaviti uskrsnuce Isusa Krista, a ne njegov pocinak u grobu onda je ispravno slaviti euharistiju nedjeljom. To ne mijenja nista da je subota dan odmora i pocinka. Bas naprotiv to je Isus ispunio kada je cio taj dan proveo u grobu. No od uskrsnuca Isus se opetovano javlja ucenicima u nedjelju tako da u tradiciji taj dan postaje dan koji posvecujemo Gospodinu jer je sam Isus izabrao opetovano prvi dan u tjednu da se druzi sa ucenicima. Tako se kroz druzenja s Isusom medju prvim ucenicima, a kasnije u Crkvenoj tradiciji pojavio dozivljaj nedjelje kao dana posvecenoga Bogu. Ja mislim da su prvi ucenici itekako bili svjesni promjene dana druzenja s Gospodinom sa subote na nedjelju, ali nisu vidjeli kontradikciju sa zapovijedi "Spomeni se da svetkujes dan subotnji" jer su nastavili ciniti tako makar promijenjeno zbog toga sto su shvatili bit te zapovijedi koja hoce reci "imaj vremena za Boga". Imati vremena za Boga je cilj zapovjedi o suboti. A u samom pismu pise da slovo ubija, a Duh ozivljuje tako da zakone treba promatrati kroz Duh, a ne kroz slovo. Tko ima vremena za Boga pa makar u srijedu ispunja zakon o suboti.

braslav je napisao/la:

Subota je Bozji dar covijeku da ima vremena za Boga. Ali ako zelimo slaviti uskrsnuce Isusa Krista, a ne njegov pocinak u grobu onda je ispravno slaviti euharistiju nedjeljom. To ne mijenja nista da je subota dan odmora i pocinka. Bas naprotiv to je Isus ispunio kada je cio taj dan proveo u grobu. No od uskrsnuca Isus se opetovano javlja ucenicima u nedjelju tako da u tradiciji taj dan postaje dan koji posvecujemo Gospodinu jer je sam Isus izabrao opetovano prvi dan u tjednu da se druzi sa ucenicima. Tako se kroz druzenja s Isusom medju prvim ucenicima, a kasnije u Crkvenoj tradiciji pojavio dozivljaj nedjelje kao dana posvecenoga Bogu. Ja mislim da su prvi ucenici itekako bili svjesni promjene dana druzenja s Gospodinom sa subote na nedjelju, ali nisu vidjeli kontradikciju sa zapovijedi "Spomeni se da svetkujes dan subotnji" jer su nastavili ciniti tako makar promijenjeno zbog toga sto su shvatili bit te zapovijedi koja hoce reci "imaj vremena za Boga". Imati vremena za Boga je cilj zapovjedi o suboti. A u samom pismu pise da slovo ubija, a Duh ozivljuje tako da zakone treba promatrati kroz Duh, a ne kroz slovo. Tko ima vremena za Boga pa makar u srijedu ispunja zakon o suboti.

Veoma zanimljiva teorija.Drzanje subote onako kako u Bibliji stoji nam ne dopusta,ne posvetiti sebe Bogu i ostalim danima,naprotiv upucuje nas i na postivanje ostalog djela dekaloga u toku tjedna.Subota je sedmi dan.Koji dan je Krist svetkovao dok je bio na zemlji?Zar je morao umrijeti,da bi promjenio taj dan?Primjedbe da je adventisticko drzanje legalizam i zidovstvo ne stoje.
Izlazak 20,9
Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.

Izlazak 20,10
A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata.[/

Subota je sedmi dan.Koji dan je Krist svetkovao dok je bio na zemlji?Zar je morao umrijeti,da bi promjenio taj dan?

Izgleda da je. Uskrsnuce ima tezinu novog stvaranja. To je prirodno jer da bi do kraja ispunio zakon o suboti Bog je odabrao da to bude dan Njegovog pocinka u grobu, a uskrsnuce onda prirodno dolazi u prvi dan u tjednu - znak novog pocetka. Inace iz Biblije je jasno da se Isus opetovano javljao ucenicima u prvi dan u tjednu - nedjelju. Takodjer je povijesno znano da su se prvi krscani okupljali u prvi dan u tjednu da slave uskrsnuce i sudjeluju u lomljenju kruha Isusu na spomen. Inace u NZ ima naznaka da je odredba o suboti ukinuta. Kol 2: 16-17
"Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo."
Ovdje vidimo da je:
1) subota izjednačena s ostalim SZ-nim blagdanima i kultnim propisima, i da otpada kao moralna zapovijed.
2) proglašena sjenom onoga što dolazi-Krista, odnosno, Njegovog Tijela-Crkve!

Najizravnije Kristovo ucenje o Božjem zakonu
nalazimo u Propovijedi na Gori: "Nemojte misliti da samo došao ukinuti
Zakon i Proroke! Ne dodoh da ih ukinem, vec da ih ostvarim. Jer,
zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna
kovrcica slova iz Zakona sigurno nece nestati, a da se sve ne ostvari

Izgleda da se Bozjim pocinkom u grobu ostvario zakon o suboti.

braslav je napisao/la:

Subota je sedmi dan.Koji dan je Krist svetkovao dok je bio na zemlji?Zar je morao umrijeti,da bi promjenio taj dan?

Izgleda da je. Uskrsnuce ima tezinu novog stvaranja. To je prirodno jer da bi do kraja ispunio zakon o suboti Bog je odabrao da to bude dan Njegovog pocinka u grobu, a uskrsnuce onda prirodno dolazi u prvi dan u tjednu - znak novog pocetka. Inace iz Biblije je jasno da se Isus opetovano javljao ucenicima u prvi dan u tjednu - nedjelju. Takodjer je povijesno znano da su se prvi krscani okupljali u prvi dan u tjednu da slave uskrsnuce i sudjeluju u lomljenju kruha Isusu na spomen. Inace u NZ ima naznaka da je odredba o suboti ukinuta. Kol 2: 16-17
"Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo."
Ovdje vidimo da je:
1) subota izjednačena s ostalim SZ-nim blagdanima i kultnim propisima, i da otpada kao moralna zapovijed.
2) proglašena sjenom onoga što dolazi-Krista, odnosno, Njegovog Tijela-Crkve!

Najizravnije Kristovo ucenje o Božjem zakonu
nalazimo u Propovijedi na Gori: "Nemojte misliti da samo došao ukinuti
Zakon i Proroke! Ne dodoh da ih ukinem, vec da ih ostvarim. Jer,
zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna
kovrcica slova iz Zakona sigurno nece nestati, a da se sve ne ostvari

Izgleda da se Bozjim pocinkom u grobu ostvario zakon o suboti.

ucenicima u prvi dan u tjednu - nedjelju. Takodjer je povijesno znano da su se prvi krscani okupljali u prvi dan u tjednu

Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.

Izlazak 20,10
A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata.
Mislim da se ovome nema niti sto dodati niti oduzeti.
A kako to da nije isus ukinuo ostali dio dekaloga,ili je ipak,ljudi lazu,kradu,ubijaju i gdje za ove zapovjedi nadju opravdanja?Sto ih ne izvrsuju!

Vjerujem da ces se sloziti samnom,da je Bog nepromjenljiv.