Subota vs. Nedjelja

100

ČINJENICA

O

SUBOTI



Zašto treba poštovati subotu?

Što je suština subote? Kada je izdvojena, ko je uspostavIo i za koga?

Čiji je dan subota? Mnogi drže prvi dan sedmice - nedelju.

Što Biblija kaže o tome?

Adventisti drže sedmi dan - subotu. Na osnovi kojih biblijskih dokaza?



BIBLIJSKE ČINJENICE

O

SEDMOM DANU



1.Nakon šest dana delovanja u sedmici stvaranja Zemlje, Bog je počinuo sedmog dana. (1. Mojsijeva 2, 1-3)

2.Ova istina potvrdila je taj dan kao Božji dan odmora, ili subotu. Ime subota znači dan odmora. Dan u koji se beba rodi kasnije postaje njezinim rođendanom. Tako je sedmi dan, dan u koji je Bog počinuo, postao Njegovim danom odmora - subotnjim danom.

3.Zato je sedmi dan postao Božjim danom odmora. Da li možemo zameniti dan svog rođenja danom u koji nismo rođeni? Ne. Isto tako ne možemo zameniti Božji dan odmora danom u koji On nije počinuo. Tako je sedmi dan još uvijek Božji subotni dan.

4.Stvoritelj je blagoslovio sedmi dan. (1. Mojsijeva 2,3)

5.On je posvetio sedmi dan. (2. Mojsijeva 20,11)

6.Bog je ustanovio subotu u Edemskom vrtu. (1. Mojsijeva 2,1-3)

7.Subota je ustanovljena pre pada u greh i zato nije simbol, jer su simboli uvedeni posle pada u greh.

8.Isus je rekao da je subota načinjena za čoveka (Marko 2,27); što znači za sve Ijude bez obzira na vreme u kome su živeli i narod kome su pripadali.

9.Ona je uspomena na stvaranje. (2. Mojsijeva 20,11; 31,17) Svojim počivanjem u sedmi dan mi se sećamo tog veličanstvenog događaja.

10.Subota je dana Adamu, praocu Ijudskog roda. (Marko 2,27; 1. Mojsijeva 2,1-3)

11.Ona je preko njega, kao našeg predstavnika, dana svim narodima. (Djela 17,26)

12.To nije jevrejska institucija, jer je uspostavljena 2300 godina pre nastanka jevrejske nacije.

13.Biblija je nikad ne zove jevrejskom subotom, već uvijek »subotom Gospoda Boga tvojega«. Ljudi trebaju pažljivo obeležiti Božji sveti dan odmora.

14.Subota se spominje u razdoblju patrijaraha.

15.Ona je prije Sinaja bila deo Božjeg zakona. (2. Mojsijeva 16,4.5.27-29)

16.Bog je stavio subotu u srce svog moralnog Zakona. (2. Moisijeva 20,1-17) Zapovest o suboti kao danu odmora nepromjenljiva je kao i ostalih devet zapovesti.

17.Zapovest o suboti kao i sve ostale zapovesti izgovorena je glasom živoga Boga. (5. Mojsijeva 4,12.13)

18.Svaku zapovest Bog je lično napisao. (2. Mojsijeva 31,18)

19.Bog ih je ispisao na kamenim pločama i tako potvrdio njihovu nepromjenljivost. (5. Mojsijeva 5,22)

20.Ploče na kojima je bio ispisan Božji zakon čuvane su u Kovčegu zaveta, u Svetinji nad svetinjama. (5. Mojsijeva 10,1-5)

21.Bog je potpuno zabranio svaki rad subotom. (2. Mojsijeva 34.21)

22.Zato što su prezreli subotu, Bog je dozvolio da jedan naraštaj Izrailjaca umre u pustinji. (Jezekilj 20,12.13)

23.Ona je uzvišenim znakom istinitog Boga. (Jezekilj 20,20)

24.Bog je obećao da će Jerusalim zauvek stajati ako Jevreji budu čuvali i poštovali subotu. (Jeremija 17,24.25)

25.U svojoj kasnijoj istoriji dospeli su u vavilonsko ropstvo zato što su prekršili subotu. (Nemija 13,18)

26.I Jerusalim je bio razoren zbog toga što je prekršena zapovest o suboti. (Jeremija 17,27)

27.Bog je obećao naročiti blagoslov svima koji je svetkuju. (Isaija 56,6.7)

28.Ovo obećanje sastavni je dio proročanstva koje se odnosi na hrišćansku religiju. (Vidi: Isaija 56. poglavlje)

29.Bog će uzdići svakoga ko čuva subotu. (Isaija 56,2)

30.Bog nas poziva da je zovemo »slavnom«, a ne »starom jevrejskom subotom« ili »jarmom ropstva«. (Isaija 58,13)

31.Budući da su »mnoge generacije« gazile subotu, ona će u posljednjim danima biti obnovljena. (Isaija 58,12.13)

32.Svi proroci čuvali su i poštovali sedmi dan.

33.Božji Sin u svojoj otkupiteljskoj misiji na našoj Zemlji poštovao je sedmi dan. Tako je sledio primjer svoga Oca. Zar da ne sledimo siguran primer i Oca i Slna? (Luka 4,16; Jovan 15,10)

34.Sedmi dan je Gospodnji dan. (Vldl: Otkrivenje 1,10; Marko 2,28; Isaija 58,13; 2. Mojsijeva 20,10)

35.Isus je bio Gospodar subote (Marko 2,28), što znači da je On ovaj naročiti i posvećeni dan držao i poštovao.

36.On je odbranio subotu kao ustanovu i poseban izraz Božje milosti usmerene čoveku. (Мarко 2,23-28)

37.Isus nije napustio subotu, već je pažljivo učio kako je treba svetkovati. (Matej 12,1-13)

38.Svoje učenike učio je da subotom ne čine ništa što nije »po zakonu«. (Matej 12,12)

39.On je poučio učenike da subota treba biti poštovanom i posle Njegovog vaskrsenja. (Matej 24,20)

40.Pobožne žene koje su nakon raspeća brinule o Isusovom telu i grobu, vrlo pažljivo su svetkovale sedmi dan. (Luka 23,56)

41.Mnogo godina posle Hristovog vaskrsenja apostol Pavle u »subotnji dan« vrlo nadahnuto propoveda o planu spasenja čovjeka. (Dela 13,14)

42.Pavle, apostol neznabožaca, ističe da Jerusalimljani i njihovi knezovi nisu poštovali glasove proroka čije su reči čitali svake subote. (Dela 13,27)

43.Luka, nadahnuti hrišćanski istoričar, pišući svoje hronike ovaj dan označava kao naročiti dan za okupljanje i propovijedanje Božje reči. (Dela 13,44)

44.Obraćenici iz mnogoboštva pridaju suboti isto značenje. (Dela 13,42)

45.Prilikom velikog hršćanskog sabora 52. godine n. e. U prisustvu apostola i učenika apostol Jakov spominje subotu. (Dela 15,21)

46.Na svojim misionarskim putovanjima apostoli su subotom držali propovedi i molitvene sastanke. (Dela 16,13)

47.Apostol Pavle na javnim sastancima subotom čitao je i s prisutnima proučavao Bibliju. (Dela 17,2.3)

48.Propovjednici mlade hrišćanske Crkve posvećivali su mnogo vremena proučavanju Božje reči na skupovima koji su održani subotom. (Dela 17,2)

49.U knjizi Dela apostolska spominje se 48 sastanaka održanih tog dana. (Vidi: Dela 13,14.44; 16,13; 17,2; 18,4.11)

50.Jevreji i vernici prve hrišćanske Crkve nisu raspravljali o svetkovanju subote. To znači da su hrišćani u apostolskom razdoblju svetkovali subotu zajedno sa jevrejima.

51.Ni u jednoj optužnici podignutoj protiv apostola Pavla, nije mu se pripisivalo da zanemaruje subotnji dan.

52.Apostol Pavle jasno je objavio da je poštovao Zakon: »Niti zakonu jevrejskome, ni crkvi, ni cezaru što sagreših.« (Dela 25, On ovo ne bi mogao kazati da nije svetkovao subotu.

53.Subota se s najvećim poštovanjem 59 puta spominje u Novom zavetu.

54.Nijednom rečju u Novom zavetu ne spominje se da je subota ukinuta ili promenjena.

55.Bog nikada ni u jednom tekstu u SVETOM PISMU NIKOME NIJE DOZVOLIO DA RADI TOG DANA.

56.Nijedan hrišćanin pre ili posle Hristovog vakrsenja nije subotom obavljao svakodnevne poslove. U Novom zavetu nije zabeležen nijedan slučaj odbacivanja subote od strane apostola ili vernika rane hrišćanske Crkve.

57.U Svetom pismu ne postoji zapis da je Bog ikada povukao svoj blagoslov ili posvećenje sa subotnjeg dana.

58.Subota će biti večno svetkovana na obnovljenoj Zemlji. (Isaija 66,22.23)

59.Subota kao dan odmora važan je deo Božjeg zakona, koji je izašao iz Njegovih usta i bio zapisan Njegovim prstom na kamenim pločama kod Sinaja. (Vidi: 2. Mojsijeva 20.poglavlje) Kad je Isus započeo svoj rad, objavio je da nije došao poništiti Zakon: »Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke ...« (Matej 5,17)

60.Isus je ozbiljno prekorio fariseje kao licemjere koji su se pretvarali da Ijube Boga dok su istovremeno Božji zakon podređivali svojim običajima i tradiciji. Svetkovanje nedelje deo je Ijudske tradicije.





BIBLIJSKE ČINJENICE

O PRVOM DANU

SEDMICE

(NEDELJI)



1.Prve reči zapisane u Bibliji govore o radu koji je izvršen u nedelju, prvog dana u sedmici. (1. Mojsijeva 1,1-5) Ovo je učinio sam Tvorac gradeći temelje istorije života na našoj planeti.

2.Bog je prvi dan u sedmici odredio da bude radni dan. (2, Mojsijeva 20,8-11) Da li je pogrešno poslušati Boga?

3.Nijedan patrijarh nlkada nije svetkovao nedelju.

4.To nije činio nijedan prorok.

5.Izričitom Božjom naredbom za Njegov izabrani narod prvi dan sedmice bio je običan radni dan najmanje 4000 godina.

6.Sam Bog naziva ga »radnim - težačkim« danom. (Jezekilj 46,1]

7.Bog nije počivao u taj dan.

8.Bog ga nikada nije blagoslovio.

9.Hristos nikada nije počivao u taj dan.

10.Isus se bavio drvodjeljskim zanatom sve do svoje tridesete godine. (Marko 6,2.3) On je svetkovao subotu i radio šest dana u sedmici.

11.Apostoli su radili nedeljom.

12.Apostoli je nikada nisu posebno izdvojill.

13.Crkva je nikada nije blagoslovila.

14.Nikada nije nosila blagoslov nebeskog Autorlteta.

15.Nlkada nije bila posvećena.

16.Nijedan zakon božanskog porekla nije odredio svetkovanje nedelje.

17.Novi zavet ne zabranjuje rad tog dana.

18.Nikakva kazna ne postoji za nepoštovanje tog dana.

19.Svetkovanje toga dana ne donosi nikakav blagoslov.

20.Nikakvo pravilo ne određuje svetkovanje tog dana. Da li bi doista to tako bilo da je Gospod želio da ga svetkujemo?

21.Nedelja nikada nije nazvana »hrišćanskom subotom«.

22.Nikada nije nazvana subotom.

23.Nigde nije nazvana Gospodnjim danom.

24.Nigde nije nazvana danom odmora.

25.Nijedan sveti naziv nije udružen s tim danom.

26.Nedelja je nazvana jednostavnim imenom: »prvi dan sedmice«.

27.Isus je nikada nije spomenuo.

28.Nedelja kao dan za svetkovanje nikad se ne spominje u Bibliji.

29.Nijednu reč u korist nedelje kao svetog dana nisu izrekli ni Bog Otac, ni Hristos ni nadahnuti Ijudi.

30.Prvi dan sedmice u celom Novom zavetu spominje se osam puta, ali ne kao poseban i izdvojen dan: Matej 28,1; Marko 16,2.9: Luka 24,1; Ivan 20,1.19; Dela 20,7; 1. Korinćanima 16,2.

31.Šest od ovih navedenih tekstova odnose se na isti prvi dan sedmice.

32.Pavle je pozvao prve hrišćane da nedeljom obavljaju svoje svetovne poslove. (1. Korinćanima 16,2)

33.U celom Novom zavetu postoji samo jedan zapis o religijskom okupljanju održanom na taj dan, ali je to bio večernji sastanak koji se protegao duboko u noć. (Dela 20,5-12)

34.Ne postoji nijedna nagovest da je neki sličan sastanak održan pre ill posle toga.

35.Apostoli i vernici prve Crkve nisu imali običaj da se nedeljom okupljaju.

36.Nlje postojala nikakva obaveza da se hleb loml nedeljom.

37.Postoji samo jedan zapis u kome se spominje ovakav skup. (Dela 20,7)

38.Ovaj sastanak trajao je do poslije ponoći tj. do zore. (Dela 20,7-11.) Isus je lomio hleb u četvrtak (Luka 22), a učenici su to činill svakog dana. (Dela 2,42-46)

39.Bibllja nigde ne spominje da je prvi dan sedmice izdvojen da obznanjuje Hristovo vaskrsenje. Ovo je Ijudska tradicija koja nije u skladu s Božjim zakonom. (Matej 15,1-9) Svojim bogatim značenjem krštenje nas između ostaloga podseća па Isusovu sahranu i vaskrsenje. (Rimljanima 6,3-5)

40.Novi zavet nigde ne spominje promenu svetosti subote ili bilo kakvu svetost prvog dana.

Hvala. Mir vam u Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Voltaire je napisao/la:

http://remnantprophecy.sdaglobal.org/Librarypdf/Sabbath-Sunday/SundayRomanPaganism.pdf

Što si htio reći , što je u ovoj knjizi značajno ?
Mođda ovo:
http://www.bible-sabbath.com/history.htm#Top

ali smalaksalo kršćanstvo kao da nema interesa za svetkovanje dana od odmora jer život vjernika sve je manje ispunjen sadrđajem prave pobožnosti..Formalizam nagriza i adventističku crkvu - spiritualnosti je sve manje a sve više materijalnosti pragmatičnosti...jer se sadržaji odmora odvijaju u okviru koristi a ne nade i traženja transcendentnoga u ovostranosti..Prihvata se više ovostranost, sve je manje meditativne kulture, vjernici sve manje žele misliti i sve manje duboko vjerovati..
Čime zaustaviti smalaksalost i kako?

[quote="abraham"]

Primjedba - Zakon se ne ukida već ispunjava.

u kontekstu vidimo da se radi o ukidanju/ispunjenju kulta, nemogu svaki put ponavljati cijelu nauku.

Ceremonijalni zakon je ispunjen Isusom Kristom - Dan je pomirenja u toku kao povjesni okvir odnosa nebeskoga suda prema događajima na Zemlji..Euharistija sa završetkom Dana pomirenja prestaje..Što navješčuje subota ?
Drugim riječima - preko Uskrsnuća čovjek kao obličje Novog Adama - vraća se u budućnost prekinutog šabata koji je dan u punini prije zavjetnih vremena...kada još nije bilo ljudskih djela.

dan u punini? teško s obzirom na stvarnu povijest koju sam opisao, kao i na samu bibliju. osim ako ne shvatimo ispravno neke tekstove, npr. stvaranje

[quote="Gubavac"

1.Nakon šest dana delovanja u sedmici stvaranja Zemlje, Bog je počinuo sedmog dana. (1. Mojsijeva 2, 1-3)

dokazano je da je šabat poganskog porijekla, izvještaj o stvaranju napisan je kasno, i tjedan mu je poslužio samo kao podloga, tjedan koji je već postojao, skupa sa šabatom koji je već postojao.

2.Ova istina potvrdila je taj dan kao Božji dan odmora, ili subotu. Ime subota znači dan odmora. Dan u koji se beba rodi kasnije postaje njezinim rođendanom. Tako je sedmi dan, dan u koji je Bog počinuo, postao Njegovim danom odmora - subotnjim danom.

3.Zato je sedmi dan postao Božjim danom odmora. Da li možemo zameniti dan svog rođenja danom u koji nismo rođeni? Ne. Isto tako ne možemo zameniti Božji dan odmora danom u koji On nije počinuo. Tako je sedmi dan još uvijek Božji subotni dan.

može se prevesti i dan kad se poleglo, ili bilo položeno. to se ispunilo na veliku subotu, kad je Gospodin u grobu otpočinuo, a židovi i nehotice to obilježili mirovanjem. no tek je u nedjelju, uskrsnućem, nastupila kulminacija-čovjek je postao pobožanstvenjen.

4.Stvoritelj je blagoslovio sedmi dan. (1. Mojsijeva 2,3)

5.On je posvetio sedmi dan. (2. Mojsijeva 20,11)

točno, tada je to bila subota, no sada se po logici stvari odnosi na nedjelju.

6.Bog je ustanovio subotu u Edemskom vrtu. (1. Mojsijeva 2,1-3)

7.Subota je ustanovljena pre pada u greh i zato nije simbol, jer su simboli uvedeni posle pada u greh.

nisu, već je i samo drvo spoznaje simbol

8.Isus je rekao da je subota načinjena za čoveka (Marko 2,27); što znači za sve Ijude bez obzira na vreme u kome su živeli i narod kome su pripadali.

izvadio si iz konteksta i dao krivo značenje. ovdje se radi o sukobu s farizejima i njihovim izokretanjem smisla i mjere počinka. ovdje Isus samo konstatira postojeće, ne zaboravimo, tada se nalazimo u vremenu prije uskrsnuća.

9.Ona je uspomena na stvaranje. (2. Mojsijeva 20,11; 31,17) Svojim počivanjem u sedmi dan mi se sećamo tog veličanstvenog događaja.

nedjelja je kao prvi dan, početak stvaranja, pa se i njom isto obilježava. kao dan svjetlosti i uskrsnuća, i utom smislu, kao spoj novog i starog stvaranja ima prednost pred subotom.

10.Subota je dana Adamu, praocu Ijudskog roda. (Marko 2,27; 1. Mojsijeva 2,1-3)

11.Ona je preko njega, kao našeg predstavnika, dana svim narodima. (Djela 17,26)

12.To nije jevrejska institucija, jer je uspostavljena 2300 godina pre nastanka jevrejske nacije.

13.Biblija je nikad ne zove jevrejskom subotom, već uvijek »subotom Gospoda Boga tvojega«. Ljudi trebaju pažljivo obeležiti Božji sveti dan odmora.

14.Subota se spominje u razdoblju patrijaraha.

15.Ona je prije Sinaja bila deo Božjeg zakona. (2. Mojsijeva 16,4.5.27-29)

netočno, svijet je postojao milijardama godina, toliko je i nastajao. biblijski opis jest simbolički, nastao je jako kasno u današnjoj verziji, tako da je subota, kao i ostale SZ-ne institucije, poganskog porijekla (već sam to opisao). ona je bila navještaj novog stvaranja u Kristu, i predznak novog Izlaska. Izl 20, 1-17; Pnz 5, 6-21 jasno govori da se šabat ne slavi sam po sebi nego u odnosu prema nečemu, što je iz kršćanske perspektive samo predznak.

16.Bog je stavio subotu u srce svog moralnog Zakona. (2. Moisijeva 20,1-17) Zapovest o suboti kao danu odmora nepromjenljiva je kao i ostalih devet zapovesti.

17.Zapovest o suboti kao i sve ostale zapovesti izgovorena je glasom živoga Boga. (5. Mojsijeva 4,12.13)

18.Svaku zapovest Bog je lično napisao. (2. Mojsijeva 31,18)

19.Bog ih je ispisao na kamenim pločama i tako potvrdio njihovu nepromjenljivost. (5. Mojsijeva 5,22)

moralni zakon nije samo u 10 zap., on je u Tori svugdje izmješan s sudskim i kultnim. opovrgava te sama Biblija, jer imaš dvije verzije dekaloga, i upravo su na zapovijedi o šabatu varijacije uostalom, one, čak i gramatički, nisu prave zapovijedi, nego principi, riječi, stvari, načela, uostalom tekst je u futuru, što predviđa, već i gramatički, mogućnost ispunjenja. tih kamenih ploča više nemamo, što sada? novi Zakon više nije na kamenima, nego upisan u srca, po proročanstvu!
što se nepromjenjivosti tiče, prvu je u izvjesnom smislu promjenio sam Bog, kad je postao čovjekom.

20.Ploče na kojima je bio ispisan Božji zakon čuvane su u Kovčegu zaveta, u Svetinji nad svetinjama. (5. Mojsijeva 10,1-5)

kojeg odavno nema (a slične kovčege nalazimo čak i kod afričkih plemena, dakle i on je vjerojatno magijskog porijekla). novi zakon je u srcima.

točno, svaki posao je bio zabranjen, i ne samo tad, nego i u određene godine, tako da šabat ima puno širi smisao od svetoga dana.

22.Zato što su prezreli subotu, Bog je dozvolio da jedan naraštaj Izrailjaca umre u pustinji. (Jezekilj 20,12.13)

23.Ona je uzvišenim znakom istinitog Boga. (Jezekilj 20,20)

24.Bog je obećao da će Jerusalim zauvek stajati ako Jevreji budu čuvali i poštovali subotu. (Jeremija 17,24.25)

vidiš kako selekcioniraš biblijski tekst, u Ezekielu se govori o svim uredbama, ne samo o suboti. nije stvar u suboti, nego o Bogu, ona je skupa s uredbama znak Boga. grijesi opisani u Tori, zbog kojih je Narod izginuo, ne spominju kršenje šabata, već prvenstveno idolopoklonstvo i nevjeru.

25.U svojoj kasnijoj istoriji dospeli su u vavilonsko ropstvo zato što su prekršili subotu. (Nemija 13,18)

26.I Jerusalim je bio razoren zbog toga što je prekršena zapovest o suboti. (Jeremija 17,27)

a sad iščitaj cijelu SZ-nu literaturu, ospbito proročku, pa ćeš vidjeti da nije bila stvar samo kršenja subote, nego krivoboštva i kršenja cijelog Zakona (iz čega izlazi da je šabat samo jedan njegov odsječak)

27.Bog je obećao naročiti blagoslov svima koji je svetkuju. (Isaija 56,6.7)

28.Ovo obećanje sastavni je dio proročanstva koje se odnosi na hrišćansku religiju. (Vidi: Isaija 56. poglavlje)

29.Bog će uzdići svakoga ko čuva subotu. (Isaija 56,2)

u Izaiji ( ne zaboravi, u SZ-u smo) govori se o onima prezrenima, strancima i uškopljenicima, koji poštuju Boga i Zakon, nema tu nikakve zapovijedi; bit jest ostati postojan u Savezu, a ne svetkovati šabat (r.4)

30.Bog nas poziva da je zovemo »slavnom«, a ne »starom jevrejskom subotom« ili »jarmom ropstva«. (Isaija 58,13)

sve se to primjenjuje i na nedjelju, ne zaboravi, u SZ- smo.

31.Budući da su »mnoge generacije« gazile subotu, ona će u posljednjim danima biti obnovljena. (Isaija 58,12.13)

r.12 govori u kontekstu prethodnih riječi, a ne šabata (činjenje dobra), a nigdje se u navedenom ne govori o obnovi šabata u posljednjim danima; no u kontekstu cijeloga SZ-a to se može reći, ali u potpuno drukčijem značenju-obnova šabata je Krist i njegovo djelo.

proroci su poštovali Zakon i Boga, šabat je samo mali odsječak toga.

33.Božji Sin u svojoj otkupiteljskoj misiji na našoj Zemlji poštovao je sedmi dan. Tako je sledio primjer svoga Oca. Zar da ne sledimo siguran primer i Oca i Slna? (Luka 4,16; Jovan 15,10)

otkupiteljska misija se ne sastoji u svetkovanju šabata, dakle i Boga obvezuje šabat?

34.Sedmi dan je Gospodnji dan. (Vldl: Otkrivenje 1,10; Marko 2,28; Isaija 58,13; 2. Mojsijeva 20,10)

nije, po svim izvorima ranog kršćanstva, dan Gospodnji je nedjelja. u Izlasku je ona dan počinka, tako i uostalim recima-šabat

35.Isus je bio Gospodar subote (Marko 2,28), što znači da je On ovaj naročiti i posvećeni dan držao i poštovao.

suprotno, ovaj redak te opvrgava, jer ako je netko gospodar nečega, on time i suvereno upravlja, što je Isus i činio, ne zaboravi: farizeji rekoše da nije od Boga upravo zato što ne drži subote8)

36.On je odbranio subotu kao ustanovu i poseban izraz Božje milosti usmerene čoveku. (Мarко 2,23-28)

ne, nego je jednostavno rekao da je i u taj dan dozvoljeno činiti dobro, dakle, kao i u svaki drugi.

37.Isus nije napustio subotu, već je pažljivo učio kako je treba svetkovati. (Matej 12,1-13)

ovo je već krivotvorenje Biblije, jer ni ovdje, ni apsolutni igdje u NZ-u se nemože naći nijedan redak o svetkovanju subote. dapače, ovdje ju Isusu krši, naziva se njezinim gospodarom, i u retku 3.izjednačava je sa SZ-nim kultnim propisima!

38.Svoje učenike učio je da subotom ne čine ništa što nije »po zakonu«. (Matej 12,12)

ne nego ih je poučio ispravnom putu, ne zaboravimo, tada još nije bilo uskrsnuća.

39.On je poučio učenike da subota treba biti poštovanom i posle Njegovog vaskrsenja. (Matej 24,20)

nije, nego govori o vremenu razorenja Jeruzalema, ne zaboravi; židovskom slušateljstvu prije uskrsnuća. nakon toga šabat postaje nedjelja.

40.Pobožne žene koje su nakon raspeća brinule o Isusovom telu i grobu, vrlo pažljivo su svetkovale sedmi dan. (Luka 23,56)

i tako ispunile njezin smisao dok je isus otpočinuo od svoga djela, kako sam napisao

41.Mnogo godina posle Hristovog vaskrsenja apostol Pavle u »subotnji dan« vrlo nadahnuto propoveda o planu spasenja čovjeka. (Dela 13,14)

Pavao je odlazio kao i Isus na mjesta gdje su se okupljali ljudi (i poganska Dj17, 22 ), no s kršćanima je lomio kruh nedjeljom. nigdje se kod Pavla ne nalazi zapovijed svetkovanja šabata, kao nečega posebnog što valja držati.

42.Pavle, apostol neznabožaca, ističe da Jerusalimljani i njihovi knezovi nisu poštovali glasove proroka čije su reči čitali svake subote. (Dela 13,27)

samo konstatira židovski običaj koji postoji i danas. zapazi, u retku nije naglasak na šabatu, on nije bitan, nego u slušanju i vršenju Božje poruke.

43.Luka, nadahnuti hrišćanski istoričar, pišući svoje hronike ovaj dan označava kao naročiti dan za okupljanje i propovijedanje Božje reči. (Dela 13,44)

netočno, vidjevši strku subotom u sinagogi, pogani se sjatili tamo, kao i na areopag svojedobno. tražili su Pavla, normalno da su išli tamo gdje se nalazio. zašto je bio tamo, rastumačio sam.

44.Obraćenici iz mnogoboštva pridaju suboti isto značenje. (Dela 13,42)

ne, nego su znali da Pavao dolazi tamo subotom, rastumačio sam zašto, pa je logično da su ga tamo čekali, gdje se po židoskom običaju propovijeda.

45.Prilikom velikog hršćanskog sabora 52. godine n. e. U prisustvu apostola i učenika apostol Jakov spominje subotu. (Dela 15,21)

ali u kontekstu koji te opovrgava jer baš u djelovima Tore koji pogani trebaju vršiti ne spominje subotu.

46.Na svojim misionarskim putovanjima apostoli su subotom držali propovedi i molitvene sastanke. (Dela 16,13)

točno, tamo gdje su se židovi okupljali na propovijed. kao i pogani na areopagu na svoja mudrovanja. ovaj i slični reci ne dokazuju ništa.

47.Apostol Pavle na javnim sastancima subotom čitao je i s prisutnima proučavao Bibliju. (Dela 17,2.3)

48.Propovjednici mlade hrišćanske Crkve posvećivali su mnogo vremena proučavanju Božje reči na skupovima koji su održani subotom. (Dela 17,2)

vrijedi kao i za gornje retke, radi se o prolaznim prigodnim misionarskim sastancima. jasno da su zalazili tamo gdje se narod skupljao (židovi). i Biblija tada nije postojala, niti je svrha bila proučavanje Pisama. radilo se o usmenom navještaju (tradicija!), koja je potkrepljivana Pismom.

49.U knjizi Dela apostolska spominje se 48 sastanaka održanih tog dana. (Vidi: Dela 13,14.44; 16,13; 17,2; 18,4.11)

i svi su misionarskog karaktera za židove, i nijedan ne govori o svetkovanju šabata za kršćane obaveznom.

50.Jevreji i vernici prve hrišćanske Crkve nisu raspravljali o svetkovanju subote. To znači da su hrišćani u apostolskom razdoblju svetkovali subotu zajedno sa jevrejima.

i ne samo subotu, nego i cijeli zakon, jer njegovo ispunjenje nije bio čin nego proces, i to dugi. no, svoja okupljanja su imali nedjeljom. ovo samo govori da je subota sporedna i beznačajna stvar, pravi razlog rasprava je Krist.

51.Ni u jednoj optužnici podignutoj protiv apostola Pavla, nije mu se pripisivalo da zanemaruje subotnji dan.

52.Apostol Pavle jasno je objavio da je poštovao Zakon: »Niti zakonu jevrejskome, ni crkvi, ni cezaru što sagreših.« (Dela 25, On ovo ne bi mogao kazati da nije svetkovao subotu.

da, samo prouči razloge Pavlovih sporova, i vidjet ćeš da je subota u cijeloj priči stvar bez značenja.

53.Subota se s najvećim poštovanjem 59 puta spominje u Novom zavetu.

ali ako tome oduzmeš 48 misijskih sastanaka, za koje vidjesmo da ništa ne dokazuju, jednako tako i Evanđelja, gdje se spominje prije uskrsnuća, i vidjeli smo u kojem značenju..

54.Nijednom rečju u Novom zavetu ne spominje se da je subota ukinuta ili promenjena.

suprotno, Kol 2, 16-17. ovdje vidimo da je:

a.) subota izjednačena s ostalim SZ-nim blagdanima i kultnim propisima

b.) proglašena sjanom onoga što dolazi-Krista!

55.Bog nikada ni u jednom tekstu u SVETOM PISMU NIKOME NIJE DOZVOLIO DA RADI TOG DANA.

suprotno, Isus je radio, i komentirao da Otac neprestano radi-prouči Evanđelja.

56.Nijedan hrišćanin pre ili posle Hristovog vakrsenja nije subotom obavljao svakodnevne poslove. U Novom zavetu nije zabeležen nijedan slučaj odbacivanja subote od strane apostola ili vernika rane hrišćanske Crkve.

subota se i ne spominje, a i samo Pismo ju proglašava sjenom koja prolazi. bit kršćanstva nije u svetkovanju šabata. ono je zapravo kontradiktorno kršćanstvu.

57.U Svetom pismu ne postoji zapis da je Bog ikada povukao svoj blagoslov ili posvećenje sa subotnjeg dana.

s dana počinka, a taj se prebacio na nedjelju.

58.Subota će biti večno svetkovana na obnovljenoj Zemlji. (Isaija 66,22.23)

ne nego ovdje se samo spominje vječnost budućega svijeta (od..do)

59.Subota kao dan odmora važan je deo Božjeg zakona, koji je izašao iz Njegovih usta i bio zapisan Njegovim prstom na kamenim pločama kod Sinaja. (Vidi: 2. Mojsijeva 20.poglavlje) Kad je Isus započeo svoj rad, objavio je da nije došao poništiti Zakon: »Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke ...« (Matej 5,17)

iz svega dosada vidimo kako je ispunjena i nadiđena.

60.Isus je ozbiljno prekorio fariseje kao licemjere koji su se pretvarali da Ijube Boga dok su istovremeno Božji zakon podređivali svojim običajima i tradiciji. Svetkovanje nedelje deo je Ijudske tradicije.

kao i subote, s tim da je šabat poganskog, a nedjelja čisto kršćanskog porijekla. uostalom, i Biblija je napisana iz tradicije. ova cijela rasprava je dokaz koliko je "sola scriptura" besmislena.

haim je napisao/la:

[quote="Gubavac"

1.Nakon šest dana delovanja u sedmici stvaranja Zemlje, Bog je počinuo sedmog dana. (1. Mojsijeva 2, 1-3)

dokazano je da je šabat poganskog porijekla, izvještaj o stvaranju napisan je kasno, i tjedan mu je poslužio samo kao podloga, tjedan koji je već postojao, skupa sa šabatom koji je već postojao.

2.Ova istina potvrdila je taj dan kao Božji dan odmora, ili subotu. Ime subota znači dan odmora. Dan u koji se beba rodi kasnije postaje njezinim rođendanom. Tako je sedmi dan, dan u koji je Bog počinuo, postao Njegovim danom odmora - subotnjim danom.

3.Zato je sedmi dan postao Božjim danom odmora. Da li možemo zameniti dan svog rođenja danom u koji nismo rođeni? Ne. Isto tako ne možemo zameniti Božji dan odmora danom u koji On nije počinuo. Tako je sedmi dan još uvijek Božji subotni dan.

može se prevesti i dan kad se poleglo, ili bilo položeno. to se ispunilo na veliku subotu, kad je Gospodin u grobu otpočinuo, a židovi i nehotice to obilježili mirovanjem. no tek je u nedjelju, uskrsnućem, nastupila kulminacija-čovjek je postao pobožanstvenjen.

4.Stvoritelj je blagoslovio sedmi dan. (1. Mojsijeva 2,3)

5.On je posvetio sedmi dan. (2. Mojsijeva 20,11)

točno, tada je to bila subota, no sada se po logici stvari odnosi na nedjelju.

6.Bog je ustanovio subotu u Edemskom vrtu. (1. Mojsijeva 2,1-3)

7.Subota je ustanovljena pre pada u greh i zato nije simbol, jer su simboli uvedeni posle pada u greh.

nisu, već je i samo drvo spoznaje simbol

8.Isus je rekao da je subota načinjena za čoveka (Marko 2,27); što znači za sve Ijude bez obzira na vreme u kome su živeli i narod kome su pripadali.

izvadio si iz konteksta i dao krivo značenje. ovdje se radi o sukobu s farizejima i njihovim izokretanjem smisla i mjere počinka. ovdje Isus samo konstatira postojeće, ne zaboravimo, tada se nalazimo u vremenu prije uskrsnuća.

9.Ona je uspomena na stvaranje. (2. Mojsijeva 20,11; 31,17) Svojim počivanjem u sedmi dan mi se sećamo tog veličanstvenog događaja.

nedjelja je kao prvi dan, početak stvaranja, pa se i njom isto obilježava. kao dan svjetlosti i uskrsnuća, i utom smislu, kao spoj novog i starog stvaranja ima prednost pred subotom.

10.Subota je dana Adamu, praocu Ijudskog roda. (Marko 2,27; 1. Mojsijeva 2,1-3)

11.Ona je preko njega, kao našeg predstavnika, dana svim narodima. (Djela 17,26)

12.To nije jevrejska institucija, jer je uspostavljena 2300 godina pre nastanka jevrejske nacije.

13.Biblija je nikad ne zove jevrejskom subotom, već uvijek »subotom Gospoda Boga tvojega«. Ljudi trebaju pažljivo obeležiti Božji sveti dan odmora.

14.Subota se spominje u razdoblju patrijaraha.

15.Ona je prije Sinaja bila deo Božjeg zakona. (2. Mojsijeva 16,4.5.27-29)

netočno, svijet je postojao milijardama godina, toliko je i nastajao. biblijski opis jest simbolički, nastao je jako kasno u današnjoj verziji, tako da je subota, kao i ostale SZ-ne institucije, poganskog porijekla (već sam to opisao). ona je bila navještaj novog stvaranja u Kristu, i predznak novog Izlaska. Izl 20, 1-17; Pnz 5, 6-21 jasno govori da se šabat ne slavi sam po sebi nego u odnosu prema nečemu, što je iz kršćanske perspektive samo predznak.

16.Bog je stavio subotu u srce svog moralnog Zakona. (2. Moisijeva 20,1-17) Zapovest o suboti kao danu odmora nepromjenljiva je kao i ostalih devet zapovesti.

17.Zapovest o suboti kao i sve ostale zapovesti izgovorena je glasom živoga Boga. (5. Mojsijeva 4,12.13)

18.Svaku zapovest Bog je lično napisao. (2. Mojsijeva 31,18)

19.Bog ih je ispisao na kamenim pločama i tako potvrdio njihovu nepromjenljivost. (5. Mojsijeva 5,22)

moralni zakon nije samo u 10 zap., on je u Tori svugdje izmješan s sudskim i kultnim. opovrgava te sama Biblija, jer imaš dvije verzije dekaloga, i upravo su na zapovijedi o šabatu varijacije uostalom, one, čak i gramatički, nisu prave zapovijedi, nego principi, riječi, stvari, načela, uostalom tekst je u futuru, što predviđa, već i gramatički, mogućnost ispunjenja. tih kamenih ploča više nemamo, što sada? novi Zakon više nije na kamenima, nego upisan u srca, po proročanstvu!
što se nepromjenjivosti tiče, prvu je u izvjesnom smislu promjenio sam Bog, kad je postao čovjekom.

20.Ploče na kojima je bio ispisan Božji zakon čuvane su u Kovčegu zaveta, u Svetinji nad svetinjama. (5. Mojsijeva 10,1-5)

kojeg odavno nema (a slične kovčege nalazimo čak i kod afričkih plemena, dakle i on je vjerojatno magijskog porijekla). novi zakon je u srcima.

točno, svaki posao je bio zabranjen, i ne samo tad, nego i u određene godine, tako da šabat ima puno širi smisao od svetoga dana.

22.Zato što su prezreli subotu, Bog je dozvolio da jedan naraštaj Izrailjaca umre u pustinji. (Jezekilj 20,12.13)

23.Ona je uzvišenim znakom istinitog Boga. (Jezekilj 20,20)

24.Bog je obećao da će Jerusalim zauvek stajati ako Jevreji budu čuvali i poštovali subotu. (Jeremija 17,24.25)

vidiš kako selekcioniraš biblijski tekst, u Ezekielu se govori o svim uredbama, ne samo o suboti. nije stvar u suboti, nego o Bogu, ona je skupa s uredbama znak Boga. grijesi opisani u Tori, zbog kojih je Narod izginuo, ne spominju kršenje šabata, već prvenstveno idolopoklonstvo i nevjeru.

25.U svojoj kasnijoj istoriji dospeli su u vavilonsko ropstvo zato što su prekršili subotu. (Nemija 13,18)

26.I Jerusalim je bio razoren zbog toga što je prekršena zapovest o suboti. (Jeremija 17,27)

a sad iščitaj cijelu SZ-nu literaturu, ospbito proročku, pa ćeš vidjeti da nije bila stvar samo kršenja subote, nego krivoboštva i kršenja cijelog Zakona (iz čega izlazi da je šabat samo jedan njegov odsječak)

27.Bog je obećao naročiti blagoslov svima koji je svetkuju. (Isaija 56,6.7)

28.Ovo obećanje sastavni je dio proročanstva koje se odnosi na hrišćansku religiju. (Vidi: Isaija 56. poglavlje)

29.Bog će uzdići svakoga ko čuva subotu. (Isaija 56,2)

u Izaiji ( ne zaboravi, u SZ-u smo) govori se o onima prezrenima, strancima i uškopljenicima, koji poštuju Boga i Zakon, nema tu nikakve zapovijedi; bit jest ostati postojan u Savezu, a ne svetkovati šabat (r.4)

30.Bog nas poziva da je zovemo »slavnom«, a ne »starom jevrejskom subotom« ili »jarmom ropstva«. (Isaija 58,13)

sve se to primjenjuje i na nedjelju, ne zaboravi, u SZ- smo.

31.Budući da su »mnoge generacije« gazile subotu, ona će u posljednjim danima biti obnovljena. (Isaija 58,12.13)

r.12 govori u kontekstu prethodnih riječi, a ne šabata (činjenje dobra), a nigdje se u navedenom ne govori o obnovi šabata u posljednjim danima; no u kontekstu cijeloga SZ-a to se može reći, ali u potpuno drukčijem značenju-obnova šabata je Krist i njegovo djelo.

proroci su poštovali Zakon i Boga, šabat je samo mali odsječak toga.

33.Božji Sin u svojoj otkupiteljskoj misiji na našoj Zemlji poštovao je sedmi dan. Tako je sledio primjer svoga Oca. Zar da ne sledimo siguran primer i Oca i Slna? (Luka 4,16; Jovan 15,10)

otkupiteljska misija se ne sastoji u svetkovanju šabata, dakle i Boga obvezuje šabat?

34.Sedmi dan je Gospodnji dan. (Vldl: Otkrivenje 1,10; Marko 2,28; Isaija 58,13; 2. Mojsijeva 20,10)

nije, po svim izvorima ranog kršćanstva, dan Gospodnji je nedjelja. u Izlasku je ona dan počinka, tako i uostalim recima-šabat

35.Isus je bio Gospodar subote (Marko 2,28), što znači da je On ovaj naročiti i posvećeni dan držao i poštovao.

suprotno, ovaj redak te opvrgava, jer ako je netko gospodar nečega, on time i suvereno upravlja, što je Isus i činio, ne zaboravi: farizeji rekoše da nije od Boga upravo zato što ne drži subote8)

36.On je odbranio subotu kao ustanovu i poseban izraz Božje milosti usmerene čoveku. (Мarко 2,23-28)

ne, nego je jednostavno rekao da je i u taj dan dozvoljeno činiti dobro, dakle, kao i u svaki drugi.

37.Isus nije napustio subotu, već je pažljivo učio kako je treba svetkovati. (Matej 12,1-13)

ovo je već krivotvorenje Biblije, jer ni ovdje, ni apsolutni igdje u NZ-u se nemože naći nijedan redak o svetkovanju subote. dapače, ovdje ju Isusu krši, naziva se njezinim gospodarom, i u retku 3.izjednačava je sa SZ-nim kultnim propisima!

38.Svoje učenike učio je da subotom ne čine ništa što nije »po zakonu«. (Matej 12,12)

ne nego ih je poučio ispravnom putu, ne zaboravimo, tada još nije bilo uskrsnuća.

39.On je poučio učenike da subota treba biti poštovanom i posle Njegovog vaskrsenja. (Matej 24,20)

nije, nego govori o vremenu razorenja Jeruzalema, ne zaboravi; židovskom slušateljstvu prije uskrsnuća. nakon toga šabat postaje nedjelja.

40.Pobožne žene koje su nakon raspeća brinule o Isusovom telu i grobu, vrlo pažljivo su svetkovale sedmi dan. (Luka 23,56)

i tako ispunile njezin smisao dok je isus otpočinuo od svoga djela, kako sam napisao

41.Mnogo godina posle Hristovog vaskrsenja apostol Pavle u »subotnji dan« vrlo nadahnuto propoveda o planu spasenja čovjeka. (Dela 13,14)

Pavao je odlazio kao i Isus na mjesta gdje su se okupljali ljudi (i poganska Dj17, 22 ), no s kršćanima je lomio kruh nedjeljom. nigdje se kod Pavla ne nalazi zapovijed svetkovanja šabata, kao nečega posebnog što valja držati.

42.Pavle, apostol neznabožaca, ističe da Jerusalimljani i njihovi knezovi nisu poštovali glasove proroka čije su reči čitali svake subote. (Dela 13,27)

samo konstatira židovski običaj koji postoji i danas. zapazi, u retku nije naglasak na šabatu, on nije bitan, nego u slušanju i vršenju Božje poruke.

43.Luka, nadahnuti hrišćanski istoričar, pišući svoje hronike ovaj dan označava kao naročiti dan za okupljanje i propovijedanje Božje reči. (Dela 13,44)

netočno, vidjevši strku subotom u sinagogi, pogani se sjatili tamo, kao i na areopag svojedobno. tražili su Pavla, normalno da su išli tamo gdje se nalazio. zašto je bio tamo, rastumačio sam.

44.Obraćenici iz mnogoboštva pridaju suboti isto značenje. (Dela 13,42)

ne, nego su znali da Pavao dolazi tamo subotom, rastumačio sam zašto, pa je logično da su ga tamo čekali, gdje se po židoskom običaju propovijeda.

45.Prilikom velikog hršćanskog sabora 52. godine n. e. U prisustvu apostola i učenika apostol Jakov spominje subotu. (Dela 15,21)

ali u kontekstu koji te opovrgava jer baš u djelovima Tore koji pogani trebaju vršiti ne spominje subotu.

46.Na svojim misionarskim putovanjima apostoli su subotom držali propovedi i molitvene sastanke. (Dela 16,13)

točno, tamo gdje su se židovi okupljali na propovijed. kao i pogani na areopagu na svoja mudrovanja. ovaj i slični reci ne dokazuju ništa.

47.Apostol Pavle na javnim sastancima subotom čitao je i s prisutnima proučavao Bibliju. (Dela 17,2.3)

48.Propovjednici mlade hrišćanske Crkve posvećivali su mnogo vremena proučavanju Božje reči na skupovima koji su održani subotom. (Dela 17,2)

vrijedi kao i za gornje retke, radi se o prolaznim prigodnim misionarskim sastancima. jasno da su zalazili tamo gdje se narod skupljao (židovi). i Biblija tada nije postojala, niti je svrha bila proučavanje Pisama. radilo se o usmenom navještaju (tradicija!), koja je potkrepljivana Pismom.

49.U knjizi Dela apostolska spominje se 48 sastanaka održanih tog dana. (Vidi: Dela 13,14.44; 16,13; 17,2; 18,4.11)

i svi su misionarskog karaktera za židove, i nijedan ne govori o svetkovanju šabata za kršćane obaveznom.

50.Jevreji i vernici prve hrišćanske Crkve nisu raspravljali o svetkovanju subote. To znači da su hrišćani u apostolskom razdoblju svetkovali subotu zajedno sa jevrejima.

i ne samo subotu, nego i cijeli zakon, jer njegovo ispunjenje nije bio čin nego proces, i to dugi. no, svoja okupljanja su imali nedjeljom. ovo samo govori da je subota sporedna i beznačajna stvar, pravi razlog rasprava je Krist.

51.Ni u jednoj optužnici podignutoj protiv apostola Pavla, nije mu se pripisivalo da zanemaruje subotnji dan.

52.Apostol Pavle jasno je objavio da je poštovao Zakon: »Niti zakonu jevrejskome, ni crkvi, ni cezaru što sagreših.« (Dela 25, On ovo ne bi mogao kazati da nije svetkovao subotu.

da, samo prouči razloge Pavlovih sporova, i vidjet ćeš da je subota u cijeloj priči stvar bez značenja.

53.Subota se s najvećim poštovanjem 59 puta spominje u Novom zavetu.

ali ako tome oduzmeš 48 misijskih sastanaka, za koje vidjesmo da ništa ne dokazuju, jednako tako i Evanđelja, gdje se spominje prije uskrsnuća, i vidjeli smo u kojem značenju..

54.Nijednom rečju u Novom zavetu ne spominje se da je subota ukinuta ili promenjena.

suprotno, Kol 2, 16-17. ovdje vidimo da je:

a.) subota izjednačena s ostalim SZ-nim blagdanima i kultnim propisima

b.) proglašena sjanom onoga što dolazi-Krista!

55.Bog nikada ni u jednom tekstu u SVETOM PISMU NIKOME NIJE DOZVOLIO DA RADI TOG DANA.

suprotno, Isus je radio, i komentirao da Otac neprestano radi-prouči Evanđelja.

56.Nijedan hrišćanin pre ili posle Hristovog vakrsenja nije subotom obavljao svakodnevne poslove. U Novom zavetu nije zabeležen nijedan slučaj odbacivanja subote od strane apostola ili vernika rane hrišćanske Crkve.

subota se i ne spominje, a i samo Pismo ju proglašava sjenom koja prolazi. bit kršćanstva nije u svetkovanju šabata. ono je zapravo kontradiktorno kršćanstvu.

57.U Svetom pismu ne postoji zapis da je Bog ikada povukao svoj blagoslov ili posvećenje sa subotnjeg dana.

s dana počinka, a taj se prebacio na nedjelju.

58.Subota će biti večno svetkovana na obnovljenoj Zemlji. (Isaija 66,22.23)

ne nego ovdje se samo spominje vječnost budućega svijeta (od..do)

59.Subota kao dan odmora važan je deo Božjeg zakona, koji je izašao iz Njegovih usta i bio zapisan Njegovim prstom na kamenim pločama kod Sinaja. (Vidi: 2. Mojsijeva 20.poglavlje) Kad je Isus započeo svoj rad, objavio je da nije došao poništiti Zakon: »Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke ...« (Matej 5,17)

iz svega dosada vidimo kako je ispunjena i nadiđena.

60.Isus je ozbiljno prekorio fariseje kao licemjere koji su se pretvarali da Ijube Boga dok su istovremeno Božji zakon podređivali svojim običajima i tradiciji. Svetkovanje nedelje deo je Ijudske tradicije.

kao i subote, s tim da je šabat poganskog, a nedjelja čisto kršćanskog porijekla. uostalom, i Biblija je napisana iz tradicije. ova cijela rasprava je dokaz koliko je "sola scriptura" besmislena.

Htio ti to ili ne ove činjenice stoje kako nam govori i samo Pismo. I nikakvo filozofiranje i lupanje po tradicionalizmu i nekakvim doktrinama ih neće umanjiti niti oduzeti im značaj koje im je dalo samo Pismo. A to tvoje seciranje svakog teksta samo govori da nisi sposoban sagledati stvari u cjelini. Zapravo ti si taj koji sve vadi iz konteksta cijelo vrijeme. Na taj način ljudi mogu opravdati puno stvari koje nemaju veze niti sa Bogom niti sa Pismom. A funkcija Pisma nije da pomoću njega opravdavamo svoje ponašanje već da se odgajamo u pravednosti u čovjeka ljubavi kako nam je i iskazano samim Pismom. Hvala. Mir vam u Isusu Kristu Gospodinu našemu.

[quote="Gubavac"]

1.Prve reči zapisane u Bibliji govore o radu koji je izvršen u nedelju, prvog dana u sedmici. (1. Mojsijeva 1,1-5) Ovo je učinio sam Tvorac gradeći temelje istorije života na našoj planeti.

i to kršćani obilježavaju svetkujući nedjelju. drugi rad izvršen tada je bilo u skrsnuće-temelj svega.

2.Bog je prvi dan u sedmici odredio da bude radni dan. (2, Mojsijeva 20,8-11) Da li je pogrešno poslušati Boga?

u Tori koja je ispunjena. isti bog je odredio da se ne klanja nikom osim njemu, pa postao ćovjek i pobožanstvenio čovjeka. dakle proturječi sam sebi?

3.Nijedan patrijarh nlkada nije svetkovao nedelju.
4.To nije činio nijedan prorok.

5.Izričitom Božjom naredbom za Njegov izabrani narod prvi dan sedmice bio je običan radni dan najmanje 4000 godina.

6.Sam Bog naziva ga »radnim - težačkim« danom. (Jezekilj 46,1]

patrijarsi nisu svetkovali ni šabat. ne zaboravimo, ovo je SZ. onaj tko je izmislio svetkovanje subote u kršćanstvu, očito nije pazio na neke očite razlike.

7.Bog nije počivao u taj dan.

nego je uskrsnuo, i uskrsnućem pobijedio smrt, zlo i tamu, te započeo novi svijet!

8.Bog ga nikada nije blagoslovio.

i na temelju toga, taj dan je blagoslovljen.

9.Hristos nikada nije počivao u taj dan.

nego na šabat i time ga ispunio.

10.Isus se bavio drvodjeljskim zanatom sve do svoje tridesete godine. (Marko 6,2.3) On je svetkovao subotu i radio šest dana u sedmici.

nigdje ne piše čime se striktno bavio svo vrijeme tada još nije uskrsnuo-čista logika

11.Apostoli su radili nedeljom.

kao i današnji svećenici, smisao mirovanja je drukčiji, nerad nije sam sebi smisao.

12.Apostoli je nikada nisu posebno izdvojill.

suprotno vidimo kod Pavla.

13.Crkva je nikada nije blagoslovila.

jest, sa 2000 godina provjerene tradicije.

14.Nikada nije nosila blagoslov nebeskog Autorlteta.

15.Nlkada nije bila posvećena.

16.Nijedan zakon božanskog porekla nije odredio svetkovanje nedelje.

znači tebi uskrsnuće ne predstavlja ništa nebesko, ni što posvećuje?

17.Novi zavet ne zabranjuje rad tog dana.

18.Nikakva kazna ne postoji za nepoštovanje tog dana.

smisao NZ-a i jest da nema više takvih kazni. to je prošlost.

19.Svetkovanje toga dana ne donosi nikakav blagoslov.

uskrsnuće i njegovo obilježavanje ne donosi nikakav blagoslov?? bogohulno.

20.Nikakvo pravilo ne određuje svetkovanje tog dana. Da li bi doista to tako bilo da je Gospod želio da ga svetkujemo?

pogledaj sve SP-ske dokaze i tradiciju, pa ćeš vidjeti.

21.Nedelja nikada nije nazvana »hrišćanskom subotom«.

jer se bitno razlikuje od nje.

22.Nikada nije nazvana subotom.

kao i gore.

23.Nigde nije nazvana Gospodnjim danom.

jest Otk 1, 10

24.Nigde nije nazvana danom odmora.

jer odmor i nije njezin temeljni smisao, kao što ni suboti nije.

25.Nijedan sveti naziv nije udružen s tim danom.

ali je nekoliko događaja: početak stvaranja, uskrsnuće, ukazanja i pentekost. mislim da dovoljno govori za sebe.


26.

Nedelja je nazvana jednostavnim imenom: »prvi dan sedmice«.

sa svim posljedicama u kontekstu gornjega.

27.Isus je nikada nije spomenuo.

nego se okupljao s učenicima tada nakon uskrsnuća, lomio kruh i govorio, a ne u subotu (vidi razliku od vremena prije uskrsnuća)

28.Nedelja kao dan za svetkovanje nikad se ne spominje u Bibliji.

iz svega vidimo drukčije.

29.Nijednu reč u korist nedelje kao svetog dana nisu izrekli ni Bog Otac, ni Hristos ni nadahnuti Ijudi.

sve dosad rečeno te opvrgava, u ovom i zadnjem postu.

30.Prvi dan sedmice u celom Novom zavetu spominje se osam puta, ali ne kao poseban i izdvojen dan: Matej 28,1; Marko 16,2.9: Luka 24,1; Ivan 20,1.19; Dela 20,7; 1. Korinćanima 16,2.

31.Šest od ovih navedenih tekstova odnose se na isti prvi dan sedmice.

upravo suprotno, pogledaj paralelu: uskrsnuće-sastanak uskrsloga i lomlkenje kruha s učenicima-lomljenje i sastanci prvih kršćana. biblija te opovrgava.

32.Pavle je pozvao prve hrišćane da nedeljom obavljaju svoje svetovne poslove. (1. Korinćanima 16,2)

ne, nego da odvajaju milostinju u taj dan (ne zaboravi: "slobodno je subotom činiti dobro") koje desetljećekasnije imamo eulogion kod otaca; ovo su njegovi začeci.

33.U celom Novom zavetu postoji samo jedan zapis o religijskom okupljanju održanom na taj dan, ali je to bio večernji sastanak koji se protegao duboko u noć. (Dela 20,5-12)

i Isus je došao uvečer, znači to nije bilo religijsko okupljanje? gdje je ograničeno gdje sastanci trebaju trajati. vidi Pavao je iz misionarskih razloga odlazio subotom u sinagogu, ali s kršćanima se sastajao nedjeljom, nasljedujući Krista.

34.Ne postoji nijedna nagovest da je neki sličan sastanak održan pre ill posle toga.

35.Apostoli i vernici prve Crkve nisu imali običaj da se nedeljom okupljaju.

36.Nlje postojala nikakva obaveza da se hleb loml nedeljom.

37.Postoji samo jedan zapis u kome se spominje ovakav skup. (Dela 20,7)

pogledaj zadnje komentare, pa ćeš vidjeti suprotno. zašto ponavljaš rečeno? da ispuniš kvotu od 100 "dokaza"?

38.Ovaj sastanak trajao je do poslije ponoći tj. do zore. (Dela 20,7-11.) Isus je lomio hleb u četvrtak (Luka 22), a učenici su to činill svakog dana. (Dela 2,42-46)

posljednja večera je bila nešto sasvim drugo. prouči izvještaje o usrkrsnuću.

39.Bibllja nigde ne spominje da je prvi dan sedmice izdvojen da obznanjuje Hristovo vaskrsenje. Ovo je Ijudska tradicija koja nije u skladu s Božjim zakonom. (Matej 15,1-9) Svojim bogatim značenjem krštenje nas između ostaloga podseća па Isusovu sahranu i vaskrsenje. (Rimljanima 6,3-5)

pogrešno, iz svega rečenog vidimo da je nedjelja ispunjenje svega toga. svaki liturgijski čin nas podsjeća na vazmeno otajstvo.

40.Novi zavet nigde ne spominje promenu svetosti subote

netočno, Kol 2, 16-17.

ili bilo kakvu svetost prvog dana.

netočno, uskrsnuće, stvaranje, ukazanja, pentekost.

gubavče, nije to lupanje po tradicionalizmu, ni filozofiranje, Biblija te opovrgava. ja sam samo istumačio Bibliju, i ona potvrđuje katoličku doktrinu.

haim je napisao/la:

gubavče, nije to lupanje po tradicionalizmu, ni filozofiranje, Biblija te opovrgava. ja sam samo istumačio Bibliju, i ona potvrđuje katoličku doktrinu.

<tr></tr><tr></tr><tr></tr><tr></tr>

Matej 5,17

Ne mislite, da sam došao ukloniti zakon ili proroke. Nijesam došao da ih uklonim, nego da ih ispunim.

Matej 5,18

Jer zaista, kažem vam: Dok stoji nebo i zemlja, neće nestati nijedne crtice slova ili točke iz zakona, dok se sve ne ispuni.

Matej 5,19

Tko dakle ukine jednu od ovih zapovijedi, pa bilo i najmanju, i tako uči ljude, zvat će se najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko ih drži i uči držati, zvat će se velik u kraljevstvu nebeskom.

Matej 5,20

Jer vam kažem: Ako pravednost vaša ne bude savršenija negoli književnika i farizeja, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Biblija ne opovrgava samu sebe jer je u tome slučaju Bog nedosljedan vlastitim riječima. A tko od nas si može uzeti to pravo i nazvati Boga nedosljednim??? Jer to je upravo ono što ti tvrdiš. I otkud ti pravo tvrditi da je Bog ili Krist ili apostoli promijenili Božji moralan zakon i samim time subotu u nedjelju?? Jer zapovijedi su moralan zakon a ne ceremonijalni zato pazi što tvrdiš i govoriš jer će te vlastite riječi osuditi kao što govori i samo Pismo. Hvala. Mir vam u Isusu Kristu Gospodinu našemu.

I što je Krist učinio ispunjenjem zakona? Dokazao je njegovu ispravnost i dosljednost a nije ga ispunjenjem promijenio. To što je Krist umro jest znak da zakon stoji. A kako i nebi kad je dan od odmora subota od Oca a Sin je vršio u svemu Očevu volju! Tako da nema govora u promijeni dana svetkovanja iz subote u nedjelju . Što je Krist rekao za židovsku nauku ljudima? Zar nije da se sluša sve ono što govore ali da se ne čini ono što oni čine jer ne čine ono što govore??? Sam Krist je to u Pismu rekao.Jer je to nauka od Oca a ,ponovit ću, Sin je u svemu vršio volju Očevu.Ceremonijaln zakon je ukinut jer je ukazivao na Krista janje Božje. I njegovom smrću se je ukinuo ceremonijalan zakon(koji je ukazivao na Krista) te je potvrđena ispravnost i valjanost Božjeg moralnog zakona(10 zapovijedi) jer u suprotnom (da se zakon mogao promijeniti) Krist nije trebao umrijeti nego bi se samo promijenio zakon. a to se nije desilo jerje zakon dan od Oca i samim time nije promjenjiv. Tako da protiv tvojih tvrdnji ide sam Krist . A tko je vjerodostojniji Krist ili ti, Haime?Hvala. Mir vam u Isusu Kristu Gosposdinu našemu.

Izaija 58,13	Ako nogu svoju u subotu ustaviš, tako da na sveti dan moj ne obavljaš svojih poslova i subotu prozoveš milinom, a sveti dan Gospodnji poštovanja dostojnim i stim ga slaviš, da na njemu ne činiš svojih putova i ne obavljaš svojih poslova i ne govoriš za svoje stvari:
Izaija 58,14	Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i ja ću te izvesti na visine zemaljske i dat ću ti da uživaš baštinu svojega oca Jakova; jer su to obećala usta Gospodnja."

Zadnja promjena: Gubavac; pet 25 srp 2008, 17:39; ukupno mijenjano 1 put.

<table cellpadding="2" cellspacing="2"><tr><td>Marko 2,23</td><td>Jedne subote išao je kroz usjeve. Učenici njegovi trgali su putem klasje.</td></tr><tr><td>Marko 2,24</td><td>Tada ga upitaše farizeji: "Zašto čine u subotu, što je zabranjeno?"</td></tr><tr><td>Marko 2,25</td><td>On im reče: "Nijeste li nikad čitali, što učini David, kad je bio u nevolji, on i drugovi njegovi ogladnjeli?</td></tr><tr><td>Marko 2,26</td><td>Kako je u nijeme velikog svećenika Abiatara ušao u kuću Božju i jeo kruhove postavljene, koje smiju jesti samo svećenici, i kako ih je dao i drugovima svojim?</td></tr><tr><td>Marko 2,27</td><td>Tada nastavi: "Subota je tu zbog čovjeka, a nije čovjek zbog subote.</td></tr><tr><td>Marko 2,28</td><td>Tako je Sin čovječji i gospodar nad subotom."</td></tr></table>

Zadnja promjena: Gubavac; pet 25 srp 2008, 17:40; ukupno mijenjano 3 put/a.

Što je to Krist? Gospodar nad čime?Čiji je i koji je to sveti dan Gospodnji? Nije li Krist rekao da su On i Otac jedno? Onda o kakvoj promjeni dana svetkovanja mi tu pričamo? Hvala. Mir vam u Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Ako je, po Bibliji , Subota sveti dan Gospodnji a Sin i Otac jedno su onda kako možete reći da je Krist promjenio dan svetkovanja? To je vaša riječ protiv samih Kristovih riječi danih u samome Svetom Pismu. A tko je vjerodostojniji vi, ono što uči tradicija ili sam Krist? Hvala. Mir vam u Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Gubavac je napisao/la:

Ako je, po Bibliji , Subota sveti dan Gospodnji a Sin i Otac jedno su onda kako možete reći da je Krist promjenio dan svetkovanja? To je vaša riječ protiv samih Kristovih riječi danih u samome Svetom Pismu. A tko je vjerodostojniji vi, ono što uči tradicija ili sam Krist? Hvala. Mir vam u Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Treba jasno naznačiti da je Isus prisutan u Crkvi koja je ukinula obrezivanje ( Djela Apostolska 19:17 ) iako ništa u vezi ovog ukinuća nije prisutno u Isusovim propovjedima. Isus je Spasitelj svijeta koji je odlučio djelovati preko ljudi ( apostoli vrše čuda prema Božjoj volji - Djela Apostolska 15:12, Djela Apostolska 19:11, Poslanica Hebrejima 2:4 ), dakle nakon Svoje Svete i Bezgrešno Spasiteljske Smrti mogao je ukinuti Subutno slavlje jednako kao i obrezivanje.