Servius Tullius je napisao/la:Fazlija pozdrav.
Ako može pitanje - ako budizam negira, kao što sam negde pročitao danas, apsolutno - brahman i pojedinačno sopstvo - atnan na čemu se gradi pojavnost ?
yatha-bhuta, stvarnost, onako kako jeste
— O ti plemenita roda, sada ćeš iskusiti zračenje Jasnog svjetla čiste stvarnosti. Prepoznaj ga. O ti plemeniti, tvoj sadašnji um, koji je po svojoj istinskoj prirodi praznina, neoblikovan ni po značajkama ni po boji, prirodno prazan, je istinska stvarnost – Univerzalno dobro. Tvoj vlastiti um, koji je sada praznina, ali ne praznina u smislu ničega, već um po sebi, neuprljan, ushičen, blažen jest sama svijest, Univerzalno dobri Buddha. Tvoja vlastita svijest, prozirna i neodvojiva od Velikog tijela zračenja, ne prepoznaje ni rođenje ni smrt, ona je nepromjenjivo svijetlo –
Buddha Amitabha, Bhardo Thodol
Zar ovo nije zapravo slično hinduističkom učenju o Brahmanu ?
Postoji velika razlika izmedju 3 glavna pravca u budizmu:
1) Sthavira-vada (ucenje starih). Predstavlja najstariji i najizvorniji oblik budizma za kakav se vjeruje da je poducavao sam Buddha. Bilo je nekoliko skola ovog pravca u ranom budizmu (npr. skola sautrantika), ali se do danas zadrzala samo theravada (sto je palijski oblik sanskrtskog sthaviravada).
Ova skola naucava da su sve pojave (dhamme ili dharme) bez sopstva (an-atta ili an-atman), prolazne (anicca ili anitya) i bolne (dhukkha). cak niti praznina ne bi mogla biti sustinom, jer bi i praznina bila anatta, anicca i dhukkha.
Zato je izvorni budizam izbjegavao svaku metafiziku, svako izjasnjavanje o tiome sta je to sustina i priroda pojava. Pojave su jednostavno matrix, fatamorgana, potpuno bez sustine, prolazne i bolne. Zato svrha izvornog budizma nije bila iznalazenje odgovora na krajnja pitanja o prirodi svijeta, nego prestanak patnje.
Mudrost u izvornom budizmu nije bila misljena kao znanje (a jos manje objava) o tome kako je svijet nastao, koliko ce trajati, sto mu je sustina i svrha... jer sustine i svrhe nema nesto sto je anatta, anicca i dhukkha - bez sustine, prolazno i bolno. Mudrost je u ovoj skoli shvacena kao spoznaja da su sve pojave i sadrzaji iskustva ograniceni i da treba potpuno napustiti svaku vezanost za njih. Tek tada se ulazi u podrucje nirvane, koja je utrnuce obmane o osobnosti, o postojanju trajne i nepromjenjive sustine.
2) Maha-samghika (velika zajednica) je dio rane budisticke zajednice koji se odvojio od ucenja starih. Prvi rascjep je bio vezan za pitanje etike i morala, ponasanja monaha i sl. Ali je uslovio konacno i doktrinarnim razlikama u pogledu ucenja o sustini.
Ova se skupina nakon nekog vremena pocela nazivati mahayana (veliki put ili veliko vozilo)... sto svjedoci o tome da su bili brojniji od ortodoksnih pripadnika theravade ili ucenja starih. Bilo je nekoliko skola i smjerova medju maha-samghikama, ali su svakako najvaznije dvije:
Madhyamaka (sljedbenici sredine ili srednjeg puta):
- ova je skola uvela ucenje o praznini (shunyata)
- ova skola je kasnije izravno uvjetovala nastanak kineskog chana i japanskog zena
Ona je i dalje zadrzala ucenje o anatti (nepostojanju sustine), anicci (prolaznosti svih pojava) i dhukkhi (patnji), ali je na njima gradila ucenje o praznini svih pojava... sto bi rani budizam svakako izbjegao.
Vijjnana-vada (ucenje o svijesti) ili Yoga-cara (put yoge):
Ova skola je isla i korak dalje pa je ustvrdila da je sve svijest, i to kozmicka, Buddhina svijest. Ta univerzalna svijest se moze nazvati i praznina, ali je prije svega svijest iz koje se ispoljavaju sve pojave koje su onda bez vlastite sustine (jer im je sutina kozmicka svijest), prolazne (jer su samo privremena i prolazna ispoljenja) i bolne (ako ih se gleda kao stvarne i trajne pojave, a ne ispoljenje kozmicke Buddhine svijesti).
Vec iz ovog sturog prikaza vidimo da su maha-samghike tj. mahayanski budizam pokusali odgovoriti na potrebu ljudskog uma da daju odredjene i konacne metafizicke odgovore, koje su Buddha i rani budizam uporno odbijali dati.
Stovise, iz razvoja od Madhyamaka do Yogacara se jasno vidi da su se Yogacare vratile na osnovna polazista o jedinstvu atmana i brahmana koji su prisutni kod hinduistickih skola kao sto su tantra ili upanishadska vedanta (koja je vec sama po sebi tantrizirani oblik brahmanizma).
Stoga ne cudi da su Yogacare i u formalnom smislu nadopunile izvornu budisticku meditaciju (vipassna) s tantrickom kundalini-yogom po cemu su i dobili svoj naziv - Yogacare (sljedbenici yoge). Ova je skola izvoriste tantrickog budizma poznatog i kao vajrayana (dijamantski put ili dijamantsko vozilo).
Tako da onaj citat koji si naveo nesumnjivo dolazi iz ove tradicije i odrazava stav da postoji neka vrsta opce kozmicke svijesti koja je svjetlo, dobro, Buddhina priroda... koja bi ujedno bila i krajnja priroda svih drugih pojava.
U osnovi ovaj stav i nije toliko razlicit od ucenja starih (sthavira-vada ili theravada). Postavlja se pitanje sta je prava priroda arahanata (prosvjetljenih), nije li to upravo nirvana? Jer ako postoji podrucje izvan svake ogranicenosti, podrucje koje mozemo nazvati nirvana i koje svatko moze da dostigne. Nije li upravo nirvana prava priroda pa cak i ishodiste i utok svih pojava?
Razlika je samo u tome sto Buddha i rani budisti o tome nisu na taj nacin govorili, a kasniji budisti su to nazvali praznina, svijest, Buddhina priroda...