Buddhizam

Nova Kadampa ima seriju predavanja po Hrvatskoj:
http://www.meditacijauhrvatskoj.hr/ostaligradovi.html

Javno predavanje
cetvrtak, 16. listopada/oktobra u 19 sati u u prostorijama
Buddhistickog centra: http://www.budisticki-centar.hr/
Djordjiceva 23, Zagreb

Prvo u nizu predavanja koja ce se baviti predstavljanjem bastine
chan/zen budizma i njenom praksom u suvremenim uvjetima. Ovo je
prilika da svi zainteresirani dobiju podrobnije informacije o radu
Centra, te su posebno namijenjene onima koji tek ispituju mogucnost
ukljucenja u program studija i prakse.

Ulaz slobodan.

Wisdom Quarterly - American Buddhist Journal
(odlican blog o buddhizmu):
http://wisdomquarterly.blogspot.com/

(Skoro) instant Dharma

Ako obratite paznju makar pet minuta, upoznajete neke vrlo fundamentalne istine: stvari se menjaju, nista ne ostaje nepokretno, senzacije dolaze i odlaze same od sebe, u skladu sa uzrocima, a ne sa bilo cime sto cinite ili mislite da cinite. Promene se odvijaju same po sebi. U prvih nekoliko minuta pazljivog posmatranja naucite da prijatni osecaji vode do nade da ce ti osecaji potrajati, a neprijatni osecaji vode do nade da ce brzo proci. I obe te stvati, ta privlacnost i ta odbojnost stvaraju napetost u umu. Obe su neugodne. Dakle, u tih nekoliko minuta dobijate veliku lekciju iz patnje: zeleti da stvari budu drugacije nego sto jesu. Zaista je zadivljujuce da mozemo nauciti toliko mnogo istine samo tako sto cemo sklopiti oci i usmeriti paznju na osecaje u telu.

Sylvia Boorstein

Dobio sam jedan članak koji dobro pokriva neke od tema o kojima smo pričali, a na samom siteu ih ima još koji čak direktno uspoređuju hindu i budističku tantru iako su tekstovi možda za one koji ipak znaju nešto o tome.

http://www.byomakusuma.org/EnlightenmentBuddhismVis%C3%A0VisHinduism/tabid/72/Default.aspx

Autor je prakticirao dugo vremena u oba učenja kao što se vidi u samoj biografiji:

.."Soon after graduating from St. Xavier's
High School, a Jesuit run boarding school in Kathmandu, he started his
spiritual pursuits in earnest. He initially explored Hindu Tantra under
the guidance of Dhana Shamsher, his grand uncle. However, since some of
his fundamental questions regarding life and enlightenment remained
unanswered even after nine years of intense practice, he took up
Vedantic practices under the famous 140 yr. old Khaptad Baba. Having
seriously investigated and practiced all Hindu approaches available in
Nepal, and still lacking fulfillment, he started seeking answers in the
Buddha Dharma.

He began with Zen practices
under Roshi Nanrei Kobori, Abbot of Ryoko-in of the world renowned
Daitokuji of Kyoto and the Korean Master Seung Sahnthrough Zen Master Wu Bong (Jacob Perl). Given
the difficulty of communicating with his Zen teachers from Nepal he
sought qualified Buddhist masters within Nepal among the Tibetan
Buddhists. He met his teacher, Venerable Tulku Urgyen Rinpoche
in 1987. While still alive, Venerable Urgyen Rinpoche, who was a root
teacher of the Sixteenth Karmapa, was considered by many to be one of
the greatest contemporary Dzogchen masters. Venerable Tulku Urgyen
Rinpoche's instructions immediately brought immense peace to Guru
Ratnashri..."

Izvadak iz teksta:

Enlightenment: Buddhism Vis-à-Vis Hinduism


Ācārya Dharma Vajra (Sridhar SJB Rana)
It
must be understood that Hinduism and Buddhism have shared the same
culture for the last 2500 years, which means they’ve also shared common
language/s (Sanskrit or Pali). Because of this historical situation,
there are many words that are used commonly in both traditions. This
has led many scholars, especially Hindu scholars, to think that words
and symbols mean exactly the same thing in both the traditions. By
extending this thinking, they arrive at the wrong conclusion, mainly
that Buddhism is another form, or revision, or reformation of Hinduism.
First of all, it
is wrong to say that Buddhism is either a branch or a formation of
Hinduism. Buddhism is actually a paradigm shift from not only Hinduism
but also from all other religious systems. Secondly, words used
commonly in both Hinduism and Buddhism do not mean the same thing. In
fact, very often they mean almost the opposite, and certainly at all
times they point at two different paradigms. I would like to elucidate some of these points that will affect the meaning in the two systems directly or indirectly. First
of all, in the Hindu context, we always find the theory that if
illusion is removed, Brahman will reveal. Thus, samsara is illusion and
Brahman is the only thing behind samsara, or is the base of the
samsara, that truly exists. Only when the illusion-samsara vanishes,
the Non-dual Brahman manifests. However,
in the Buddhist context, illusion is not removed but rather seen as
knowledge itself - or is transformed into knowledge. And this knowledge
is not something that is the support or base of samsara. It is the
knowledge of the true mode of existence of samsara itself. And
furthermore, samsara is not an illusion which will vanish and only the
Brahman will remain. In Buddhism, samsara is interdependently arisen
(pratityasamutpann), like all illusions. So it is only like an illusion
and cannot end. What ends is the wrong experience of experiencing it as
really existing (skt. svabhava siddha). The knowledge (Gyana), that is
synonymous with liberation, is not of an eternal, unchanging Brahman
beyond samsara, but rather of the true mode of existence of samsara
itself. Difference between Advaya and Advaita Although
both experiences are called non-dual, here too, they mean two different
things. Non-dual (advaita) in the Hindu context means non-existence of
the second (divitiyam nasti). There is no second substance except the
Brahman; it is the only thing that exists. This should be called Monism
rather than Non-dualism. The phrase 'eka vastu vada' (one thingism)
would be close to 'advaita'. However,
Buddhism usually uses 'advaya' (only sometimes is advaita used). Here,
it means 'not two', i.e. free from the two extremes (skt. dvaya anta
mukta) - of samaropa (the tendency to see things as really existing)
and apavada (the tendency to see things as non-existing) - which
include the existence of the grasper and the grasped (grahaka and
grahya) too. Advaya is not of a thing (the one and only thing) like
Brahma but a description of the form of samsara. That is why the
samsara that is like an illusion transforms into Advaya Gyana in
Buddhism. In Hinduism, the illusory samsara vanishes and the true
eternal, unchanging Brahman dawns. That is why Buddhist Gampopa says,
"May illusion dawn as wisdom..." There
are two traditions of explaining 'advaya' in Buddhism. One is called
the Vast Lineage (skt. Vaipulay parampara) of Asanga-Vasubandyhu. This
is based on the 'Five Works' of Maitreya that emphasizes subject-object
(skt. grahaka-grahya) duality. But unlike the various forms of Vedanta,
they neither merge into one whole, nor does the grasper (subject)
vanishes, and the illusion and only the eternal grasper remains. Here,
they are found to be untenable from the very beginning. What remains is
emptiness. This system had many great teachers like
Dingnaga-Dharmakirti. The
second lineage, called the Profound Lineage (skt. gambhira parampara),
started with Nagarajuna, and was passed down through famous teachers
such as Aryadeva, Buddhapalita, Bhavaviveka, Chandrakirti, Shantideva
and Atisha. Other famous teachers, like Shantarakshita and Kamakashila,
gave synthetic interpretations of 'advaya' using both traditions. Any
Buddhist hermeneutics must be based on one of these hermeneutics or
their various branches like ‘Sakara Yogachara’, ‘Nirakara Yogachara’,
‘Yogachara’, ‘Sautrantic Madhyamik’, ‘Prasangic Madhyamika’, and
‘Svatantric Madhyamika’, etc. Just because one understands Sanskrit or
Tibetan, one cannot interpret the ‘Sastras’ (texts) as one likes,
giving straightforward meanings to them. Any interpretation must belong
to, or be in conformity with one of these hermeneutical methodologies.
Otherwise, it becomes one's own private idea of what these texts are
teaching. That is why many Hindu scholars have misinterpreted the
Buddhist texts and claimed that they are teaching the same thing found
in the Hindu texts. But it is even more unfortunate that even so-called
Buddhist scholars or those who are favorable to Buddhism, have not
studied under any lineage masters belonging to any of the above
hermeneutics, and have interpreted the texts simply on the basis of
understanding the Sanskrit language. Such interpretations are personal
ideas and not true Buddhist hermeneutics, and if analyzed, one will
find many contradiction and inconsistencies.
Ima još mnogo toga zanimljivog,al je sam članak prevelik za postat.
Pozdrav!

chiron je napisao/la:

Venerable Tulku Urgyen Rinpoche's instructions immediately brought immense peace to Guru Ratnashri..."

Vrlo je lijepo da je nasao svoj mir i spoznaju pod vodstvom jednog ucitelja.

chiron je napisao/la:

...words used
commonly in both Hinduism and Buddhism do not mean the same thing...

Naravno, svaki sustav ima svoj pojmovnik.

chiron je napisao/la:

First of all, in the Hindu context, we always find the theory that if illusion is removed, Brahman will reveal. Thus, samsara is illusion and Brahman is the only thing behind samsara, or is the base of the samsara, that truly exists. Only when the illusion-samsara vanishes,
the Non-dual Brahman manifests. However, in the Buddhist context, illusion is not removed but rather seen as knowledge itself - or is transformed into knowledge. And this knowledge is not something that is the support or base of samsara. It is the knowledge of the true mode of existence of samsara itself. And furthermore, samsara is not an illusion which will vanish and only the Brahman will remain. In Buddhism, samsara is interdependently arisen (pratityasamutpann), like all illusions. So it is only like an illusion and cannot end. What ends is the wrong experience of experiencing it as really existing (skt. svabhava siddha). The knowledge (Gyana), that is synonymous with liberation, is not of an eternal, unchanging Brahman beyond samsara, but rather of the true mode of existence of samsara itself.

Da, to je tipican stav monisticke tantre, tantre srednjeg puta (jednako u buddhizmu i tzv. hinduizmu). Ako pogledas monisticke pravce shivizma (npr. osobito skole kashmirskog shivizma poput trika, pratyabhijina, spanda i sl. ili skole bengalske tantre popur kula skole ili natha skole), ili pak vecinu pravaca shaktizma vidjet ces potpuno isto ucenje o prepoznavanju Jedinstva (anuttara). Temeljni pojam te tzv. hinduisticke tantre srednjeg puta (li monisticke tantre) je ucenje o jedinstvu Shive (duha, svijesti) i Shakti (stvaralacke sile, energije, prirode). Ovo sto je ovdje receno je upravo i temeljna razlika izmedju vedante i tantre. Unutar tog tzv. hinduizma se oko toga vrlo spore sljedbenici tantre i sljedbenici vedante (cak i monisticke Shamkarine vedante). Tantrici (hinduisticki, bas kao i ovi buddhisticki koje navodis) ne priznaju temeljno vedantinsko ucenje o prividu (maya, samsara) svijeta kao necemu sustinski razlicitom od Brahmana, Shive, Buddhe ili Dharma-kaye, svejedno koji naziv koriste.

Zato vrlo nerado koristim pojam hinduizam, i to se sve ne treba trpati u isti kos samo zato sto nije buddhizam, jer taj pojam (hinduizam) ustvari oznacava skole i pravce koji prihvacaju Vede, dok tantrici ne prihvacaju vedsku predaju i ucenje. Naravno da je tijekom stoljeca medju Vedom i tantrom dolazilo do mijesanja. Cak je i sama vedanta neka vrsta hibridnog ucenja nastalog utjecajem tantre na izvornu vedsku samhitu i brahmane.

Ipak, treba znati da je dublje osnova tog i takvog hinduizma ustvari tantra, a vanjski formali oblik je samo ostao vedski (cak i taj vedski je duboko tantriziran). U tom hinduizmu postoje dvije glavne struje. Jedan je izvoran tantricki, dok je drugi (pojednostavljeno receno) hibridan, tantrizirani oblik stare vedske religije - to je vedanta.

Jednako je i s buddhizmom, gdje je jedan dio bastine theravada, a drugi je (vrlo nacelno govoreci) tantricki ili tantrizirani buddhizam u svojim raznim oblicima. Stoga, stav koji prenosis je izvorno tantricki, i u tom pogledu nema nikakve razlike izmedju izvorne (ne-buddhistice) tantre i buddhisticke tantre. U tome se buddhisticka tantra i ne-buddhisticka tantra jednako razlikuju od vedante.

chiron je napisao/la:

Although both experiences are called non-dual, here too, they mean two different things. Non-dual (advaita) in the Hindu context means non-existence of the second (divitiyam nasti). There is no second substance except the Brahman; it is the only thing that exists. This should be called Monism rather than Non-dualism. The phrase 'eka vastu vada' (one thingism) would be close to 'advaita'. However, Buddhism usually uses 'advaya' (only sometimes is advaita used). Here, it means 'not two', i.e..

Da, to je potpuno isto znacanje kao pojam an-uttara (ne-drugotnost, ne-dvojstvo) kojeg koriste "hinduisticki" tantrici. Abhinavagupta, Kshema Raja, Anandamurti ili sv.Lakshman Joo bi ovaj stav buddhistickih tantrika odmah potpisali bez ikakve zadrske. Na tome se, kao sto i kazem, temelji i njihovo pobijanje vedante.

chiron je napisao/la:

There are two traditions of explaining 'advaya' in Buddhism. One is called the Vast Lineage (skt. Vaipulay parampara) of Asanga-Vasubandyhu. This is based on the 'Five Works' of Maitreya that emphasizes subject-object (skt. grahaka-grahya) duality. But unlike the various forms of Vedanta, they neither merge into one whole, nor does the grasper (subject) vanishes, and the illusion and only the eternal grasper remains. Here, they are found to be untenable from the very beginning. What remains is emptiness. This system had many great teachers like Dingnaga-Dharmakirti.

Istina, to je smjer yogacara (ili vijinana-vada) mahayane i ona je vrlo bliska advaita vedanti, gotovo ista. Bio bih slobodan reci da to nije potpuno tantricki pravac, pa su i buddhisticki tantrici i ne-buddhisticki tantrici jednako se opirali stavu hinduisticke vedante i yogacara buddhizma.

chiron je napisao/la:

Any Buddhist hermeneutics must be based on one of these hermeneutics or their various branches like ‘Sakara Yogachara’, ‘Nirakara Yogachara’, ‘Yogachara’, ‘Sautrantic Madhyamik’, ‘Prasangic Madhyamika’, and ‘Svatantric Madhyamika’, etc. Just because one understands Sanskrit or Tibetan, one cannot interpret the ‘Sastras’ (texts) as one likes, giving straightforward meanings to them. Any interpretation must belong to, or be in conformity with one of these hermeneutical methodologies.

Otherwise, it becomes one's own private idea of what these texts are
teaching. That is why many Hindu scholars have misinterpreted the
Buddhist texts and claimed that they are teaching the same thing found
in the Hindu texts. But it is even more unfortunate that even so-called
Buddhist scholars or those who are favorable to Buddhism, have not
studied under any lineage masters belonging to any of the above
hermeneutics, and have interpreted the texts simply on the basis of
understanding the Sanskrit language. Such interpretations are personal
ideas and not true Buddhist hermeneutics, and if analyzed, one will
find many contradiction and inconsistencies.

Dobro, ovaj zadnji dio je dosta ortodoksan i mozda pomalo dogmatican. Pravci koje navodi su klasicni smjerovi madhyamaka i yogacara skola (kao i njihovi medjusobni hibridi i mijesanja) nastali u ranom srednjem vijeku i autor zahtjeva da se oni tumace i dalje samo unutar zadanog skolastickog obrasca kakav i sami slijede. To je s jedne strane donekle ispravno s motrista opce kulture i sireg znanja. Moras znati smisao i bastinu iz kojeg neko ucenje nastupa i progovara. Ali to niposto ne treba biti jedina osnova na kojoj mozes graditi svoj stav o tim ucenjima. Konacno, kada se pojavio npr. Nagarjuna i on je tada bio posve nov mislioc, i nije uopce nastupao unutar zadanog skolastickog obrasca prijasnjih buddhistickih skola, niti mahasamghika, niti theravade. Izgradio je svoj sustav i ucenje koje je kasnije postalo za njegove ucenike kanonsko i skolasticko te se razvilo u navedena 3 smejra skola madhyamika.

No, dobro, to sada trenutno uopce nije vazno za nasu temeljnu raspravu koja je navedena u prvom dijelu. Ono sto je vazno jeste da je unutar buddhizma sacuvana jedna izvorno tantricka filozofija koja je jednaka kao i ona unutar hinduizma. Drugim rijecima, sto je vise neka skola tantrizirana (jednako unutar buddhizma ili hinduizma) ona prenosi posve isto, sredisnje i temeljno ucenje tantrizma. Ili receno na jos treci nacin, ne postoji uopce samo podjela na buddhizam i hinduizam; nego radije na tantru, hinduizam i buddhizam. Postoje 3 religije, a ne samo dvije, kako se to cesto pojednostavljeno i pogresno misli. Tantra sa svojim ucenjem o temeljnom jedinstvu svijeta i Boga, tvari i duha, svijesti i energije i sl. Njezina praksa je (kundalini) yoga kojom se postize razotkrivanje (pratyabhijina) ovog temeljnog tantrickog otajstva (o jedinstvu, anuttara). Veda je donekle tantrizirana, pa je nastala hibridna skola vedante (tantritiranog brahmanizma), jednako je i buddhizam u vecoj ili manjoj mjeri tantriziran, pa najtantriziraniji pravci buddhizma prenose i temeljno tantricko ucenje jednako kao i najizvorniji pravci te tzv. "Hinduisticke" tantre.

Ja sam misli da bi trebalo cijel esej pročitat:

http://www.byomakusuma.org/EnlightenmentBuddhismVis%C3%A0VisHinduism/tabid/72/Default.aspx

Isto kao i onih četiri o usporedbi hindu i budističke tantre:

http://www.byomakusuma.org/VajrayanaAndHinduTantricismPartI/tabid/77/Default.aspx

http://www.byomakusuma.org/VajrayanaAndHinduTantricismPartII/tabid/78/Default.aspx

http://www.byomakusuma.org/VajrayanaHinduismDifferencesIII/tabid/90/Default.aspx

http://www.byomakusuma.org/VajrayanaHinduismDifferencesIV/tabid/89/Default.aspx

I naravno onaj koji suporedđuje madhyamiku u vedantu:

http://www.byomakusuma.org/MadhyamikaBuddhismVisavisHinduVedanta/tabid/76/Default.aspx

Tu se ocrtava veči dio priče i njegovo poznavanje svih aspekata tantre i vedante kao i budizma. Ja sam samo postao dio teksta da se vidi o čemu se radi.

Ali i ostali eseji na siteu su dobri.
On tamo spominje sve te škole tantre i vedante i negira stanovišta koja iznosiš o jedinstvu budizma, "hindu" tantre isl. Nemam namjeru raspravljat o tome ponovo. Čisto mi se svidjelo jer je čovjek prošao višegodišnje retreate i učio na izvorima obiju škola. Djed mu je bio učitelj hindu tantre itd. Što se mene tiče to je prezentacija materije koji odobravam i od nekog tko je etablirani stručnjak u oba područja. Iako, naravno, ne mora biti u pravu.

Korekcija: "odobravam" način "prezentacije materije". U smislu širine, citata iz spisa, jasnog razumijevanja materije i slično.

Evo i jedan interesantan članak o "današnjem Budhi":

http://news.yahoo.com/s/ap/20081122/ap_on_re_as/as_nepal_buddha_boy


pozdrav

Euro

Mali Buddha je odlican! Zasjeo je i meditira !

Hm, procitao sam (osobito) dio clanka ac.Dharma Vajre koji govori o Tathagata-garbhi (doslovno: maternici Takvoce). Ono sto je relativno u pravu jeste dobro znana (ali za mene ipak povrsinska) razlika (u pojmovima) buddhisticke tantre i hinduisticke vedante.

Naizgled postoji primjetna razlika izmedju Dharmakaye (nazovimo je pravom prirodom stvarnosti, ako uopce mozemo imenovati ono sto je iznad ili bez-poimanja) koja je jednako Shunyata (Praznina)... i vedantinskog (ne poimanja, nego opisa) Brahmana.

Praznina (ispraznjenost od sadrzaja i sustine) je izvoran nacin postojanja svih pojava; dok je vedantinski Brahman stvarnost iznad pojavnosti, prava (neka druga) sustina koja nostaje kada se neznanje ukloni.

Na toj tocci se tantre (buddh. i hindu.) obije doista razlikuju od vedante. Obije tantre tvrde (bez obzira na to kao imenovale konacnu stvarnost) da je stvarnost ujedno onostrana, ali i jednaka upravo tom neznanju. Vedanta zeli neznanje otkloniti, dok tantre bas u njemu traze prepoznavanje konacne i nepodvojene stvarnosti. Tek prepoznavanjem bas tog neznanja kao znanja o sustini stvarnosti nastupa prosvjetljenje. U tome su obije tantre slicne medjusobno, i razlicite od vedante.

No, kada bi smo usli malo dublje, primjetili bi smo da su tantre mozda samo bolje opisale problem. Sto naravno ima i dublju moralnu primjenu, pa je tantricka filozofija bolja i potpunija od vedantinske. No, po pitanju prirode te iste stvarnosti mislim da nema sustinske razlike medju ovim trima skolama.

Ac.Dharma Vajra kaze da za razliku od vedantinskog Brahmana Shunyata je ustvari ne-postojanje, sto i nije neki vrlo tezak dokaz kada znamo da vedantinci Brahmana opisuju kao bez-svojstava (nir-guna), bez postojanja u svakodnevnom smislu te rijeci. U konacnici misle sve tri skole na isto, samo s tom razlikom sto je buddhisti opisju negativnim pojmovima (praznina, nepostojanje), dok je vedantinci i tantrici opisuju pozitivnima (bog, svijest, blazenstvo, znanje).

To je vjecna (i po meni vrlo jalova) rasprava o tome da buddhizam zastupa ucenje o An-Atmanu (ne-postojanju, bez-sustini), a vedanta ucenje o Atmanu (dusi, sustini). Pri tome se zaboravlja da Atman ne znaci osobna dusa ili osobna svijest, nego je jednak sa Brahmanom koji je nir-vikalpa (bez poimanja, iznad poimanja) i nir-guna (bez-oblican). Nije li nesto sto nema nikakve sustine jednako onome sto nema niti kakvog oblika, niti se moze ikako pojmiti?! Nije li to mahayanska Shunyata (praznina)?

Sve tri skole rabe (tantricku kundalini) yogu kao sredstvo prosvjetljenja, pa ac.Dharma Vajra navodi da je DzogChen nesto posve drugo, postupan postupak kod kojeg dolazi do prepoznavanja istinske prirode koja je prosvjetljenje. Nije li tu upravo isto kao i pratyabhijna (prepoznavanje) kashmirskog shivizma? Konacno stanje bez poimanja (nir-vikalpa) vedante i hindu.tantre osporava kao ograniceno. To bi bila istina kada bi se nir-vikalpa shvatio samo kao ispraznjenost od sadrzaja svijesti. Nesto kao i Patanjalijev opis yoge kao yogasccitivrtti nirodhah (yoga je odsustvo obrtaja svijsti). Na taj nacin je i mrtvac ili covjek u dubokoj nesvjesti isto ispraznjenog uma od sadrzaja. No, to nije ono na sto se misli pod vedantinskim i tantrickim poimanjem nirvikalpa ili nirguna samadhija. Cak i za Patanjalija mozemo biti posve sigurni da nije na to mislio, mada se tako nespretno izrazio.

U tome jesu razlike ovih filozofija, da su neke bolje, a neke losije opisale stvarnost duhovnog puta. No, one ujedno nose jednu temeljnu slicnost. Te stvari treba shvatiti, ne se drzati samo rijeci. Neki sustavi jednostavno to nemaju dobro objasnjeno, mada misle na to isto. Pogledaj samo primjer shaktizma koji konacno stvarnost opisuje kao crnu Kali, neshvatljivu, nevidljivu, ali ipak jednaku kao i samo prosvjetlejnje i kao samo neznanje u isto vrijeme. To je njihov nacin da to otajstvo izreknu na svoj nacin.

Odnos prema guruu (guru-tattva) je vrlo lijepo opisan, i posve je isti u vajrayani, kao i u indijskoj tantri i vedanti. Lijepo je naglasena razlika u poimanju gurua u odnosu na theravadu i mahayanu. Istina je da postoji razlika izmedju indijske i tibetske tradicije u odnosu na broj osobnih ucitelja, mada to ne treba biti nuzno pravilo. Rama Krshna je imao 2 ucitelja (tantricku uciteljicu, i vedantinskog ucitelja), dok su mnogi tibetski yogini imali smao 1 ucitelja (npr. Milerepa).

Ašvaghoša – boddhisattva i/ili prvi liričar klasičnog stila

Indijska klasična epika i drama počinju u okviru samskrtske buddhističke književnosti. Ašvaghoša (1. – 2. st.N.e.) predstavlja jednu od najznačajnijih ličnosti indijske klasične umjetnosti i svakako najznačajnijeg buddhističkog liričara svih vremena. Bio je svestran pisac, duboki mislilac i buddhistički učitelj. Kao značajan pjesnik i pisac osobito je zaslužan za vraćanje samskrta u dramsku i lirsku upotrebu, jer se pretpostavlja da u razdoblju od oko 400 godina prije njegovog vremena u Indiji samskrt nije bio više korišten za pisanje umjetničkih djela. Vjerovatno je tome bio uzrok prevlast theravada buddhizma, koji je zagovarao upotrebu prakrta (lokalnih narodnih jezika nastalih iz samskrta). I sam Buddha je propovijedao na jednom od lokalnih jezika, a ne na samskrtu (vjerovatno na magahdhiju, jeziku kraljevstva Magadhe, dok je i sam buddhistički kanon zapisan na sličnom jeziku koji se naziva pali).

Ašvaghoša je bio suvremenik buddhističkog kralja kušanskog (indo-skitskog) porijekla Kaniške, koji je u ranom 2.st.N.e vladao velikim područjima sjeverno-zapadne Indije. Kaniškino carstvo rasprostiralo se na području današnjeg Pakistana, Afganistana, Tađikistana i zapadne Indije. Na tom su području kušanska plemena (narodi indo-evropskog porijekla, slični toharskim narodima u srednjoj Aziji) provalila iz središnje Azije i srušila državu grčkih vladara u Gandhari koji su ovim područjima vladali još od razdoblja Aleksandra Velikog (oko 330 pr.N.e.). Kao ostatak grčke vojske koja je pokorila Perziju i područja sjeverne Indije, Grci su u današnjem Afganistanu osnovali kraljevstvo Gandhara te vladali značajnim dijelovima sjevero-zapadne Indije i prihvatili najvjerovatnije theravada oblik buddhizma. O tome svjedoči i buddhistički spis Milinda-pannha (Milindina pitanja) u kojima se opisuje posjeta grčkog kralja Menandera (pali - Milinda) buddhističkom svecu Nagaseni (živio oko 150 pr.N.e.) te njihov razgovor, nakon kojega su se grčki kralj i njegova dvorska pratnja, kako navodi spis, preobratili na buddhizam. Grci su još oko 200 godina nakon Menandera nastavili vladati Gandharom, a po nekim izvorima možda i u savezu s Kušanima. Izdavali su svoj novac na kojem su grčkim slovima isticali ime Buddhe (grč. Boddo), osnovali su jednu od najznačajnijih umjetničkih škola antike, poznatu po spoju helenističkog kiparstva i buddhističkih uzora te razvili vrlo osobit kiparski stil (gandharska škola kiparstva). Kušani su vjerovatno imali dugu povijest suradnje s Grcima na tom području. Njihovi vladari su koristili grčka slova i prije preuzimanja vlasti u grčkom gandharskom kraljevstvu, a vjerovatno su u tom razdoblju (možda i kao vazali Grka) već prihvatili i buddhizam, ili su se barem s njim upoznali. Nakon preuzimanja grčke države u Gandhari i provale u Indiju početkom Nove ere, kušanski car Kaniška na području koje je preuzeo od Grka i novoosvojenim područjima uspostavlja svoje indijsko-kušansko carstvo. Kušani vrlo brzo prihvaćaju mahayanski oblik buddhizma, što svjedoči o tome da je buddhizam na početku Nove ere bio vodeća duhovna i misaona snaga Azije. To je razdoblje potpunog procvata buddhizma, osobito sve većeg zamaha mahayane koja preuzima vodeće mjesto u indijskom buddhizmu. Vrijeme je to kada se buddhizam prenosi u Kinu i središnju Aziju, pa ne čudi da su i novopridošli Kušani vrlo brzo prihvatili buddhizam. Kaniška postaje značajan zaštitnik buddhizma. Pod njegovim pokroviteljstvom se oko 120. god.N.e. u Kašmiru održao i veliki mahayanski sabor (vjerovatno samo predstavnici škole sarvasti-vada) pod predsjedanjem sveca Vasumitre, pisca poznatog filozofskog djela Maha-vibhaša (Veliko razjašnjavanje). Na tom je saboru utvrđen kanon škole sarvasti-vada (poznata i kao škola vaibhašika). On je manjeg obima nego što je to izvorni kanon theravada škole koji je pisan na jeziku pali, ali je značajan po tome što su ga kasnije prihvatile i sve druge škole mahayane. Tako je ovaj samskrtski kanon škole sarvasti-vada ili vaibhašika postao temeljni kanon cijele kasnije mahayane, što svjedoči o tome da je ova škola u to vrijeme bila vodeća misaona struja indijske mahayane. Osim toga, buddhistički kanon u redakciji sarvasti-vade je pisan na samskrtu, što jasno označava opredjeljenje mahayanskih škola ka vraćanju samskrtskoj jezičnoj i književnoj baštini. Kanon theravada škole, osim što je nešto obimniji, ostao je zapisan na jeziku pali. To vjerovatno nije bio jezik kojim je izvorno govorio sam Buddha (magadhi?), ali predstavlja neki oblik standardiziranog srednje-indijskog jezika (prakrta) koji je bio razumljiv širokom krugu korisnika u razdoblju kada je theravada u Indiji doživljavala svoj procvat (osobito nakon potpore velikog buddhističkog cara Ašoke). Kako god bilo, u prvim stoljećima Nove ere mahayana je polako počela prevladavati u Indiji, a s njom se u jezičnu upotrebu počeo vraćati i samskrt.

Ašvaghoša je dobar dio života proveo na dvoru kralja Rudradamana, Kaniškinog satrapa (vazalnog vladara) čija je prijestolnica bila u gradu Ujjayinu, u pokrajini Malva, u gorju Vindhya, u pozadini današnjeg Bombaya. Ondje je napisao svoja najpoznatija djela, a uljuđena gradska okolina Ujjayina je iznimno pogodovala pjesničkom duhu Ašvaghoše. Sam Kaniška je vladao iz grada Purušaputre (današnji Pešawar u Pakistanu), pa je vjerovatno Ašvaghoša i tamo boravio. Ipak, Ujjayin je u to doba bio jedna od najznačajnijih prijestolnica stare Indije. Velegrad po svim tadašnjim mjerilima, i svakako najvažnija kulturna prijestolnica tadašnje Indije. Stoga i ne čudi da su kasnije indijske dinastije poput Gupta svoje političko sjedište premjestile iz starije Pataliputre na istoku u zapadni Ujjayin, a u njemu je oko 400 godina nakon Ašvaghoše djelovao i drugi veliki indijski dramatičar i liričar Kalidasa. Ašvaghoša i Kalidasa predstavljaju najznačajnije pisce klasične indijske književnosti. Ašvaghoša je utoliko značajniji što je prvi veliki autor klasičnog stila koji je pisao na samskrtu i time utro put procvata klasičnog stila (kavye) kojim je nakon njega kročio i veliki Kalidasa.

Buddha-čarita (Djela Buddhina) je najpoznatije djelo Ašvaghoše. Riječ je o velikom klasičnom epu, lirskom opisu Buddhina života, pisanom u 28 knjiga, od kojih nam se samo 13 sačuvalo u izvornom samskrtskom obliku, a ostatak u kineskim i tibetskim prijevodima. Djelo potanko i uz obilne lirske opise vodi čitatelja kroz Buddhin život od rođenja i mladosti, preko prosvjetljenja i djelovanja, do Parinirvane.

Sundara-nanda-kavya (Poema o Sundari i Nandi) je profinjen lirski opis ljubavi Buddhina polubrata Nande i prekrasne djevojke Sundari. Djelo je pisano u dva dijela, prvi opisuje svjetovni život kraljevića Nande i strastvenu ljubavnu vezu sa Sundari; dok drugi opisuje njegovo povlačenje u redovnički život i postizanje nirvane.

Sutra-alamkara (Ukras duhovnih spisa) je još jedna zbirka pjesama, buddhističkih legendi i priča koje je sakupio, uredio, a neke od njih možda osobno napisao i sam Ašvaghoša. Na samskrtu su se sačuvali samo ulomci, ali na kineskom je djelo sačuvano u cijelosti, jer ga je oko 450 god.N.e. na kineski preveo Kumarajiva.

Arheološka iskapanja buddhističkih samostana u istočnom Turkestanu koja su provedena još 1911. god. donijela su na svjetlo dana još nekoliko listova Ašvaghošine drame Šariputra-prakarana (Drama o Šariputri). U njoj se opisuje obraćenje na buddhizam najistaknutijih Buddhinih učenika Šaripute i Maudgalyayane.

Ašvaghoši se pripisuje i jedno mahayansko filozofsko djelo, mada mnogi sumnjaju u njegovo autorstvo u vezi tog rada. Mahayana-shraddhotpada-šastra (Poticanje vjere u mahayanu) je spis u kojem se iznose razlozi o korisnosti prihvaćanja mahayanskog učenja u odnosu na druga buddhistička i ne-buddhistička učenja. Djelo je sačuvano samo u kineskom prijevodu, i dok se ne nađe samskrtski izvornik neće biti moguće jasno dokazati ili opovrći Ašvaghošino autorstvo.

Pojedinosti o samom životu Ašvaghoše nisu poznate. Rođen je u gradu Saketi ili Šaketi u sjevernoj Indiji (današnja Ayodhya), starom gradu koji se u Ramayani opisuje kao prijestolnica Rame. U Buddhino doba grad je nosio ime Ayojjha (pali) i Buddha je nekoliko puta u njemu propovijedao. Grad je oduvijek bio važno mjesto u sjevernoj Indiji i oko 125. god. N.e. ga je osvojio car Kaniška te ga učinio upravnim sjedištem za sjeverne pokrajine svojeg carstva. Ašvaghoša nije bio buddhist u mladosti, potjecao je iz brahmanske porodice ali ga je na buddhizam preobratio mahayanski učitelj Paršva. Za Ašvaghošu se zna da je bio i savjetnik samog cara Kaniške, mada se ne zna točno da li je cara savjetovao o vjerskim pitanjima ili o lijepim umjestnostima, ili je car kao njegov zaštitnik samo svoj ugled ukrašavao slavom imena Ašvaghoše. U svakom slučaju, mahayanski spisi Ašvaghošu spominju i kao boddhisattvu, pa je sasvim vjerovatno da je i sam Ašvaghoša, nakon uspješne karijere pjesnika i pisca u bliještavom gradu Ujjayinu i dvorskog savjetnika u carskoj prijestolnici Purušaputri, možda samozatajno i tiho nestao s pozornice javnog života u nekom od mahayanskih samostana tadašnje Indije. Točan podatak o koncu njegovog života nam povijest nije sačuvala.

MIRNOCA I UVID

u tradiciji kineskog zen budizma

Mirnoca i uvid, tecaj/radionica chan meditacijske prakse
24. i 25. sijecnja/januara, 10 - 13h i 17 - 19h. Vikend
radionica koja se sastoji od cetiri predavanja upotpunjena
prakticnim radom. Radionica predstavlja uvod u tradiciju
i praksu kineskog chan/zen budizma i daje detaljan odgovor
na pitanje sto je chan meditacija, je li nam potrebna i
kako je raditi. Namijenjeno pocetnicima i onima koji vec
upraznjavaju meditaciju, ali misle da nisu dovoljno upuceni
u njenu praksu.

Radionicu ce voditi ucitelj chana Zarko Andricevic.

Prijave na info@budisticki-centar.hr
ili na tel. 01 4810074
http://www.budisticki-centar.hr

Hodamo, jedemo

Sećam se kratkog ragovora između Bude i jednog askete, njegovog
savremenika, koji je pitao: "Čuo sam da je budizam učenje o
prosvetljenju. Koji je vaš metod? Šta to vežbate svaki dan?"

"Mi hodamo, jedemo, peremo se, sedimo."

"I šta je u tome toliko posebno? Svako hoda, jede, pere se i sedi..."

"Prijatelju, kada mi hodamo, mi smo svesni toga da hodamo; kad jedemo,
mi smo svesni toga da jedemo... Kada drugi hodaju, jedu, peru se i
sede, oni najčeće nisu svesni toga što rade."

Thich Nhat Hanh: Zen Keys

Uskoro jedan vrlo ozbiljan buddhisticki seminar (u tradiciji theravade) u Srbiji. Vise o tome pogledajte na nasoj najboljoj domacoj buddhistickoj web stranici: http://www.yu-budizam.com/