Buddhizam

Kaže Buddha u Putu ispravnosti da se "ne postaje pravednik po samovoljnoj odluci..Ko ukroti grijehe , sve, male i velike, po ćudorednoj krotosti naziva se redovnik.."
Za buddhizam je značajan ideal araha - probuđenog pojedinca koji je došao osobnim naporom do spoznaje .
Liberalniji ideal od arahe je budhisatve - bića probuđenja koje namjerno odgađa svoje oslobođenje za dobro drugih bića.Tu prestaje isposnik i počinje aktivni laik..
U predbi buddhizam kršćanstvo -
probuđenje - postignuće spoznaje osobnim naporom i novorođenje - promjena ljudske prirode .. nije isto..Čovjek sam po sebi ne može promijeniti svoju grijehovnu prirodu, on se može uzorno ponašati ali ostaje grijehovan čovjek koji tek po spasenju može vjerom priječi iz smrti u život, iz grijeha u svetost...
No nije li volja prema negriješnosti buddhiste isto što i volja prema svetosti kršćanina...?U čemu je razlika..?Kršćanin teži prema obnavljanju Božanskog karaktera u sebi pomoću vjere u djelo Isusa Krista - u pobjedu nad grijehom i smrću..Um Kristov je um koji prima Duhom Svetim onaj koji vjeruje u Krista i predaje se podučavanju ..
[size=12]Novorođenjem se umrtvljuje stara griješna priroda jer je ona bila razapeta na križu..

Hvala Abrahame,

Jako, jako si dobro ovo objasnio. Ja se trudim već dugo objasniti tu razliku, ali ljudi nemaju volje za slušanjem i razumijevanjem onoga što govorim tj. pišem.


pozdrav

Euro

Zatrovan strascu, um se ne oslobadja. Zatrovan neznanjem, uvid se ne razvija. Zato, prestankom strasti oslobadjanje svesnouscu nastaje. Prestankom neznanja oslobadjanje uvidom nastaje.

Anguttara nikaya, II.32

Budino prosvetljenje

Budino prosvetljenje primarno nije bilo religijsko otkrice. Nije bilo ni nekakav misticki susret sa Bogom ili bogovima. Nije bilo ni primanje bozanske misije sirenja Istine Bozije po svetu. Budino prosvetljenje je pre bilo izravno, tacno i sveobuhvatno iskustvo jednog ljudskog bica o krajnosti bitka i potpunoj prirodi stvarnosti. Bilo je ono vrhunac teznji svih tradicija filozofskog istrazivanja ili naucnog ispitivanja. Buda nije licno ime; to je titula koja oznacava probudjeno, prosvetljeno i posve razvijeno bice. Budina prosvetljenost jeste savrseno znanje. Budin um je ono kako su teisti zamisljali da bi Boziji um trebalo da izgleda, poznavajuci svaki detalj u beskrajnom svemiru, potpuna svesnost svega -- otuda je po odredjenju nezamisliv, nesaznatljiv za ogranicenu, zatamnjenu, sebicnu svest.

Robert A.F. Thurman, Essential Tibetan Buddhism

Spasenje je od Hebreja, a ne od Indijaca Kineza itd ....



Ivan 4,22
Vi ne znate, čemu se klanjate; mi znamo, čemu se klanjamo jer spasenje dolazi od Židova.

Ivan 4,23
Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjaoce traži Otac.

Ivan 4,24
Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i u istini."

Ivan 4,25
Žena mu odgovori: "Znam, da dolazi Krist - to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam reći."

Ivan 4,26
Tada joj reče Isus: "Ja, koji govorim s tobom, sam On."

Onda nam nema druge nego postati Hebrejima... No, postoji mali problem s njima, oni naime ne priznaju niti jednog Mesiju koji ne moze svoje poslanje ispuniti u jednom dolasku, nego mora navracati po vise puta.

Zanimljiv domaci blog o tibetskom budizmu: http://vajrapani.blog.hr/

...
"Though Buddhism and Christianity differ from each other in their respective views about world and self, about the meaning of life and man's ultimate destiny, yet they agree again in the ultimate postulates of all religious life.For both religions proclaim man's responsibility for his actions and the freedom of moral choice; both teach retribution for all deeds, and believe in the perfectibility of the individual."
..
"Iako se Budizam i Khriscanstvo razikuju medjusobno u svojim pogledima na svet i jastvo /bice/, o smislu zivota i covekove konacne sudbine, ipak, slazu se u osnovnim postulatima svekolikog religioznog zivota. Jer obe religije proglasavaju, odgovornost coveka za njegova dela i slobodu moralnog izbora; obe govore o "placanju po zasluzi" za sva dela i veruju u usavrsavanje individue."
..
iz:
Buddhism and Christianity
Helmuth von Glassenap
Professor of Indology
Tuebingen(Germany)
-----------------------------
The Wheel, publication No. 16
Buddhist Publication Society
Kandy 1959 Ceylon

Ove godine je u Engleskoj upriliceno "paralelno" sedenje khriscana i budista, koje su vodili, khriscanska monahinja i budisticki laik. Po zavrsetku visednevnog sedenja ispostavilo se da su mnogi imali slicna iskustva opisana drugacijim recnikom.

Musliman sam i nisam budista. Sta vise o budizmu vrlo malo znam a ono sto i znam vjerovatno je kriva slika budizma koju sam dobio preko zapadnih knjiga i nekih krscanskih opisa drugih religija. U tim knjigama se obicno prikazuje budizam kao religija sa obredima i vjerovanjima. Mozda to mozemo pripisati i budistima, ali neke stvari koje je Fazlija iznio o budizmu posve su me iznenadile. Taj budisticki nauk koji je Fazlija iznio i ukoliko je takav je ono sto me je privuklo.
Kao musliman ne namjeravam postati budista, ali sam sad sebi zadao zadatak da naucim nesto vise o budizmu. Radim sa ljudima medju kojima ima i budista pa mi mozda oni pomognu.

Nakon svega, prenosi se da je Muhammed rekao (ako nisu slagali) da musliman treba traziti nauk makar se nalazio i u Kini.

Jedan prijatelj mi je poslao ovaj kratak osvrt na jednu novu duhovnu knjigu na nasem govornom podrucju, koja govori o dozivljaju duhovnosti jednog katolickog svecenika, koji je ranije bio sljedbenik TM meditacije (to nije niti klasicna yoga, niti buddhizam, nego tek jednostavna meditacija). Njegov osvrt mi se cini zanimljiv, i svakako cu i sam procitati knjigu, ali do tada pogledajmo sto on kaze:

Jucer sam bas procitao knjigu Josepha-Marie Verlinde Zabranjeno iskustvo - od asrama do samostana. Autor je covjek koji je bio u TM-u, vrlo blizu Maharishia ne bi li se kasnije zaredio za svecenika. Usporedjuje krscanstvo sa budizmom i hinduizmom ali vise sa nivoa svecenika i teologa, a puno manje sa stajalista znanosti. Ono sto je meni iznenadjenje jest otvorenost tog svecenika. Iako on smatra da je vjera u Isusa ono sto je bitno, takodjer vjeruje da je iskustvo samadhia vrijedna stvar i da treba doci do tog iskustva ali sa znanjem da osoba nije ostvarila Boga, vec sebe. On za sebe tvrdi da je dozivio samadhi... Ne slazem se sa njim u dobrim djelovima, ali makar knjiga nije (iako je u nakladi krscanskog-katolickog izdavastva) pisana: sve je to bogohulje, poganstvo i slicne gluposti. Bas kaze da onaj tko ne razumije indijsku kulturu, nema sta raspravljati o istocnjackoj filozofiji. Bila je poveznica pravoslavnih svecenika koji su kratke molitve nazvane Isusova molitva izgovarali koncentrirajuci se na dah. Krscanska anapana, iako svecenik kaze da oni zazivaju Isusa ali da se kroz dah smiruju.

RahatLokum je napisao/la:

Musliman sam i nisam budista. Sta vise o budizmu vrlo malo znam a ono sto i znam vjerovatno je kriva slika budizma koju sam dobio preko zapadnih knjiga i nekih krscanskih opisa drugih religija. U tim knjigama se obicno prikazuje budizam kao religija sa obredima i vjerovanjima. Mozda to mozemo pripisati i budistima, ali neke stvari koje je Fazlija iznio o budizmu posve su me iznenadile. Taj budisticki nauk koji je Fazlija iznio i ukoliko je takav je ono sto me je privuklo.
Kao musliman ne namjeravam postati budista, ali sam sad sebi zadao zadatak da naucim nesto vise o budizmu. Radim sa ljudima medju kojima ima i budista pa mi mozda oni pomognu.

Nakon svega, prenosi se da je Muhammed rekao (ako nisu slagali) da musliman treba traziti nauk makar se nalazio i u Kini.

Drago mi je da ti se svidja buddhizam. Mogu ti preporuciti odlican domaci izvor o buddhizmu: http://www.geocities.com/budizam/index.html
Nemaju svoj forum, ali imaju vrlo dobru mailing listu na kojoj mozes dosta nauciti, postavljati pitanja i sudjelovati u raspravama.

I meni su se znali javljati neki sudionici foruma s privatnim pitanjima da li sam buddhist. Nisam, ali sam simpatizer buddhizma. Ta duhovna nauka je izvorno plemenita, jasna i daje jednostavan put u osobnu praksu sabranosti duha koja vodi do duhovnog oslobodjenja. Svatko moze imati koristi ako malo vise sazna o buddhizmu.

Malo sam prosvrljao (tek povrsno). Nisam jos nasao ono sto trazim. Mene interesuje u budizmu ona mudrost (ili filozofija) a ne bas religijski aspekt. Kao npr u tekstu koji si postavio na pocetku teme:

Jedna od divnih stvari u vezi sa budizmom koja me je u mladim danima
ohrabrila da postanem budista i koja me drzi da budem budista i danas
jeste da se postavljanje pitanja uvek ohrabruje. Ne ocekuje se da
verujete. U jednom od govora iz kanona Buda poducava svog glavnog
ucenika, postovanog Sariputu. Posto mu je rekao sta je imao, Buda ga
pita: "Sariputa, da li verujes u ovo sto sam upravo rekao?" Sariputa
bez oklevanja odgovara: "Ne, ne verujem, zato sto to jos nisam licno
iskusio." A Buda odvraca: "To je dobro! To je dobro!" To je stav koji
treba ohrabrivati u svakome, bilo da je rec o religiji ili nauci. Ne
verovati, vec odrzavati otvoren um sve dok ne steknemo istinsko
iskustvo. Takav stav ide protiv dogmatizma, ide protiv
fundamentalizma, koji ne vidjamo samo u religiji, vec cesto i u nauci."

Ili npr. kazu da je Dalai Lama koji prihvata nauku i zalaze se za naucna istrazivanja rekao da ako nauka dokaze da su njegova vjerovanja neispravna da ce jednostavno promjeniti svoja vjerovanja.

U jednoj knjizi sam procitao da budisti (ili mozda neki budisti) mogu izaci iz okvira vjerovanja. Pominjali su cistu svijest, ne znam da li je to ona nirvana o kojoj pricaju, ali me zainteresovalo upravo to.

Da li je stvarno moguce da prestanemo vjerovati? Ako to neki budisti i uspijevaju to je privremeno i moramo se vratiti u svakodnevni zivot tj. gomili vjerovanja. Ali ako je moguce to sto budisti kazu da mogu barem cemo donijeti u ovaj svakodnevni zivot vise mira i prosvjetljenosti.

Ako to budisti mogu, svaka im cast, jedan musliman im se divi na ovome. Da mi je samo sekund da dozivim ovo. Ali eto moja zelja je i moja vjera te stoga sam neispravan.

Ja ne kazem da su budisti u pravu. Kazem da mozemo od njih dosta da naucimo.

Evo jos sam svrljao po ovoj budistickoj stranici i nasao sam vec nesto.
Poslao sam im i neka pitanja mailom ako mi mognu oni odgovoriti. Jos nisam nasao odgovore na neka svoja pitanja pa sam okusao srecu kod njih.

Pitanja glase: Zasto da se oslobadjam? Da li s razlogom? Da li je razlog vjerovanje? Vjerovanjem da se oslobodim vjerovanja?

RahatLokum je napisao/la:

Mene interesuje u budizmu ona mudrost (ili filozofija) a ne bas religijski aspekt...

U jednoj knjizi sam procitao da budisti (ili mozda neki budisti) mogu izaci iz okvira vjerovanja. Pominjali su cistu svijest, ne znam da li je to ona nirvana o kojoj pricaju, ali me zainteresovalo upravo to.

Da li je stvarno moguce da prestanemo vjerovati? Ako to neki budisti i uspijevaju to je privremeno i moramo se vratiti u svakodnevni zivot tj. gomili vjerovanja. Ali ako je moguce to sto budisti kazu da mogu barem cemo donijeti u ovaj svakodnevni zivot vise mira i prosvjetljenosti.

Ako to budisti mogu, svaka im cast, jedan musliman im se divi na ovome. Da mi je samo sekund da dozivim ovo. Ali eto moja zelja je i moja vjera te stoga sam neispravan.

Pitanja glase: Zasto da se oslobadjam? Da li s razlogom? Da li je razlog vjerovanje? Vjerovanjem da se oslobodim vjerovanja?

Buddhizam, yoga i slicni duhovni pravci nisu toliko zasnovani na vjerovanju, koliko na osobnom iskustvu. Uvjerenje, utemeljeno na osobnom iskustvu, dolazi tek kasnije.

Buddhizam i yoga nisu vjere koje su utemeljene na nekoj objavi. Nemaju vidioce, proroke ili sl. osobe koji za sebe tvrde da su dobili poruku od Boga koju moraju prenijeti covjecanstvu. Tko ne slusa, ide u pakao. Ne temelje se na proslim prorocanstvima o Mesijama koji trebaju doci i sl. Tko ne vjeruje, gadno mu se pise.

Ti su pravci utemeljeni na proucavanju svijesti i njegovanju sabranosti paznje. Polaze od osnovne spoznaje da je sve sto postoji u svijetu (oa tako i mi sami) ispoljenje jednog beskrajnog polja ciste kozmicke svijesti, koja je istovjetna s nasom svijescu (mozda je to osnova Biblijskog vjerovanja da je covjek napravljen na sliku Bozju, slican ili isti Bogu, ali naravno ne tjelesno tako da Bog ima ruke i noge, nego sustinski da se sastojimo od iste sveprisutne svijesti koja moze svjedociti sebe i druge). Ta Najvisa Svijest nije nikakav sjedobradi starac na oblaku, nego beskonacno polje sveprisutne svijesti unutar kojega je, i iz kojega je, sve nastalo Njegovom vlastitom voljom. Ova je svijest beskonacna i potpuna, bez granica i ogranicenja, bez oblika, izvor svega sto postoji. Tu se yoga i buddhizam mozda priblizavaju islamu, koji tvrdi da Boga nije moguce opisati nikakvim rijecima, nadilazi sveki oblik i poimanje.

Ljudi su (kao i sve ostalo) Njezini proizvodi, kao sto su nase misli proizvodi nase svijesti. Do izvora naseg bica (koje je jednako Bogu) i otkrovenja tog krajnjeg otajstva mozemo doci na nekoliko nacina, od kojih su osnovni sabranost paznje i ljubavna predanost toj Najvisoj Svijesti u svim bicima. Stoga, te skole poducavaju meditaciju koju svaki clan njeguje zasebno, ili je kada provode zajednicki; a takva duhovna praksa treba dovesti do razvoja ljubavi prema Bogu i osobnog iskustva, uvida, u Njegovo postojanje u svemu sto jeste.

Ako vec govorimo o buddhizmu, onda on (barem za mene) ima isti cilj i nacin postizanja spoznaje kao i yoga, ali je u opisima te Krajnje stvarnosti (recimo Boga) vrlo stur na rijecima. Buddha nije zelio da ljudi pod pojmom boga pomisle na neka narodna praznivjerja o osobi sa sest ruku koja stoji na lotosu, ili na zapadu kao sto ljudi zamisljaju Boga kao starca na oblaku i sl. Zato je na pitanje ima li Boga Buddha sutio, jednako kao i na pitanje da li to znaci da nema Boga - opet je sutio; nije mogao niti reci da ga ima (onakvog kako Ga ljudi zamisljaju), a niti da Ga nema (onakvog kakav stvarno postoji izvan domasaja svakog ogranicenog uma). Rekao je da na takvo pitanje nema odogovora, nego samo osobno iskustvo, uvid.

Nadam se da sam uspio dotaknuti neka od tvojih pitanja.

I jesi i nisi! Da osobno iskustvo, to je to. I ono sto si naveo za Budu kad je upitan za Boga i tu dajem poene Budi (ako je prica istinita).

Kada bi mene upitali postoji li Bog i ja bih sutio ili bih rekao da ne znam.
A kad bi me upitali -"vjerujes li u Boga"- rekao bih da vjerujem.

Vjerovanje sam i pomenuo u tom smislu. Ja mislim (dakle vjerujem) da se vjerovanja ne mozemo osloboditi. Prema tome uvrstio bih tu i budiste kao i sve ostale. Budizam po mome misljenju i jeste vjera gledano iz ovog ugla kao i sve ostale vjere. Izgleda da i budizam ima polaznu tacku i cilj kao i svi drugi putevi. Znaci ovoga se ne mogu osloboditi. Nakana, zelja i vjera su uvijek tu. Ako hocemo da se oslobodimo patnje moramo ipak htjeti, nije li tako. Htjenje - zelja - pocetak puta.

Jos jednom da naglasim, ja govorim o vjerovanju u smislu odabira izmedju dvije tacke (ili nejasnoce). Sinonimi vjerovanju su: misljenje, odabir puta, zelja, htjenje, pretpostavka, ocekivanje, povjerenje, tumacenje, donosenje suda, procjena, vjerovatnost itd. itd.

Ovoga se ne mozemo osloboditi! Cuo sam da budisti mogu da se oslobode ovoga privremeno ali se moraju vratiti vjerovanju jer niko nije ovoga oslobodjen. Sta vise put kojim se oslobadjamo proizilazi iz (kako sam gore naveo) zelje ili vjere (vjerovanja).

Na kraju krajeva svi mi imamo osobna iskustva koja samo osobno mozemo iskusiti i na koja samo mi osobno mozemo naci odgovore. Otprilike taj odgovor sam i dobio od budista preko emaila i postujem njihov stav.

Znam da mozda nisam jos shvatio budizam, ali svidja mi se njihov otvoren um. Kada bi svi imali barem malo otvoreniji um bez obzira na religiju kojoj pripadaju bolje bi i shvatili ne samo druge nego i sami svoje religije. Polazim prvo od sebe.

To je druga plemenita istina buddhizma: Uzrok patnje je zudnja (htijenje, kako ti kazes).

No, povrh toga postoje jos 3 plemenite istine (ukupno ih ima 4 u buddhizmu). Prva je da je postojanje patnja. Ja se osobno s tom istinom ne slazem. Kao sljedbenik tantre, ipak sam skloniji prihvatiti (vjerovati, kao sto ti kazes) da je postojanje bozanska igra. No, to sada nije vazno.

Druge dvije (treca i cetvrta) plemenite istine su u buddhizmu mnogo vaznije. One kazu: postoji put dokidanja patnje, a taj put je osmostruka staza oplemenjivanja (duhovna praksa buddhizma). Stoga je to isto kao i u yogi, duhovna praksa je ono sto vodi uvidu i oslobodjenju.

No, povrh toga postoje jos 3 plemenite istine (ukupno ih ima 4 u buddhizmu). Prva je da je postojanje patnja. Ja se osobno s tom istinom ne slazem. Kao sljedbenik tantre, ipak sam skloniji prihvatiti (vjerovati, kao sto ti kazes) da je postojanje bozanska igra. No, to sada nije vazno.

Dobar ti je rijecnik. Necu govoriti da li si u pravu ili nisi. Ja to ne znam. Sam si rekao 3 istine (odnosno 4). Dakle istina ima vise. Ako istina ima vise onda one nisu apsolutne istine. Zato neke mozemo prihvatati, a neke ne. Sve je stvar naseg odabira. Mi imamo razloge odnosno sklonosti prihvatanjanja odredjenih istina i odbacivanja odredjenih istina. Svak ima svoje razloge.

Ja sam licno sklon prihvatanju da posoji jedna apsolutna Istina. Medjutim svojom logikom nikada necemo doci do nje iz razloga jer je ona apsolutna (dakle i nedostizna). Sve ove relativne istine su samo relativne i nisu istine. Do njih mozemo doci nasim rasudjivanjem, ali ih mozemo i prevazici u putu ka cilju (stvarnoj Istini) do kojeg ne mozemo stici svojim umom.

Jedine halatke koje imamo u nasem putu su mozda upravo: zelja, nada i vjera.
Jer i u budizmu moramo zazeljeti da se oslobodimo zelja (tj. patnje). Dakle moramo prvo koristiti ovu zelju ka oslobadjanju. Ako ne vjerujemo u cilj cemu onda put. Moramo dakle vjerovati. A cilj u budizmu je izgleda oslobadjanje od patnje i dolazenje u stanje cistog znanja. Nada je isto tako vazna jer ona nas drzi na ovome putu.

Ovo je neka moja licna filozofija (ili istina kako ti kazes) do koje sam dosao svojim umom. Dakako ovo je samo ona relativna istina a ne apsolutna.

Posto ne znamo apsolutnu Istinu mi nismo u cistom znanju. Budisti tvrde da se mogu osloboditi i doci u stanje cistog znanja. Po tome sam zakljucio da oni mogu doci do apsolutne Istine. Ovo se protivi onom mome vjerovanju da je apsolutna Istina nedostizna.

Ali posto je moje vjerovanje samo vjerovanje uzecu kao mogucnost da su neki budisti to uspjeli. Svakako iz mog ugla gledanja ja ne mogu znati da li je istina to sto budisti tvrde. Ja samo mogu vjerovati ili ne. Ali pod uslovom da je istina ja im se divim. Pod uslovom da nije, onde su budisti mozda zavedeni i zavode druge.

Sam si rekao 3 istine (odnosno 4). Dakle istina ima vise. Ako istina ima vise onda one nisu apsolutne istine. Zato neke mozemo prihvatati, a neke ne. Sve je stvar naseg odabira. Mi imamo razloge odnosno sklonosti prihvatanjanja odredjenih istina i odbacivanja odredjenih istina. Svak ima svoje razloge.

Ne bi smo mogli reci da su to 4 posve razlicite istine, mada kao sto kazes mi mozemo neke prihvatiti, a neke odbaciti. To je nasa sloboda. One samo govore o istoj stvari na 4 razine:

Postoji patnja.
Zudnja je uzrok patnje.
Postoji nacin obustave patnje.
Nacin je osmostuka staza (buddhisticke duhovnosti).

One zajedno cine jedna jedinstven iskaz.

Nesto kao sto je i u islamu osnovno vjerovanje da je Allah jedini Bog, a Muhamed Njegov prorok. To nisu dvije istine, ali bez obzira na to mi mozemo obije prihvatiti, ili samo jednu od njih.
Ja sam licno sklon prihvatanju da posoji jedna apsolutna Istina. Medjutim svojom logikom nikada necemo doci do nje iz razloga jer je ona apsolutna (dakle i nedostizna). Sve ove relativne istine su samo relativne i nisu istine. Do njih mozemo doci nasim rasudjivanjem, ali ih mozemo i prevazici u putu ka cilju (stvarnoj Istini) do kojeg ne mozemo stici svojim umom.

Slazem se s tobom, ali tu ima jedan mali (tehnicki) problem. Konacna istina (Bog) je izvan domasaja uma i izricaja jezika. Nitko je ne moze opisati. Stoga jesi u pravu, sve sto postoji, pa tako i duhovno ucenje ili vjera jesu relativne stvari.

One samo sluze kao tanjuric na kojem nam se daje kolac duhovnosti. Kada ga pojedemo, ne mislimo vise o tanjuricu. One su kao plan grada ili putokaz. Sluze da nam pokazu put, ali kada dodjemo u mjesto puta, tada odbacujemo putokaze i planove grada.

Budisti tvrde da se mogu osloboditi i doci u stanje cistog znanja. Po tome sam zakljucio da oni mogu doci do apsolutne Istine. Ovo se protivi onom mome vjerovanju da je apsolutna Istina nedostizna.

Mislim da su buddhisti (i yogini) u pravu. Jer Bog nadilazi postojanje. Onaj koji je dozivio Boga je postao i sam Bog. Ne moze vise postojati kao ograniceno bice, cak i ako nastavi zivjeti u ovom svijetu. Poput kapljice vode koja se sjedinila s oceanom. Ne postoje vise dva bica, nego samo vjecno Jedno. Zato, onaj koji stigne u to stanje nadilazi i postojanje i nepostojanje. Vjera mu vise ne treba, jer je On postao sustina te vjere. Ucenje mu vise nije potrebno, jer je stigao na pocetak i kraj svega postojanja.

Svakako iz mog ugla gledanja ja ne mogu znati da li je istina to sto budisti tvrde.

Znas kako je Buddha rekao: dodji i probaj! Danas se mnogi ljudi bave meditacijom po sustavu buddhizma ili yoge. Mnogi imaju lijepa i duboka iskustva, a mnogi dostizu i konacno oslobodjenje o kojem govoris, a koje nadilazi svako poimanje i razumijevanje ogranicenog uma za kojeg ostaje vjera i nadanje kao pomoc na tom putu.