Euharistija

Na večernjem euharistijskom slavlju Velikog četvrtka, odnosno na misi
Večere Gospodnje, vjernici se okupljaju kako bi proslavili godišnji
spomen-čin ustanovljenja euharistije.
Prema drevnoj predaji Crkve na Veliki četvrtak u večernjim satima slavi se misa Večere Gospodnje.

Euharistija je središte života Crkve, jer se u znaku kruha i vina
stvarno uprisutnjuje Gospodin. Ona je pravo mjesto, mjesto zajedništva
s Bogom te izvor i vrhunac čitavoga kršćanskog života. "0vo činite meni
na spomen" - to je Isusova zapovijed, koju čitamo u izvještajima o
posljednjoj večeri, a ponavlja se i danas usred svake euharistijske
liturgije. Na taj način Crkva pokazuje da je poslušna onome što je sam
Gospodin htio. Ova zapovijed, kao i svaka koju je Isus dao, bila je
ujedno i obećanje: svaki put kad budete činili ovo meni na spomen, ja
ću biti među vama, a vi ćete biti u zajedništvu sa mnom.

http://www.kriz-zivota.com/pod_povecalom/2109/veliki_cetvrtak/

Svakog puta kad tako činite raspinjete ponvo Hrista!
Kažeš da je crkva poslušna onome što je Gospod rekao! Šta je Gospod rekao? Da propovedamo evanđelje ili da ga raspinjemo?
Slažem se da je potrebno da imamo udela u večeri Gospodnjoj, ali ne da od te simbolike koja predstavlja telo i krv Isusa Hrista činimo gad pred Bogom! Kako može da se hleb i vino u trenutku uzimanja pretvaraju u stvarno (bukvalno) Hristovo telo i Hristovu krv? Jesi nekad okusio i uverio se da ti je u ustima mesto hleba meso i mesto vina krv? Kako i gde to piše? Zar nije to Gospod ostavio kao spomen na Nj. i da to predstavlja nj.


svako dobro u Gospodu ti želim!

"Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu", poziv je koji nam je
upućen na svakoj svetoj misi. To je poziv da uđemo u zajedništvo s
Gospodinom, a i među sobom. Naše zajedništvo zasniva se na Isusovu daru
i prisutnosti, ako iz tog dara i te prisutnosti crpimo snagu i nalazimo
usmjerenje, ako smo sada vidljiva manifestacija tog dara i te
prisutnosti, onda osjećamo predokus i dionici smo one punine koja nam
je obećana u budućnosti.

laodikejac je napisao/la:

Svakog puta kad tako činite raspinjete ponvo Hrista!
Kažeš da je crkva poslušna onome što je Gospod rekao! Šta je Gospod rekao? Da propovedamo evanđelje ili da ga raspinjemo?
Slažem se da je potrebno da imamo udela u večeri Gospodnjoj, ali ne da od te simbolike koja predstavlja telo i krv Isusa Hrista činimo gad pred Bogom! Kako može da se hleb i vino u trenutku uzimanja pretvaraju u stvarno (bukvalno) Hristovo telo i Hristovu krv? Jesi nekad okusio i uverio se da ti je u ustima mesto hleba meso i mesto vina krv? Kako i gde to piše? Zar nije to Gospod ostavio kao spomen na Nj. i da to predstavlja nj.


svako dobro u Gospodu ti želim!

sad smo mi oni koji razapinju Krista , a sam Krist je rekao i slijedeće
kako onda tumačiš te riječi:?: :

Ivan 6 poglavlje

53 Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! 54 Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. 58 Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke." 59

i gde se tu pretvara vino u krv i hleb u meso

laodikejac je napisao/la:

i gde se tu pretvara vino u krv i hleb u meso

Pa uvijek se iznova začudim nad onima koji navodno čitaju Bibliju a ne kuže stvari.
Očito nešto nije u redu s čitanjem.

Koga boli rana na tuđoj nozi, taj zna i pravi smisao Isusova žrtvovanja za ljude, taj vrši euharistiju iako o njoj ne bi znao govoriti

Moguće je ne znati povijesno značenje blagdana Pashe podrijetlom iz 13. stoljeća prije Krista blagovanjem žrtvenog jaganjca. Isus taj prastari obred na svojoj Posljednjoj večeri uoči Muke zamjenjuje blagovanjem kruha i vina. Ne mora se svatko ni sjetiti da je gotovo dva tisućljeća prije toga jedan svećenik nepoznatoga podrijetla, Merkisedek, u tom istom gradu Šalemu, koji će se poslije prozvati Jeruzalem, blagoslovio Abrahama prinosom kruha i vina (Post 14,18). Taj Merkisedek nije Abrahamova roda, ne baštini njegovu jedinstvenu objavu, slavi Boga Svevišnjega (El Elion). Abraham to priznaje i prihvaća.

Znači li da je bilo ozbiljnog jednoboštva i prije Abrahama, da su Bogu dragi i oni koji ga pod raznim imenima časte u raznim kulturama i religijama? Je li to navještaj da Isus, ustanovivši novi obred prinosom kruha i vina, računa i s tim religijskim baštinama cijeloga čovječanstva, ne samo staroga Izraela? Psalam 110 unaprijed govori o Kristu kao “svećeniku po redu Merkisedekovu” - što znači da najveći svećenik neće potjecati od židovskog svećeničkog plemena, potomaka Aronovih. Tu je navještaj novoga svećenstva iz svih naroda. Poslije će Poslanica Hebrejima istaknuti da je Isus svećenik sličan Merkisedeku (Heb 5,10). Ali Ivan u današnjem ulomku svoga evanđelja (Iv 13, 1-15) kao da pretpostavlja da to već svi vjernici znaju, a da je važnije istaknuti kako je Isus pranjem nogu na Posljednjoj večeri izrazio poziv i poruku same euharistije.

Sve bi bilo uzalud ako vjernici ne bi shvatili da se moraju međusobno pomagati - kao što je u ono doba bilo gostima prati noge koje su redovito bile bose, blatne i možda izranjene. Koga boli rana na tuđoj nozi, taj zna i pravi smisao Isusova žrtvovanja za ljude, taj vrši euharistiju iako o njoj ne bi znao govoriti. Tako u jednostavnim znakovima kruha i vina i pozivu da se jedni za druge žrtvujemo, da se jedni pred drugima ne uzvisujemo nego klanjamo kao kod pranja nogu, prepoznajemo srž Isusova čovjekoljublja, smisao euharistije.


Don Živko Kustić, Jutarnji list 05.04.2007.

Hrvoje, Hrki!
Znam da RKC govori o transupstancijaciji (odnosno o tome da se u trenutku kada svečenik podiže kalež i izgovara riječi - vino doslovno pretvara u krv Kristovu). Isto je i sa kruhom koji se pretvara u doslovno tijelo Kristovo. Dakle, radi se o doslovnom tumačenju Kristovih riječi iz Ivana 6,53-56.
Postoji i drugačije razumjevanje Isusovih riječi. Isus je to isto mogao reči i u simboličkom (prenesenom) značenju. Tada bi vjernici isto uzimali kruh i vino, ali ono ne bi bilo izravno Kristovo tijelo i krv, nego simboli koji podsječaju na Kristovu žrtvu na križu Golgote.
Reci mi, molim te, da li je to vino koje svečenik podiže - alkoholno ili bezalkoholno vino (MOŠT)? Da li je kruh koji koristi u euharistiji napravljen sa kvascem ili je to beskvasan kruh? Baš me to zanima! Pozdrav!

MISAO UZ SVETKOVINU PRESVETOG TIJELA I KRVI KRISTOVE:
Proslava Tijelova - proslava svih koji pripadaju otajstvenom tijelu Kristovu

U centru današnje svetkovine je Krist Veliki Svećenik koji ne prinosi obični kruh i vino, nego je oblik kruha i vina uzet kao posuda u kojoj će nam svoje žrtvovano Tijelo i Krv na križu spasenja dati kao Pashu za naše otkupljenje i spasenje.

Crkva je odmah prepoznala jedinstveni Isusov pralik u liku Melkizedeka, kralja iz Šalema. Ime Melki-sedek znači: ''Kralj je moj pravednost''; kralj Šalema gotovo je isto što i kralj šaloma, tj. kralj mira. (Rječnik biblijske teologije, KS Zagreb, 1969.) Melkizedek izlazi pred Abrahama i Lota, te njihovu pobjedničku vojsku s kruhom i vinom kao okrjepom ali i žrtvenim darom. On je svećenik i kralj koji časti jedinoga Boga, ali nije Židov. Taj zagonetni svećenik i kralj prapovijesti pojavljuje se u Bibliji samo jedan puta i gubi mu se trag. On je idealna slika Isusa Kralja, mira i vječnog svećenika - žrtve, koji svojim utjelovljenjem dolazi iz Božje tajanstvenosti i opet (uzašašćem) ulazi u nevidljiv Božji svijet.

Pred Melkizedekom se poklonio Abraham ''praotac vjere'', kao što se pred Isusom klanja Crkva - zajednica vjernika. Kralja Davida kao ''pomazanika'' Psalam 110. naziva: ''Dovijeka ti si svećenik po redu Melkizedekovu!'' Isus je iz loze Davidove, on je vječni Svećenik i Pomazanik od Boga, komu su Melkizedek i David tek pralikovi.

Danas Crkva iznosi iz svetohraništa svoje najveće bogatstvo Spasitelja - Sina Božjega. U svečanoj procesiji nositi će se Tijelo Kristovo kroz mjesta i gradove. Putevi i ulice, kojima radnim danom vjernici žure na posao, danas će biti okićeni za Kralja mira.

Tijelovska procesija izum je Srednjeg vijeka, kada je bila duboko ukorijenjena svijest da sve pripada Bogu. Da je ovaj svijet Grad (država) Božji (civitas Dei). Tako, dok si danas zamišljamo najljepši baldahin na svijetu, koji se nosi iznad pokaznice, a to je plavo nebo; i dok mirišemo najljepši miris tamjana, koji je ''dar'' poljskog cvijeća, a brda i planine prekrasne zelene zavjese; u sebi bi trebali osjetiti odgovornost i zauzetost, da molitvom Kralju svemira i vlastitim angažmanom u društvu sačuvamo Božji dar prirode.

Zar nije žalosno da mi vjernici nemamo gotovo nikakvu svijest o tome kako je upravo naša dužnost boriti se za očuvanje prirode da bude izvor zdravog i ugodnog življenja. Dapače, ima vjernika koji pokazuju netrpeljivost prema nekim civilnim udrugama koje se bore za očuvanje prirode, a podržavaju bezdušnu liberalnu ekonomiju, kojoj je jedini cilj dobit, ne gledajući na to da se taj profit često plaća zauvijek izgubljenim bogatstvom koje se zove život.

Meditativni će vjernik u ljepoti prirode, koja je djelo Božje, nazirati ljepotu Kraljevstva Božjega koje je po Isusovoj prisutnosti među nama i svuda oko nas. Stoga je proslava Tijelova proslava svih nas, jer mi pripadamo otajstvenom tijelu Kristovu, a to je Crkva.

Što ćemo dublje ponirati u tu tajnu naše vjere time će biti življa svijest da je sve što postoji djelo Božje koje u sebi posjeduje svojevrsnu sakralnost, a čovjek, koji se rado naziva krunom stvorenoga, bit će to tek kad shvati da je pozvan biti svjedokom čudesnih djela Božjih koje on nije stvarao tek tako, jer sve ima svoj smisao; naravno da naznači nadnaravno, nadnaravno da se objavljuje u naravnom.

U autobiografskom zapisu ''Corpus Domini'' Vladimir Nazor opisuje sudjelovanje u Tijelovskoj procesiji:

''Mene je majka onog jutra brižljivo uredila, obukla me u novo ljetno odijelo, dala mi u ruku voštanu svjećicu i rekla mi: 'Moli se i za me. Tijelovo je, sine!' A otac mi kaza: 'Momčiću, ove ćeš godine, mene, boležljivog, zastupati u procesiji, pa će te smjestiti odmah za baldahinom. Drži se kako treba!'...

Ja sam stajao kao okamenjen, držeći svijeću u ruci. Gledao sam svuda naokolo: kako je sada sve bilo živo i sveto, sve skladno i lijepo pod ljetnim suncem na vedrom nebu, gore do maslinika na bregovima i dolje do mora i otoka ispred naše luke! Ta procvala trava, te plodne biljke, te čvrste hridine, pa ti ljudi, od kuda nikoše? Tko im daje život? Od čega žive? Čiji sam, zapravo, ja? Koga mi sada slavimo? Nekoga ili nešto što nas izvuče iz sebe i drži nas neprestano na dlanu…. Tijelo Gospodnje! Jest, ja ga sada ne samo osjećam, nego i… vidim. Tu je… predamnom i u meni. Trava, klasje, loze, masline, pa hridine, ptice i ljudi, sve je to Tijelo Gospodnje… Da njega slavimo, da po njemu hodamo, izašli smo danas ovako iz crkve. To je njegov dan… Povorka krenu naprijed, omamljena i ona suncem i zrakom, razveseljena svime što je te godine iz zemlje nicalo, raslo i dozrijevalo. Stadosmo još ispred tri oltarića i vratismo se polako, uvijek pjevajući u crkvu… Vratih se sam u luku. Nisam više ni na što mislio, ali prije no stigoh - a ne znam zašto - najedanput klekoh, prignuv se, i raširiv ruke, poljubih zemlju, sveto Tijelo Gospodnje.''

O. Bonavetura Duda u svojim Nedjeljnim i blagdanskim razmišljanjima - Godina C citira koncilsku Konstituciju Gaudium et spes: ''Gospodin je svojima ostavio zalog te nade… - i popudbinu toga putovanja: sakramenat vjere u kojem se plodovi prirode… što ih je čovjek uzgojio pretvaraju u njegovo slavno tijelo i krv. To je večera bratskog zajedništva, anticipacija nebeske gozbe'' (GS 38b).

Zatim slijedi Dudin komentar: ''Kad pažljivo pratimo molitve kod prinosa darova kruha i vina, posve je jasno da je u kruhu i vinu naznačena cijela priroda, sav kozmos, a napose cjelokupna ljudska djelatnost. Ali - ne odvojena od samoga čovjeka, od ljudi djelatnika! Stoga je u svakoj pretvorbi i podizanju uzdignuta, da bude ''pretvorena - preobražena'', cijela naša vjernička zajednica sa svime što jesmo i što dobro djelujemo. I to zajedno s prirodom i kozmosom, s cijelom materijom. U kruhu i vinu sama je materija - bar u tom svom blagoslovljenom djeliću, u tim česticama - uzdignuta u novi, Božji svijet jer je preuzeta u sveti sakrament. Blagoslovljena, tu i sama materija već postaje blagoslovna: kao anticipacija onog konačnog oslobođenja cijele prirode, svega kozmosa za kojim ''sve stvorenje uzdiše u porođajnim bolovima'' (usp. Rim 8, 19-22).

Nahranjeni pak tim svetim kruhom i napojeni tim svetim vinom - Tijelom i Krvlju Krista Gospodina - i mi postajemo i treba da postanemo jedni drugima dobri kao kruh. Tako poboljšani, postajemo na nov način blagoslovni obrađivači Božje zemlje, Božjih njiva i vinograda, blagoslovni stanovnici Božjeg kozmosa. Doista, kad god slavimo euharistiju - osobito tijelovsku - obistinjuje se pretvorbeni usklik: 'Puno je nebo i zemlja slave tvoje!'…''






7.6.2007

Isus od nas ne traži da budemo kanibali i vampiri!

jony je napisao/la:

Isus od nas ne traži da budemo kanibali i vampiri!

Koji je rzlog da si to tako rekao, molim Te bolje usrdno objasni..

abraham je napisao/la:

jony je napisao/la:

Isus od nas ne traži da budemo kanibali i vampiri!

Koji je rzlog da si to tako rekao, molim Te bolje usrdno objasni..

Već smo pričali na jednoj temi o ovoj temi - gdje su neka braća katolici pokušali reći da je vino doslovno Kristova krv, a hostija da je Njegovo tijelo. Naravno, po tome bi ispalo da jedemo tijelo čovjeka Issua Krista i pijemo Njegovu krv - što bi bilo da smo vampiri ili kanibali...

<BLOCKQUOTE>
<BLOCKQUOTE>

Pretvorba ili Transupstancijacija u Katoličkom nauku pretstavlja vjerovanje da se hostija i vino u misi, odnosno slavlju euharistije pretvaraju u stvarno Isusovo tijelo i krv. Pretvorba se dogada u unutarnjoj bîti (supstanci), a ne u vanjskom izgledu. Tu doktrinu prihvatio je IV. lateranski sabor 1215. proglasivši je službenim učenjem Katoličke crkve, pozvavši se na autoritet Tome Akvinskog. U posvećenom kruhu i vinu na taj se način uprisutnjuje čitav Krist, dušom i božanstvom, Bog i čovjek.
Istu vjeru potvrđuje i Tridentski sabor, a prema Katekizmu Katoličke Crkve sav je Krist prisutan u svakoj euharistijskoj prilici (i u kruhu i u vinu) i u svakom njezinu dijelu »tako da lomljenje kruha ne dijeli Krista« (KKC, 1377).
Protestanti ne priznaju samu pretvorbu, već vjeruju da to rade na spomen na Isusovu smrt i da time izražavaju vjeru u njegov skori dolazak, a ne da vrše stvarno lomljenje Isusova tijela i pijenje njegove krvi. Smatraju da autoritet u nauku ima samo Bog i Božja riječ, a ne Toma Akvinski. Zbog odacivanja nauka o transupstancijaciji među ostalima pogubljen je John Frith, Hugh Latimer i Thomas Cranmer dok su protestanti kasnije pogubljivali katolike koji su ispovijedali vjeru u transupstancijaciju, npr. Fidel Sigmaringenski (1622.), Marko Križevčanin, Melkior Gradec i Stjepan Pongraz (7. rujna 1619.) ili Ivan Sarkander kojega su protestanti 14. veljače 1620 tri sata rastezali, potom 17. veljače i konačno 18. veljače kad je i podlegao mukama.Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Pretvorba_%28transupstancijacija%29"
--------------
Dobro je procitati o Euharistiji encikliku
na hrvatskom :
http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_17042003_ecclesia-de-eucharistia_hr.html

na pr:
Ucjepljenje u Krista, ostvareno po krštenju, neprestano se obnavlja i učvršćuje sudjelovanjem na euharistijskoj žrtvi, nadasve po potpunu sudjelovanju u sakramentalnoj pričesti. Možemo reći ne samo da svatko prima Krista, nego da i Krist prima svakoga od nas. S nama sklapa prijateljstvo: "Vi ste prijatelji moji" (Iv 15,14). Štoviše, mi živimo zahvaljujući Njemu: "Onaj koji mene blaguje živjet će po meni" (Iv 6,57). U euharistijskom se zajedništvu na najuzvišeniji način ostvaruje uzajamno "prebivanje" Krista i učenika: "Ostanite u meni i ja u vama" (Iv 15,4).Sjedinjujući se s Kristom, narod novoga Saveza, ne zatvarajući se u sama sebe, postaje "sakrament" za čovječanstvo,(39) znak i instrument spasenja ostvarena po Kristu, svjetlo svijeta i sol zemlje (usp. Mt 5,13–16) za otkupljenje sviju.(40) Poslanje je Crkve u kontinuitetu s Kristovim: "Kao što je Otac poslao mene i ja šaljem vas" (Iv 20,21). Iz ovjekovječenja žrtve Križa i zajedništva s Kristovim tijelom i krvlju u Euharistiji, Crkva crpi potrebnu duhovnu snagu kako bi ispunila svoje poslanje. Tako se Euharistija pokazuje kao izvor te ujedno i vrhunac cjelokupne evangelizacije budući da je njen cilj zajedništvo ljudi s Kristom te po Njemu s Ocem i Duhom Svetim.(41)
23. Euharistijskim je zajedništvom Crkva također učvršćena u svome jedinstvu tijela Kristova. Sv. Pavao misli na ovu sjedinjujuću učinkovitost sudjelovanja na euharistijskoj gozbi kad piše Korinćanima: "Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha" (1 Kor 10,16–17). Točan je i dubok komentar sv. Ivana Zlatoustog: "Što je uistinu kruh? Tijelo Kristovo. Što postaju oni koji ga primaju? Tijelo Kristovo; ali ne mnoga tijela, nego jedno tijelo. Doista, kao što je kruh jedan, makar načinjen od mnogih zrna koja se, makar i ne želeći, nalaze u njemu, tako da njihova razlika nestaje zbog njihova savršenog sjedinjenja; na isti smo način i mi uzajamno sjedinjeni između sebe i svi zajedno s Kristom."(42) Dokazivanje je uvjerljivo: naše sjedinjenje s Kristom, koje je dar i milost za svakoga, omogućuje nam da smo u Njemu također združeni u jedinstvo njegova tijela koje je Crkva. Euharistija učvršćuje ucjepljenje u Krista, ostvareno u krštenju po daru Duha (usp. 1 Kor 12,13.27).
</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

laodikejac je napisao/la:

Svakog puta kad tako činite raspinjete ponvo Hrista!
Kažeš da je crkva poslušna onome što je Gospod rekao! Šta je Gospod rekao? Da propovedamo evanđelje ili da ga raspinjemo?
Slažem se da je potrebno da imamo udela u večeri Gospodnjoj, ali ne da od te simbolike koja predstavlja telo i krv Isusa Hrista činimo gad pred Bogom! Kako može da se hleb i vino u trenutku uzimanja pretvaraju u stvarno (bukvalno) Hristovo telo i Hristovu krv? Jesi nekad okusio i uverio se da ti je u ustima mesto hleba meso i mesto vina krv? Kako i gde to piše? Zar nije to Gospod ostavio kao spomen na Nj. i da to predstavlja nj.


svako dobro u Gospodu ti želim!

Pošto su ljudi zli oni bi samo klali i jeli,umjesto da se zadovolje mliječnim proizvodima.
Isus kaže:
Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete
ući u kraljevstvo nebesko.

Žeđ i glad duše se ne može zadovoljiti jelom ni pićem koje nije s Neba..To potvrđujemo euharistijom..Kako stoji u 1.Korinćanima 11,25.26: i što znači
"Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.

Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe."

Tako i naša svagdašnja egzistencija nema smisla bez Novog Saveza u Njegovoj krvi, bez iščekivanja Njegovog dolaska..Ako životom ne iščekuje Njegov dolazak obezvređuje euharistiju bez obzira što držao o vinu i kruhu..Suština je u tome da li obznanjuje Njegovo razapinjanje u svom razapinjanju - svakodnevnom, bili simboli ili ne obezvređuje ako nije životom surazapet i ne širi oko sebe miris ugodan Bogu, miris Njegove smrti, misris Njegovog uskrsnuća, miris i blagoslov evanđelja..Što nam vrijedi kako držimo euharistiju ako ne ljuibimo one koje je On ljubio, ako u nama nije provrutala izvor voda života iz Njegovog tijela i Njegove krvi..

Tumacenje Svete Misne zrtve: sedamdeset sedam milosti,koje izviru iz sabranog i poboznog pracenja sv. Mise i primanja svete Pričesti. (p. Martin von Cochen,tiskano s crkvenom dozvolom izdano u Lahni,10 lipnja 1953.Merkel)

1. Zbog tvoga spasenja Bog Otac salje svoga ljubljenoga Sina na zemlju.
2. Za tvoj spas Duh Sveti pretvara kruh i vino u pravo tijelo Kristovo i u pravu Krv Kristovu.
3. Zbog tebe Sin Bozji silazi s Neba i skriva se u sv. Hostiji.
4. Zbog tebe se toliko ponizuje da je i u najmanjem djelicu sv. Hostije prisutan.
5. Zbog tvoga spasa On obnavlja milostivu tajnu svoga Utjelovljenja
6. Zbog tvoga spasa On se ponovo radja na duhovan nacin kod svake sv. Mise.
7. Za tvoje spasenje On obnavlja na oltaru svoja spasiteljska djela koja je izvrsio na zemlji.
8. Za tvoje spasenje On obnavlja svoju gorku muku da te ucini njezinim sudionikom.
9. Za tvoje spasenje On umire na duhovan nacin i prikazuje svoj plemeniti zivot za tebe.
10. Za tvoje spasenje On prolijeva na duhovan nacin svoju svetu Krv i prikazuje je Nebeskom Ocu za tebe.
11. Sa svojom svetom Krvlju On skropi tvoju dusu i cisti je od njenih losih navika.
12. Za tebe se Isus prikazuje kao prava zrtva paljenica i daje Bogu cast koja pripada Njegovom dostojanstvu.
13. Ako prikazes ovu zrtvu hvale Kristu Bogu , tada mu iskazujes cast koju si mu propustio dati.
14. Za tebe se On prikazuje kao zrtva hvale i nadopunjava tvoj propust slavljenja boga Oca.
15. Ako ti,ovu Kristovu zrtvu prikazujes Bogu, Dajes mu vecu hvalu nego sto mu sami Andjeli daju.
16. Za tebe se Krist prikazuje kao najsavrsenija zrtva zahvale i nadopunjava sto si ti u svome zahvaljivanju propustio.
17. Kad ti prikazujes Kristovu zrtvu hvale Bogu,zahvaljujes mu obilno za sva dobrocinstva koja ti je iskazao.
18. Za tebe se Krist prikazuje kao najmocnija zrtva pomirenja i cini da uvrijedjeni Bog postaje tvoj prijatelj.
19. Oprasta ti sve tvoje lake grijehe ako si voljan izbjegavati ih.
20. Nadoknaduje za mnoge tvoje propuste.
21. Ispravlja mnoge tvoje nemarnosti i krivo vrsena dobra djela.
22. Takodjer ti oprasta nesvjesno zaboravljene grijehe koje nisi nikad ispovijedio.
23. On se prikazuje kao zrtva zadovoljstine i placa za jedan dio tvojih vremenitih kazni.
24. Po svakoj sv. Misi zadovoljavas za vise kazn inego bilo kojim teskim cinom pokore.
25. Kristi ti daruje jedan dio svojih zasluga koje ti mozes prikazati Bogu Ocu za svoje grijehe.
26. Krist se prikazuje za tebe kao mocna krvava zrtva i moli tako usrdno za tebe kao sto je na krizu molio za svoje neprijatelje.
27. Njegova sveta Krv vapi za tebe s toliko zagovora,koliko je kapljica Krvi isteklo iz Njegovih Rana.
28. Njegove svete Rane vape za tebe s toliko zagovora koliko je Rana na njegovom tijelu.
29. Zbog te mocne molbene zrtve stjeces ono za sto molis mnogo prije nego kada bi molio izvan sv. Mise.
30. Izrecena molitva na sv. Misi je mocnija nego ona izvan sv. Mise.
31. Krist se sjedinjuje s tvojom molitvom i prikazuje je svom nebeskom Ocu.
32. Iznosi mu sve svoje nevolje i opasnosti,jer je Njemu tvoj spas vazan.
33. Takoder za tebe mole svi prisutni Andjeli i prikazuju uzvisenom Bogu tvoju bijednu molitvu.
34.Kada svecenik prikazuje u tvojoj prsutnosti sv. Misu njezina moc odvraca Zlog duha od tebe.
35. Svecenik slavi sv. Misu i za tebe i prikazuje je Bogu ta tvoj spas.
36. Kada si na sv. Misi,tada si i ti na duhovni nacin svecenik i Krist ti daje snagu da prikazes sv. Misu za sebe i za druge.
37. Prikazujuci sv. Misu iskazujes Presvetom Trojstvu najdostojniji dar.
38. Ti prikazujes Bogu dragocijen dar koji vise vrijedi nego Nebo i Zemlja zajedno.
39. Ti mu prikazujes tako skupocijen dar koji je isto toliko vrijedan koliko i sam bog.
40. Po tom prikazanju iskazujes Bogu tako veliku cast kao sto Bog i treba biti cascen.
41. S ovim prikazanjem ugadas Presveton Trojstvu na neizmjeran nacin.
42. Ovaj tako plemeniti dar zrtvujes kao svoj vlastiti dar,jer ga je tebi sam Krist dao.
43. Ako sv. Misu ispravno pratis,izvrsavas cin najuzvisenijeg sluzenja Bogu
44. Prateci sv. Misu iskazujes Kristovom covjestvu najuzviseniju sluzbu i najvecu ljubav.
45. Sv. Misom castis Kristovu muku na najbolji nacin,i postajes sudionik tih plodova.
46. Sv. Misom najbolje castis i razveseljavas Majku Bozju.
47. Sv. Misom najbolje castis Andjele i svece,vise nego nego mnogim molitvama.
48. Pobozno prateci sv. Misu mozes se vise obogatiti nego bilo cime na ovome svijetu.
49. Sv. Misom izvrsavas jedno od najvrijednijih dobrih djela.
50. Sv. Misom obavljas uzviseni cin prave vjere i po tom zasluzujes veliku nagradu.
51. Pokleknes li pobozno pred Presvetom Hostijom i Predragocijenom Krvlju,vrsis uzviseno djelo klanjanja.
52.Kad god pobozno pogledas sv. Hostiju,tada zasluzujes osobitu nagradu na Nebu.
53. Kad god se ponizno udaras u prsa,toliko puta postizes oprostenje vlastitih grijeha.
54. Ako u stanju grijeha pobozno pratis sv. Misu,Bog ti pruza milost obracenja.
55. Ako pratis sv. Misu u stanju milosti,Bog ti cudesno umnozava svoje bozanske milosti.
56. Na sv. Misi se hranis i napajas na cudesan nacin Kristovim Tijelom i Kristovom Krvlju.
57. Na sv. Misi pocascen si,jer smijes Krista gledati svojim ocima,i jer On tebe gleda.
58. Kad god primis svecenicki blagoslov na sv. Misi,Krist ga na Nebu potvrduje.
59. Revnim pohadjanjem sv. Mise blagoslovljena u tvoja vremenita i duhovna dobra.
60. Po sv. misi sacuvan si od mnogih nevolja i nesrecau koje bi inace upao.
61. Sv. Misom bit ces ojacan u kusnjama koje bi te inacesvladale.
62. Po svakoj pobozno pracenoj sv. Misi postizes milost blazene smrti.
63. Po prisustvovanju na sv. Misama dobivas pomoc i utjehu od Andjela i svetaca u svojoj smrtnoj tjeskobi.
64. Na tvome ce te smrtnom casu tjesiti sv. Mise na kojima si prisustvovao i ulijevat ce ti cvrsto pouzdanjeu Bozje milosrdje.
65. Sv. Mise na kojima si pobozno prisustvovao ici ce s tobom pred Bozanski Sud i izmoliti milost od strogoga Suca.
66. Vjerojatno ces imati kratko i blago Cistiliste jer si mnogim sv. Misama platio najveci dio svojih vremenitih kazni.
67. Po svakoj sv. Misi vise ublazujes svoje cistiliste nego drugim teskim pokorama.
68. Samo jedna sv. Misa za zivota koristit ce ti mnogo vise nego mnoge prikazane za tebe nakon tvoje smrti.
69. Sigurno ces u Nebu dobiti visi stupanj slave i vjecno ga posjedovati.
70. Svaka tvoja sv. Misa podize te na vise u Nebo i znatno ti povecava tvoje blazenstvo.
71. Za tvoje prijatelje nema korisnije molitve nego da za njih prisustvujes i prikazes sv. Misu.
72. Svojim dobrotvorima mozes najobilnije naplatiti njihova dobrocinstva prikazivanjem sv. Mise za njih.
73. Bijednicima,bolesnicima i umirucima mozes najbolje pruziti pomoc i utjehu prikazujuci za njih sv. Misu.
74. Mnogim grjesnicima mozes postici obracenje po prikazanju sv. Mise.
75. Po prikazanim sv. Misama mozes svim krscanima izmoliti spas.
76. Prisustvujuci sv. Misama mozes cijelo Cistiliste osvjeziti i vjerne duse okrijepiti.
77. Ako ne mozes za svoje pokojnike dati slaviti sv. Mise,ipak ih mozes prisustvujuci sv. Misama izbaviti iz Cistilista.


Sto mislis,pobozna duso? Sto sada mislis o sv. Misi? Mislis li da postoji samo jedno jedino dobro djelo na svijetu kojim bi mogao steci tako velike milosti i plodove kao po sv. Misi? Smatras li da je istina sto otac Sanches kaze: "Ako krscanin zna iskoristiti,moze se po jednoj jedinoj sv. Misi vise obogatiti,nego po svim ostalim stvorovima koje je Bog stvorio zajedno"
O,sv. Misa je ogromno blago! O,Sigurno je preblazen onaj koji si s malo truda moze tako veliko blago steci.Tko nebi htio prisustvovati sv, Misi. O, draga duso, ne propusti je,ostavi sve i pozuri na sv. Misu !
Sjeti se, kako bi bio tuzan kad bi jednoga dana izgubio ili lakoumno proigrao sedamdeset sedam zlatnika. Sigurno bi te gubitak najdublje zabolio i ti bi se kajao. Koliko vise bi se morao rastuziti kad bi jednog dana,bez potrebe, iz same lijenosti i bez odvaznosti propustio sv. Misu ! Vec si mnoge sv. Mise propustio i zbog toga se nisi zalostio,kao da ti se nije dogodila nikakva steta - jasan znak da dragocijeni dar sv. Mise nisi spotnao ni cijenio. Ali budes li ove rijeci pomno citao,vjerojatno ces spoznati ovo nebesko blago,visoko ga cijeniti i marnije za njim teziti.

abraham je napisao/la:

Žeđ i glad duše se ne može zadovoljiti jelom ni pićem koje nije s Neba..To potvrđujemo euharistijom..Kako stoji u 1.Korinćanima 11,25.26: i što znači
"Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.

Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe."

Tako i naša svagdašnja egzistencija nema smisla bez Novog Saveza u Njegovoj krvi, bez iščekivanja Njegovog dolaska..Ako životom ne iščekuje Njegov dolazak obezvređuje euharistiju bez obzira što držao o vinu i kruhu..Suština je u tome da li obznanjuje Njegovo razapinjanje u svom razapinjanju - svakodnevnom, ....

Slažem se i valja uvijek naglašavati da je nužno Euharistiju primati bez teškog grijeha na duši. U stanju milosti kad je čovjek u miru sa svojom okolinom.
Stoga sama ta činjenica tjera vjernika da uvijek iznova i iznova oprašta, popravlja se i uvijek nastoji oko toga ma koliko teško bilo i ma koliko drugi to otežavali lagali podmetali sijali sumnje itd.