Buddhizam

Zagrebacka izdavacka kuca Demetra d.o.o.
je izdala novi naslov s podrucja buddhizma:
http://www.demetra.hr/biblioteke.php?knjiga=183

Naslov: BUDDHA

Autor: Hermann Oldenberg

Životno djelo Hermanna Oldenberga (1854 - 1920.)
bilo je posvećeno prije svega istraživanju starije
povijesti indijske religije. Pored izdavanja tekstova
i prijevoda unaprijedio ga je odlučujuće kroz svoja
glavna četiri dijela koja, premda nisu pisana po
unaprijed promišljenom planu, obuhvaćaju cijelokupnu
sliku od sredine drugog do sredine prvog tisučljeća
prije naše ere.

Svoje Buddhološke radove Oldenberg je započeo s
izdavanjem tekstova i prijevodâ: Dîpavansa 1879.,
Vinaya Pitaka u pet svezaka 1879. - 83.; Theragâthâ
1883. Uz to je došao i engleski prijevod Vinaya Pitake
(tri sveska, 1881-85) u seriji Sacred Books of the East.
Usred toga strogo filološkog bavljenja tekstovima
nastala je i knjiga Buddha koja ga je jednim udarcem
učinila poznatim i izvan užeg kruga stručnjaka. Na
području Buddhologije to je djelo dobilo neku vrstu
parnjaka tek sa sveskom prijevoda Reden des Buddha
["Buddhini govori"] (1922.), objavljen iz ostavštine
nakon njegove smrti.

Značenje koje pripada Oldenbergovu "Buddhi" u
povijeti indologije danas se teško može ocijeniti
jer najveći dio onoga što je u vijeme njegove pojave
bilo novo sada je, upravo posredstvom i ovog djela,
već postalo opće priznat osiguran posijed. Starija
zapadna indologija crpila je svoje znanje uglavnom
iz Sanskrtsking tekstova koji su Buddhu prikazali kao
nadljudsko biće ovjenčano spletom legendi. Potom je
pažnja sve više usmjeravana na palijsku predaju te
su u najstarijim spisima Tipitake (buddhističkog
kanona s Ceilona i Stažnje Indije) postali poznati
tekstovi u kojima se pojavljuje predaja o Buddhinom
životu i nauku koja je bliža hostorijskoj zbilji. S
Georgom Turnourom, Viggom Fausböllom i bračnim parom
Rhys Davids koji je 1882. osnovao Pâli Text Society,
Oldenberg spada u pionire palinske filologije.

{H. V. Glasenapp, iz pogovora}

Osobitu vrijednost ovoj monografiji daju Oldenbergova
istraživanja i interpretacije dubinskih veza između
ranobuddhističkog modela isposništva i predbuddhističkih
"misaonih krugova" (napose brahmanskih); one nam više
kroz strukturu - forme mišljenja, oblike egzistencije
i drštvene sveze s kojima se javljaju - nego samo
kroz sadržaje idejâ, daju uvid u stvarnos razvoja
indijske duhovne tradicije mimo dihotomijskih opozicija
po modelu ortodoksnog - heretičko koji se iz same
indijske prošlosti prenio i na historiju ideja i
njezine tumače, kako indijske tako i zapadne.

No objektivnost strukturalnog historijskog pristupa,
u kojemu se i obično spekuliranje o apsolutu prikazuje
kao vid i presjek specifičnog konteksta, kao konkretna
forma života lokalnih ljudskih zajednica, nije slobodna
od cijene paradoksa: objektivnost analize na indijskom
terenu postignuta je po cijenu zastarjeli i danas svakako
nazadnih evropocentričkih opservacija o "mekušnoj biti"
i "mračnoj fantaziji" Indijca nasuprot "čvrstini i
odlučnosti", "vedrini duha", "jasnoči i određenosti misli"
Grka i Germana. Doista, bredodžbe o egzotičnom "Istočnjaku",
okrenutog u samoga sebe, danas su i sâme egzotične;
one svjedoče o duboko ideološkoj naravi evropocentričkog
stava velikog broja aktera evropskih humanističkih znanosti
s kraja kolonijalnog doba (uključujući i jednog Husserla).
No, u slučaju tako zaslužnog filologa i historičara poput
Oldenberga, ta ideološka ograničenja fascinantna su upravo
s obzirom na spoznajne domete njegovih istraživanja u
historiji indijskih književnosti, filozofskih i religiskih
ideja. Utoliko, ona predstavljaju nesvakidašnji kuriozum i
izazov za suvramenog čitaoca, osobito mlađeg, koji se danas
ponegdje eksplicitno i programski odgaja za globalnu političku
korektnost u humanističkim akademskim disciplinama, koji se
potiče da studira istočne tradicije i kad ne postaje orijentalist.

[B. Mikulić, iz predgovora]

Zlatna pagoda u Rangoonu najveće je i najstarije svetište takve vrste na asvijetu. To je duhovno srce Burme. Njezina posebna svetost proistječe iz vjeovanja da se u njemu ne nalaze samo relikvije Gautame budhe, onivača budizma, nego i prijašnje tri Budhe.
Hodočasnici dolaze onamo pješice ili autobusom na brijeg na kojemu se nalazi pagoda, prostrta u svoj svojoj ljepoti i raskoši, s dvorištima i mnogim kapelama. Ogromni lavovi čuvaju prilaz koji vodi do četiri glavna ulaza. Vjernici skidaju svoju obuću i penju se dugim stubištem u gornje dvorište. S prodajnih stolova postavljenih uz stepenice kupuju se razni religijski i svjetovni predmeti: listići od zlata da ih nalijepe na pagodu, mirisni štapići, cvijeće, papirnate svjetiljke, kipovi, molitvene brojanice, zvona, lutke, bubnjevi, češljevi, dugmad i orandžada. Na vrhu svaki hodočasnik udara u veliko zvono kako bi pozvao nebo i zemlju za svjedoka njegova čina pobožnosti.

Laik i redovnik


Za obična hodočasnika, laika, štovanje (puja) je način na koji će steći zasluge, a sastoji se od prinošenja darova i službe Trima Draguljima. Poklonik postavlja veliku vazu s cvijećem pred kip Budhe. Sklapa ruke ispred svog lica , klanja se, kleči i baca potrbuške na pod. Izgovara liturgiju i odlomke iz svetih spisa, izvodi obred poštivanja i pali tamjan. Prinoseći unutarnje štovanje, razmišlja pred kipom Budhe.
Izvan pagode, u podnožju velikih lavova čuvara, nalazi se mlad redovnik ili bhikku, izgovara liturgijske riječi dok prebire zrnca na krunici. Za njega kao i za hodočasnika, štovanje je osobno a ne zajedničko. Štoviše, sam čin štovanja obavlja u izvornom obliku redovnik a ne laik. Jer, redovnik je za budizam norma, jedini pravi budista. Kaže se, kad bi laik stekao budističko blaženstvo (nirvanu), to bi postigao zato što je nekoć u prijašnjem životu bio redovnik.
Redovnika se uočava po njegovoj haljini žute ili šafranove boje, koja se sastoji od tri dijela, zatim po obrijanoj glavi i bradi. Sve što posjeduje su njegove halje, zdjelica za milostinju, britva, igla i cjedilo za vodu. Hranu prosi. U budističkim zemljama Jugoistočne Azije, svakog se jutra vide redovnici na svom prosjačenju ispruženih ruku s lakiranim zdjelicama za milostinju.
Redovnik ulazi u svoj re ( sangha) posredstvom posebnog obrda zaređenja . Nisu, međutim, doživotno vezani za redovnički život: mogu ga napustiti kad god to zažele. U nekim zemljama svi dječaci provedu neko vrijeme u samostanu, barem tjedan dana, što je dio njihove vjerske naobrazbe. Drugi odlaze u samostan za vrijeme kišnog razdoblja kako bi meditirali.

Tri dragulja

Tri dragulja budizma ili triratna su Budha, dharma (njegovo naučavanje) i sangha (redovnici).
Pri svakom budističkom svetištu tri dragulja prizivlju se triput jednostavnom formulom, koju je, kako vjeruju, Gautama dao svojim prvim misionarima.
"Budhi odlazim po utočište,
Dharmi odlazim po utočište,
Sanghi odlazim po utočište."

Dva budizma

Postoje dvije glavne grane budizma, theravada (himayana) i mahayana. 'Velika kola', jer se budistička nauka zasniva nakolima, na splavi ili brodu, koji nas nosi preko oceana - svijeta patnji - u 'Izvansvjetsko', u spasenje, blaženstvo. ????????
Theravada he najstariji oblik budizma. Učenje se osniva na zbirci doktrina, potvrđenih na važnom skupu koji se održao odamah nakon Gautamine smrti i pruža spasenje jedino rdovnicima.
Mahayana pripada drugoj fazi budističke misli. Njezina se kristalizacija poklapa s početkom kršćanskog razdoblja i njezino učenje otvara put spasenja svima. ????????
Većina budista pripada mahayani a rasprostranjeni su pretežno u sjevernim zemljama, u Nepalu, Tibetu, Vijetnamu, Kini, Koreji i Japanu. Theravadu prevladava u Jugoistočnoj Aziji, U Šri Lanki, Burmi, Tajlandu, Laosu i Kampućiji. U Indiji, zemlji gdje je natao, budizam je manjinska skupina, koja danas dživljava probuđenje. U Kini, Tibetu, Vijetnamu, Laosu i Kampućiji, budizam se nalazi pod pritiskom progonstva i opstanak mu je nesiguran. A na Zapadu, budizam se prihvaća i raste mu broj pripadnika. Broj budista u svijetu kreće se od 200 milijuna čak do jedne trećine stanovništva.
U zemljama Jugositočne Azije gdje je budizam postao narodnom religijom - Šri Lanki, Burmi i Tajlandu . značajno je utjecao na politički život. U Tajlandu su državna zbivanja obilježena budističkim obredima.
Čuvena Zlatna Pagoda ili Shwe Dagon u Rangoonu veličanstvena je građevina, diže se 100 metara u visinu, pozlaćena od temelj do vrha. Kažu da sadrži 25 tona zlata u kipovima i 'kišobranu' na vrhu u kojem je ugrađeno preko 4000 dijamanata. Pagode (dagoba na Šri Lanki, wat u Tajlandu) svetišta su u kojima se nalaze relikvije. Zlatna pagoda je poznata po tome što se u njoj nalazi kosa samoga Budhe, sandale i odjeća prijašnjih Budha, smješteni u dobro čuvanom podrumu.

Ovdje imate kratku povijest razvoja buddhistickih skola i pravaca misli:

Demetra d.o.o. - Zagreb: www.demetra.hr

Naslov: KONCEPCIJA BUDDHISTIČKE NIRVANE

Autor: Fjodor Ščerbatski

(1) U VI. stoljeću pr. n. e. među nebrahmanskim se klasama u Indiji događalo svojevrsno vrenje filozofijskog mišljenja. Ustrajno se tragalo za izlazom iz fenomenalnog života, a većina je rješenja bila prožeta materijalističkom notom. U to je vrijeme Buddha predlagao i zagovarao jedan sustav koji je pobijao egzistenciju vječne duše, a fenomenalnu egzistenciju reducirao na nakupine zasebnih elemenata koji postupno evoluiraju prema svojem konačnom ugasnuću.

(2) Tim su idealima beživotne nirvane i ugašenog Buddhe, i samo njima, neke škole ostale vjerne do kraja. Tendencija pretvaranja Buddhe u nadčovjeka, vječnog živog principa, veoma se rano počela očitovati među njegovim sljedbenicima što je na koncu i dovelo do raskola.

(3) Ta se tendencija postupno razvijala sve dok se u I. stoljeću n. e. nije konačno dovršila stvaranjem ogromne mase novih kanonskih tekstova. Potom je buddhizam prihvatio, vjerojatno iz nekih upanišadskih škola, brahmanske ideje o panteističkom apsolutu koje su bile duhovnog i monističkog karaktera. Nakon te buddhističke prilagodbe vedante, Buddha je bio pretvoren u posve razvijenog brahmana i njegove personifikacije koje su se štovale pod imenima Kozmičko tijelo {dharmakaya), Samantabhadra, Vairocana i drugim.

(4) Filozofijsko učenje stare škole zaustavilo se na središnjoj koncepciji zasebnih elemenata tvari, duha i sila, svrstavajući ih u razrede s ciljem istraživanja metode koja bi ih postupno privela ugasnuću u apsolutu.

(5) Među ranim školama mahasamghike, vatsiputnye i drugi već su pretpostavljali neku vrst svijesti koja preživljava u nirvani.

(6) Njih je slijedila škola koja je pokazivala kritičke tendencije, sautrantika, i koja je odbacila listu umjetno stvorenih elemenata kao i samu nirvanu kao zaseban entitet, a apsolut premjestila u živi svijet tvoreći na taj način prijelaz prema mahayani.

(7) Filozofija nove religije predstavlja jednu prilagodbu sustava vedante. Ona je posve napustila pluralistički princip i postala izrazito monistička.

8) Potom je uzela dva smjera. Škola prvoga smjera je prihvatila postojanje jednog spremnika svijesti, dok je sav fenomenalni život bio tek njegovo očitovanje. Ta škola predstavlja nastavak primjene kultivirane logike. Druga je pak škola pobijala mogućnost spoznaje apsoluta logičkim metodama; tvrdila je da je svako mnoštvo zapravo obmana i da ništa osim cjeline koja se neposredno spoznaje u mističkoj intuiciji ne može biti stvarnost.

(9) Prijelazna škola sautrantika u V. st. n. e. stopila se s idealističkom školom mahaya-ne i tako iznjedrila najveće indijske filozofe, Dignagu i Dharmakirtija. S obzirom na nirvanu, ona je prihvatila postojanje jednog čistog duhovnog principa u kojem su subjekt i objekt poravnani, a zajedno s njim i jednu silu transcendentalne obmane (vasana) koja stvara fenomenalni svijet.

(10) Istovremeno s tim najvišim razvojem buddhističke filozofije, u VII. st. n. e. relativis-tička je škola rane mahayane dobila novi poticaj i obnovu utjecaja. To je dovelo do formiranja novih hibridnih škola.

Znatna usavršenost do koje se vinula filozofija u jednakoj mjeri zahvaljujući i idealističkim i relativističkim buddhističkim školama, nije mogla ne utjecati na sve filozofijske sustave u Indiji, pa u narednom razdoblju svjedočimo preinakama stare vedante koja usvaja i potom preinačuje nove argumente koji zapravo izvorno predstavljaju metode obrađene u buddhističkim školama vijnanavade i šunyavade.

Ocigledno je da se u osnovi svih pet pravila morala (uzdrzavanje od ubijanja, kradje, laganja, preljube i, na kraju, alkohola i droga) nalazi drevni indijski princip ahimse, nenasilja -- prema sebi i prema drugom. Sasvim slobodno mozemo taj princip prosiriti i na svoju prirodnu okolinu, svet kao celinu i cak na citav kosmos. Zapravo nista nije izvan sfere nase moralne odgovornosti. Na primer, prema Huayen skoli budisticke filozofije, koja se razvila u srednjovekovnoj Kini,
svaki nas postupak ima svoj odjek u univerzumu. Strasni ekoloski problemi sa kojima se na Zemlji danas suocavamo izviru iz zanemarivanja te osnovne cinjenice. Stavise, cak i kada pocnemo da uvidjamo sta radimo i kakve ce probleme to doneti nama i nasim potomcima, veoma nam je tesko da promenimo svoje ponasanje.

John Snelling: Elements of Buddhism

<BLOCKQUOTE>

Fazlija je napisao/la:

Ocigledno je da se u osnovi svih pet pravila morala (uzdrzavanje od ubijanja, kradje, laganja, preljube i, na kraju, alkohola i droga) nalazi drevni indijski princip ahimse, nenasilja -- prema sebi i prema drugom. Sasvim slobodno mozemo taj princip prosiriti i na svoju prirodnu okolinu, svet kao celinu i cak na citav kosmos. Zapravo nista nije izvan sfere nase moralne odgovornosti. Na primer, prema Huayen skoli budisticke filozofije, koja se razvila u srednjovekovnoj Kini,
svaki nas postupak ima svoj odjek u univerzumu. Strasni ekoloski problemi sa kojima se na Zemlji danas suocavamo izviru iz zanemarivanja te osnovne cinjenice. Stavise, cak i kada pocnemo da uvidjamo sta radimo i kakve ce probleme to doneti nama i nasim potomcima, veoma nam je tesko da promenimo svoje ponasanje.

John Snelling: Elements of Buddhism

Cime Fazlija objasnjavas cinjenicu,da ova pet pravila morala nisu usvojena i u nasem visokociviliziranom drustvu,o cemu to ovisi,da li ce netko usvojiti ovih pet pravila morala,od miljea ili od samog covjeka,i u kojoj su relaciji milje-covjek?</BLOCKQUOTE>

Jucer nas je posjetio drag prijatelj iz Splita,
donoseci vrlo lijepe vijesti da jedna lokalna
buddhisticka skupina:

http://www.meditacijauhrvatskoj.hr/split.html

...ima mali centar za okupljanje i cajanu:

http://www.meditacijauhrvatskoj.hr/KSM/index.htm

...u kojoj posluzuju bezalkoholna pica, napitke,
kave i cajeve, a uz to i maleni prostor za meditaciju.

U tom prostoru se okupljaju i clanovi ostali
duhovnih skupina, pa je prostor postao mjesto
okupljanja i razmjene iskustava razlicitih
duhovnih bastina. To je vijest koju vrijedi
podijeliti i ohrabriti ovakve duhovne poduhvate!

Pozdrav fazlija,

Znas sta me zanima iz tvojih postova vidim da naginjes istocnjackim religijama i da praktikujes jogu, meditacije. Sta te navodi da te duhovne tehnike stavis i preferiras ih vise o odnostu na hriscanstvo.

Da li smatras da je danasnje hriscanstvo toliko otislo u tradiciju da vise ne moze pruziti ljudima istinsko duhovno iskustvo?

Mislim da sve religije govore o istom iskustvu te da istina ili krajnja stvarnost ne mogu biti razlicite. No, kako se meni cini, ono sto nedostaje krscanstvu jeste konkretna duhovna prakas koja bi vodila osobnom iskustvu. Krscanstvo je iz sebe sustavno i namjerno izbacivalo tu gnosticku sastavnicu... Prevladala je skupina ljudi koji su krscantvu dale jedan teorijski smjer, a zanemarili osobnu praksu i iskustvo. To je po meni osnovna razlika krscanstva i istocnjackih religija.

Ono sto ohrabruje jeste cinjenica da se u zadnjih 150 godina krscanstvo susrelo s yogom, buddhizmom, tantrom, taoizmom... velikim sustavima koji su utemeljeni na tehnikama osobnog iskustva, pri cemu filozofija i teorija ne nedostaju. Sto vise, sasvim je jasno da su ti sustavi i u pogledu metafizike daleko dublji od zapadnih dometa. Ta dva svijeta donekle utjecu jedan na drugi, pa se u 20.st. pocelo dogadjaii i njihove mijesanje i preplitanje. Znam da sve vise krscana primjenjuje yogu, pa me ne bi zacudilo da za kojih 50-100 godina dobijemo i novi oblik misticnog krscanstva. Neku vrstu tantrickog krscanstva ili krscanske yoge. Naravno, bit ce tu i opiranja, sukoba, nerazumijevanja s obije strane, ali se meni cini da je taj proces nezaustavljiv.

Da zanimljive misli uvek sam i mislio da ljude privlaci budizmu neka cudna mistika u njemu.
Slazem se da je hriscanski denominacijonalizam napavio od crkve katastrofu.

Ono sto je glavni nedostatak svih tih ucenja je to sto ne veruju u zrtvu neophodnu za ociscenje nase duse od greha. Nekako mi je to kao ulazak u pocinak bez muke.

Ipak to iskustvo u hriscanstvu je realno mada ne za mase u crkvama koje su od toga napravile formu.

Tako istocnjaci ne veruju u potrebu ztrva Isusa Hrista i to me je oduvek u startu udaljavalo od sveg tog iskustva. Sada kakvo je to iskustvo, koliko istinski donosi mira i spokoja samo naslucujem.

dragomir je napisao/la:

Ono sto je glavni nedostatak svih tih ucenja je to sto ne veruju u zrtvu neophodnu za ociscenje nase duse od greha. Tako istocnjaci ne veruju u potrebu ztrva Isusa Hrista i to me je oduvek u startu udaljavalo od sveg tog iskustva.

Zrtva, ali koga, cija? Praksa je pokazala da je vjerovanje u zrtvu Buddhe, Isusa ili bilo koga drugog ucitelja za nas neutemeljena. Ne mozemo mi spavati i vjerovati da je sve vec sredio netko tko je prije 2.000 god. nesto zrtvovao za nas. To je besmisleno. Stvari u svemiru jednostavno ne stoje tako. Drugim rijecima, na svojem putu do Boga dusa (um) covjeka se suocava s raznim vlastitim preprekama i slabostima. Ako netko ima slabost da je pijanac ili lopov, ta osoba ce morati izaci na kraj s tim, a ne Isus. Iskustvo pokazuje da samo vjerovanje u nekog ucitelja vjernika ne rijesava vlastitith slabosti. Primjeri brojnih iskrenih vjernika koji su robovali nekim umnim slabostima jasno govori u prilog ovome.

No, crkve ne govore o tome, nazalost. One umjesto odgovora na konkretne probleme uvode pojam nekog apstraktvog praiskonskog grijeha, za koji ionako nitko nikada nije cuo, niti ga je svjestan. Onda te Isus oslobodi tog apstraktnog grijeha (navodno) koji nije niti vazan u zivotu, ali te ne oslobodi svakodnevne slabosti za picem, pohlepe, pozude i sl. S tim se opet moras nositi sam, samo s tom razlikom sto te krscanstvo ne obuci za takvu borbu. Hvala na takvom oslobodjenju od necega sto nije problem, ali ono je besmisleno. To je kao kada bi smo gladnom covjeku rekli da cemo mu spasiti dusu, a on ne zeli spas duse, nego se zeli najesti. Zeli da rijesi svoj stvaran, a ne tamo neki apstraktan problem. Na taj nacin je i krscanstvo uglavnom apstraktno.

Istocnjaci su mnogo dublje usli u taj problem, i shvacaju da su problemi tu i sada. Mi ih se mozemo rijesiti samo ako se suocimo s njima i shvatimo da su i oni sastavni dio nase licnosti, a ne neki vanjski problemi ili utjecaj nekog Djavla koji je izvan nas. Tada nastavljamo dalje na svojem putu sabranosti duha dok ne osjetimo Bozansku prisutnost u svojem srcu i svemu sto jeste. Na kraju tog puta nas ceka beskonacan On, i mi shvacamo da je cijelo vrijeme bio s nama, da izmedju Njega i bilo cega drugoga (pa tako i nas samih) nema nikakve razlike, a na nama je da Ga imenujemo Kristom, Buddhom, Krshnom, Allahom ili Taom... ili kako god nam je volja.

Krscansko ucenje o tom problemu meni slici na iskrivljeno ponavljanje nekog ucenja koje ljudi nikada doista nisu shvatili. Vjerujem da je Isus govorio o takvom iskupljenju, ali ga ljudi nisu razumjeli, i sada samo papagajski ponavljaju njegove rijeci bez dubljeg duhovnog razumijevanja. No, mozda grijesim?

Dragi naš Fazlija, ja sam nekoliko godina izučavala te stvari. Znam da je to sitnica naspram ljudi koji izučavaju cijeli život: odgovornost čovjeka. Da li prebaciti odgovornost na Boga ili preuzeti stvar u svoje ruke, kao ono što kažeš, ako je netko ovisan o alkoholu, mora se s tim suočiti sam. Ili ići kod doktora, na psihijatriju, ili svojom snažnom voljom se odreći, ili naći način i sebe uvjeriti da ako se moli Bogu, taj Bog će mu maknuti problem.

To mi je neko vrijeme stvaralo zbrku, gledala sam ljude u crkvi koji su tražili pomoć od Boga da ostave pušenje i pivo, ali tek nakon deset godina su uspjeli pobjediti sami svojom voljom i odlukom.

Znači, neke stvari spadaju na nas, ljude. Ili, uh-mogu nešto da ukradem, imam priliku i jak je nagon za krađom, i počnem se moliti: O, Bože, sotona navaljuje da zgriješim, da ovo ukradem, ja neću ali me vuče! I, na kraju, ukradem. I, kažem: pa ja sam se molila i rekla Bogu: slaba sam a ti mi nisi pomogao, đavo je pobjedio mene a ja sam te molila. Takvih stvari ima.

U kršćanstvu se većinom u crkvama govori što je dobro a što zlo, malo tko govori o unutarnjoj transformaciji, kako da se čovjek nanovorodi, pričaju o nanaovorođenju ali ne i kako se do događa. I , često misle: oh, Bog će to uraditi! A Isus je puno puta rekao: odreci se se sebe...idi, i ne griješi više...

Zašto se kršćanstvo pretvorilo u isključivost: pretvorili su nauku Radosne vijesti u nauku o grijehu. Više se propovijeda o ovome svijetu nego o kraljevstvu Božjem. Više se govori o moralnim , etičkim pravilima ponašanja, nego o spoznaji Boga.

A Isus je rekao u svojoj molitvi što je život vječni: spoznati Boga i onoga koga je poslao. Zato , nije ni čudo što se kršćanstvo kao sustav pretvorio u formalnu religiju koja ne daje odgovor kako se nanovoroditi i spoznati Boga. Da nekoga pitamo, reći će: čitati Bibliju i moliti i ići u crkvu. I ne griješiti. Ljudi misle da je ne griješenje kršćanstvo. Ima ljudi ateista koji ne puše, ne piju, ne lažu, ne kradu...znači, da povjeruju u Isusa, oni bi bili savršeni kršćani. Strašno.

Budizam nije religija nego filozofija života. I to mi je drago što nema svoga Boga, nekog mističnog kojemu se moli. Budizam naučava kako da čovjek isprazni duh od želja i vezanosti. A to isto govori Isus. Njegove riječi da osiromašimo svoj duh da bi imali kraljevstvo Božje su duboka znanost. Još nisam srela kršćanina koji kaže da je osiromašio svoj duh. Čak su ljudi dotle došli da što bolje i više nešto znaju, po tome mjere svoju bliskost sa Bogom.

Osobno , doživljavam Radost u Isusu Kristu i snagu njegove riječi. Ali sam svjesna da mi je jako teško naći crkvu u kojoj se propovijeda Mudrost od Boga dana, većinom su to propovijedi koje su dobro pripremljene ali bez sile božje da pomogne čovjeku koji traži i ljubi Boga ali ne zna što da radi sa sobom, i zato odlazi u alternativne krugove koji mu pomažu da sebe upozna dublje. To je zato što se glave kršćanske dokopale fotelja i finih naziva, imaju dobre plaće a sav posao ostao na malima, koji su još na mlijeku, a Pavao kaže: jedite čvršću hranu. E, o toj čvršoj duhovnoj hrani nitko ni slova.

Ja sam kristijanka, težim rastu ka kristovoj mjeri. na tom duhovnom putu su razni procesi, i više sam o tome saznala iz katoličke literature nego protestantske. Protestanti, među koje spadam, imaju sklonost ka velikim riječima, patosiraju ljudi, idu na emocije i to je manipulacija. Uvoditi ljude u euforiju da bi im se što više novaca izvuklo. Užas.

Yogasutre (ili tocnije, prve 3 izreke) od mudraca Patandjalija kazu:

"Yoga je obustavljenost vrtnji (poriva) uma.
Tada dusa obitava u svojem izvornom stanju.
Inace se poistovjesuje sa svojim umnim sadrzajima."

Kazes nanovo-rodjenje, ili odreci se samog sebe... Isus je jos rekao da tko ne umre za sebe, nece se nanovo roditi za Boga... Sto to sve znaci?!

Nas um se poistovjecuje sa sadrzajima. Ako imamo urodjen poriv da krademo, mi se poistovjecujemo s nasim umnim porivom, sadrzajem, i tako stvaramo stav o sebi da smo lopov. Naravno, to nije jedino poistovjecenje, nego se takvih mnogo sastojnica (to je ona karma ili usud) sabere i privremeno tvori neciju licnost.

Tako imamo skup svojstava, dobrih i losih, unutar sebe. Lako je s onima dobrima koja su na povrsini, kojima smo dozvolili da se slobodno ispoljavaju. No, ona koja nam se ne svidjaju, njih smo gurnuli duboko u podsvjest? Ona su jos uvijek tu, ali djeluju bez nadzora. Nazalost, krscani misle da ih opsjeda Djavo, ali to nije Djavo, nego njihova podsvjest. Tako je netko javno ugledan i cijenjen, a potajno neuravnotezen covjek.

Yoga od ne bjezi od tih sadrzaja, ne potiskuje ih. Ne ocekuje da ce ih Buddha ili Krshna uzeti samo zato jer je nesto zrtvovao za nas. Mi smo oni koji trebamo zrtvovati sebe Njemu. Sebe u cijelosti, ne samo dobre stvari, nego i one ruzne.

Drugim rijecima, yoga naucava meditaciju u kojoj svoj ja-osjecaj stapamo s beskonacnim oceanom Boga. No, sto je to nase-ja, kakvo je ono? Ono se sastoji od svih tih nasih sastojnica (karmi). Ja-osjecaj kao sretan i posten, ali ja i kao lopov i preverant, ja kao lijep i ja kao ruzan i odravatan...sve svoje sadrzaje (s kojima smo se poistovjetili) yogi predaje i sjedinjuje s Bogom. Ako govorimo o predanosti Bogu, onda je to predanost svega, a ne samo jednog dijela. To je naravno tesko, jer mi volimo Bogu dati samo lijepe stvari, ali kada se suocimo sa svojim blatom i muljem... i to treba predati Bogu.

Na taj nacin mi osvjestavamo svoje nesvjesne, potisnute sadrzaje i oni se polako sjedinjuju s Bogom. Postaju sve slabiji, jer mrak umice pred svjetloscu. Mi svoje grijehove na taj nacin osvjetljavamo, suncamo ih svaki put izlazuci ih i predavajuci ih Bogu. Na taj nacin oni hlape i isparavaju.

Kada se umni sadrzaji prociste, onda dusa obitava u svojoj iskonskoj prirodi, a to je jedinstvo s Bogom. To je yoga. A kako cete vi zvati tog Boga... da li Buddha ili Krist, to je vasa stvar.

U Indijskoj duhovnoj bastini postoje brojni smjerovi i pristupi te iste duhovnosti i mnogi nazivi za Boga:

Hari (Drazesni lopov, koji krade grijehe svojih poklonika)
Prabhu (Voljeni)
Madhava (Slatki)
Brahma (Bog)
Shiva (Svijest, Duh)
Shakti (Stvaralacka Sila)
Vishnu (Odrzavatelj)
Rama (Sveprivlacan)

Ne poznavajuci pravu prirodu indijske duhovnosti zapadnjaci cesto misle da su Indijci mnogobosci te da imaju mnogo bogova i boginja?! Naravno, uvijek se moze naci neukih seoskih ljudi i njihovih klutova koji vjeruju u kojesta. Ali govorim o onom izvornom obliku duhovnosti. To je kao kada bi smo katolika, koji ima raspece i sliku Marije uz jos 3 sveca, nazivali mnogoboscem.

Ma dobro, neke ti stvari stoje, ali zaboravljaš da je Isus rekao uzmi svoj križ i slijedi me! Slijedi me čovječe! Patnja pročišćava čovjeka. Isus je bio primjer, on je došao da bi bio uzor, model za primjer nama kako trebamo živjeti. Vjerujem da ćeš se s ovim složiti.
New age po mom mišljenju sve to malo previše banalizira, relativizira, nema nikakvog obraćenja. Bog je premilosrdan, možeš griješit koliko hoćeš, glavno je tvoje prosvjećenje, nema žrtve i odricanja, reinkarnacija (modernizirana i popularizirana verzija samsare koja je u stvari muka bez kraja), zakon karme, koji ide do toliko besćutnih i nečovječnih ekstrema (na primjer, jedan kršćanin vidio izgladnjelog siromaha na putu koji prosi. Bio je i bolestan. Prignuo se da mu pomogne, a jedan hindu mu je prišao i počeo ga korit što mu pomaže, jer, po zakonu karme, ako mu sad pomogne, u sljedećem životu će ovome bit još gore, pa ga treba ostavit da pati i umre).
Budizam je, po mom mišljenju donio mnoge blagodati Indiji, i Buda je, po mom mišljenju bio svet čovjek. Ali što će nam to kad mi imamo nešto puno bolje i potpunije u svakom aspektu? Budizam je tražio Isusa, mi smo ga dobili!
Ali, recimo ovaj moderni hinduizam kako se danas prakticira i na istoku, a da negovorim ove moderne kvazi verzije na zapadu mi se ne sviđa. Od svih religija, jedina prava koja mi se ne sviđa su hinduizam i one kanibalističke afričke religije koje još žive u nekim dijelovima.
Ne slažem se ni sa ovim guruima od kojih bi istaknuo Sai Babu; koji sebe prozivaju bogovima, slatkim riječima privlače mase duševno praznih i mrtvih ljudi koje je zapadni materijalizam i prekomjerni racionalizam ubio, prodavaju silnu mudrost o odricanju, o jednostavnosti i siromaštvu duše, dok sami se ne drže ničega toga; jedni su od najbogatijih ljudi, npr. osnivač transcendetalne meditacije je imao 50-tak rolls roysova što je opravdao time da se pokušava uklopit u kapitalistički svijet i da, ako običan čovjek može imat dobre stvari, onda bi bog (on) trebao imat najbolje. Te također ako ga pitaš što on ima toliko auta, ti si komunist. Jedu 6 puta dnevno hranu sa srebrnih posuda, posluženu, i sve to opravdavaju time da novac, kad dođe u njihove ruke, postaje transcendentan. Oni smiju sve to raditi jer su postigli stanje više svijesti, pa se nemogu više navezat za takve prizemne stvari. Čudi me do koje je mjere njihovim sljedbenicima ispran mozak.
Zašto sam spomenuo Sai Babu, iako se ne slažem sa iznošenjem imena na ovakvim mjestima, jer zlostavlja malu djecu od 8-30 godina, Točno se zna koji je njegov ukus, pod izlikom da će im provjerit kundaline, on ih zlostavlja gnjusno. Njegova nemoralnost i nečovječna okrutnost (krao je, ubio je, za što su dokazi tajanstveno nestali, falsificirao svoj datum rođenja da bi se poklopio s nekim proročanstvima) prema ljudima se tumači time da je on nemavezan; da je on iznad suosjećanja i empatije i to su onda božanske osobine.
Moderna nauka reinkarnacij i toga da je tijelo samo robot kojim duša upravlja je u svojoj srži kontradiktorna svemu što kršćanstvo predstavlja. ta doktrina je nespojiva s kršćanstvom i sa uskrsnućem. Ako je Isus inkarnacija višne, onda on nije uskrsnuo tijelom (što izričlito piše u Bibliji), i nije uzašao na nebo.
Isus je patio, sad smo zakoračili u Veliki tjedan. Dao je sve iz sebe, svaki atom snage, svaku kapljicu krvi za nas. Nema veće ljubavi od ove da život date svoj za prijatelje svoje. Ništa nije čuvao za sebe.
Kakvog Boga ljudi danas žele? Onog koji ih istinom poniče i koji se potpuno daje za njih, ili onog koji im obećaje prosvjetljenje za ogromne svote novaca? Očito ovog drugog. I to je žalosno.
"Christus factus est pro nobis oboediens usque ad mortem mortem autem crucis propter quod et Deus illum exaltavit et donavit illi nomen super omne nomen ut in nomine Iesu omne genu flectat caelestium et terrestrium et infernorum et omnis lingua confiteatur quia Dominus Iesus Christus in gloria est Dei Patris" (Fil 2,8 )
Toliko od mene - pod utjecajem sam obreda Cvijetnice.

Mir i Dobro!

Patnja pročišćava čovjeka.

Nije istina! Patnja kao takva uništava čovjeka! Ako se pati, treba se znati zbog čega se pati. Isusova patnja je ideal pročišćenja, ali patnja Miloševića u Haagu baš i nije.

Totus Tuus, pokusat cu odgovoriti samo na neke dijelove tvojeg osvrta.

Isus... rekao uzmi svoj križ i slijedi me! Slijedi me čovječe! Patnja pročišćava čovjeka. Isus je bio primjer, on je došao da bi bio uzor, model za primjer nama kako trebamo živjeti.

Slazem se donekle, tj. mogu reci cak i u potpunosti, ali s jedne druge strane. Mislim da govorimo o posve istoj stvari, samo je tumacimo na drugi nacin. Imam osoban dojam, mozda cak grijesim, da krscani samo ponavljaju rijeci koje nikada stvarno nisu naucili. Ili su ih zaboravili? Kao ljudi koji su sacuvali zarulju u nekom muzeju, i predaju da to daje svijetlo u zivotu, ali je ne znaju vise doista ukljciti. Ostala je samo jos prica... Onda dodje netko i kaze, slazem se. Nacelno ste u pravu, ali manite pricu, da bi vam ta stvar prosvjetlila treba jos dodati ovih par dijelova, ukljuciti ovdje i pritisnuti prekidac ovdje... Stoga se cijela stvar oko religije ne svodi na poricanje bilo cega, nego samo na drugaciju interpretaciju (tumacenje). Yoga, buddhizam, tantra, taoizam i sl. ne poricu Isusa, samo Ga tumace na jedan drugaciji nacin. Bez obzira da li se s tim tumacenjem slagali ili ne, ostaje jos uvijek dovoljno prostora za to da postoji vise dozivljaja Isusa, krscanstva ili duhovnosti kao takove. Cak i da se ne slozimo oko osnovnih postavki, zasto misliti da je neko drugo tumacenje duhovnosti zlo i opasno?

New age po mom mišljenju sve to malo previše banalizira, relativizira, nema nikakvog obraćenja. Bog je premilosrdan, možeš griješit koliko hoćeš, glavno je tvoje prosvjećenje, nema žrtve i odricanja, reinkarnacija...

To su stvari koje ti ne razumijes. Ne znaci da ne postoje, samo se tumace na drugi nacin. Oni vjerovatno imaju slicno misljenje prema tvojem dozivljaju duhovnosti. Za njih ste vi previse rigidni, vase dozivljavanje Boga je za njih kruto, a Bog opisan kao strasilo koje se izivljava na ljudima i sl.

...na primjer, jedan kršćanin vidio izgladnjelog siromaha na putu koji prosi. Bio je i bolestan. Prignuo se da mu pomogne, a jedan hindu mu je prišao i počeo ga korit što mu pomaže, jer, po zakonu karme...

Ma pusti to, to su komesarske price za podizanje morala clanova partije... To pricaju popovi djeci i mladima na vjeronauku da ih zastrase hindusima. Ne mozes graditi svoj stav o nekoj religiji na osnovu rekla kazala, bio jedan hindus... To je kao kada bi neki buddhist tvrdio da su svi katolicki svecenici alkoholicari jer piju vino, a to je njemu nepojmljivo za duhovnu osobu i sl. To je vrlo povrsno. Naravno da tu i tamo ima i takav hindus, i ovakav svecenik, ali to nije osnova za ozbiljno proucavanje bilo cega.

Budizam je tražio Isusa, mi smo ga dobili!

Iznenadio bi se kada bi saznao koliko ima slicnosti izmedju Isusa i Buddhe u etici, kao i slicnosti izmedju Isusa i Krshne u predanosti.

Sai Babu... osnivač transcendetalne meditacije

Slazem se, rijec je o dvojici likova koji su, iskreno govoreci, prava sablazan u ozbiljnim yoga i buddhistickim krugovima. Svatko ozbiljan na tom polju ih se kloni kao kuge.

... jer zlostavlja malu djecu od 8-30 godina

S obzirom na moralni i sva ostali pad Sai Babe, mene te price ne bi zacudile, iako sam ih vec cuo. No, iskreno govoreci, razmjer takvih nastranosti je u Katolickoj crkvi (ali ne samo u njoh, bilo je slucajeva i u protestantskim zajednicama) mnogo veci. dakle, to nije mjerilo nicega samo po sebi, osim neuravvnotezenosti i izopacenosti doticnih ljudi

Moderna nauka reinkarnacij i toga da je tijelo samo robot kojim duša upravlja je u svojoj srži kontradiktorna svemu što kršćanstvo predstavlja. ta doktrina je nespojiva s kršćanstvom i sa uskrsnućem. Ako je Isus inkarnacija višne, onda on nije uskrsnuo tijelom (što izričlito piše u Bibliji), i nije uzašao na nebo.

O preporadjanju (reinkarnaciji) mozemo pricati drugom prilikom. Rado cu ti pojasniti neke stavove, cisto za tvoju informaciju. Ne moras se sloziti. No, vec iz pitanja mogu vidjeti da ne poznas nista dublje o tom pitanju, pa je bolje da se o tome otvori posebna tema.

Isus je patio, sad smo zakoračili u Veliki tjedan. Dao je sve iz sebe, svaki atom snage, svaku kapljicu krvi za nas. Nema veće ljubavi od ove da život date svoj za prijatelje svoje. Ništa nije čuvao za sebe.

Trebao bi procitati zivotopise drugih svjetskih ucitelja i svetaca, pa vidjeti da su i drugi iskreno sluzili svojim ucenicima i ljudima koji su dolazili u vezu s njima.

...ili onog koji im obećaje prosvjetljenje za ogromne svote novaca? Očito ovog drugog. I to je žalosno.

Mislim da tumacis druge religije na osnovu necega sto si samo nacuo, zlonamjerno protumacio, ili u najbolju ruku na temelju vrlo povrsnih izvora.

Toliko od mene - pod utjecajem sam obreda Cvijetnice.

Drago mi je da si u posebnom duhovnom stanju ovih dana.

Mir i Dobro!

Hvala! Takodjer i tebi, kao i svim drugim sudionicima foruma!

Dokad će se krivo propagirati da je patnja potrebna da bi se čovjek očistio?
radije ajdemo uložiti više u obrazovanje i odgoj, pogotovo kršćanski, pa naučimo ljude kako da izbjegnu buduću patnju, zar ne?
Puno patnje sam imala u životu jer me krivo odgajali crkveni oci, zbog fanatičke poslušnosti ljudima starješinama sam bila izgubila svoj vlastiti identitet, i mukotrpno sam se dizala.

Pomozimo drugima svojim vlastitim iskustvima da ne moraju lutati dolinom očajnicom zato što ih je neki iskompleksirani starješina, propovjednik krivo usmjeravao strašeći Bogom i Biblijom na nerealan način, da su ljudi dotle dolazili da se nisu usudili prati zube kaladontom jer je to luksuz!

Pravilno postavljena (protumacena) duhovna filozofija, i osobna duhovna praksa, koja vodi osobnom iskustvu Boga... to dvoje je jedino potrebno.

U protivnom, imamo zatvoreni krug neznanja. Filozofiju koja je jos samo prazna prica, ucenje koje doista ne razumijemo te pomanjkanje osobnog iskustva, koje opet vodi krivom, polovicnom, ili nikakvom razumijevanju sustine onoga sto slijedimo.

U takvom stanju nije cudno da netko mlati svejedno Biblijom ili Upanishdama na krivi nacin, jer nema nikakvog osobnog duhovnog iskustva o tome o cemu prica.