Razlog zašto sam ja to spominjao u tom postu da bih ukazao na bitnu razliku između budizma i u ovom slučaju hinduizma, a to je ta o anatti i praznini kao negciji atmana, dakle ičega što se u meditaciji može naći.
Ono što hoću reči je da se ljudima često dešava da iz želje ili nekog dalekog osječaj o jedinstvu te ideje da sve mora biti isto te da se samo radi o kulturološkim razlikama javi tendencija da sve te riječi praznina, tao, brahman. bog isl. svesdu na isto. još je tomu uzrok površnost kod upoznavnja s literaturom, a uzroci koje ovdje hoću istaknuti su ideja da "je sve to onkraj riječi" kojom čovjek hoće pomisliti da onda mora da je sve to isto te situacija današnjeg čovjeka da je kapacitet za "meditativne transove" i općenito razvoj svijesti danas manji. To je ono što smatram bitnom ovdje. Nama je teško zamisliti da je moguće da postoje više RAZLIČITIH postignuće koja su iznimno uzvišen i duboka, puna siddhija, blaženstva isl. , a da ona nisu nužno ista. To je ono što ja mislim da ti propuštaš. Naravno, da je suština samo jedna i da su sva ta stanja na neki način povezana, al to ne znači da nije moguće da netko jedno od njih proglasi konačnim i da drugi koji ga slijede ne mogu zbog vjere isl. ostati u tom ostvarenju, pogotovo što su ona sva super ugodna. Zato je mene dok sam proučavao tu tematiku primarno zanimao opis praksi i stadija meditacije škola koje sam uspoređivao.
Npr. ima jedan kineski Ch'an majstor kojeg se smatra največim i praktički se jedini spominje u ovom zadnjem razdoblju od nekih 600ak godina, a to je Han-shan (ima ih dva da ne pobrkaš, drugi je iz T'ang razdoblja oko 700g.n.e). On je dakle bio učen i u taoizmu i napisao je komentar Tao Te Chinga koji je čak uvršten u prijevod koji imam doma. Dakle, toliko ga se smatra autoritativnim i u tom području pogotovo što to i nisu u Kini toliko odvojene škole. On jasno piše u jednom od svojih drugih djela da postignuć o kojim Lao tze govori nisu ona mahayane. I to sve argumentira. To je ono o čemu pričam. Većina ljudi koje ja sretnem i s kojima pričam o komparaciji koji kao znaju nešto o budizmu i taoizmu uopće nisu čitali dublja objašnjenja razvoja meditacije da bi mogli napraviti takvu usporedbu već isto samo pričaju kak je sve to isto, a time se vidi da se tom meditacijom o kojoj pričaju baš i ne bave. To su onda samo riječi.
Ono što proizlazi iz te njihove priče je da su u biti sva objašnjenja, filozofije i opisi stadija napretka u budizmu u biti bespotrebni. To tako ispada jer oni pričaju o tim specifičnostima kod meditacije , razlikama u učenju, al ljudi na zapadu to sve preskoče i onda ispada ko da to nema veze dok u biti samo pokazuje da si oni sami zbog neiskustva te stvari ne mogu predočit. Kad se čovjek ufura vidi da sve to ima smisla i svoje mjesto.
Ovdje bih uveo jedan dobar tekst koji sam našao na netu koji bi nam mogao pomoći dok raspravljamo:
http://www.atmajyoti.org/dharana_dhyana_etc.aspDakle, niti dharana niti dhyana nisu isto što i u budizmu samadhi, već je to isto samo pripremna faza koncentracije kao i u tekstu.
Svi ti opisi samprajnata samadhia su totalno istovjetni opisi prvih četiriju dhyana koji nastaju kroz praksu shamathe. Ne samo to već ono temeljno što se više puta ponavlja u tekstu je: inhibicija kretanja uma i da sam njihov razvoj uključuje ujedinjavanje sa objektom meditacije! Te dvije stvari potpuno znane se u budizmu klasificiraju kao shamatha i iznimno se jasno naglašava da nisu shunyata odnosno uvid, a niti cilj prakse. Samim time što se asamprajnata s. razvija nakon i kroz samprajnata s. vjerojatno je da se on odnosi na sljedećih četiri dhyana koje se nadovezuju na prethodne i koje su bez objekta dakle one: beskonačnog prostora, svijesti, ništavila i niti percepcije niti ne percepcije. Al i iz ostalih opisa asamprajnate jasno je da se govori o budističkim dhyanama koje nastaju kroz shamathu jer se opisi poklapaju.
Ono što je jako bitno je inhibicija kretanja uma i da sam njihov razvoj uključuje ujedinjavanje sa objektom meditacije. Baš ta praksa je tek priprema u budizmu (Shamatha) i svuda se upozorava da čovjek ne smije stati tu već nastaviti s vipashyanom.
Takve uspredbe sam ja pokušavao raditi i iz njih vidim da ako i nema nužno na kraju puta razlike inače postoje neke velike razlike. Zato sam i odlučio osvrnut se na neke tvoje postove jer sam vidio da u biti ljudima objašnjavaš budizam kao školu hinduizma odnosno objašnjavaš ga uspoređujuči naveliko s drugim učenjima i time daješ jednu iskrivljenu sliku bez da jasno kažeš to što si meni napisao da su to tvoja mišljenja.
Ja si nekad zamišljam da na cijeloj panorami života kao što ima velika raznovrsnost pojava može ih biti i u nama. Zašto ne bi neko proglasio duboku shamathu za ostvarenje i imao sljedbenike kojima je to cilj. Sasvim je moguće jer velika je raznovrsnost ljudskih karmi. Ili nešto drugo. Tu se vračam na razlog mog pisanja i kritiku.
Ja čisto hoću naglasiti važnost preciznog razumjevanja onoga što čovjek prakticira (i religija općenito) jer smo svi mi tek na putu, a taj put nije baš tako ravan. Tu je naravno i devocija.
Ja se sasvim slažem i često zagovaram tvoje gledište ljudima koji smatraju da je budizam nešto više, bolje i naprednije od drugih učenja. Također, smatram da razvoj uvelike ovisi o kapacitetu.
Čovjek ipak ima istu prirodu i to jednu. To se svakako čini točnim.
Čitajući tekst ipak moram reči da vidim neke osnove zašto bi to i kako moglo vodit ka istome, al to su samo moja nagađanje. Iz nekih konkretnih opisa u tekstu vidi se velika razlika.
sva budistička događanja ako im nekoga koga zanimaju učenja Namkhai Norbua, može mi se javiti. Za iskreno zainteresirane može se primiti inicijacija i materijali. Vrlo nas je malo, al nekad bude i neki tečaj iako ne s Norbuom već s nekim od njegovih najbližih učenika.
.
