Brate ziger,
ne znam o tebi ništa, osim ovoga što si napisao ovdje i stoga mi je žao što moram reći da si pokazao veliko nepoznavanje Biblije. Ako išta ne volim, onda je to vađenje biblijskih redaka iz njihovog konteksta i tumačenje istih na temelju nekakvog vlastitog uvjerenja, mjerila i stava, umjesto na temelju Božjeg. Nemam sad vremena objašnjavati temeljito, ali samo ću te ukratko potaknuti da razmisliš o sljedećim stvarima:
1. Vrijedi li danas Deset zapovijedi za kršćane, ili ne vrijedi? Ako ne vrijedi, zašto se ne bismo svi ubijali, lagali, psovali Boga, krali, nepoštivali roditelje, nepoštivali dan od odmora, pravili idole? Isto pitanje postavljam teologu Draganu Simovu.
2. Čak i ako Izraelci nisu prije toga znali za subotu, Bog je na Sinaju jasno i glasno rekao da je i On sam, pri stvaranju svijeta, 6 dana radio, a 7. dan se odmorio, a Isus je rekao da je subota stvorena radi čovjeka! Dakle, subotu je stvorio Bog, za sve ljude! To što neki iskrivljavaju ove jasne Božje objave, njihov je problem (itekako veliki problem...).
3. U Izaiji 56:6.7. Bog se obraća uškopljenicima i strancima (koji su uvijek bili na neki način odvojeni od izraelske zajednice, a time i Božjih blagoslova...) i pohvaljuje njihovo držanje Njegovog zavjeta (posebno naglašava subotu), te im obećava da će ako budu vjerno držali Njegov zavjet (koji je On s Izraelcima sklopio na temelju Dekaloga- koji uključuje subotu), imati "vječno ime"! Ovi redci ni u kom slučaju ne govore da će samo Židovi biti spašeni, ustvari, u 7. retku Bog kaže da će se Njegov dom zvati "dom molitve svim narodima". Stoga, savez s Bogom je ono što je ključno za spasenje, a ne pripadnost židovskoj naciji.
4. Nisu samo Izraelci zavjetni narod. Kroz cijelu Bibliju vidimo da Bog želi sa svim ljudima uspostaviti savez, a to je u potpunosti omogućio "novi savez", koji je nastao Kristovom smrću. Međutim, to ne znači da je "stari savez" ukinut novim savezom. Ako promatramo saveze kroz Bibliju, vidjet ćemo da nijedan novi savez nije ukinuo prethodni, nego svaki novi savez nadopunjuje prethodni savez. Istina, posljedni savez je poseban, ali ne možemo reći da je on ukinuo prethodne saveze. Ne možemo reći da je Krist svojom smrću ukinuo Deset zapovijedi. On sam je rekao da nije došao na svijet da ukine zakon, nego da ga ispuni (Matej 5:17-19)- ova izjava je jako često pogrešno tumačena, ali Isus je ovo izrekao kako bi se obranio od optužbi da je Njegova namjera da ukine subotu, budući da je u nju liječio i činio čuda... On je ovime rekao da Njegova namjera nije da ukine subotu ili bilo koju "jotu" ili "kovrčicu" iz zakona... Ukidanje subote bi bila jako radikalna promjena u židovskoj religiji i sigurno je da bi Isus jasno dao do znanja da se subota ne treba više svetkovati, kada bi to doista bilo tako. Međutim, i Isus i apostoli su svetkovali subotu i nigdje u Bibliji nitko od njih nije spomenuo njezino ukidanje.
Dalje tvdriš na temelju Galaćanima poslanice da "kršćani nisu robovi zakona". Ključno je shvatiti na što Pavao misli. Gledaj, kad god Pavao u svojim poslanicama koristi izraz "biti pod zakonom", on pod tim izrazom smatra "biti pod osudom zakona"! Ovo je jako važno da shvatiš. Pavao je s vjernicima imao jedan problem - oni su htjeli "biti pod zakonom" (Gal. 4:21). Drugim riječima, oni su pokušavali postići opravdanje pred zakonom, vršenjem zakona, vršenjem Deset zapovijedi. Stoga se Pavao jako mučio i uložio puno energije, ne bi li im objasnio da je Krist upravo zato umro, što se nitko ne može opravdati vršenjem zakona, jer su svi pod osudom zakona, tj. "pod zakonom". Međutim, nakon što je Krist umro, On je svim ljudima besplatno ponudio oprost, opravdanje, slobodu. Mi se ne možemo spasiti vršenjem zakona, nego prihvaćanjem Kristove smrti, Njegovog besplatno ponuđenog oprosta svim ljudima! Zato je glupo i dalje željeti biti "pod zakonom", jer ako se pokušavamo sami spasiti, zakon će nas svi više i više osuđivati, jer smo svi grešnici (Rim. 3:23.24). Stoga, Židovi starog zavjeta su također mogli biti robovi zakona, ako su smatrali da se sami mogu spasiti, tj. ako u žrtvama koje su prinosili nisu vidjeli spasitelja koji će umrijeti za njih... Pogrešno je misliti da su svi ljudi koji su živjeli u periodu "starog zavjeta (ili saveza, svejedno)", bili "robovi zakona", a da danas nijedan kršćanin nije rob zakona. Pavao želi reći da je rob zakona svatko, tko i dalje želi biti pod osudom zakona, tj. pokušava se sam spasiti, vršenjem zakona, umjesto da vršenje Božjeg zakona bude posljedica njegove velike zahvalnosti i ljubavi prema Isusu Kristu, njegovom spasitelju (Ivan 14:15). Ne smijemo nikada zanemariti brojna mjesta u poslanicama na kojima Pavao naglašava važnost i vrijednost zakona Božjeg (npr. Rimljanima 7:12).
Joj, što sam se ja raspisao, a planirao sam samo ukratko odgovoriti... Sorry. Nadam se samo da si me shvatio...
5. Jeremija 17:24.25 - ovo ne dokazuje da će se samo Židovi spasiti, kao što ne dokazuje ni da samo Židovi trebaju svetkovati subotu. U redu, spasit će se svatko tko prihvati Isusa Krista. Ali nije li Isus bio Židov? Nisu li apostoli bili Židovi? Nisu li i Isus i apostoli vjerno svetkovali subotu? Ne spašava nikoga pripadnost židovskoj naciji, nego vjernost Kristu. A On nam je na ovoj zemlji ostavi primjer kakav život je po Božjoj volji!
6. Matej 27:51 - Nakon Kristove smrti nije ukinut moralni, nego obredni zakon. Zavjesa u svetištu bila je tijekom procesa simboličkog očišćenja naroda od grijeha poprskana krvlju. Nakon Kristove smrti, ona je razderana - to simbolički znači da više ne trebamo prinositi žrtve za oproštenje grijeha, jer je Krist - jedina prava žrtva - umro.
Što se tiče Kološanima 2:16.17 - o ovome bih se stvarno mogao raspisati, pa ću to u posebnom postu ili nekoliko njih lijepo objasniti, tako da više ne bude nikakvih zabuna...