Gospodnja večera (Euharistija)

Kako mi je drago sto u Hristu, samo mom licnom Spasitelju imam kroz zajednicu Njegove reci i Duha, euharistiju.

Ono sto Isus meni govori jeste da kada citam Njegovu rec, primam vino ili Duha istine, a kada Ga posmatram i upoznajem preko Njegovih dela koja je cinio prilikom svog zivota, tada jedem Njegovo telo, to jest hleb zivota.

Tako se radujem sto je ovu istinu tako divno posvedicio u mom licnom iskustvu blagoslovima neiskazanim.

Slava Ti Gospode!

Zaboljela me glava od tolikog filozofiranja.Sva ta teološka rasprava mi nije ništa pomogla.Sada znam manje nego sam znao.Kakva je korist od svega toga? Može li netko reći praktičnu korist od euharistije?

Praktična korist euharistije jeste posvećenje.
Euharistijom, tj. spomenom na Kristovu muku radi naših grijeha, održavamo stanje duhovne budnosti i čuvamo se od grijeha.
Jer, znamo da zbog Krista nećemo grijeh koji bi nas za vječno odvojio od Boga. Bog je svet i takav narod želi.

Euharistijom se posvećujemo jer se čistimo od grijeha, ne smijemo primiti tijelo i krv nedostojni. Sama euharistija nema mistični značaj. Mistično je nešto drugo a to jeste sjedinjavanje sa Kristom putem poslušnosti njegovim riječima.

Ljudi krivo misle da je euharistija magični događaj i da to vino i kruh koje uzimamo može nešto proizvesti u nama. No, stvar je u pročišćavanju svijesti i savjesti. Odluka i pokret unutarnjeg čovjeka, putem vjere i predanje Kristu, čini korak ka transformaciji starog griješnog čovjeka u novog čovjeka, ugodnog Bogu.

Mi, ljudi smo ti koji se trebaju preobličiti u duhu. Zato, spomen na Isusovu muku je glavni cilj i smisao euharistije a transformacija duha u nama se događa kroz odbacivanje grijeha. Tada nastupa Duh Sveti i u nama izgrađuje Kristov karakter.

A Kristove riječi i zapovijedi su Tijelo Njegovo koje trebamo blagovati, tj. utkati u sebe vjerom Riječi Gospodinove i samo po njima živjeti. Tada je to klanjanje Bogu u duhu i Istini, i to je prava euharistija, poniznost i poslušnost, te preobličavanje u Kristovu narav.

Primiti Krista mozemo na tri nacina
1. ciniti dijela ljubavi prema bliznjima
2. klanjati mu se u Duhu i Istini
3. jedenjem euharistije

Euharistijom se posvećujemo jer se čistimo od grijeha, ne smijemo primiti tijelo i krv nedostojni. Sama euharistija nema mistični značaj.

O, itekako ima! U službenom nauku KC se kaže da moć sakramenta djeluje bez sudjelovanja subjekta i može kasnije djelovati, poput flasheva onih koji su uzimali drogu. To je dakako magija per exellance čiji korijeni sežu u drevnu Kaldeju. Osim toga kako bi kler imao značaj i uticaj ako se ne bi preko svećeničkog reda prenosile te tajnovite ovlasti. Tako ispada da svećenik ne mora biti čist čovjek da bi govorio o Bogu. ili dijelio milosti. To je poznati argument ad hominem gdje se recimo sumnja u liječnikove kvalitete ako je on pijančina ili pušač. No taj princp NE VRIJEDI u religiji jer onaj koji se izlaže da je Božji itekako MORA biti Božji jer sam skrnavi Božje ime i radi sablazan za one koji bi pristupili Bogu.

Dakako, ako bi se taj princip o čistoći propovjednika naučavao u KC ili bilo kojoj drugoj crkvi većina stada bi lutala bez svojih pastira jer malo tko bi svojim životom mogao posvjedočiti za Krista odnosno biti dostojan svećeničkog poziva.

msomi je napisao/la:

Zaboljela me glava od tolikog filozofiranja.Sva ta teološka rasprava mi nije ništa pomogla.Sada znam manje nego sam znao.Kakva je korist od svega toga? Može li netko reći praktičnu korist od euharistije?

U želji za razumijevanjem tajne pobožnosti trebamo vidjeti čežnju svoje duše prema Kristu.Kristova Krv i tijelo Njegovo imaju privlačnu silu koja nas hoće odvojiti od smrti i grijeha.U toj sili osjećamo milinu vječnog života.Simbolizam se odnosi na fizički podsjetnik mislima i duši i srcu da se otvore za svijet slave koji nam je Isus obećao.Stalno biti u primanju beskonaćne Kristove žrtve, biti zahvalan za nju, osječati svoju nedostojnost, nezasluženost, biti beskrajno zahvalan preko smrti..Kada se misli otvaraju Duhu Svetom, naša se cijela osoba duhovno mijenja jer nas stvarna sila žrtve privlači u Duhu Svetom..Ako se damo privuči, ako se damo privuči imamo i više no praktične koristi.Plan spasenj se proslavlja pred nama i osječamo da smo mi dio plana spasenja.U duši uvijek gledam Kristov križ, scene živog Krista i scene razapetog i scene umirućeg i scene umrlog i uskrslog i uznijetog i scene Krista u Nebeskoj službi u svetinji..
To je za mene jedan dio osjetilnog duhovnog doživljaja vjere i nade..Mnogima je obred samo formalnost simbola..Mislim da oni koji promtraju Krista ponukani silom Duha Svetog koji prisustvuje u euharistiji
uzdižu se u mislima, očiščavaju srce i preobržavaju karakter..Shvaćamo iz trena u tren što znači imati duhovnu prirodu posjedovanja života vjećnog.Život prihvatamo prihvačanjem Njegove riječi, izvršavanjem onoga što je On zapovijedio..Tako postajemo jedno s Njim..Kad se vjerom udubljujemo u žrtvu našeg Isusa duša prima Kristov duhovni život.
Banaliziranje euharistije je posljedica posvjetovljene vjere.Čim primjetimo da smo nesigurni po pitanju tajnovitosti ili značenja ili ljepote , zamolimo Boga i Duha Svetog u Isusovo ime da nas utješi..Euharistija nam okrepljuje čežnju prem Kristu , upučuje nas na drugi Kristov dolazak..Osječam i siguran sam da je moja čežnja prema Kristu plod Njegove čežnje prema meni..To me ohrabruje i želim druge ohrabriti da blaguju i kruh i vino u tajni pobožnosti Njegove stvarne žrtve..Euharistija zaoštrava rasudnu snagu i oplemenjuje dušu -

da nastavimo o novoj stvarnosti koja nam je omogučila euharistija ...:Omogučila kroz Duha Svetog putem Kristove krvi slobodnim pristupom u nebesku svetinju vjerom.Osobno čitajuči poslanicu Hebrejima ulazim u nevidljivu slavnu stvarnost Kraljevstva slave putem koji vodi u Nebesku svetinju.Doživljavam sreću nade da su mi grijesi izbrisani krvlju Isusa Krista i da su stavljeni na tvorca grijeha.Radujem se što su nam imena upisna u knjigu života i što će grijesi biti izbrisani djelom očišćenja nebeske svetinje i uklonjeni iz svetinje..Msomi , kako doživljavaš stvarnost u poslanicama Hebrejima - stvarnost Nebeskog hrama u kojem je Krist sada
od kako je ušao u Nebo nakon uzašašća..Kada Kristovo djelo u Svetinji bude dovršeno - tj. odstranjivanje grijeha iz svetinje - tada će Kristovi učenici biti spremni za Njegov drugi dolazak.Ne smijemo se zadovoljavati teorijom istine, pribavimo ulje milosti - ljubav Božju..O kad bismo bili mudre djevojke - Crkva koja je pribavila ulje Božje milosti kako bi se našli na svadbi Jagnjetovoj. Prije svadbe se mora održati istražni sud..Tražimo čisti karakter, očistimo, operimo svoje haljine , objelimo svoje haljine u krvi Jagnjetovoj..

U toj sili osjećamo milinu vječnog
života.Simbolizam se odnosi na fizički podsjetnik mislima i duši i srcu
da se otvore za svijet slave koji nam je Isus obećao.Stalno biti u
primanju beskonaćne Kristove žrtve, biti zahvalan za nju, osječati
svoju nedostojnost, nezasluženost, biti beskrajno zahvalan preko
smrti..Kada se misli otvaraju Duhu Svetom, naša se cijela osoba duhovno
mijenja jer nas stvarna sila žrtve privlači u Duhu Svetom..Ako se damo
privuči, ako se damo privuči imamo i više no praktične koristi.Plan
spasenj se proslavlja pred nama i osječamo da smo mi dio plana
spasenja.U duši uvijek gledam Kristov križ, scene živog Krista i scene
razapetog i scene umirućeg i scene umrlog i uskrslog i uznijetog i
scene Krista u Nebeskoj službi u svetinji..

Ovo su prekrasne misli. Jeli ovo Abrahame tvoje iskustvo? Ja mislim da svatko želi to iskustvo,ali kao da postoji neka prepreka da to doživimo. Možda je to: " ako se damo privuči". Kako ući u tu drugu dimenziju? Kako ona postaje stvarnost?

Ako se damo privuči Kristom;
Krist nam nudi -
-opravdanje
-posvećenje
-proslavljenje
jer:
Obličje koje nam On oblikuje kroz vjeru je :
obličje :
-utjelovljenog
-raspetog
-proslavljenog
Tko želi nosti Isusovo proslavljeno obličje , taj mora u ovome svijetu nositi sramotnu sliku Raspetoga .
Krist u nama stvara svoje obličje.Ako mi vršimo taj posao nikada ga nećemo obaviti.To je prepreka.Mi se umom slažemo sa obličjem ali sile protiv novog oblika se protive silama ljubavi koje su u Kristovoj krvi i Kristovom tijelu - opiru se novoj stvarnosti koju nam Krist daje Duhom Svetim.Ako pristanemo ovoj stvarnosti protiv stvarnosti koja je postala prošlost na križu a još se u našem tijelu protivi umiranju , tada nas Krist poziva da uzimamo Njegovu krv i Njegovo tijelo
u ljubavi koju izlijeva u nas Duhom Svetim -kažimo Kristu ovu želju da nas oblikuje cijelovito kroz preobraženje naše vjere u vjeru cijelovitog Krista.To je posao Svetog Duha.Tražimo Duha radi vjere kojom ćemo svladati prepreke kao što je zabluda odnosa prema euharistiji.Jedna je zabluda - banalizirani simbolizam kao protest protiv transupstancijacije.
Bog ne želi sakriti tajnu svete većere, On nam želi otkriti ljepotu duhovne stvarnosti Kristove krvi i Kristova tijela.Velika je prepreka nama ljudima što euharistiju imamo sa braćom kojima nismo skloni..Mi moramo nositi ove Kristove rane..Prihvatanje sadašnjih Kristovih rana Njegovog tijela kojem pripadamo omogućava nam ulazak u ljepotu tajne proslavljenog tijela..
Isplati se doživljavati stvarnost euharistije..

Pitanje za dominika, recimo ja dođem u tvoju crkvu "radosna vijest" jedne nedjelje na bogoslužje, a pripadnik sam druge crkve...da li nudite gospodnju večeru i ostalima, i kakav je to kruh i vino što nudite...

uh...ubuduce mi javi takva pitanja na PM...jer sam ovo slucajno naisao...ostalo bi inace neodgovoreno...jer ne dolazim u ove "teoloske" dijelove foruma previse.

sad sto se pitanja tice...ne znam bas za tebe tocno. Znam da su sudjelovali u Veceri pripadnici nekih zajednica iz Njemacke te baptisti i Borongajci. Mislim da bi i ti dobio .

Katolici ne i pravoslavci mislim da ne.

Kruh je mislim nista posebno...nije bijeli nego neki okrugli crni, takvo sto...pilo se vino, ali se prelazi sada na grozdjani sok.

da teološki, kvasac u Bibliji predstavlja grijeh...tako se pravi beskvasni kruh, a adventistička crkva oduvijek koristi grožđani sok, a znamo da pravo vino ima kvasca...možda navratim jedne nedjelje kad mi vrijeme dopusti...

Krizostom je napisao/la:

Pitanje ... recimo ja dođem u tvoju crkvu "radosna vijest" jedne nedjelje na bogoslužje, a pripadnik sam druge crkve...da li nudite gospodnju večeru i ostalima, i kakav je to kruh i vino što nudite...

Uskočiti ću ja, ako smijem?
Pitanje je ovo: hoće li se kršćanima iz drugih kršć. Crkava omogućiti ili uskratiti ekumensko zajedništvo Večere Gospodnje(VG)? Reformacijske crkve inzistiraju naglasiti da smo svi mi ljudi što živimo od Božje milosti koja otpušta grijehe i oslobađa. Tu Božju milost primamo u slavlju VG. Zato ne možemo uskratiti to zajedništvo objeda drugim krštenim kršćanima. Naprotiv, onaj tko krštenim kršćanima uskraćuje zajedništvo Večere Gospodnje mora se ozbiljno preispitati slavi li VG"dostojno".
Svatko bi pri tom slavljeničkom objedu trebao ispitati sebe samoga, a nekog drugoga. Nitko nema prava, moći i ovlasti nekog određenog čovjeka ili grupu ljudi isključiti iz sudjelovanja u VG. Isključiti je poželjno sama sebe, ne drugoga, kako mi(nam) ne bi Krist - i nitko drugi - doista sudio.
Bezuvjetno prihvaćanje je poželjno svih krštenih. VG ne smije se zloupotrijebiti za moralnu i crkvenopravnu kontrolu.
Znate li da su prvi primatelji Isusove VG Juda, koji ga izda; Petar koji ga zataji, i to tri x; apostoli koji ga napustiše i pobjegoše.

Na koncu, recimo još jednom:
ljudi se ne mogu isključivati iz VG nekom individualno ili zajednički donešenom odlukom temeljem moralnih ili dr. nedostataka, prijestupa ili grješaka. Samo sam Krist sudi, tako da u obzir isključivo dolazi samoisključenje iz VG koje se vodi Kristovom voljom.
Dakle, tko je u Kristu, a to bi svatko trebao znati za sebe, nema osude.
Kako ja mogu suditi, ili popovski patronizirati ili razdvajati ovce i jarce, brata svoga?! Opasno je to područje!
Svako dobro iz Paradisa.
Smjerno u Kristu brat Ćubela.

Dokument:
http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_17042003_ecclesia-de-eucharistia_hr.html

Dokument:
http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_17042003_ecclesia-de-eucharistia_hr.html

Iv 13:
12 A kad im je bio oprao noge, svoju gornju haljinu uzeo i opet sjeo za stol, reče im: "Znate li, što ja učinih vama?
13 Vi zovete mene Učiteljem i Gospodinom, i pravo velite, jer jesam.
14 Kad dakle ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi morate jedan drugome prati noge.
15 Jer vam dadoh primjer, da i vi tako činite, kao što ja učinih vama.

Isus je u sklopu euharistije, odnosno blagovanja kruha i vina učenicima oprao noge i isto im zapovijedio da i oni čine... Da li se isto prakticira u vašim crkvama i kako gledate na to?

mi isto peremo noge i uzimamo kruh i vino.... meni je to jako lepo jer nas potseca na Kristovu zrtvu na golgoti