Nikada nitko, svet ili, ne uzima svoju svakodnevnu hranu, već se hrani Kristovim tijelom i krvlju.
U svaki kruh utisnut je golgotski križ. On se ogleda u svakom izvoru vode. Krist je istaknuo sve ovo uspostavljajći simbol svoje velike žrtve. Svjetlost koja blista iz službe Svete večere u gornjoj sobi posvećuje hranu za naš svakodnevni život. Obiteljski stol postaje Gospodnjim stolom, a svaki objed obredom.Koliko su istinitije Kristove riječi o našoj duhovnoj prirodi!On izjavljuje: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni.” Mi možemo živjeti životom svetosti ako
prihvatimo život koji je za nas žrtvovan na golgotskom križu.Taj život primamo prihvačanjemnjegove riječi, izvršavanjem onoga što je On zapovjedio. Tako postajemo jedno s Njim. “Tko jede tijelo moje”,kaže On, “i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene.” (Ivan6,54.57) Ovi se ulomci u posebnom smislu odnose na Gospodnju večeru.
Kad se vjera udubljuje u veliku žrtvu našega Gospodina, duša prima Kristov duhovni život. Takva će duša na svakoj Gospodnjoj večeri primiti duhovnu snagu. Ova služba uspostavlja živu vezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem. U posebnom smislu ona uspostavlja vezu između ovisnih ljudskih bića i Boga. Dok primamo kruh i vino koji predstavljaju Kristovo slomljeno tijelo i prolivenu krv, pridružujemo se u mislima prizoru Svete večere u gornjoj sobi. čini nam se kao da prolazimo vrtom koji je posvećen samrtnim mukama Onoga koji je ponio grijehe svijeta. Postajemo očevici borbe koja nam je donijela pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdiže se među nama.
“NA MOJU USPOMENU”
Onaj koji promatra Spasiteljevu neusporedivu ljubav, uzdiči će se u mislima, očistiti srce i preobraziti karakter.
U svaki kruh utisnut je golgotski križ. On se ogleda u svakom izvoru vode. Krist je istaknuo sve ovo uspostavljajći simbol svoje velike žrtve. Svjetlost koja blista iz službe Svete večere u gornjoj sobi posvećuje hranu za naš svakodnevni život. Obiteljski stol postaje Gospodnjim stolom, a svaki objed obredom.Koliko su istinitije Kristove riječi o našoj duhovnoj prirodi!On izjavljuje: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni.” Mi možemo živjeti životom svetosti ako
prihvatimo život koji je za nas žrtvovan na golgotskom križu.Taj život primamo prihvačanjemnjegove riječi, izvršavanjem onoga što je On zapovjedio. Tako postajemo jedno s Njim. “Tko jede tijelo moje”,kaže On, “i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene.” (Ivan6,54.57) Ovi se ulomci u posebnom smislu odnose na Gospodnju večeru.
Kad se vjera udubljuje u veliku žrtvu našega Gospodina, duša prima Kristov duhovni život. Takva će duša na svakoj Gospodnjoj večeri primiti duhovnu snagu. Ova služba uspostavlja živu vezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem. U posebnom smislu ona uspostavlja vezu između ovisnih ljudskih bića i Boga. Dok primamo kruh i vino koji predstavljaju Kristovo slomljeno tijelo i prolivenu krv, pridružujemo se u mislima prizoru Svete večere u gornjoj sobi. čini nam se kao da prolazimo vrtom koji je posvećen samrtnim mukama Onoga koji je ponio grijehe svijeta. Postajemo očevici borbe koja nam je donijela pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdiže se među nama.
“NA MOJU USPOMENU”
Onaj koji promatra Spasiteljevu neusporedivu ljubav, uzdiči će se u mislima, očistiti srce i preobraziti karakter.