Buddhizam

U školama mahayane i vajrayane se npr. konačno
stanje može spoznati i bez obustave misli dapače u Dzogchenu se uvid
ostvaruje upravo na taj način dok je samo konačno oslobođenje bez misli.

Vjerovatnmo smo se samo krivo razumjeli. To isto cijelo vrijeme i ja tvrdim. Sa-vikalpa samadhi znaci, doslovno prevedeno, samadhi s nekom mislju, idejom, sadrzajem. Takvih samadhija ima mnogo i prethode onom jednom, konacnom, koji je nir-vikalpa (bez sadrzaja) samadhi ili nir-guna (bez svojstava) samadhi.

No, neme problema. Ipak, ako uhvatis vremena jednom procitaj Scerbatskog, na bilo kojem jeziku koji ti se cini pristupacniji.

http://www.wisdom-books.com/ProductDetail.asp?PID=256
http://www.wisdom-books.com/ProductDetail.asp?PID=300

Ok, al moram ti reč da bi ti trebao malo proučiti opise dhyana u budističkoj meditaciji i vipashyanu i pripadajuću tematiku u yogi jer iako sad neću opet u to ulazit Savikalpa nema ama baš nikakve veze s ovim o čem pričam (Dzogchenom i uvidom putem misli). Još i manje veze nego nirvikalpa i bud. nirvana. Čak je eksplicitno objašnjeno zašto nema i zašto se ne bi trebao uopće niti razvijat kod tih praksi.

Možda se vidimo jednom kod Žarka, hehe.

chiron je napisao/la:

Ok, al moram ti reč da bi ti trebao malo proučiti opise dhyana u budističkoj meditaciji i vipashyanu i pripadajuću tematiku u yogi

Naravno, to je uvijek dobro ponovno prouciti. Osobito nama koji nismo buddhisti, i ne radimo svakodnevno tu praksu, nego samo ucenje usporedjujemo sa svojim ucenjima i svojim iskustvom u drugim (slicnim) praksama.

Ipak ostajem kod svoje tvrdnje da je nirvikalpa samadhi = nirvana buddhista, barem onako kako je shvacena u theravada buddhizmu, i Nagarjuninoj madhyamaka skoli mahayane. Vjerujem da su razlicita stanja buddhisticke dhyane slicna ili ista razlicitim savikalpa samadhijima iz teorije yoge i tantre, ali dopustam da po tom pitanju mozda grijesim.

chiron je napisao/la:

U školama mahayane i vajrayane se npr. konačno
stanje može spoznati i bez obustave misli, dapače u Dzogchenu se uvid ostvaruje upravo na taj način dok je samo konačno oslobođenje bez misli.

Sada sam primjetio jednu stvar, pa bih zelio pojasniti. Naime, ne shvacam tocno sto znaci pojam "konacno stanje", a sto znaci pojam "konacno oslobodjenje"? Da li su to dva razlicita pojma ili je to dvoje isto?

Ako je konacno stanje ujedno i konacno oslobodjenje, onda je gornja tvrdnja proturijecna sama sebi.

Po yoga psihologiji je moguce postici razlicite vrste i razine sjedinjenosti (samadhija) s najvisom Svijescu (da je tako nazovemo), i sve su one obiljezene nekim sadrzajem, nekom zamisli. Sve su one sa-vikalpa (s nekom zamisli). No, konacno stanje i konacno oslobodjenje je bez ikakvih sadrzaja, jer je i Najvisa Svijest potpuno lisena svakog ogranicenog ispoljenja. U tom konacnom stanju vise ne postoji niti um, pa niti nema onoga tko bi uopce mogao svejdociti to stanje, cak i kada bi ono imalo neki sadrzaj.

chiron je napisao/la:

Možda se vidimo jednom kod Žarka, hehe.

Vrlo rado, ako cete imati neke programe otvorene za siru javnost i gostovanja clanova drugih skola.

Dzogchen je tzv. put samooslobođenja naspram sutra koja je put odricanja i tantre koja je put transformacije. Put ovdje znači način na koji se bavimo negativnim emocijama, mentalnim stanjima isl.
Da bi on bio put samooslobođenja čovjek mora prepoznati kroz inicijaciju majstora (ili kroz neku praksu prije) prirodu uma. To je jedan od razloga zašto mi je budističko učenje toliko sofisticirano naspram drugih škola jer smatra da je u svakom momentu svijesti prisutna čista suština svijesti i naročito u Dzogchenu se objašnjava kako da ju prepoznamo upravo služeči se nečistim (klasičnim) stanjima svijesti ili nekim iskustvom opčenito kao metodom. I da onda od tog uvida napravimo put.
Kada prepoznamo prirodu uma ona još uvijek nije potpuno manifestirala sve svoje kvalitete (jer se još mora pročistiti ostatak karme), al je svejedno u suštini ista totalnom iskustvu Bude. Zato sam napravio razliku između konačnog stanja i oslobođenja.
Samo što je put Dzogchena u osnovi boravljenje u prirodi uma bez aktivnog rada neke prakse u smislu meditacije (priroda uma je slobodna od takvih fabrikacija). Postoje naravno prakse sa kojima si čovjek pomaže da ponovno uđe u prirodu uma, al se ide ka oslobođenju i od praksi. Jedino su metode za razvoj duginog tijela posebna priča.
Kaže se za te prakse da su "uzimanje rezultata kao puta".

Dozvoljavam i ja da su nirvikalpa s. kao ime konačnog ostvarenja u hinduizmu i bud. nirvana možda ista stvar, al smatram da argumenti kojima ti to objašnjavaš i na kojima baziraš tvrdnju ne stoje odnosno da pokazuju ne bavljenje budizmom kao putem i selektiranje dijela budističke filozofiije kako bi izveo svoje tvrdnje. Oštro sam ti se postavio jer ti hoću reči da ako te stvarno zanima nalaženje sličnosti ih na nekim od tih linije rezoniranja ne tražiš jer njih pobijaju ozbiljni majstori največeg kalibra.

chiron je napisao/la:

Dzogchen je tzv. put samooslobođenja naspram sutra koja je put odricanja i tantre koja je put transformacije. Put ovdje znači način na koji se bavimo negativnim emocijama, mentalnim stanjima isl.

Jedno pitanje. Znam da gurui kažu da dolaskom na duhovni put i inicijacijom, učeniku neće biti lakše nego teže. Jer mora nakon inicijacije odraditi karmu iz svih prethodnih života u ovom sadašnjem životu.

Mene sada zanima kako Dzogchen pomaže učenicima da se oslobode negativnih emocija i loših mentalnih stanja koja ih prate?

Sjetio sam se još nešto - da li onda Dzogchen mogu prakticirati i ljudi sa psihičkim poremećajima ( depresivci, anksiozni, bolesni od fobija, PTSP-a ) da bi se oslobodili svojih bolesnih mentalnih stanja?

Znam da duhovni put nije za psihički bolesne osobe, ali i obične učenike, kao što si rekao, prate loša mentalna stanja i negativne emocije.


pozdrav

Euro

Najprije treba razlučiti odakle u čovjeku loša mentalna stanja i negativne misli, i odakle dolazi do psihičkih poremećaja.

Izvinite što upadam u vašu temu ali ovo područje jako volim.

Većina ljudi ima takve poremećaje radi sukoba ličnosti u sebi, sudar informacija, neznanje itd. I najbolja metoda jest suočavanje sa sobom i svojim problemom, i nakon toga ucjeloviti svoje rascjepkane umne dijeliće uma koji pod teretom i pritiskom stavova, obrazaca, informacija dolazi u "psihičku" prešu. Kad se čovjek , uz božju pomoć oslobodi tereta, postaje slobodan u duhu i diše punim plućima. Sve druge metode mogu nanijeti više štete iako su možda dobre, dokle god se čovjeku ne razotkrije njegov problem. Ogoliti uzrok da bi se riješila i posljedica - tako treba. I bez mistifikacije - sve je to samo u našim glavama i valja se potruditi. A ako smatramo da postoji Gospod, tim bolje jer i vjera čini čuda

Dobro kažeš, Snježana.

Što se Dzogchena tiče kada čovjek boravi u prirodi uma ti problemi ga ne kače jer percipira sve manifestacije kao kvalitete svoje energije. Međutim, realno to je za ljude koji su stvarno napredovali.
Neki problemi dugo drže čovjeka i nikad ne možeš znat do kada. Što Snježana kaže na jedan način stoji i u budizmu i Dzogchenu. Idealno je spoznati uzrok. Tada se sve lakše rješava. U krščansvtu se čovjek oslanja na vjeru u Boga dok u okviru budizma i dzogchena čovjek počinje promatrati sebe i osjetila (uključujući i um) na nov način. Znači, ako je Ja iluzija, samim time i njegove konstrukcije nemaju trajnost niti substancijalnost. Što se čovjek više ufura u tu istinu mentalni problemi koji su isto kao i negativne misli i emocije slabe i na koncu čovjek shvati da on drži konce u rukama. Ako Ja nije stvaran, onda niti noćna mora nema koga plašiti. Znači bitno je razviti ispravna gledišta, a onda ih produbiti meditativnom praksom kojom čovjek prije ili kasnije nađe i uzroke problema. Al to je uvijek karma u nekom obliku. Što ne znači da je ona nepromjenjiva i vječna.
Konkretno tibetanski budizam i dzogchen sadržavaju nebrojeno tehnika meditacije kojima čovjek rješava specifične probleme. Znači, postoji kod mog učitelja praksa za rak. To je jedna od onih tzv. terma. Znači praksa koja se u viziji majstoru manifestirala kad je došlo vrijeme i potreba. To je bilo u prošlom stoljeću kada problem raka postaje sve aktualniji, a praksu je osmislila osoba prije više od tisuću godina koja je svojom jasnočom već onda to predvidjela uključujući i vrijeme kad će se ona pojaviti u umu dotičnog. Al isto tako postoje prakse za dug život, novčane probleme, razne zdrastvene, paraliza, kožne bolesti, micanje uroka... U osnovi praktički za sve. No ne bi to trebalo gledati kao tržnicu. Treba pročistit karmu. Postoje razne prakse za to: prostracije, prinosi, dobra djela, razvijanje ljubavi i suosječanja...
Bit svega je ipak praksa kojom čovjek shvaća da je u suštini slobodan od ega i problema koje je ta ideja vezala na sebe.

chiron je napisao/la:

Dzogchen je tzv. put samooslobođenja naspram sutra koja je put odricanja i tantre koja je put transformacije.

Tantra jeste preobrazba (transformacija), ali sve ovo sto ti govoris za dzogchen je opet nista drugo nego preobrazba...

chiron je napisao/la:

...naročito u Dzogchenu se objašnjava kako da ju prepoznamo upravo služeči se nečistim (klasičnim) stanjima svijesti ili nekim iskustvom opčenito kao metodom. I da onda od tog uvida napravimo put.

Naravno, ne zelim ovdje na bilo koji nacin dovoditi u sumnju sam dzogchen, jer nemam pojma niti sto ta rijec znaci, niti kakvo je to uopce ucenje. Nisi nam ga nikada do sada jasno obrazlozio, pa o njemu ne mogu imati nikakav sud. Umjesto "dzogchen" moglo je pisati i "zbrlj". Kako god bilo, meni iz ovog (i drugih slicnih) sturih i nemustih opisa to opet slici na tantricki pristup. Mozda ti ne razumijes dosita tantru?

Ono sto zelim reci jeste da se nejasno izrazavas. Ne znam da li je tome razlog tvoje razumijevanje tih ucenja, ili tek nemogucnost izrazavanja? Mnoga mjesta mi se cine posve proturijecna sama u sebi. Poput onoga o konacnom stanju i konacnom oslobodjenju. Ako konacno stanje nije ujedno i oslobodjenje, onda i nije neko konacno stanje.

chiron je napisao/la:

Put ovdje znači način na koji se bavimo negativnim emocijama, mentalnim stanjima isl...

Da bi on bio put samooslobođenja čovjek mora prepoznati kroz inicijaciju majstora (ili kroz neku praksu prije) prirodu uma.

Ovo su sve takodjer temeljni dijelovi tantrickog svjetonazora.

chiron je napisao/la:

Postoje naravno prakse sa kojima si čovjek pomaže da ponovno uđe u prirodu uma, al se ide ka oslobođenju i od praksi. Kaže se za te prakse da su "uzimanje rezultata kao puta".

Ne znam, ali meni ove recenice doista nista ne znace. Posve su nerazumljive. Ne govorim sada o kontekstu, da li onaj koji ih cita zna ista o tome o cemu pokusavas govoriti ili ne, nego kao recenice. Da ih dades bilo kome za procitati, pitanje je bi li ih itko posve razumio? One ne nose nikakvo znacenje. Hm, podsjecas me na jednog mojeg sugovornika koji je Slovenac, pa ima poteskoca sa izrazavanjem na hrvatskom. Tvoji izrazi cesto zvuce ili kao od covjeka kojem hrvatski jezik nije materinji, ili kao nekoga tko ne razumije posve o cemu pise, ili kao nekoga tko nema mogucnost jasnog izrazavanja i prenosenja svojih misli. Ima takvih slucajeva, kada je osoba vrhunski znalac svojeg podrucja, ali slab predavac i ne zna jasno o tome drugima nista suvislo reci.

chiron je napisao/la:

...smatram da argumenti kojima ti to objašnjavaš i na kojima baziraš tvrdnju ne stoje odnosno da pokazuju ne bavljenje budizmom kao putem i selektiranje dijela budističke filozofiije kako bi izveo svoje tvrdnje.

To da moje tvrdnje ne stoje treba vrlo ubjedljivo dokazati, ili barem pokusati malo jasnije izreci. Svakako si u pravu kada kazes da se ne bavim prakticnim buddhizmom. Ali izbor mojih navoda iz buddhisticke filozofije je takav kakav jeste. Na njima treba graditi kritiku, ako je moguce, i pokusat ih osporiti... a ne reci da je izbor los. To nije dovoljno dobra tvrdnja.

chiron je napisao/la:

Oštro sam ti se postavio jer ti hoću reči da ako te stvarno zanima nalaženje sličnosti ih na nekim od tih linije rezoniranja ne tražiš jer njih pobijaju ozbiljni majstori največeg kalibra.

Hm, ne znam... mozda si doista u pravu. Ipak, mislim da su Buddha i Nagarjuna, kao oni koje sam uglavnom navodio, sasvim zadovoljavajuci "kalibri" buddhisticke filozofije?! Istina je doduse da za te neke nove tibetske ucitelje uglavnom nisam cuo. Ne pratim toliko u detalje buddhizam. Tu doista moze postojati prostor za moje nerazumijevanje, ali i u tom slucaju njihovo ucenje mora biti u skladu s ovom dvojicom koju sam navodio, a i tvoje argumentiranje mora biti malo bolje od toga da samo kazes da neki tamo Tzngp Dzong ne misli tako... Dakle, ili ti ne razumijes posve Buddhu i Nagarjunu pa samim time niti ono sto ti govore tvoji tibetski ucitelji, ili se doista vrlo nejasno izrazavas. Bilo bi bolje da se po tom pitanju malo ostrije postavis.

PS. Ispricavam se sto su neka slova ispala ogromna, ne znam kako se to dogodilo, niti kako da to popravim? Nije mi ih namjera bila uvecati, niti istaknuti. Ako znaju moderatori to smanjiti, preporucujem se za pomoc...

Euro je napisao/la:

Znam da duhovni put nije za psihički bolesne osobe...

Danas se sve vise radi s psihickim bolesnicima kroz meditaciju (yoga ili buddhizam, svejedno), ali taj proces treba voditi osoba upucena i u psihijatriju i u meditaciju. Vrlo je osjetljiv proces, jer se dogadaju velika ciscenja, ali je moguce to uspjesno spojiti sa zadovoljavajucim terapeutskim ucinkom.

Na forum.hr vidio sam tvoj post u kojem navodiš tzv. pjesmu Vajre. Iz toga sam pretpostavio da si ju prepisao iz Norbuove knjige prevedene na srpski jer se jedino tamo može nači te sam također pomislio da ako tako nešto navodiš imaš neko razumjevanje toga il da si barem pročitao knjigu. Budući da većinom ove raspravu vodim s tobom to je jedan od razloga zašto nisam previše objašnjavao Dzoghen. Drugi je taj jer je to učenje u osnovi za inicirane pa nemam želju previše iznosit na forumu bez da me neko izričito pita jer je zainteresiran već sam samo radi kratkog uvoda napisao nešto.

Meni se ne da više prepucavat s tobom po tim nekim temama. Kad uspoređujem tantru i Dzogchen, tvrdnja koju sam naveo o razlici je ( kao i uostalom sve što sam napisao u tom postu) gotovo od riječi do riječi od mog učitelja kojeg se smatra jednim od največim učiteljima tibetanskog budizma (dakle, tantre i svega ostaloga) danas.

Također, ja ovdje govorim o budističkoj tantri. Ako kažeš da ne znaš baš za te neke nove tibetanske učitelje onda vjerojatno ne znaš niti toliko o budističkoj tantri da bi davao neke definitivne tvrdnje. Iako ovo što sam napisao nije neko novo učenje, postoji koliko i budistička tantra.

Dakle, od negativne emocije čovjek se može odricati i pokušavati njegovati pozitivne, može ju transformirati na nivou energije upotrebom božanstva i simbola, a kad govorimo o samooslobođenju to znači da nema nikakve prakse koja se aktivno radi već čovjek boravi u prirodi Uma i sve što se pojavi je automatski oslobođeno ili pročišćeno. No karma još nije o kraja pročišćena pa ne možemo govoriti o konačnom oslobođenju.

Mislim da je razlika očita. Nema prakse u Dzogchenu, al je jasno da to ne možeš prakticirati ako nemaš bar jedan uvid u prirodu uma.
Tantra nije samooslobođenje jer postoji metoda, također inicijacija ne postoji jedino u tantri.

Kad kažem da učitelji pobijaju tvoje tvdnje mislio sam da mnogo učitelja izričito jasno govori isto što sam ti ja napisao npr. o Nirvikalpa samadhiu čak se i u samoj Buddhinoj biografiji govori o njegova dva hindu ( Alara Kalama i Udraka Ramaputra) učitelja s kojima je on došao do savikapla i nirvikalpa s. te ih je napustio jer to nije davalo konačno oslobođenje. Isto govore i o nekim drugim stvarima.

Ja sam se uputio kritiku tvojim postovima kad sam počeo pisati na ovom forumu upravo iz razloga što ti navodiš učitelje iz najrazličitijih škola i njihove citate. Naveo si eto tu pjesmu vajre, naveo si negdje sam vidio Milarepu, pričaš o Ch'anu, Žarku isl. Al kad ti ja navedem neke od najpoznnatijih učitelja tih škole kao što je npr. dotični Han Shan ti ih nazoveš "neki Tzong Dzga" ili kako več. Dakle, ne znaš za njih iako se glavni učitelji, al pričaš o tim učenjima. Navodiš tu pjesmu Vajre koja je glavna praksa Dzogchena, koja izražava suštinu tog učenja, terma učenje koje je otkrio moj učitelj, jedino njegova koju ja radim svaki dan i onda kažeš da nemaš pojma o Dzogchenu. Eto, zato sam te nazvao površnim i da mješaš sve i sva. Jednostavno moraš priznat da o nekim stvarima znaš više, a o nekima manje.

A time što si napisao:

"Hm, ne znam... mozda si doista u pravu. Ipak, mislim da su Buddha i Nagarjuna, kao oni koje sam uglavnom navodio, sasvim zadovoljavajuci "kalibri" buddhisticke filozofije?!"

samo pokazuješ kako si se umislio jer hoćeš reči da ti koji ne prakticiraš budizam koji nema u osnovi filozofiju kao samu po sebi svrhu već jedino kao bazu za meditaciju imaš u biti shvaćanje Buddhinih riječi na osnovi knjiga. Odnosno svoje subjektivne zaključke o sličnosti budizma i ostalog koje dotični Buddha I Nagarjuna eksplicitno(!) negiraju u svojim djelima ti pravdaš njima. Kao ono ti si shvatio čitajući što oni hoče reći iako se time ne baviš.

Ja ne ulazim u to da nekom tko se bavi dugo godina nečim drugim solim pamet jer sam ja pročitao par knjiga. Ovu tvrdnju ne mislim kao da sam ja autoritet sam po sebi radi toga već da jako cijenim to čime se bavim i da radi toga sve što sam naveo ovdje nisu samo moja mišljenja. Mislim da sam pisao mnogo dulje postove od tebe pokušavajući dati i tekstualne navode i svoja iskustva, al nemam namjeru pisat knjige tu na forumu raspravljajući se s tobom. Ne da mi se to dokazivat. Htio sam kao višegodišnji učenik učitelja koje navodiš u Zagrebu reči da se ne slažem s tvojim napisima i da ti garantiram da je dio (ako ne i sve) mojih kritika tvojih argumenata isti što su meni rekli isti ti ljudi jer sam ih pitao za to i imao neke slične ideje kao što su tvoje! Možeš mi vjerovati ili ne.

I još nešto, niko ama baš niko od učitelja i majstora budizma, a ja mislim i drugdje neće dati nikakvu težinu tvojim interpretacijama neke religije bez da si ostvario autentični uvid toga o čemu govoriš. Autentični znači između ostalog da ti ga je nositelj tog učenja potvrdio.

A ako nekoga zanima što je Dzogchen ne samo iz puke znatiželje, može mi se za to obratit privatno. Mogu samo reči da je nekolicina učitelja uključujući i mog savjetovala da forumi nisu baš najbolja mjesta za učenje o tim stvarima. Isto se može pretpostavit i za tantru.

Što se tiče sutre, tantre i dzogchena:

Kada se pojavi mržnja u nama na putu sutričkog budizma koje moj učitelj klascificiraa kao metodu odricanja praktikant uvjetno rečeno pokušava "potisnuti" mržnju iz svoje svijesti, razmišljajući kako osoba koju mrzimo isto pati, kako je to kriva percepcija, karma isl. te zamijeniti ju ljubavlju i sjetiti se nekih elemenaata Buddhinog učenja. Dakle, na neki način "odričemo" se uzroka patnje kako se i kaže u Četiri plemenite istine. To je ono, osjetimo moržnju prema nekome i kažemo se kako to nije dobro.

U tantri se smatra da je sve što se pojavljuje nama kao samsara u suštini čisto. Poveznica je energija koja se može manifestirati na dva načina: kao čista i nečista vizija. Nečista vizija je ono što imamo sada dok je čista vizija u tantri manifestacija božanstava kao simbola pročiščene energije prave prirode naše svijesti. Božanstva simboliziraju razne aspekte i kvalitete svijesti od npr. perceptivnih organa do samih negativnih emocija. Dakle, u tantri mi zamišljamo jedan takav pročišćeni univerzum naše svijesti (to je prva faza). Kada je sve to zamišljeno i naša vizualizacija stabilna mi se radom sa energetskim kanalima, čakrama i tjelesnim esencijama (kao što je sperma) stapamo u tu vizualizaciju odnosno činimo našu transformaciju stvarnom jer je inače ona samo zamišljena. Na primjeru mržnje: ona je emocija koja u svom čistom obliku predstavlja jasnoću.
To je nešto što možda svatko može primijetiti. Kada smo ljuti postoji ta jedna kvalitete pojačane jasnoće u našoj svijesti, oštrine. Ta kvaliteta u svom čistom obliku je jedna od aspekata budinske svijesti prikazane simbolima pet dhyana buddha od kojih svaki simbolizira između ostalog jednu od negativnih emocija u svom čistom obliku kao jednu od pet mudrosti.

Praktično rečeno, kada smo ljuti u okviru tantre mi ne pomišljamo da "to nije dobro", naprotiv! Mi pustimo taj osječaj ljutnje da se manifestira, osjetimo tu energiju koju ima no to sve činimo ili u manifestaciji mandale (simbola čiste vizije) ili se pretvorimo u bijesno božanstvo (pogonjeni energijom te mržnje) koje predstavlja energiju mržnje u svom čistom obliku, dakle, jasnoću, energiju.. Manifestirajuči je u čistom obliku ona se transformira iz klasične mržnje usmjerene ka nekome u božanstvo koje nije više u sferi dualizma subjekt-objekt već je čista kvaliteta probuđene svijesti. To se može izvesti jer to radimo na nivou energije koja se zavisno od staja naše svijesti i uvjeta može manifestirati na, kako rekoh, dva načina: čiste i nečiste vizije. Tu postoji alegorija: "što više drva, više je vatre" u značenju što jača je emocija jača je i mudrost u koju je transformiramo dakle, sama realizacija. Opet, očita je razlika između ovog i puta odricanja. I za tantru važi taj citat: "uzimanje rezultata kao puta" koji znači: božanstva i mandala su simboli prosvjetljene svijesti, dakle, mi na neki način uzimamo rezultat (našu vizualizaciju mandale) kao put, jer još nismo pročistili svu karm te se naše negativne emocije i dalje manifestiraju. Tu je opet situacija da iako smo manifestirali simbol probđene svijesti i efektivno s njim radimo još uvijek nissmo konačno oslobođeni. Iako ovo nekima zvuči kao moja konfuzna ideja to je upravo kako se to opisuje u tekstovima koji objašnjavaju taj tip prakse i ima svoje duboko značenje na tom nivou jer je konačno oslobođenje na tom putu realizacija istog tog božanstva s kojim cijelo vrijeme radimo. Dakle, na neki način ono je tu već na početku.

U dzogchenu učitelj nam daje transmisiju tj. uvod u primordijalno stanje svijesti tj. u samu Shunyatu. Mi smo to sposobni u tom momentu prepoznati bilo radi dobre karme iz prijašnjih života ili zbog svih priprema koje smo već obavili do tog trenutka.
Zatim sposobni smo opetovano razvijat to iskustvo i koristiti ga kao put. Ovdje dakle nema nikakve prakse osim prepoznavanja iz momenta u moment istoga. Nikakvih vizualizacija, meditacija ili rada sa sviješču ili umom. Samim tim što je to stanje suština svih fenomena i energetska osnova za manifestaciiju bilo čega u našoj svijesti (to je ona alegorija ogledala) mi ne moramo ništa činiti osim za prepoznati svaku emociju koja narasta kao manifestaciju energije prirode uma koja se može manifestirati kao čista ili nečista. No samim tim prepoznavanjem nje kao takve ona nema mogućnost nas uvjetovati jer uopće ne boravimo u dualističkom, uvjetovanom stanju svijesti. Ona jednostavno ne djeluje na nas. Dakle, govorimo o samooslobađanju jer ne samo što ne djeluje na nas već samim time što ju prepoznajemo kao manifestaciju prirode uma intenzivira se naš doživljaj prirode uma, a bez umjetno stvorene meditacije kojom to radimo(kao npr. u tantri ili kada imamo objekt za usmjeravanje pažnje). Ovdje radimo sa manifestacijama svijesti (uključujući i percepcije), a ne sa stanjem bez misli isl. tj. sa stanjem tišine. Ovdje naročito važi priča "što više drva, više je i vatre". Dakle, smatra se da što je više kretanja svijesti (ovdje naravno, uključujem sve, ne samo misli i emocije) više je prisutne energije koja može djelovati kao gorivo za realizaciju. Da citiram:

A dualistic thought in it's essence is great awareness
As such it will dry up the ocean of samsara
Saraha

Razlikujem konačno stanje i oslobođenje iz očitih razlika. Mi možemo imati uvid u prirodu uma, možemo imati satori, al ne postati potpuno prosvjetljeni, večini nije dovoljan jedan uvid zbog velikih količina negativne karme. To je znano i iz Zen priča. Pogotovo što se u ovim tradicijama tek dugino tijelo i neke slične realizacije transformirana tijela smatraju za "konačno" oslobođenje iako već možda dugo prije mi nemamo nikakve negativnosti, patnju ili probleme u umu.

Dugino tijelo logički nastavlja iz ovoga. Kada fizičke pojavnosti prepoznamo kao manifestacije prirode uma one postaju čista energija i svjetlost i naše tijelo automatski se transformira u isto, no ne mjenja formu ako bi to neko mogao pomisliti. Također ta realizacija samim što sam opisao ne donosi samo promjenu tijela kao neki siddhi jer kao što se vidi osnova na kojoj se radi je kompletna dimenzija naše percepcije. Također, za to postoje neke druge prakse osim samo sjedenja i rada sa pažnjom kao takvom.

To bi bilo to na temu dzogchena od mene.

Jos nešto Fazlija: za mene je rasprava na temu razlika (ili sličnosti ) budizma i vedante... gotova jer je prešla u jedno prepucavanje i lagano prcanje. S moje strane znam da sam sebi sam to uzrokovao. Baš taj dan kad sam počeo bio sam onako lagano nervozan i nisam se baš dobro osječao i dopustio sam da me to nagna da tu pišem neke postove koji su vjerojatno imali sličnu vibru. Ništa dobro nije ispalo, samo jedna rasprava (ako se to tako može nazvati) koja nigdje ne vodi. Ovo nema veze sa samim argumentima čisto možda sa načinom na koji su upućeni. Nisam to dobro napravio i mislim da ili treba okrenuti novu stranicu ili završit s temom.

Nema problema prijatelju. Danas sam imao malo vremena i procitao tvoje zadnje priloge. Mislim da postoje razlicite skole u svemu, ne samo u duhovnosti. Tako npr. psihijatri jungijskog usmjerenja idu na seminare onih frojdijskog smjera, citaju knjige jedni od drugih i razumijevaju ih svatko na svoj nacin. Iako se ne slazu uvijek u svemu, svatko ima svoje tumacenje.

Rabjam je ovdje. Možda njega pitam što misli il ovog drugog učitelja koji je s njime.

Prenosim vijest od poznanice iz Bgd:

Dragi prijatelji,

u sredu 27.08.2008 u 19.30h, u velikoj sali Studentskog Kulturnog Centra u Beogradu, Lama Ole Nidal ce dati predavanje na temu "Budizam - nauka o umu".

Evo i nekoliko informacija o njemu:

Lama Ole rođen je u Danskoj, 1941. godine. On i njegova supruga Hana postali su, 1968. godine u Nepalu, učenici lame Lopon Ceču Rinpočea, a zatim i XVI Karmape. XVI Karmapa je bio najveći majstor meditacije XX veka i poglavar Karma Kađu linije, jedne od četiri tradicionalne skole tibetskog budizma. Posle vremena provedenog u intenzivnom učenju i meditaciji sa Karmapom i drugim velikim tibetanskim lamama, Karmapa je Oleu i Hani Nidal poverio da budizam učine dostupnim zapadnom umu, nastavljajući 25 vekova neprekinutu liniju transmisije. Od tada, njihov zivot je ispunjen neprestanim putovanjima i predavanjima sirom sveta. Osnovali su vise od 500 budističkih centara u Evropi, Severnoj i Juznoj Americi, Aziji, Australiji i Novom Zelandu.

Od 1994. godine, Lama Ole Nidal redovno drzi predavanja i kurseve u Srbiji. Do sada najznačajniji skup u nasoj zemlji odrzan je 2002. godine u Zemunu, kada se 450 učesnika okupilo na petodnevnom kursu Pove - meditacije transfera svesti.

Lama Ole Nidal je dao bezbrojne novinske, radijske i televizijske intervjue i autor je osam knjiga, koje su prevedene na mnoge svetske jezike. Na srpskom jeziku, do sada su objavljene dve njegove knjige: Stvari kakve jesu (1997) i Ngondro - četiri osnovne prakse tibetanskog budizma (1998).

,,Budizam nazivamo religijom iskustva, zato sto metodi dovode do ostvarivanja cilja. Istina se, ovde, spoznaje kao sveprozimajuća i neodvojiva od svih bića. Da bi se to ostvarilo, praktikovanje mora biti neprekidni eksperiment sa umom i voditi ka svesnosti o njegovom bogastvu i mogućnostima. Na kraju, kao i u slučaju samog Bude, ovaj postupan, metodičan rad koji uključuje telo, govor i um vodi do potpune spoznaje uma: prosvetljenja. Citiraću sadasnjeg poglavara nase linije, XVII Karmapu Taje Dorđa ,,Budizam nije religija. Budizam je metod", koji nas povezuje sa nasom sustinom. Lama Ole Nidal

Dobrodosli!

Nekoliko linkova o djecaku koji je u Nepalu proglasen novim Buddhom:

http://www.paldendorje.com/index.php
http://en.wikipedia.org/wiki/Ram_Bahadur_Bomjon
http://www.buddhadharma.com/Palden.html
http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/south_asia/4479240.stm