Gospodnja večera (Euharistija)

Daniel je napisao/la:

ne samo kao kućne grupe, nego i individualno se može uzimati pričest,
sva ostala pravila koja obvezuju rituale, ceremonije ili pak "dostojne"
osobe koje daju pričest su nepotrebno breme...



osim naravno nitko ne bi trebao uzimati bez prijašnjeg pokajanja ili
pak u nekom nepodobnom tjelesnom stanju kao neumjereno prenajeden ili
pod utjecajem bilo kakvih sredstava što se i podrazumjeva...

Kako se uzima individualno i u kojim prilikama.No to nije ono pravo lomljenje hljeba - tijela Kristova, pijenje vina-krvi Kristove.
Imamo zajednicu krvi i kruha.Vjernik odvojen od crkve ima veliku čežnju da u zajednici uzimamo kruh i vino.Sami sa anđelima, sami u poniznosti operimo noge onima koji su nas odvojili od zajednice..Ako smo prikovani bolešću neka nam braća dođu sa kruhom i vinom..Lomljenje hljeba i pijenje vina - nije ceremonija , pranje nogu nije ceremonija, to nije breme..To je velika sveta ljepota zajedništva kruha i krvi..

abraham je napisao/la:

Kako se uzima individualno i u kojim prilikama.No to nije ono pravo lomljenje hljeba - tijela Kristova, pijenje vina-krvi Kristove.Imamo zajednicu krvi i kruha.Vjernik odvojen od crkve ima veliku čežnju da u zajednici uzimamo kruh i vino.Sami sa anđelima, sami u poniznosti operimo noge onima koji su nas odvojili od zajednice..Ako smo prikovani bolešću neka nam braća dođu sa kruhom i vinom..Lomljenje hljeba i pijenje vina - nije ceremonija , pranje nogu nije ceremonija, to nije breme..To je velika sveta ljepota zajedništva kruha i krvi..

kažem da "posebna pravila" u Pričesti je breme, a ne na način kako se to izvodi, neki vjeruju u pretvorbu, neki u simboliku toga, no stvar je u tome da svatko se može pričestiti sam ili dvoje ili troje ili pak u zajednici velikoj, više je važno sam taj čin prisjećanja smrti Kristove nego pravila "kako, kada i zašto" ili pak "nisam dostojan jer nisam oprao ruke..."(ovo je samo primjer)zato kada god imate kruh u rukama, razlomite ga i prisjetite se smrti Kristove za VAS na Križu i pojedite, to je Pričest, možete svaki dan, svaki obrok to napraviti, ceremonijom ili neceremnijiom,dvoje, troje ili 20-tero nas ili vas...preko telefona, preko chata ili pak uživo...Duh Božji je svugdje...

Feba je napisao/la:

Noemi je napisao/la:

Feba je napisao/la:

Noemi je napisao/la:

da li vjernici mogu u kućnim grupama slaviti euharistiju?

To pitaš općenito ili za vjernike rimokatoličke crkve?

eto kako sam napisala, da li sljedbenici Isusa mogu u kućnim grupama slaviti euharistiju?

A zašto ne bi mogli? Gdje se dvoje ili troje skupe u Isusovo ime i Isus je među njima. A ako oni razumiju značenje Gospodnje večere ne vidim zašto je ne bi mogli uzeti. Pa oni su crkva, dio Tijela.

Tako je Feba.Sa ovim se slažem u potpunosti.Nije bitno mjesto radnje,koliko je bitan duhovan značaj euharistije.

"Na moju spomen"
Matej 26,20-29;
Marko 14,17-25;
Luka 22,14-23;
Ivan 13,18-30;
1 Korinćanima 11,23-26
Ivan 6,53-55

Isus je dao primjer - to je model sve do Kristovog drugog dolaska!
U tome modelu nemamo terete ni ceremonije - potrebno ga je razumjeti i primjeniti.Služba Gospodnje večere upučuje nas na Drugi Kristov dolazak.
Ceremonijalna ili neceremonijalna banaliziranja i formaliziranje Kristova primjera Gospodnje večere nisu primjena Kristova modela.Svjetlost koja blista iz službe Svete večere u gornjoj sobi posvećuje hranu za naš svagdašnji život i tješi suze onih koji nemaju što jesti jer su vrlo siromašni..Tako obiteljski stol postaje Gospodnjim stolom, a svaki objed - obred koji nas upučuje na traženje svetosti kroz vjeru, na opravdanje vjerom, na održavanje zajednice sa Kristom u Njegovoj nebeskoj službi u Svetinji nad svetinjom gdje obnaša pomirenje svojom krvlju.Kada duša i um i srce usvoje Kristovu krv po Njegovoj ljubavi koju nam je izlio Duhom Svetim - tada imamo potrebu prema obredu ..Ubacivanje demona na kvarenje Obreda je stalno.Borba protiv demoniziranja učesnika u Svetoj večeri obavlja se preispitivanjem sebe - životom stalnog kajanja..Volio bih s vama svima uzimati večeru po modelu Isusovom.Za virtualno uzimanje, na chatu ili telefonski tražim uputu Svetog Duha.Javit ću se.Na pr. kruh koji bi uzimali trebao bi biti beskvasan i pripremljen na određeni način, tako i vino..Pranje nogu nije moguće virtualno -nego pokajanjem za uvrede koje smo jedni drugima izrekli, napisali sječajući se da smo time ranili Isusa..potrebno bi bilo osigurati svetost Kristovom nazočnošću..Ovo je samo ljudsko razmišljanje iz respekta i opreza od demonizacije takvog obreda preko chata..Cjelokupna priprema mora biti u skladu sa Isusovim modelom .Imajmo u tome sveti razbor i oprez..Imajmo nadu, čeznimo za Isuovim dolaskom..Veselim se što se Njegovo obećanje da će doči obnavlja u nama - čeznimo, čeznimo, iščekujmo - životom svetosti koju nam On daje..

Pravoslavno gledanju na ovu temu:

http://www.geocities.com/byzantion2001/Pravednikpricesce.html

Isus je ovaj obred uspotavio malo prije nego je bio razapet.Ostalo mu je još malo vremena, i to je vrijeme htio iskoristiti za važne pouke.Euharistija je bila uspostavljena u kontekstu službe.
Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."
Posljednje trenutke svojega života on je posvetio službi. S time je htio naglasiti njenu važnost. Pošto je On uskoro trebao dati svoj život za nas,Učenici su trebali preuzeti službu evanđelja.
Prvi korak u toj službi bila je poniznost.( Pranje nogu) Drugi korak bio je spremost nastaviti njegovo djelo, kad njega više fizički ne bude s njima.( Uzimanje njegovog tijela)
Treći korak bio je preuzimanje njegove nauke, stavova,i volje.(Uzimanje vina)
Dakle, onaj koji ne prihvati sva tri oblika euharistije nije dostojan Kristove žrtve.
Mi smo to dužni s obzirom na cijenu koju je platio za nas.

U katolickoj crkvi pricest vjernika je samo hostija. Vinom se pricescuju svecenici, te ostali vjernici u posebnim prilikama. Imala sam priliku dva puta se pricestiti i sa vinom, odnosno, hostijom umocem u vino. Prvi put, kada smo mi mladi sa zupnikom isli u Rim, i imali smo misu koju je sluzio General, koji nas je htio pricestiti i sa vinom, zato sto je bila specijalna prilika. Drugi put je bilo kada smo ljetos imali duhovne vjezbe za djevojke.
I zupnik je tim postupkom htio "reci" da smo posebne.

Obavljanje Gospodnje večere

Novi zavet skoro ništa ne govori o pojedinostima svetkovanja Gospodnje
večere. Skoro ništa ne kaže o učestalosti svetkovanja, ko može ili ne
može da učestvuje, ili čak i stvarnoj prirodi hleba i čaše kojima će se
vernici poslužiti. Ovi praktični aspekti su razvijeni na temelju
biblijskih načela.

1. Učestalost svetkovanja

Fraza "jer kadgod jedete ovaj hleb i čašu ovu pijete" (1. Korinćanima
11,26) ne pruža odgovor na pitanje kako često treba održavati obred
Gospodnje večere. U Novom zavetu nigde se ne pojavljuje neko uputstvo o
učestalosti svtkovanja Gospodnje večere. Upravo zato su razne Crkve
razvile svoj sistem svetkovanja. Ima hrišćanskih Crkava koje Gospodnju
večeru dele svake sedmice, pa čak i svakoga dana.

2. Ko može da učestvuje

Pavle upozorava Korinćane da ne učestvuju u Gospodnjoj večeri na
nedostojan način, već da čine posle odgovarajućeg samoispitivanja (1.
Korinćanima 11,27.28).
Da bismo pravilno shvatili značenje izraza "na nedostojan način",
moramo razmotriti i Pavlove savete vernicima o "dostojnom životu" i
kontekst tih saveta. Hrišćani treba da žive "kao što se pristoji Bogu"
(1. Solunjanima 2,12), u skladu sa svojim svetim zvanjem (Efescima
4,1), i sa "evanđeljem Hristovim" (Filibljanima 1,27). Prema tekstu u
Kološanima 1,9.10. Pavle se moli Bogu da hrišćani žive "pristojno Bogu
na svako ugađanje i u svakom dobrome delu da budu plodni, da rastu u
poznanju Božjemu".
Prema tekstu u 1. Korinćanima 11,20.22. neki
vernici u Korintu su se ponašali suprotno Pavlovoj definiciji
"dostojnosti". Pohlepni i sebični bogataši su pokazivali da im nije
stalo do potreba siromašnije braće. Svojim ponašanjem ranjavali su srca
manje srećnih vernika u Crkvi i sramotili svoga Gospoda. Očigledno da
nisu pravili razliku između običnih obroka, na kojima su, na primer,
mogli da učestvuju svi članovi porodice i svetog obreda Gospodnje
večere, kada su morale biti uklonjene sve društvene razlike. Pažljivo
ispitivanje pobuda i ponašanja bi im svakako pomoglo da poprave svoje
greške.
Svi oni koji su se krstili u Isusa Hrista mogli su
pristupili Večeri s punom sigurnošću u božansku blagodat i učestvovati
u ovom zajedništvu. Oni koji nisu kršteni vernici Crkve ne bi imali
pravog razloga da učestvuju. U kontekstu krštenja vernika, nekrštenu
decu bi trebalo pozivati da prisustvuju obredu. Posle odgovarajućeg
poučavanja i krštenja i ona se mogun pridružiti ostalim vernicima u
slavljenju Gospodnje smrti, vaskrsenja i skorog povratka.

3. Beskvasni hleb i neprevrelo vino

Uzimajući u obzir jevrejski običaj da se u predvečerje Pashe iz domova
ukloni svaki kvasac (2. Mojsijeva 12,15.19; 13,7), može se sa
sigurnošću kazati da je na Gospodnjoj večeri bio upotrebljen beskvasni
hleb. Osim toga, Pavle izjednačuje kvasac sa grehom (1. Korinćanima 5,7.,
kojih nije bilo u Hristu. Upravo zato, beskvasni hleb – koji se
spravljao od pšeničnog brašna pomečanog sa uljem, vodom i solju – treba
da se upotrebljava na obredu Gospodnje večere kao simbol Gospodnjeg
tela, žrtvovanog za sve koji ga veruju, bez obzira na vreme i mesto.
Opis Gospodnje večere i u sinoptičkim Evanđeljima i u Pavlovim spisima
upotrebljava izraz "čaša" i "rod vinogradski" za piće koje predstavlja
Hristovu krv. Reč "vino" se ne pojavljuje. Alkohol je proizvod
raspadanja i smrti, neprikladan da simbolički predstavi Hristovu
otkupiteljsku krv. Prema tome, upotreba prevrelog soka ili alkoholnog
vina prilikom obreda Gospodnje večere nije u skladu s Biblijom.
Istisnuti sok grožđa pravilno predstavlja Hristovu krv, prolivenu za
spasenje mnogih, za oproštenje njihovih greha.

Opisujući Gospodnju večeru, Elen G. Vajt kaže: "Hristos je još uvek za stolom na kojemu je postavljena pashalna večera. Pred Njime se nalaze beskvasni pashalni hlebovi. Na stolu stoji i pashalno neprevrelo vino. Ovim
znamenjem Hristos prikazuje svoju čistu žrtvu. Ništa što je pokvareno
vrenjem, sibmolom greha i smrti, ne može predstavljati bezazleno i
prečisto Jagnje (1. Petrova 1,19)." (Čežnja vekova, 567)

D. Zaključak

U obredu Gospodnje večere Gospod nam nudi svoj veliki dar spasenja: svoje
telo i svoju krv, koji su prikladno simbolički predstavljeni beskvasnim
hlebom i čistim grožđanim sokom. Hleb predstavlja Isusa kao ličnost;
grožđani sok je savršeni simbol Njegove krvi pomirenja. U slavljenju
Gospodnje večere, hrišćani ne samo da se sećaju Isusove velike žrtve za
njihove grehe, već se raduju i novom zavetu koji im garantuje sadašnje
zajedništvo sa Hristom i buduću slavu u Njegovom carstvu. Upravo zato,
Gospodnja večera je prilika za radovanje, a ne za žaljenje, iako ćemo
uvek biti svesni visoke cene koja je plaćena za naše otkupljenje,
Hristove dragocene krvi, krvi Jagnjeta bez mane i mrštine (1. Petrova
1,16).

Noemi je napisao/la:

Zanimljiva je rečenica: ovo činite meni na spomen dokle ne dođem......kako me ovo dotiče...On računa na nas, da ćemo ga čekati....naš dragi Gospod.....

lijepo si to rekla, a ja zaboldah i podvukoh po meni bit- do kada treba to činiti ( ne npr do 16, 17 ili 20. stoljeća!)


samo ne znam šta bi na to rekli oni iz denominacija čije su straješine ( valjda vođene dobrim i istinitim Duhom ukinuli tu beskrvnu žrtvu- i uveli Grozotu pustoši koju spominje i Daniel i poslanica solunjanima!
molio bih da mi netko pojasni od reformiranih koji nemaju euharistiju

Da mi je znati koji su to reformirani koji nemaju euharistiju...ne razumijem...

Daniel je napisao/la:

abraham je napisao/la:

Kako se uzima individualno i u kojim prilikama.No to nije ono pravo lomljenje hljeba - tijela Kristova, pijenje vina-krvi Kristove.Imamo zajednicu krvi i kruha.Vjernik odvojen od crkve ima veliku čežnju da u zajednici uzimamo kruh i vino.Sami sa anđelima, sami u poniznosti operimo noge onima koji su nas odvojili od zajednice..Ako smo prikovani bolešću neka nam braća dođu sa kruhom i vinom..Lomljenje hljeba i pijenje vina - nije ceremonija , pranje nogu nije ceremonija, to nije breme..To je velika sveta ljepota zajedništva kruha i krvi..

kažem da "posebna pravila" u Pričesti je breme, a ne na način kako se to izvodi, neki vjeruju u pretvorbu, neki u simboliku toga, no stvar je u tome da svatko se može pričestiti sam ili dvoje ili troje ili pak u zajednici velikoj, više je važno sam taj čin prisjećanja smrti Kristove nego pravila "kako, kada i zašto" ili pak "nisam dostojan jer nisam oprao ruke..."(ovo je samo primjer)zato kada god imate kruh u rukama, razlomite ga i prisjetite se smrti Kristove za VAS na Križu i pojedite, to je Pričest, možete svaki dan, svaki obrok to napraviti, ceremonijom ili neceremnijiom,dvoje, troje ili 20-tero nas ili vas...preko telefona, preko chata ili pak uživo...Duh Božji je svugdje...

šta sve neću čuti
ovo je instant NEW AGE teoloogija- čisti NEW AGE:twisted:
da se smrzneš

SAD MI JE JASNO KAKO U 100 godina nastane 500 novih crkvi u USA:evil:

Kod nas mogu lomiti kruh samo oni koji su rukopoloženi, znači propovjednik...i to u crkvi...treba gospodnju večeru razlikovati od agape večere...ako je netko bolestan onda propovjednik donese kruh i vino koje je u crkvi posvećeno...

Zadnja promjena: ; čet 18 sij 2007, 16:49; ukupno mijenjano 1 put.

Krizostom je napisao/la:

Da mi je znati koji su to reformirani koji nemaju euharistiju...ne razumijem...

svetu pričest- hostiju (vino)

Ja ne znam za takve...ili...

Naslov je ili tema Euharistija...

Nisam citao puno vase odgovore,koji prerastaju u vise od toga,skrecu sa teme,ali moj odgovor je ovo:

TAJNA VJERE

Krizostom je napisao/la:

Kod nas mogu lomiti kruh samo oni koji su rukopoloženi, znači propovjednik...i to u crkvi...treba gospodnju večeru razlikovati od agape večere...ako je netko bolestan onda propovjednik donese kruh i vino koje je u crkvi posvećeno...

poštovani Krizostome,

budući da sam noviji na forumu
možeš li mi samo reči iz koje si crkve, zajednice?
unaprijed hvala

Kršćanska adventistička crkva...

hvala brate Krizostome na očitovanju

evo nešto još e euharistiji:

Posljednja Isusova večera s apostolima se dogodila između propovijedanja Kraljevstva božjeg i smrti na križu, između zemaljskog življenja i uskrsnuća Kristova. U dvorani Posljednje večere je Isusov oproštaj s apostolima i njegova velikosvećenička molitva za Crkvu božju. Tu u toj dvorani Krist slavi nebeskog Oca i ostavlja sebe za hranu svojoj Zajednici. Veliki četvrtak je dan ustanove Svete pričesti i Svetog reda. U dvorani Posljednje večere ukazuje se uskrsli Krist svojim učenicima. Donosi im mir i oslobađa ih straha. Na tom mjestu dolazi i Duh Sveti, koji prosvjetljuje razum i srce učenika da pođu po cijelom svijetu svjedočiti uskrslog Krista: živeći i propovijedajući riječ Evanđelja – Radosnu vijest i lomeći kruh života. »Ako tko pojede od ovoga kruha živjet će zauvijek. A kruh koji ću ja dati jest tijelo moje za život svijeta« ( Iv 6,51). Krist nas ne ostavlja da budemo siročad, nego trajno ostaje s nama. Šalje apostole u cijeli svijet i na rastanku im jamči svoju prisutnost: «Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.« (Mt 28,20).

Stol Riječi i Stol živoga kruha

Zato nije čudno što se naš kršćanski život odvija oko stola Riječi i stola tijela Kristova. U središtu naše vjere je evanđeoska riječ i presveta euharistija : Kristova riječ i Njegovo tijelo.

Po svojoj riječi, po presvetoj euharistiji i po svome Duhu, Krist ostvaruje svoje obećanje da će trajno biti s nama.

Bez Božje riječi nema vjere u Boga.Ta vjera se hrani Kristovim tijelom, a bez Kristova duha nema žive Crkve.Evanđeoska riječ otvara vrata naše duše. Kristovo tijelo hrani tu dušu, a Kristov duh vodi život te duše. Na Posljednjoj večeri Isus reče i učini:«Uzmite i jedite! Ovo

je tijelo moje«. Zatim uze kalež te zahvali i dade im ga govoreći:«Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha« (Mt 26,26-2.

Danas živi dosta krštenih koji su poljuljani u ispravnom kršćanskom vjerovanju. Svetu pričest svode na samo znakovito spominjanje Posljednje večere. Većina protestanata ne vjeruju ono što mi katolici vjerujemo kad primamo sakramenat sv.pričesti. Za njih je to posvećen kruh, ali nije Krist. Slave službu božju ,ali ne primaju tijelo Kristovo.
Zaboravljaju na Sveto pismo: »Tko jede i pije bez razmišljanja da je to tijelo , osudu svoju jede i pije«( 1 Kor 11,29).
Zato je naš papa Ivan Pavao II. na Veliki četvrtak 2003. godine cijeloj Crkvi objavio poslanicu »Ecclesia de eucharistia«,tj. »Crkva živi od euharistije«.
U svojoj 14. službenoj , pisanoj pouci - »Crkva živi od euharistije«, naš Papa u šest poglavlja podsjeća na bitne dijelove vjere Katoličke crkve u pogledu tajne presvete euharistije.Naglašava središnje mjesto euharistije u životu naše Crkve.

Euharistija je posadašnjenje Isusove žrtve na križu, a ne smo spomenjelo. Zato katolički svećenik ne može slaviti sv.misu s drugima koji drugačije vjeruju i nemaju zajedništvo u istoj Crkvi.

U prvom poglavlju Ivan Pavao II. opisuje sakramenat euharistije kao tajnu vjere i kao žrtvu, koja donosi plodonosni život Crkve.Naglašava stvarnu prisutnost raspetoga i uskrsloga Krista u svetoj misi. Sveta misa ili euharistijsko slavlje nije samo jedan duhovni događaj, već ima učinke na život i oblikovanje svijeta.

U drugom poglavlju Papa podsjeća da Crkva nije samo jedna duhovna stvarnost, već se Crkva izgrađuje po tajni euharistije.Po krštenju smo ujedinjeni s Kristom. U svakodnevnom životu krštenom je nužno obnavljanje te veze s Kristom. A to obnavljanje se događa u euharistijskom sudjelovanju. Svaki od nas prima Krista, i Krist prima svakog pojedinog od nas.

U trećem poglavlju se naglašava euharistijska povezanost s apostolima, koji predaju te svete tajne svojim nasljednicima: biskupima i svećenicima. Zato bez svećenika nema euharistijskog posvećivanja ili sv.mise.

Četvrto poglavlje postavlja naglasak na vid zajedništva (»communio«). Presveta euharistija jača i usavršava zajedništvo krštenih. Pri tom postoji nevidljivo zajedništvo vjere i vidljivo zajedništvo struktura Crkve.

Kršćanin u teškom grijehu nema potpunog zajedništva u svetoj Crkvi. Zato se mora prvo ispovjediti, pa tek onda pristupiti sv.pričesti.

Nažalost postoji puno krštenih s kojima još nemamo potpuno zajedništvo, kao što su razne vrste reformita ili protestanata, a donekle i pravoslavnih jer su odvojeni od Opće Crkve. Samo u određenim okolnostima i ograničenim slučajevima smije katolički

svećenik dijeliti svete sakramente drugim kršćanima, tj. ako postoji teška duhovna potreba.

Peto poglavlje iznosi nauku o dostojanstvu koje treba imati kod euharistijskog slavlja,

bilo da se radi o liturgijskoj ljepoti slavlja bilo o samom prostoru ( crkvi), za to slavlje.

Papa govori o zdravom uključivanju slavlja u određenu kulturu i da sve služi jednom

duhovnom cilju. Zato se treba brižljivo držati liturgijskih odredbi, jer je presveta euharistija »središte i vrhunac života Crkve«.

U šestom poglavlju, Papa nam stavlja na razmišljanje o majci i ženi euharitije, o Mariji kao prvom tabernakulu ili svetohraništu, koje je čuvalo Isusa, o majci i ženi, koja je bila otvorena Duhu Svetom.

Blago Crkve i srce svijeta

Papina enciklika je još jedan poziv nama katolicima da znamo čuvati blago Crkve i da se ne odvojimo od izvora života. Ne zaboraviti veličinu dara u jednostavnim znakovima kruha i vina. Sa strahopoštovanjem prihvaćati euharistijsko blago i Kristovu otkupiteljsku žrtvu .Euharistija je sakramenat koji se dijeli u zajedništvu vjere i apostolskom nasljedstvu. U tom sakramentu je obuhvaćena cjelokupna tajna našeg spasenja, jer je srce svijeta i središte Crkve. Zato o tom blagu treba razmišljati i u svom srcu ga nositi.